Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-13/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonske nasljednice iza pok. Juraja Žarkovića iz Sv. Jurja, Sv. Juraj 146A koju zastupa opunomoćenik Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu, Bartola Kašića 15 protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Elektrolika Gospić, Lipovska 31, OIB: 46830600751 uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa opunomoćenik HR, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, opunomoćenika tuženika i opunomoćenika umješača i nakon objave dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Elektrolika Gospić, Lipovska 31, OIB: 46830600751 da tužiteljici KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od ukupno 60.088,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 274,83 EUR od dana 15.11.2005. godine do isplate,

- 472,33 EUR od dana 15.12.2005. godine do isplate,

- 233,43 EUR od dana 15.1.2006. godine do isplate,

- 255,49 EUR od dana 15.2.2006. godine do isplate,

- 215,09 EUR od dana 15.3.2006. godine do isplate,

- 328,78 EUR od dana 15.4.2006. godine do isplate,

- 215,09 EUR od dana 15.5.2006. godine do isplate,

- 275,69 EUR od dana 15.6.2006. godine do isplate,

- 335,12 EUR od dana 15.7.2006. godine do isplate,

- 311,49 EUR od dana 15.8.2006. godine do isplate,

- 378,79 EUR od dana 15.9.2006. godine do isplate,

- 284,94 EUR od dana 15.10.2006. godine do isplate,

- 252,23 EUR od dana 15.11.2006. godine do isplate,

- 464,59 EUR od dana 15.12.2006. godine do isplate,

- 630,02 EUR od dana 15.1.2007. godine do isplate,

- 288,30 EUR od dana 15.2.2007. godine do isplate,

- 243,41 EUR od dana 15.3.2007. godine do isplate,

- 321,55 EUR od dana 15.4.2007. godine do isplate,

- 379,93 EUR od dana 15.5.2007. godine do isplate,

- 289,71 EUR od dana 15.6.2007. godine do isplate,

- 340,11 EUR od dana 15.7.2007. godine do isplate,

- 262,44 EUR od dana 15.8.2007. godine do isplate,

- 283,69 EUR od dana 15.9.2007. godine do isplate,

- 312,84 EUR od dana 15.10.2007. godine do isplate,

- 274,20 EUR od dana 15.11.2007. godine do isplate,

- 531,67 EUR od dana 15.12.2007. godine do isplate,

- 231,70 EUR od dana 15.1.2008. godine do isplate,

- 295,27 EUR od dana 15.2.2008. godine do isplate,

- 250,39 EUR od dana 15.3.2008. godine do isplate,

- 301,20 EUR od dana 15.4.2008. godine do isplate,

- 270,44 EUR od dana 15.5.2008. godine do isplate,

- 429,71 EUR od dana 15.6.2008. godine do isplate,

- 354,29 EUR od dana 15.7.2008. godine do isplate,

- 333,99 EUR od dana 15.8.2008. godine do isplate,

- 284,86 EUR od dana 15.9.2008. godine do isplate,

- 362,51 EUR od dana 15.10.2008. godine do isplate,

- 333,99 EUR od dana 15.11.2008. godine do isplate,

- 485,92 EUR od dana 15.12.2008. godine do isplate,

- 333,99 EUR od dana 15.1.2009. godine do isplate,

- 323,37 EUR od dana 15.2.2009. godine do isplate,

- 272,78 EUR od dana 15.3.2009. godine do isplate,

- 376,46 EUR od dana 15.4.2009. godine do isplate,

- 323,37 EUR od dana 15.5.2009. godine do isplate,

- 430,80 EUR od dana 15.6.2009. godine do isplate,

- 456,09 EUR od dana 15.7.2009. godine do isplate,

- 345,02 EUR od dana 15.8.2009. godine do isplate,

- 294,42 EUR od dana 15.9.2009. godine do isplate,

- 319,72 EUR od dana 15.10.2009. godine do isplate,

- 319,72 EUR od dana 15.11.2009. godine do isplate,

- 460,33 EUR od dana 15.12.2009. godine do isplate,

- 384,83 EUR od dana 15.1.2010. godine do isplate,

- 285,42 EUR od dana 15.2.2010. godine do isplate,

- 260,52 EUR od dana 15.3.2010. godine do isplate,

- 388,31 EUR od dana 15.4.2010. godine do isplate,

- 310,32 EUR od dana 15.5.2010. godine do isplate,

- 285,42 EUR od dana 15.6.2010. godine do isplate,

- 522,68 EUR od dana 15.7.2010. godine do isplate,

- 334,78 EUR od dana 15.8.2010. godine do isplate,

- 334,78 EUR od dana 15.9.2010. godine do isplate,

- 334,78 EUR od dana 15.10.2010. godine do isplate,

- 308,48 EUR od dana 15.11.2010. godine do isplate,

- 414,41 EUR od dana 15.12.2010. godine do isplate,

- 361,09 EUR od dana 15.1.2011. godine do isplate,

- 323,66 EUR od dana 15.2.2011. godine do isplate,

- 296,63 EUR od dana 15.3.2011. godine do isplate,

- 430,81 EUR od dana 15.4.2011. godine do isplate,

- 323,66 EUR od dana 15.5.2011. godine do isplate,

- 589,60 EUR od dana 15.6.2011. godine do isplate,

- 350,69 EUR od dana 15.7.2011. godine do isplate,

- 323,66 EUR od dana 15.8.2011. godine do isplate,

- 377,73 EUR od dana 15.9.2011. godine do isplate,

- 350,69 EUR od dana 15.10.2011. godine do isplate,

- 323,66 EUR od dana 15.11.2011. godine do isplate,

- 617,21 EUR od dana 15.12.2011. godine do isplate,

- 815,22 EUR od dana 15.1.2012. godine do isplate,

- 351,01 EUR od dana 15.2.2012. godine do isplate,

- 323,86 EUR od dana 15.3.2012. godine do isplate,

- 404,10 EUR od dana 15.4.2012. godine do isplate,

- 321,92 EUR od dana 15.5.2012. godine do isplate,

- 368,20 EUR od dana 15.6.2012. godine do isplate,

- 560,82 EUR od dana 15.7.2012. godine do isplate,

- 341,75 EUR od dana 15.8.2012. godine do isplate,

- 364,89 EUR od dana 15.9.2012. godine do isplate,

- 295,47 EUR od dana 15.10.2012. godine do isplate,

- 364,89 EUR od dana 15.11.2012. godine do isplate,

- 341,75 EUR od dana 15.12.2012. godine do isplate,

- 318,61 EUR od dana 15.1.2013. godine do isplate,

- 363,79 EUR od dana 15.2.2013. godine do isplate,

- 433,42 EUR od dana 15.3.2013. godine do isplate,

- 370,40 EUR od dana 15.4.2013. godine do isplate,

- 343,21 EUR od dana 15.5.2013. godine do isplate,

- 366,58 EUR od dana 15.6.2013. godine do isplate,

- 320,38 EUR od dana 15.7.2013. godine do isplate,

- 363,78 EUR od dana 15.8.2013. godine do isplate,

- 811,58 EUR od dana 15.9.2013. godine do isplate,

- 317,05 EUR od dana 15.10.2013. godine do isplate,

- 363,78 EUR od dana 15.11.2013. godine do isplate,

- 317,05 EUR od dana 15.12.2013. godine do isplate,

- 340,41 EUR od dana 15.1.2014. godine do isplate,

- 366,31 EUR od dana 15.2.2014. godine do isplate,

- 295,89 EUR od dana 15.3.2014. godine do isplate,

- 372,45 EUR od dana 15.4.2014. godine do isplate,

- 342,84 EUR od dana 15.5.2014. godine do isplate,

- 342,84 EUR od dana 15.6.2014. godine do isplate,

- 319,36 EUR od dana 15.7.2014. godine do isplate,

- 698,12 EUR od dana 15.8.2014. godine do isplate,

- 319,36 EUR od dana 15.9.2014. godine do isplate,

- 342,84 EUR od dana 15.10.2014. godine do isplate,

- 378,41 EUR od dana 15.11.2014. godine do isplate,

- 445,77 EUR od dana 15.12.2014. godine do isplate,

- 378,41 EUR od dana 15.1.2015. godine do isplate,

- 358,54 EUR od dana 15.2.2015. godine do isplate,

- 310,31 EUR od dana 15.3.2015. godine do isplate,

- 411,63 EUR od dana 15.4.2015. godine do isplate,

- 358,54 EUR od dana 15.5.2015. godine do isplate,

- 666,76 EUR od dana 15.6.2015. godine do isplate,

- 358,54 EUR od dana 15.7.2015. godine do isplate,

- 381,84 EUR od dana 15.8.2015. godine do isplate,

- 334,12 EUR od dana 15.9.2015. godine do isplate,

- 357,70 EUR od dana 15.10.2015. godine do isplate,

- 369,33 EUR od dana 15.11.2015. godine do isplate,

- 484,57 EUR od dana 15.12.2015. godine do isplate,

- 393,44 EUR od dana 15.1.2016. godine do isplate,

- 346,28 EUR od dana 15.2.2016. godine do isplate,

- 346,28 EUR od dana 15.3.2016. godine do isplate,

- 447,82 EUR od dana 15.4.2016. godine do isplate,

- 346,28 EUR od dana 15.5.2016. godine do isplate,

- 702,31 EUR od dana 15.6.2016. godine do isplate,

- 370,51 EUR od dana 15.7.2016. godine do isplate,

- 355,76 EUR od dana 15.8.2016. godine do isplate,

- 405,20 EUR od dana 15.9.2016. godine do isplate,

- 380,48 EUR od dana 15.10.2016. godine do isplate,

- 355,76 EUR od dana 15.11.2016. godine do isplate,

- 539,75 EUR od dana 15.12.2016. godine do isplate,

- 911,37 EUR od dana 15.1.2017. godine do isplate,

- 385,26 EUR od dana 15.2.2017. godine do isplate,

- 334,92 EUR od dana 15.3.2017. godine do isplate,

- 463,52 EUR od dana 15.4.2017. godine do isplate,

- 666,72 EUR od dana 15.5.2017. godine do isplate,

- 410,43 EUR od dana 15.6.2017. godine do isplate,

- 385,26 EUR od dana 15.7.2017. godine do isplate,

- 354,02 EUR od dana 15.8.2017. godine do isplate,

- 404,36 EUR od dana 15.9.2017. godine do isplate,

- 354,02 EUR od dana 15.10.2017. godine do isplate,

- 379,19 EUR od dana 15.11.2017. godine do isplate,

- 538,45 EUR od dana 15.12.2017. godine do isplate,

- 354,02 EUR od dana 15.1.2018. godine do isplate,

- 376,43 EUR od dana 15.2.2018. godine do isplate,

- 326,07 EUR od dana 15.3.2018. godine do isplate,

- 449,91 EUR od dana 15.4.2018. godine do isplate,

- 657,88 EUR od dana 15.5.2018. godine do isplate,

- 396,82 EUR od dana 15.6.2018. godine do isplate,

- 376,43 EUR od dana 15.7.2018. godine do isplate,

- 343,23 EUR od dana 15.8.2018. godine do isplate,

- 388,79 EUR od dana 15.9.2018. godine do isplate,

- 343,23 EUR od dana 15.10.2018. godine do isplate,

- 368,40 EUR od dana 15.11.2018. godine do isplate,

- 700,20 EUR od dana 15.12.2018. godine do isplate,

- 71,16 EUR od dana 15.1.2019. godine do isplate,

po kamatnoj stopi koja se određuje prema propisima važećim u vrijeme dospijeća svakog pojedinog novčanog iznosa.

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili prema graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da umješaču Croatia osiguranju d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari prednik tužiteljice TR podnio je tužbu 9. prosinca 2015. u kojoj je naveo da je 24. veljače 2003. u [adresa] u hodniku stambene zgrade na adresi [adresa], za vrijeme dok je kao djelatnik tuženika obavljao radni zadatak očitanja električnog brojila i kontrole mjernog uređaja, bez ikakvog povoda fizički napadnut od strane ĐR snažnim udarcem šakom u predjelu lijevog oka uslijed čega je pao, a napadač ga je gurnuo niz stepenice. Zbog opisanog događaja ĐR je presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj K- 49/09 proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom i osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-563/2012 te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kr- 124/13. Prednik tužiteljice naveo je da je u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede u vidu perforativne povrede lijeve jabučice s prodorom šarenice izvan oka, krvarenja u prednju očnu sobicu i krvarenja u staklasto tijelo lijevog oka s oslabljenjem vida nastankom glaukoma, pojavom traumatske mrene te deformacijom zjenice i oka kao i ozljedu nagnječenja lijevog koljena. Zbog opisanih povreda hospitaliziran je na Klinici za oftalmologiju KBC Rijeka do 13. ožujka 2003. Prilikom boravka u bolnici prednik tužiteljice je dva puta operiran zbog povrede oka, a u tom periodu je liječen i kod traumatologa zbog zadobivene ozljede nagnječenja koljena. Nakon što je otpušten iz bolnice bio je prisiljen nastaviti s trajnim kontrolama i liječenjem te je na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. listopada 2005. uslijed trajne profesionalne nesposobnosti za rad otišao u invalidsku mirovinu. Prednik tužiteljice istaknuo je da mu je navedenim rješenjem određen iznos mirovine od 1.637,37 kuna dok je kao VKV elektromonter ostvarivao plaću u iznosu od 5.000,00 kuna. Također ističe da je za vrijeme liječenja i bolovanja imao smanjena primanja koja su se razlikovala od pune plaće za cca 3.000,00 kuna pa je očito da je uslijed zadobivene ozljede i posljedičnog umirovljenja trpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade od cca 3.000,00 kuna mjesečno i to u povodu odlaska u invalidsku mirovinu pa sve do pretpostavljenog odlaska u redovnu mirovinu sa 67 godina starosti. Zbog opisanih ozljeda bila mu je potrebna stalna pomoć i njega dvije godine od štetnog događaja zbog čega od tuženika potražuje iznos od 10.000,00 kuna. S obzirom na to da je trpio izrazito jake fizičke bolove prednik tužiteljice zahtijevao je pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 6.000,00 kuna, a zbog pretrpljenog straha, najprije zbog napada, a potom zbog zabrinutosti za ishod liječenja jer je prijetila opasnost da u potpunosti oslijepi na jedno oko, zahtijeva pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna. Zbog pretrpljenih ozljeda smanjena mu je životna aktivnost zbog izrazito slabog vida na ozlijeđenom lijevom oku s mogućnošću pogoršanja pa zahtijeva pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna. Zaključno, uslijed deformacije zjenice i oka koje je vrlo fin organ i izuzetno značajan u strukturi percepcije osobe, prednik tužiteljice trpio je trajnu naruženost u srednjem do jakom stupnju zbog čega zahtijeva pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 25.000,00 kuna. Pored zahtjeva za naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 71.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama prednik tužiteljice zahtijevao je da se tuženika obveže na plaćanje novčanog iznosa od 3.000,00 kuna mjesečno počevši od 24. veljače 2003. kada se desio štetni događaj do 17. lipnja 2027. kao pretpostavljenog odlaska prednika tužiteljice u redovnu mirovinu sa 67 godina starosti. Uz tužbu prednik tužiteljice dostavio je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. listopada 2005. kojim mu je kao korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad određena invalidska mirovina od 2. listopada 2005. u iznosu od 1.637,37 kuna mjesečno s time da isplata počinje 2. listopada 2005.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je nesporno da se 24. veljače 2003. dogodio štetni događaj kako je to prednik tužiteljice opisao u tužbi te da je kao poslodavac o štetnom događaju sastavio prijavu o ozljedi na radu sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastao štetni događaj. Međutim, tvrdi da nije odgovoran za ozljedu na radu jer je kao poslodavac osigurao sva potrebna sredstva za rad i zaštitu na radu sukladno tada važećim propisima, a time i sigurnost radnika. Ističe da prednik tužiteljice na radni zadatak nije upućen samostalno, već zajedno sa zaposlenikom VR, rukovoditeljem poslovanja, sve u cilju podizanja razine sigurnosti u obavljanju poslovnih procesa. Kao poslodavac da nije mogao utjecati na kritični događaj jer je prouzročen kaznenim djelom od strane treće osobe pa je odgovornost na počinitelju kaznenog djela. Tuženik posebno naglašava kako je prednik tužiteljice za vrijeme bolovanja i liječenja primao plaću u stopostotnom iznosu te mu je bila isplaćena i pomoć od strane tuženika zbog utvrđene invalidnosti. Protivi se zahtjevu prednika tužiteljice za isplatu neimovinske štete jer se ne smatra odgovornim za štetni događaj pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, ističe i prigovor zastare potraživanja prema članku 230 Zakona o obveznim odnosima i smatra da se u konkretnom slučaju na tuženika ne može primijeniti članak 231 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima budući da tuženik nije odgovoran za počinjenje kaznenog djela što je vidljivo iz kaznenog predmeta Općinskog suda u Crikvenici. Zaključno tuženik je predložio da sud pozove umješača Croatia osiguranje d.d. na sudjelovanje u parnici na strani tuženika uzimajući u obzir sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 0980408 od 19. srpnja 2002. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Uz odgovor na tužbu tuženik je u spis dostavio prijavu o ozljedi na radu od 26. veljače 2003., platne kartone o isplaćenoj plaći i naknadi plaće za 2003., 2004. i 2005., rješenje tuženika o isplati pomoći predniku tužiteljice od 3. studenog 2005. i police osiguranja Croatia osiguranja d.d.

3. Za potrebe postupka, a na prijedlog prednika tužiteljice pribavljen je spis Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj K-49/09.

4. U podnesku od 12. srpnja 2017. Croatia osiguranje d.d. Zagreb navela je da kao umješač ima pravni interes miješanja na strani tuženika i to temeljem police broj [broj police]. Umješač navodi da je u postupku sporno je li predniku tužiteljice ponuđeno drugo radno mjesto i je li pristao na isto. Ističe kako je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predniku tužiteljice utvrđena profesionalna nesposobnost za rad te smatra da je isti imao preostalu radnu sposobnost s kojom se morao pokušati zaposliti. Smatra da je prednik tužiteljice očito otišao u mirovinu i zbog drugih bolesti koje nisu u uzročnoj vezi sa štetnim događajem pa osporava uzročno posljedičnu vezu odlaska u mirovinu s predmetnom ozljedom. Ujedno ističe i prigovor zastare jer je u odnosu na neimovinsku štetu zdravstveno stanje prednika tužiteljice stabilizirano 13. ožujka 2003. Osim toga, nije razvidno da je postavljen imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku.

5. Prednik tužiteljice osporio je navode tuženika i umješača. Tvrdi da u ovoj pravnoj stvari tuženik odgovara na temelju objektivne odgovornosti. Člankom 15 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59/96, 94/96, dalje: ZR) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja određeno je da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Smatra da nije nastupila zastara potraživanja jer je člankom 377 stavkom 1 Zakona o obveznim odnosima propisano da kada je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneni progon predviđen je dulji rok zastare, tada zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a stavkom 2 istog članka određeno je da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. S obzirom na to da je počinitelj kaznenog djela ĐR zbog štetnog događaja pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela iz članka 99 stavka 2 tada važećeg Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/98, 27/98, 50/00, 129/00 - KZ/97) za koje kazneno djelo je bila propisana kazna zatvora do 8 godina, a člankom 19 stavkom 1 točke 3 KZ/97 propisano je vrijeme potrebno za relativnu zastaru kaznenog progona koje iznosi 10 godina, prednik tužiteljice smatra da zastara zahtjeva za naknadu štete iznosi 10 godina i počinje teći pravomoćnošću presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-563/2012 odnosno 5. prosinca 2012. te bi zastara zahtjeva za naknadu štete nastupila tek 5. prosinca 2022.

6. Rješenjem poslovni broj Pn-29/2015-24 od 9. siječnja 2019. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je prednik tužiteljice TR umro **.**.2018.

7. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj O- 4488/18-6 od 12. veljače 2019. nasljednikom pok. TR u pogledu prava koja proizađu iz parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda u predmetu poslovni broj Pn-29/2015 radi naknade štete proglašena je njegova kćerka ČR pa je rješenjem suda poslovni broj Pn-29/2015-28 od 3. travnja 2023. ista pozvana da kao zakonska nasljednica preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

8. Na ročištu održanom 12. srpnja 2023. tužiteljica ČR odrekla se tužbenog zahtjeva u pogledu naknade neimovinske štete u iznosu od 71.000,00 kuna te je sud djelomičnom presudom na temelju odricanja poslovni broj Pn-13/2023-5 od 17. kolovoza 2023. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 71.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Nakon odricanja od dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku štetu umješač je naveo kako je preostao još tužbeni zahtjev koji se odnosi na izgubljenu zaradu u iznosu od 398,16 EUR mjesečno za razdoblje od 24. veljače 2003. do 17. lipnja 2007. što ukupno iznosi 115.665,48 EUR pa s obzirom na to da je prednik tužiteljice umro, očito je dio preostalog tužbenog zahtjeva za razdoblje od njegove smrti do 17. lipnja 2027. neosnovan. Umješač se pridružio prigovoru zastare istaknutom od strane tuženika te istaknuo i prigovor zastare samog prava. Naime, s obzirom na to da tužiteljica potražuje izgubljenu zaradu, rentu s naslova izgubljene zarade očito je da se radi o povremenom potraživanju čija je najstarija mjesečna izgubljena zarada dospjela još 2003. Kako je tužba podnesena u prosincu 2015., očito nakon proteka roka od 5 godina od dana dospijeća najstarijeg mjesečnog iznosa izgubljene zarade, jasno je kako je prigovor zastare osnovan. Umješač ustraje i kod prigovora nedostatka uzročne veze između štetnog događaja i umirovljenja pok. TR jer iz medicinske dokumentacije koja je priložena u spis proizlazi da je pok. TR i prije štetnog događaja imao zdravstvene probleme te je kod njega od ranije postojao gotovo potpuni gubitak vida na desnom oku. S obzirom na to da je posljedica štetnog događaja bilo zamućenje leće na lijevom oku, jasno je kako bi prednik tužiteljice s posljedicama iz štetnog događaja mogao obavljati poslove VKV elektromontera kod tuženika. Zaključno umješač navodi kako je prednik tužiteljice u invalidsku mirovinu upućen zbog profesionalne nesposobnosti za rad što upućuje na zaključak da je kod istog preostala radna sposobnost za druge poslove.

10. Rješenjem suda poslovni broj Pn-13/2023-7 od 20. rujna 2023. određeno je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo mr. sc. Snežani Sikirić, dipl. oec. iz [adresa] sa zadatkom da utvrdi razliku između očekivane plaće (i drugih očekivanih primanja od prekovremenog rada, terenskog dodatka, različitih dodataka na plaću, očekivanih povišica i sl.) koju bi pok. TR ostvarivao na radnom mjestu VKV elektromontera kod tuženika da nije došlo do profesionalne nesposobnosti za rad i naknade koju je pok. TR primao za vrijeme bolovanja; da utvrdi razliku između očekivane plaće (i drugih očekivanih primanja) i invalidske mirovine koju je pok. TR ostvarivao i to od nastanka profesionalne nesposobnosti za rad do smrti pok. TR, u mjesečnim iznosima i da utvrdi rentu na temelju prosječne mjesečne razlike plaće i invalidske mirovine i tako utvrđenu rentu kapitalizira do trenutka smrti pok. TR **.**.2018.

11. U nalazu i mišljenju sudski vještak mr. sc. Snežana Sikirić, dipl. oec., stalni sudski vještak za financije i računovodstvo navela je da je za potrebe vještačenja koristila dokumentaciju u spisu i dodatno zatraženu dokumentaciju od strane tuženika. Sudski vještak je od Croatia osiguranja zatražila podatak o isplati štete po polici sklopljenoj između Croatia osiguranje d.d. Zagreb i Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb broj police [broj police] odnosno po polici koja pokriva ovu nezgodu odnosno ozljedu na radu za TR po prijavi ozljede na radu od 26. veljače 2003. te joj je odgovoreno da umješač nema podatak da je po predmetnoj polici izvršena isplata. Vještak je od tuženika zatražio podatke o isplati naknada plaće za vrijeme provedeno na bolovanju od 25. veljače 2003. do 2. listopada 2005. tj. od početka korištenja bolovanja zbog ozljede na radu do umirovljenja pok. TR te podatak je li naknada plaće za vrijeme bolovanja isplaćena u 100 % iznosu prosjeka plaće i je li pok. TR dobio sva materijalna prava koja bi dobio i da nije bio na bolovanju. Tuženik je na traženo odgovorio da je od 25. veljače 2003. do 2. listopada 2005. tj. od dana otvaranja bolovanja zbog ozljede na radu do umirovljenja pok. TR isplaćen 100 % iznos naknade plaće za vrijeme provedeno na bolovanju zbog ozljede na radu i to u visini prosjeka plaće te sva materijalna prava koja bi dobio i da nije bio na bolovanju. Sudskom vještaku dostavljen je ugovor o radu broj PU-53 sklopljen 26. kolovoza 1999. koji je bio na snazi od 25. veljače 2003. do 2. listopada 2005. i koji je bio važeći do odlaska u mirovinu te su dostavljeni i podaci o radnom stažu pok. TR. Iz dostavljenog ugovora o radu sudski vještak zaključio je da je pok. TR radio na radnom mjestu "RADNIK NKV/PKV 4" koje je vrednovano koeficijentom 1,5. Sudski vještak zaključio je da pok. TR prije bolovanja i umirovljenja nije bio raspoređen na radno mjesto VKV elektromontera koje je vrednovano s koeficijentom 2,1. Uvidom u platne kartone za pok. TR od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2005. sudski vještak utvrdio je da su u 2003. pok. TR osim naknade plaće u 100 % iznosu isplaćene i prigodne nagrade u vrijednosti od 2.000,00 kuna (nagrada za Uskrs i Božić), naknada za godišnji odmor u iznosu od 1.500,00 kuna (iako ga pok. TR nije koristio) te pomoć odnosno naknada za invalidnost i bolovanje u iznosu od 5.000,00 kuna. Za sve vrijeme bolovanja isplaćivana mu je i naknada za prijevoz u mjesečnom iznosu od 414,00 kuna iako je za to vrijeme bio na bolovanju i nije dolazio na posao niti s posla te mu je u 2003. isplaćeno ukupno 4.968,00 kuna. Sudski vještak naglasio je kako je kolektivnim ugovorom određeno da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza neovisno o prisustvu na radu. Naknada za topli obrok uračunata je u plaću te nije od ožujka posebno iskazivana i isplaćivana je cijelo vrijeme. U 2004. godini osim 100 % naknade plaće radniku su isplaćene prigodne nagrade u vrijednosti od 2.000,00 kuna za Uskrs i Božić, pomoć za bolovanje u iznosu od 2.500,00 kuna i regres u iznosu od 1.200,00 kuna iako radnik nije koristio godišnji odmor te naknada za prijevoz na posao i s posla u iznosu od 5.428,00 kuna. U 2005. do odlaska u mirovinu osim 100 % naknade plaće za vrijeme bolovanja radniku su isplaćene prigodne nagrade u vrijednosti od 800,00 kuna, pomoć za bolovanje i invalidnost u iznosu od 5.000,00 kuna te regres u iznosu od 1.800,00 kuna iako radnik nije koristio godišnji odmor. Isplaćena je i naknada za prijevoz na posao i s posla u iznosu od 5.796,00 kuna i otpremnina pri odlasku u mirovinu u iznosu od 13.923,60 kuna. Sudski vještak je temeljem podataka u spisu i podataka dobivenih od tuženika utvrdio da je pok. TR ostvario sva prava koja mu pripadaju i koja bi ostvario i da nije bio na bolovanju uz napomenu da je dio materijalnih prava ostvario upravo zbog bolovanja pa je tako ostvario 12.500,00 kuna pomoći za bolovanje i invalidnost, a isplaćena mu je i otpremnina u neto iznosu od 13.923,60 kuna. Za dio zadataka koji se odnosi na izračun razlike očekivane plaće (i drugih očekivanih primanja) koju bi pok. TR ostvarivao na radnom mjestu VKV elektromontera kod tuženika da nije došlo do ozljede na radu i naknade koju je pok. TR primao za vrijeme bolovanja, sudski vještak nije izradio izračun s obzirom da je utvrdio da je pok. TR radio na radnom mjestu radnik NKV/PKV 4, a ne na radnom mjesto VKV elektromontera. Naime, sudski vještak je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdio da je pok. TR temeljem ugovora o radu broj PU-53 od 26. kolovoza 1999. bio raspoređen na radno mjesto radnik NKV/PKV 4 i ostvarivao prosječno mjesečnu neto plaću od cca 3.200,00 kuna koliko je primao i za vrijeme bolovanja.

12. U očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica je navela da iz prijave o ozljedi na radu od 26. veljače 2003. koju je sastavila i potpisala ovlaštena osoba tuženika jasno i nedvosmisleno proizlazi da je pok. TR u vrijeme štetnog događaja radio na radnom mjestu VKV monter, a isto proizlazi i iz odluke o prestanku ugovora o radu od 30. rujna 2005. koju je sastavila i potpisala ovlaštena osoba tuženika. Stoga je tužiteljica, radi utvrđivanja materijalne istine predložila da se od više ustrojstvene jedinice zatraži podatak o osnovici za obračun jer postoji mogućnost da je nakon sklapanja ugovora o radu 1999. pok. TR potpisao aneks ugovora ili je kakvim internim aktom određeno da će obavljati poslove VKV elektromontera. Nadalje, tužiteljica smatra da je vještak nakon utvrđenja da je pok. TR radio na mjestu radnik NKV/PKV trebao izvršiti utvrđivanje razlike između očekivane plaće NKV radnika i invalidske mirovine koju je pok. TR ostvarivao od nastanka profesionalne nesposobnosti za rad do smrti u mjesečnim iznosima. Tužiteljica se ujedno odrekla i dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vremenski period od 3. prosinca 2018. budući da je isti uslijed smrti pok. TR postao bespredmetan.

13. Tuženik i umješač nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

14. U podnesku od 18. siječnja 2024. tuženik je naveo da je s prednikom tužiteljice pok. RR sklopio ugovor o radu broj PU-53 dana 26. kolovoza 1999. za obavljanje poslova radnog mjesta radnik NKV/PKV 4 te da od tada pa sve do umirovljenja u listopadu 2005. odredbe ugovora nisu ni na koji način izmijenjene. U odluci o prestanku ugovora o radu od 30. rujna 2005. koja se odnosi na ugovor o radu od 26. kolovoza 1999. kao i u prijavi ozljede na radu došlo je do omaške u pisanu te je umjesto ispravne kvalifikacije poslova koje je obavljao radnik u trenutku štetnog događaja odnosno u trenutku prestanka radnog odnosa upisana pogrešna kvalifikacija VKV koje poslove radnik nije obavljao.

15. U očitovanju na primjedbe i prigovore tužiteljice na nalaz i mišljenje sudski vještak naveo je da je u prijavi ozljede na radu od 26. veljače 2003. pod rednim brojem 28. navedeno zanimanje pok. TR odnosno posao koji obavlja u svom redovitom radu - očitač električnih brojila, a pod rednim brojem 30. prijave pod stručno obrazovanje navedeno je VKV monter te pod rednim brojem 32. poslovi - radni zadaci koje radnik obavlja, navedeno je očitanje električnih brojila i kontrola mjernih uređaja. Sudski vještak ističe kako se u prijavi ozljede na radu nigdje ne navodi da je pok. TR u vrijeme štetnog događaja radio na radnom mjestu VKV elektromontera kako to tvrdi tužiteljica. I u odluci o prestanku ugovora o radu od 30. rujna 2005. navedeno je radno mjesto VKV elektromontera te je sudski vještak zatražio očitovanje tuženika iz kojeg proizlazi da odredbe ugovora o radu od 26. kolovoza 1999. za obavljanje poslova radnog mjesta radnik NKV/PKV 4 od tada pa sve do umirovljenja radnika u listopadu 2005. nisu ni na koji način izmijenjene te da je u odluci o prestanku ugovora o radu kao i u prijavi ozljede na radu umjesto ispravne kvalifikacije poslova NKV/PKV upisana pogrešna kvalifikacija VKV koje poslove pok. TR nije obavljao. Sudski vještak naveo je da navedeno potvrđuju i platni kartoni iz kojih je vidljivo da je plaća za mjesece prije bolovanja iznosila neto 3.543,19 kuna za siječanj 2003. i neto 3.435,18 kuna za veljaču 2003. dok bi mu za radno mjesto VKV elektromontera plaća iznosila više od 5.000,00 kuna. Iz obračuna plaće za siječanj i veljaču 2003. proizlazi da je pok. TR prije bolovanja obavljao poslove radnog mjesta radnik NKV/PKV 4. U odnosu na izračun razlike plaće sudski vještak naveo je da će po odluci suda izvršiti izračun razlike plaće za radno mjesto VKV elektromontera kako to zahtijeva tužiteljica s time da je u tom slučaju potrebno pribaviti podatke o visini mirovine, indeksirati mirovinu te potom izračunati razliku očekivane plaće dok očekivana primanja od prekovremenog rada, terenskog dodatka i različitih dodataka na plaću nije moguće precizno izračunati.

16. Budući da je vještak nesporno utvrdio da je pok. TR bio zaposlen na radnom mjestu radnik NKV/PKV 4U tužiteljica je zahtijevala da vještak utvrdi razliku između očekivane plaće (i drugih očekivanih primanja) i invalidske mirovine koju je pok. TR primao i to od nastanka profesionalne nesposobnosti za rad do smrti TR, u mjesečnim iznosima.

17. Djelomičnom presudom na temelju odricanja poslovni broj Pn-13/2023-20 od 20. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate novčanog iznosa od 3.000,00 kuna mjesečno od 3. prosinca 2018. do 17. lipnja 2027. sa zakonskim zateznim kamatama budući da se tužiteljica odrekla tog dijela tužbenog zahtjeva.

18. Rješenjem suda poslovni broj Pn-13/2023-26 od 22. srpnja 2024. naloženo je stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo mr. sc. Snežani Sikirić, dipl. oec. iz [adresa] da u roku od 60 dana dopuni nalaz i mišljenje od 30. studenog 2023. na način da utvrdi razliku između očekivane plaće pok. TR kao NKV radnika (i drugih očekivanih primanja od prekovremenog rada, terenskog dodatka, različitih dodataka na plaću, očekivanih povišica i sl.) i invalidske mirovine koju je ostvarivao od nastanka profesionalne nesposobnosti za rad do smrti 3. prosinca 2018.

19. U podnesku od 6. rujna 2024. tuženik je ustrajao kod dosadašnjih navoda i osporavao zahtjev tužiteljice za naknadom materijalne štete u vidu „razlike između očekivane plaće (i drugih očekivanih primanja) i invalidske mirovine koju je pok. TR ostvarivao od nastanka profesionalne nesposobnosti za rad do smrti, u mjesečnim iznosima, kako u osnovi tako i u visini s obzirom na to da je razvidno da ozljeda lijevog oka pok. TR zadobivena u štetnom događaju nije bila uzrok njegovog odlaska u invalidsku mirovinu. Naime, iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 14. listopada 2005. proizlazi da je predniku tužiteljice utvrđena profesionalna nesposobnost za rad koja mu je bila utvrđena i tijekom trajanja radnog odnosa zbog narušenog zdravstvenog stanja, a zbog koje je primjenom članka 174. stavka 3. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju kao prijašnjem korisniku prava na raspoređivanje odnosno zaposlenje na drugom poslu za vrijeme zaposlenja, utvrđena invalidska mirovina. Dakle, unatoč navodima iz tužbe, predniku tužiteljice nije utvrđena trajna (opća) nesposobnost za rad niti mu je utvrđena nesposobnost za rad zbog ozljede na radu. Pritom posebno ističe da je u obrazloženju rješenja HZMO-a od 19. travnja 2005. izrijekom navedeno „budući da nije nastao trajni gubitak radne sposobnosti imenovanom se odbija zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. “ Tuženik posebno ističe da je sud vezan rješenjem iz upravnog postupka u smislu članka 12. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i to ne samo odlukom upravnog tijela u granicama njezine pravomoćnosti, nego i činjeničnim utvrđenjima u toj odluci. Dakle, rješenjem HZMO-a od 14. listopada 2005. predniku tužiteljice utvrđena je invalidska mirovina po osnovi ranijeg korištenja prava na raspoređivanje odnosno zaposlenje na drugom poslu za vrijeme zaposlenja, a ne zbog ozljede na radu, te je u ovom postupku sud vezan takvom odlukom. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Branimira Cerovskog, oftalmologa jasno proizlazi da je pok. TR nakon ozljede na radu koju je zadobio 2003. nejasnije vidio na lijevo oko, međutim i da je „još veći problem što od djetinjstva slabo vidi na desno oko“. Prema tome, tuženik osporava da je ozljeda lijevog oka zadobivena u štetnom događaju iz 2003. bila uzrok odlaska u invalidsku mirovinu tužitelja. Ista je mogla eventualno doprinijeti ranije znatno narušenom zdravstvenom stanju pok. TR zbog kojeg je i ostvarivao pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje na drugom radnom mjestu, a iz kojeg mu je razloga i određena invalidska mirovina što je utvrđeno rješenjem HZMO-a od 14. listopada 2005. Iz navedenoga proizlazi da smanjenje prihoda pok. TR zbog odlaska u invalidsku mirovinu nije posljedica ozljede na radu zadobivene u štetnom događaju iz 2003. s obzirom na to da je ostvario pravo na invalidsku mirovinu po sasvim drugoj osnovi. Osim toga, sve i da se prednik tužiteljice nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću u kojem bi slučaju bio osnovan zahtjev za naknadom imovinske štete zbog gubitka zarade, tuženik osporava da je do nesposobnosti za rad odnosno do umirovljenja pok. TR došlo zbog ozljede na radu u omjeru od 100 % s obzirom na to da je u postupku nedvojbeno utvrđeno kako je isti od ranije bio znatno narušenog zdravstvenog stanja. Zaključno, tuženik osporava zahtjev tužiteljice za isplatom novčanog iznosa na ime izgubljene zarade od nastanka štetnog događaja do zaključenja bolovanja odnosno odlaska u invalidsku mirovinu s obzirom na to da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je „pokojni TR ostvario sva prava koja mu pripadaju, i koja bi ostvario i da nije na bolovanju, uz napomenu da je dio materijalnih prava ostvario upravo zbog bolovanja“ te da je „ostvarivao prosječnu mjesečnu neto plaću od cca 3.200,00 kuna koliko je primao i za vrijeme bolovanja.“ Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

20. U dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak utvrdio je razliku između očekivane plaće pok. TR kao NKV radnika (i drugih očekivanih primanja) i invalidske mirovine koju je ostvarivao od nastanka profesionalne nesposobnosti za rad do smrti 3. prosinca 2018. u iznosu od 60.088,28 EUR. Prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja sudski vještak koristio je dokumentaciju u spisu i dodatnu dokumentaciju dostavljenu od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o visini isplaćene invalidske imovine od 2. listopada 2005. do 3. prosinca 2018. i dokumentaciju dostavljenu od tuženika o visini očekivane plaće i materijalnih prava za radno mjesto radnik NKV/PKV 4 vrednovanim koeficijentom 1,5 - 600 bodova koju bi pok. TR primao za navedeno razdoblje da nije otišao u invalidsku imovinu te javno dostupne podatke. Podaci o plaći iskazani su u bruto iznosima i sadrže dodatak za topli obrok koji je sastavni dio ukupnih bodova, a porast očekivane plaće u navedenom razdoblju vidljiv je iz vrijednosti bruto boda koji se mijenja sukladno odlukama uprave o vrijednosti boda za HEP grupu. Sudski vještak nije izračunao primanja od prekovremenog rada i terenskog dodatka jer takve situacije nije bilo moguće predvidjeti. S obzirom na to da su podaci o obračunatim plaćama iskazani u bruto iznosu, izračunata je neto plaća sukladno važećim propisima u razdoblju izračuna uvažavajući Zakon o doprinosima i Zakon o porezu na dohodak.

21. U očitovanju na dopunu nalaza i mišljenja tuženik je naveo da je za odgovornost tuženika kao poslodavca za isplatu razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi radnik primao da je ostao u radnom odnosu potrebno kumulativno ostvarenje sljedećih pretpostavki: postojanje štetnog događaja za koji je odgovoran poslodavac, dokazana uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i prijevremenog umirovljenja, pravovremeno podnošenje zahtjeva za naknadu štete te konačno postojanje štete i dokaza o visini štete. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da iz provedenih materijalnih dokaza jasno proizlazi da je za štetni događaj odgovorna treća osoba, da je tuženik kao poslodavac poduzeo sve mjere za osiguranje sigurnih uvjeta rada i da je radniku utvrđena invalidska mirovina po osnovi ranijeg korištenja prava na raspoređivanje odnosno zaposlenje na drugom poslu za vrijeme zaposlenja, a ne zbog ozljede na radu pa ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i prijevremenog umirovljenja te je tužbeni zahtjev zastario. Slijedom navedenog, imajući u vidu da nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti tuženika, isti osporava i osnovu i visinu štete u vidu razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi radnik primao da je ostao u radnom odnosu.

22. U podnesku od 2. siječnja 2025. umješač je naveo da prigovara dopuni nalaza i mišljenja u cijelosti s time da se prigovor ne odnosi na matematički dio nalaza i mišljenja već na nedostatak valjane prave osnove za tražbinu tužiteljice i na činjenicu da je tražbina u cijelosti zastarjela. Umješač opetovano ističe da njegov osiguranik, ovdje tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, već ĐR koji je pravomoćno osuđen u kaznenom postupku. Iako je odredbama Zakona o obveznim odnosima propisana objektivna odgovornost tuženika, tuženik se može osloboditi svoje odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazi izvan stvari čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, odnosno ako je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći i otkloniti. U ovom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da je šteta nastala isključivo kaznenim djelom koje je počinila treća osoba koja je pravomoćno proglašena krivom u kaznenom postupku. Smatra kako je očito da tuženik nije mogao ni predvidjeti niti izbjeći ili otkloniti posljedice koje je izazvao čin treće osobe ĐR. Stoga tuženik ne odgovara za nastanak štetnog događaja od 24. veljače 2003. niti za posljedice istoga. Ustraje na prigovoru zastare jer je tužba podnesena 9. prosinca 2005., a najstariji mjesečni iznos izgubljene zarade dospio je u studenome 2005. Naime, u odnosu na tuženika, u smislu članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od tri godine od kad je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila. Tužiteljica, odnosno njezin pravni prednik su dakle za gubitak na zaradi saznali i morali saznati odlaskom u mirovinu, to jest s dospijećem prvog iznosa mirovine koji je bio manji od iznosa koji bi prednik tužiteljice zaradio da je bio u redovnom obavljanju poslova svoga radnog mjesta. Umješač je stajališta da u ovom postupku nema mjesta primjeni odredbi članka 377. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisan zastarni rok za štetnika ĐR. Smatra da je uvidom u kazneni predmet Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj K-49/2009 potrebno utvrditi je li odštetni zahtjev postavljen u kaznenom postupku, a ako nije, onda ga je prednik tužiteljice trebao postaviti u parničnom postupku protiv odgovorne osobe.

23. Podneskom od 15. siječnja 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev nakon dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka. U pogledu navoda tuženika i umješača ističe da su isti u potpunosti neosnovani, a pozivanje na zastaru i drugi prigovori tuženika i umješača predstavljaju potpuno pogrešna pravna shvaćanja različita od činjenično - pravnog supstrata na koji se poziva tužiteljica.

24. Sud je rješenjem poslovni broj Pn-13/2023-36 od 14. veljače 2025. pozvao Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područnu službu u Rijeci da za potrebe postupka dostavi spis osiguranika TR. Nakon što je spis dostavljen sudu, rješenjem poslovni broj Pn-13/2023-41 od 26. kolovoza 2025. stranke su upozorene da su ovlaštene izvršiti uvid u predmetni spis.

25. U podnesku od 3. listopada 2025. tuženik je naveo da je izvršio uvid u spis osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te naveo da iz navedenog spisa u bitnom, u odnosu na predmet ovog postupka, proizlazi da je predniku tužiteljice još rješenjem Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 7. srpnja 1987. zbog bolesti koja je rezultirala smanjenjem sposobnosti za rad priznato pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima; da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Vesne Jaram na ponovnom kontrolnom pregledu od 13. travnja 2005. (dakle, 2 godine nakon zadobivene ozljede lijevog oka u štetnom događaju) proizlazi kako je „ranije utvrđena radna sposobnost i sada primjerena njegovom zdravstvenom stanju“, a kao uzrok invalidnosti označena je „bolest“ (dakle, ne ozljeda na radu ili profesionalna bolest), da iz rješenja HZMO-a od 14. listopada 2005. proizlazi da je predniku tužiteljice utvrđena profesionalna nesposobnost za rad koja mu je dakle utvrđena i tijekom trajanja radnog odnosa zbog narušenog zdravstvenog stanja, a zbog koje je primjenom članka 174. stavka 3. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju kao prijašnjem korisniku prava na raspoređivanje odnosno zaposlenje na drugom poslu za vrijeme zaposlenja, utvrđena invalidska mirovina. Dakle, predniku tužiteljice nije utvrđena trajna (opća) nesposobnost za rad niti mu je utvrđena nesposobnost za rad zbog ozljede na radu. Prema tome, tuženik smatra kako osnovano osporava uzročno-posljedičnu vezu između ozljede na radu i odlaska u invalidsku mirovinu prednika tužiteljice, a sve budući da ista ne proizlazi iz materijalne dokumentacije priložene sudskom spisu. Tuženik ponovno ističe da je u ovom postupku sud vezan odlukom u upravnom postupku na kojoj se temelji odlazak u invalidsku mirovinu pok. TR. Stoga, s obzirom na to da smanjenje prihoda pok. TR zbog odlaska u invalidsku mirovinu nije posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju iz 2003., tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

26. U podnesku od 13. listopada 2025. umješač je naveo da je izvršio uvid u spis HZMO-a poslovni broj: 4553, OB-03092870012 koji se odnosi na umirovljenje prednika tužiteljice pok. TR te da iz istog proizlazi da njegovo umirovljenje nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem od 24. veljače 2023. Naime, već je rješenjem od 7. srpnja 1987. predniku tužiteljice sada pok. TR priznato pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima zbog bolesti. Iz nalaza i mišljenja vještaka HZMO-a dr. Vesne Jaram zaključeno je da je ranije utvrđena radna sposobnost sada primjerena njegovom zdravstvenom stanju. Kao uzrok invalidnosti jasno je označena bolest, a ne ozljeda na radu ili profesionalna bolest. Posebno umješač naglašava da iz rješenja HZMO-a od 14. listopada 2005. nedvojbeno proizlazi da je predniku tužiteljice utvrđena profesionalna nesposobnost za rad koja mu je bila utvrđena i ranije tijekom trajanja radnog odnosa zbog narušenosti zdravstvenog stanja. Zbog narušenosti zdravstvenog stanja HZMO je primjenom članka 174. stavka 3. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju kao prijašnjem korisniku prava na raspoređivanje odnosno zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu, utvrđena invalidska mirovina. Dakle, predniku tužiteljice nije utvrđena trajna opća nesposobnost za rad niti mu je utvrđena nesposobnost za rad zbog ozljede na radu pa je nesporno da ne postoji uzročna veza između umirovljenja i štetnog događaja, a posljedično tome tužiteljici i njenom predniku ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade s naslova koji tužiteljica potražuje ovom tužbom. Zaključno, umješač navodi da je sud vezan pravomoćnim rješenjima HZMO iz upravnog postupka i ustraje kod svih navoda i prigovora zastare te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

27. Sud je pregledao kazneni spis Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj K-49/2009. Presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj K-49/09-11 od 30. travnja 2012. okrivljenik ĐR proglašen je krivim što je 24. veljače 2003. u hodniku stambene zgrade u [adresa], za vrijeme dok su djelatnici HEP- distribucije d.o.o. TR i VR kontrolirali električno brojilo okrivljenika, najprije verbalno napao imenovane osobe, a potom, u cilju da TR teško tjelesno povrijedi, snažno ga udario šakao u predio lijevog oka nanijevši mu perforativnu povredu lijeve jabučice s prodorom šarenice izvan oka, krvarenje u prednju očnu sobicu i krvarenje u staklasto tijelo lijevog oka, a koja povreda je osobito teška, s oslabljenjem vida, nastankom glaukoma, pojavom traumatske mrene te deformacijom zjenice i oka, dakle, drugog tjelesno ozlijedio tako da je zbog toga trajno i u znatnoj mjeri oslabljen njegov važan organ, prouzročeno trajno i teško narušenje njegova zdravlja i trajna unakaženost pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 99 stavku 2 Kaznenog zakona. Okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu temeljem članka 132 stavka 2 Zakona o kaznenom postupku. U povodu žalbe okrivljenika Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Kž-563/2012-4 od 5. prosinca 2012. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja, a u povodu zahtjeva osuđenika ĐR za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj III Kr 124/13-4 od 22. listopada 2013. odbio zahtjev osuđenika kao neosnovan.

28. Sud je pregledao spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci broj RZ-14951 i utvrdio da se rješenjem SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Rijeci od 1. travnja 1987. osiguraniku TR rođ. **.**.1960. kod kojega je zbog bolesti nastalo smanjenje sposobnosti za rad priznaje pravo na prekvalifikaciju počevši od 14. veljače 1987. radi osposobljavanja za rad s punim radnim vremenom na poslovima odnosno radnim zadacima kućnog majstora - domara, a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je postupak pokrenut u povodu prijedloga nadležnog liječnika od 13. siječnja 1987. te da je u provedenom postupku utvrđeno da je prema nalazu i mišljenju Invalidske komisije u Rijeci od 31. ožujka 1987. kod osiguranika dana 14. veljače 1987. zbog bolesti nastupilo smanjenje sposobnosti za rad jer osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može ni s polovicom punog radnog vremena obavljati poslove odnosno radne zadatke na koje je bio raspoređen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti kao i poslove odnosno radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom, ali se prekvalifikacijom može osposobiti za rad s punim radnim vremenom na poslovima odnosno radnim zadacima kućnog majstora-domara.

28.1. Rješenjem SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Rijeci od 7. srpnja 1987. osiguraniku TR rođ. **.**.1960. kod kojega je zbog bolesti nastalo smanjenje sposobnosti za rad priznaje se pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima odnosno radnim zadacima unutar stručne spreme i naobrazbe kao što su poslovi elektromontera brojila II počevši od 14. veljače 1987. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je u provedenom postupku utvrđeno da je prema nalazu i mišljenju Invalidske komisije u rijeci od 31. ožujka 1987. i nadopune nalaza od 26. svibnja 1987. kod osiguranika 14. veljače 1987. zbog bolesti nastupilo smanjenje radne sposobnosti jer osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može ni s polovicom punog radnog vremena obavljati poslove odnosno radne zadatke na koje je bio raspoređen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti kao i poslove odnosno radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom, ali može raditi s punim radnim vremenom na drugim poslovima odnosno radnim zadacima bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije te da je osiguranik neposredno prije nastanka invalidnosti radio na poslovima odnosno radnim zadacima majstora dežurne službe. Ovim rješenjem zamjenjuje se rješenje od 1. travnja 1987.

28.2. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci broj 4553 od 14. listopada 2005. osiguraniku - korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad TR rođ. **.**.1960. određuje se počevši od 2. listopada 2005. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 1.637,37 kuna mjesečno, a isplata ove mirovine počinje 2. listopada 2005. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je rješenjem Područne službe u Rijeci od 11. srpnja 2002. osiguraniku utvrđena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad primjenom članka 174 stavka 3 točke 2 Zakona o mirovinskom osiguranju i da je osiguraniku prestao radni odnos 1. listopada 2005.

29. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari zahtijevala naknadu neimovinske i imovinske štete nastale uslijed ozljede na radu njezina pokojnog oca TR iz 2003.

30. Nakon što se tužiteljica tijekom postupka djelomično odrekla tužbenog zahtjeva u odnosu na naknadu neimovinske štete te dijela zahtjeva za buduću rentu za razdoblje od 3. prosinca 2018. kao dana smrti njezinog prednika do 17. lipnja 2027., sud je u ovom postupku odlučivao samo o preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosio na naknadu razlike između očekivane plaće pok. TR kao NKV radnika i invalidske mirovine od nastanka profesionalne nesposobnosti za rad do smrti 3. prosinca 2018.

31. Na temelju provedenog dokaznog postupka, uvida u dokumentaciju tužitelja i tuženika te izvedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

32. U konkretnom slučaju nastanak štetnog događaja nije sporan, ali je sporno pitanje je li TR pretrpio imovinsku štetu zbog umanjenja prihoda. Dakle, ključno činjenično pitanje u ovom predmetu bilo je utvrđivanje prihoda koje je TR ostvarivao tijekom bolovanja i nakon njega do smrti, te bi li njegova primanja bila veća da nije bilo ozljede.

33. Financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da je prednik tužiteljice TR bio raspoređen na radno mjesto radnika NKV/PKV 4, s koeficijentom 1,5, a ne na radno mjesto elektromontera VKV s koeficijentom 2,1, kako je to tvrdila tužiteljica. Ta je činjenica potvrđena ugovorom o radu, evidencijama o plaći i platnim listama. Suprotni navodi tužiteljice nisu potkrijepljeni vjerodostojnim dokazima, a administrativne pogreške u dijelu odluka tuženika nisu utjecale na nesporno utvrđenje o stvarnom radnom mjestu pok. TR.

34. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao jasan, logično obrazložen i utemeljen u relevantnoj dokumentaciji, te ga smatra vjerodostojnim.

35. Dalje je utvrđeno da je TR za vrijeme bolovanja primao stopostotnu naknadu plaće uključujući dodatke i prigodne nagrade, te da su mu isplaćivane i određene naknade i pomoći zbog bolovanja. Vještak je utvrdio da su stvarna primanja prednika tužiteljice za vrijeme bolovanja bila jednaka ili veća od primanja koja bi ostvario da je radio na svom radnom mjestu. Tužiteljica nije dostavila dokaz da bi njezin pravni prednik ostvarivao višu plaću u razdoblju u kojem nije radio, a posebno nije dokazala da je trebalo primjenjivati plaću elektromontera VKV.

36. Prema odredbi članka 102. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/04. i 68/05., dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi nastalu štetu po općim propisima obveznoga prava, a prema odredbi članku 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) prema općim propisima obveznog prava.

36.1. U ovom postupku utvrđeno je da profesionalna nesposobnost za rad i visina primanja prednika tužiteljice nisu posljedica propusta tuženika kao poslodavca, a budući da je prema članku 15. Zakona o zaštiti na radu poslodavac objektivno odgovoran samo za štete koje proizlaze iz ozljeda na radu uzročno povezanih s djelatnošću poslodavca, sud je utvrdio da konkretna ozljeda nije bila posljedica djelatnosti tuženika već isključive radnje treće osobe.

37. Odgovornost poslodavca za štetu nastalu ozljedom na radu temelji se na objektivnoj odgovornosti za opasnu djelatnost iz članka 173. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99., dalje: ZOO) ili na odgovornosti za štetu po osnovi krivnje sukladno člancima 154. i 155. ZOO-a.

38. Člancima 173.-178. ZOO-a uređen je institut opasne stvari i opasne djelatnosti i objektivna odgovornost za štetu nastalu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Radi se o djelatnosti kod koje postoji povećana opasnost od štete koja se ne može potpuno ukloniti ni primjenom dužne pažnje.

39. Zbog fizičkih svojstava električne energije (nevidljivost, visok rizik teških ozljeda, mogućnost požara i eksplozije), aktivnosti koje uključuju rad na elektroenergetskim instalacijama, manipulaciju vodovima pod naponom i isključenje i uključenje struje predstavljaju opasnu djelatnost. Naime, sve djelatnosti koje uključuju rukovanje instalacijama električne energije nose visok rizik (strujni udar, kvar, požar, ozljede radnika ili trećih osoba) koji se ne može u potpunosti ukloniti ni pravilnom primjenom tehničkih procedura.

40. Objektivna odgovornost propisana je člankom 174. stavka 1 ZOO-a koji propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

41. Posao prednika tužiteljice nesporno se može kvalificirati kao opasna djelatnost jer uključuje rad s opasnom stvari (električnom energijom) koja po prirodi predstavlja povećanu opasnost za ljude i imovinu i nosi povećan rizik nastanka štete.

41.1. Međutim, šteta koja je nastala predniku tužiteljice u konkretnom slučaju nije nastala od opasne djelatnosti, već od treće osobe koju tuženik kao poslodavac nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

42. Odredbom članka 154 stavka 1 ZOO-a propisano je: „Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“ dok je odredbom stavka 2 istog članka propisao da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

42.1. Članak 154. stavak 1. ZOO-a temelji odgovornost na krivnji, a tužiteljica nije dokazala nikakav propust tuženika koji bi predstavljao krivnju ili bio u uzročnoj vezi s nastankom štete.

42.2. Članak 154. stavak 2. ZOO-a koji propisuje objektivnu odgovornost za opasne djelatnosti, nije primjenjiv jer ozljeda nije potekla iz opasnosti svojstvene djelatnosti kojom se tuženik bavio.

43. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta) - član 155. ZOO-a. Prema citiranoj odredbi oštećenik mora dokazati postojanje štete, no tužiteljica nije dokazala da bi njezin pravni prednik ostvarivao veća primanja da nije bilo ozljede niti je dokazala izmaklu korist.

44. Neovisno o pravnoj osnovi odgovornosti, oštećenik uvijek mora dokazati postojanje štete i uzročnu vezu između štetnog događaja i štetne posljedice dok se kod objektivne odgovornosti odgovorna osoba može osloboditi samo dokazivanjem prekida uzročnog niza.

44.1. Međutim, i kod objektivne odgovornosti teret dokazivanja štete i uzročnosti ostaje na oštećeniku. Tek kada su ti elementi dokazani, dolazi u obzir primjena pravila o oslobođenju odgovornosti.

45. Odredbom članka 177 stavka 1 ZOO-a propisano je da se imalac oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, a odredbom stavka 2 da se imalac stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

46. Sud je u skladu s pravilima tereta dokazivanja utvrdio da tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između ozljede i nastanka navodne imovinske štete što je nužna pretpostavka odgovornosti prema ZOO-u.

47. U smislu Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/1998, 127/2000, 59/2001, 109/2001, dalje: ZMO) profesionalna nesposobnost za rad postoji kada je osiguranik djelomično izgubio radnu sposobnost i nije sposoban obavljati poslove svoga zanimanja, ali može raditi druge poslove prilagođene njegovim preostalim sposobnostima. To znači da nije riječ o potpunoj radnoj nesposobnosti jer osiguranik i dalje ima određenu radnu sposobnost i očekuje se da radi na drugim poslovima. Opća nesposobnost za rad postoji kada je osiguranik u potpunosti izgubio radnu sposobnost i nije sposoban za rad ni na kakvim poslovima, a takvo stanje je trajno ili dugotrajno. Dakle, u pitanju je potpuni gubitak radne sposobnosti i nema mogućnosti rada ni uz prilagodbu.

48. Po ocjeni suda u konkretnom slučaju ispunjene su zakonske pretpostavke za oslobađanje tuženika od odgovornosti iz članka 177 stavka 1 i 2 ZOO-a budući da je nesporno utvrđeno da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe koju tuženik kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

49. Predmetna šteta ne može se dovesti u vezi s propustom tuženika kao poslodavca u organizaciji rada i izvođenju radnog procesa. Naime, nastanak štetnog događaja (teško tjelesno ozljeđivanje prednika tužitelja od strane treće osobe) nije u vezi s organizacijom procesa rada jer je nesporno utvrđeno da poslodavac nije propustio dužnu pažnju u organizaciji rada, a izostanak propusta znači i izostanak protupravnosti koja je nužan element odgovornosti prema članku 154. ZOO-a.

50. Budući da je sud utvrdio da je ozljedu uzrokovala treća osoba, a ne opasna djelatnost poslodavca, odgovornost po osnovi objektivne odgovornosti iz članka 173. ZOO-a u cijelosti je isključena.

51. Kako štetni događaj nije bio povezan s radnim procesom, nije ispunjen kriterij „u vezi s radom“ iz članka 102. ZR-a čime prestaje bitna pretpostavka radnopravne odgovornosti poslodavca.

52. Prema članku 177. ZOO-a, poslodavac se oslobađa odgovornosti kad je uzrok štete vanjski i nepredvidljiv, a sud je upravo to utvrdio u ovom predmetu.

53. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja.

54. Prema članku 376. stavku 1. ZOO-a subjektivni rok zastare potraživanja naknade štete iznosi tri godine od dana kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok prema stavku 2. istoga članka objektivni rok iznosi pet godina od dana nastanka štete.

55. Kako je šteta za koju je tražena naknada navodno nastajala mjesečno, u obliku navodne razlike dohotka, pojedinačna potraživanja zastarijevaju pojedinačno, s rokom od tri godine od dospijeća svakog pojedinog iznosa. To znači da su sva potraživanja starija od tri godine prije podnošenja tužbe u načelu bila zahvaćena zastarom.

56. Međutim, sud nije odlučivao o prigovoru zastare kao o odlučujućem jer tužbeni zahtjev ionako nije osnovan pa pitanje zastare nema utjecaja na konačnu odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva.

57. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

58. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

59. U parnične troškove spadaju sudske pristojbe, troškovi vezani uz izvođenje dokaza, održavanje ročišta izvan sudske zgrade, osobni troškovi stranaka i njihovih zastupnika povezani s njihovim dolaskom u sud, troškovi za nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151 ZPP).

60. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife, Narodne novine 138/2023, dalje: Tarifa).

61. S obzirom da su bili opravdani sud je umješaču priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife.

62. Umješaču su priznati trošak sastavljanja podneska od 18. kolovoza 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife što uz PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak sastavljanja podneska od 18. prosinca 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife što uz PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak sastavljanja podneska od 27. prosinca 2024. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife što uz PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 23. siječnja 2025. u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife što uz PDV od 25% iznosi 1.250,00 EUR, trošak sastavljanja podneska od 11. listopada 2025. u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife što uz PDV od 25% iznosi 1.250,00 EUR i trošak zastupanja na ročištu održanom 20. studenog 2025. u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife što uz PDV od 25% iznosi 1.250,00 EUR.

63. Dakle, umješaču je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.500,00 EUR.

64. Umješaču nije priznat trošak zastupanja na ročištu 17. ožujka 2023. jer navedeno ročište nije održano kao ni trošak sastavljanja podnesaka - požurnica od 28. travnja 2025. i od 11. kolovoza 2025. jer nisu bili neophodni za vođenje ove parnice.

65. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću 22. prosinca 2025.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu, Bartola Kašića 15

2. HEP-ODS d.o.o., [adresa]

3. HR, odvjetnik u [adresa]