REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zaklada za pravnu kulturu Ordo iuris, Zagreb, Janka Grahora 4, OIB: 05652750840, zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Jagaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Danijelu Antunu Baniću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. studenoga 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Omazića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Danijela Antuna Banića, odvjetnika, dana 22. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se Tuženiku ĆR kao glavnom uredniku televizijskog nakladnika RTL HRVATSKA d.o.o. - RTL TELEVIZIJA, da u roku od 24 sata od pravomoćnosti presude, u cijelosti, bez promjena i dopuna, na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji su bile objavljene informacije na koje se ispravak odnosi (uključujući i facebook i youtube profil, odnosno kanal televizijskog nakladnika RTL HRVATSKA d.o.o. - RTL TELEVIZIJA) objavi sljedeće:
„S obzirom na tvrdnje koje su 15. prosinca 2023. objavljene u emisiji „Stanje nacije“ urednika i voditelja MR, Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris zahtijeva ispravak više netočnih podataka.
Prvo, iz samog naziva vidljivo je da Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris nije udruga, već zaklada civilnog društva registrirana sukladno zakonima Republike Hrvatske čija je svrha proučavanje i promicanje povijesnih i pravnih načela koja su temelj hrvatske, europske i kršćanske kulture i identiteta, pružanje pravne, financijske i druge pomoći u zaštiti nerođenog života, zaštiti obitelji utemeljene na braku kao zajednici muškarca i žene, u zaštiti zaštita prava na slobodu govora, vjeroispovjesti, misli i savjesti te u zaštiti ekonomskih sloboda.
Također Katolička crkva nije osnovala Ordo Iuris niti u njoj Katolička crkva na bilo koji način sudjeluje, stoga je nazivanje organizacije katoličkom jednostavno pogrješno.
Izjava da Ordo Iuris čine „ljudi koji bi ženama zabranili pobačaj, uske traperice, kratke suknje i sve što muškarce može uzbuditi” obična je insinuacija i to ničim potkrijepljena, koju je kao takvu suvišno dalje komentirati.
Prekršajnu prijavu protiv RTL televizije i g. MR PR nije podnio zbog termina u kojoj je emisija prikazana, nego zbog nastupa porno-glumice čime se vrijeđao moralni osjećaj građana, sukladno Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Nalaže se Tuženiku ĆR kao glavnom uredniku televizijskog nakladnika RTL HRVATSKA d.o.o. - RTL TELEVIZIJA naknaditi Tužitelju ZAKLADA ZA PRAVNU KULTURU ORDO IURIS troškove parničnog postupka u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.“
II. Nalaže se tužitelju Zaklada za pravnu kulturu Ordo iuris, Zagreb, Janka Grahora 4, OIB: 05652750840, naknaditi tuženoj ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj sudu dana 1. ožujka 2024. godine navodi kako je tužitelj pravna osoba i organizacija civilnog društva registrirana u [adresa] kao zaklada sukladno važećim pozitivnim propisima. Tužiteljeva djelatnost jest proučavanje povijesnih i pravnih načela koja su temelj hrvatske, europske i kršćanske kulture i identiteta, njihovo promoviranje u javnom životu i pravnom sustavu kroz stručnu edukaciju i publikacije te pružanje financijske i druge pomoći pojedincima i organizacijama. Tužitelj sukladno članku 46. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13, 114/22), u zakonskom roku, podnosi tužbu radi objavljivanja ispravka informacija protiv Tuženika ĆR, glavnog urednika televizijskog nakladnika RTL Hrvatska d.o.o. za usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tj. glavnog urednika RTL televizije. Tuženik je dana 15. prosinca 2023. godine emitirao emisiju „Stanje nacije“ (dalje u tekstu: Emisija) u kojem je voditelj emisije MR izrekao sljedeće maliciozne, uvredljive, klevetničke i netočne navode o Tužitelju. A vrijeme blagdana je i vrijeme poklona pa smo i mi dobili poklon. Prekršajnu prijavu! To jest nismo je još dobili, ali nadamo se da će skoro stići. A prekršajnu prijavu nam je poslala katolička udruga Ordo Iuris. To su oni dobri i brižni ljudi koji bi ženama zabranili pobačaj, uske traperice, kratke suknje i sve što muškarce može uzbuditi. A očito je riječ o udruzi čiji se članovi mogu lako uzbuditi pa ih je tako uzbudila naša mala školica seksa s ŽR. I kad su shvatili koliko ih je naša ŽR uzbudila svojom lekcijom o prevenciji spolnih bolesti navlačeći kondom na bananu, počeli su ga i oni navlačiti te nam uputili prekršajnu prijavu zbog neprimjerenog nastupa porno glumice u tako kasnom terminu ističu, iza 22.30h! Valjda bi ljudi iz Ordo Iurisa to htjeli gledati u jutarnjem terminu! Možemo ih razumjeti, zornjak je zornjak. I rado bismo im udovoljili, ali se moramo držati nekih zakonskih ograničenja koja se odnose na dobne skupine. U svakom slučaju, nastojimo za svaku lekciju imati najmjerodavnije stručnjake iz pojedinih područja, pa kada na red dođe lekcija iz masturbacije svakako ćemo za demonstraciju pozvati nekog iz Ordo Iurisa. Sporna Emisija stvara krivi dojam u javnosti da je tužitelj osnovan od strane Katoličke crkve, da je organizator određenih manifestacija koje navodno žele ograničiti prava i slobode žena u društvu te je na uvredljiv način insinuirao motive podnošenja prekršajne prijave.
2. Tužitelj ističe da je sve prethodno navedeno apsolutno netočno i da se time narušava dostojanstvo, ugled i čast Tužitelja. No Tuženik nije stao samo na netočnim, odnosno klevetničkim informacijama o Tužitelju, nego je u spornoj Emisiji na krajnje nedoličan način (čak i za satirički format) nastavio ozbiljno narušavati dostojanstvo, ugled i čast Tužitelja dovodeći ga na razne pogrdne načine u kontekst s činom masturbiranja. Zbog emitirane Emisije, Tužitelj je dana 19. prosinca 2023. godine uputio Tuženiku Zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije, putem elektroničke pošte i putem Hrvatske pošte preporučeno s povratnicom. HP poštansku pošiljku Tuženik je uredno zaprimio dana 21. prosinca 2023. godine. Tužitelj ovdje želi istaknuti da potpisana povratnica nije nikada uručena Tužitelju, no Tužitelj je saznao za urednu dostavu na temelju provjere na internet stranici Hrvatske pošte, konkretno, aplikacije HP tracking, na kojoj nedvojbeno stoji da je poštanska pošiljka uručena Tuženiku 21. 12. 2023. u 9.30 sati. Do dana podnošenja ove tužbe Tuženik nije objavio, odnosno pročitao Tužiteljev Zahtjev za ispravak informacije, niti se o Zahtjevu na bilo koji način očitovao, iako je Tužitelj tražio ispravak informacije u zakonom propisanom obliku, roku i proceduri te unatoč tome što je Tuženik od dana podnošenja Zahtjeva do podnošenja ove tužbe emitirao četiri Emisije – 2., 9., 16. i 23. veljače 2024. godine.
3. Tužitelj smatra da je time Tuženik postupio protivno čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o medijima koji propisuju: ispravak se mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. U programima radija i televizije ispravak se daje u pisanom obliku te se objavljuje čitanjem u istom programu i terminu u kojem je objavljena informacija na koju se ispravak odnosi ili u istoj vrsti programa istovjetne gledanosti. Nadalje, Tuženik je postupio protivno čl. 42. st. 2. koji propisuje: „Ispravak mora biti objavljen u prvom, a ako stigne prekasno, u drugom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka.“ Pravo na ispravak je pravo koje je zajamčeno čl. 38 Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14): „Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.“ A u članku 35., u dijelu o osobnim i političkim pravima, Ustav RH svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti. Tužitelj naglašava da „pravo na čast, ugled i dostojanstvo (zajamčeno Ustavom RH, Zakonom o medijima – čl. 7., Općom deklaracijom o pravima čovjeka - čl. 12., Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima - čl. 17.) predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada i nigdje nije ograničeno ikakvim medijskim pravima. S druge strane, medijska prava su uvijek ograničena pravom na zaštitu časti i ugleda, kako to izričito proizlazi iz čl. 3. st. 3. Zakona o medijima, ali i iz čl. 10. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima." (USRH, U-III/4057/2013). Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o medijima, ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika kod općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište, odnosno stalno prebivalište nakladnika. Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako ističe prigovor nedostatak pasivne legitimacije, prigovor nedostatka procesne pretpostavke za vođenje ovog spora i prigovor prekluzije. Sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o medijima (NN 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022; dalje: ZM) zahtjev za ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđeni nečija prava ili interesi se podnosi glavnom uredniku. Sukladno čl. 40. st. 2. ZM rok za podnošenje predmetnog zahtjeva je 30 dana od objave informacije. Sukladno čl. 46. ZM, ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka. Tužitelj je propustio postupiti po prethodno navedenim zakonskim odredbama koje određuju procesne pretpostavke vođenja ovog spora. U predmetnom slučaju tužitelj zahtijeva objavu ispravka u svezi priloga objavljenog u emisiji ”Stanje nacije” novinara, urednika i voditelja MR objavljenog dana 15. prosinca 2023. g. na način da u zahtjevu za objavu ispravka od 19. prosinca 2023. g. i predmetnoj tužbi od 1. ožujka 2024. g. kao adresata, odnosno tuženika navodi ĆR u svojstvu (cit.) ”glavnog urednika televizijskog nakladnika RTL Hrvatska d.o.o.” Međutim, suprotno tužiteljevom pogrešnom shvaćanju, ĆR nije urednik niti jednog programskog sadržaja ili odjela televizijskog kanala ”RTL Televizija” niti je to ikada bila. Gđa ĆR kod nakladnika RTL Hrvatska d.o.o. obavlja poslove urednika elektroničke publikacije ”RTL.hr” te je njena urednička odgovornost ograničena isključivo na navedeni internetski portal dok tužitelj u ovom postupku prigovara prilogu objavljenom na televizijskom kanalu ”RTL Televizija”. Preslika impressuma koju dostavlja tužitelj u privitku tužbe jest impressum elektroničke publikacije ”RTL.hr” (https://www.rtl.hr/sadrzaji/impressum), a ne televizijskog kanala ”RTL Televizije. Budući se o radi o vrlo specifičnom televizijskom formatu – autorskoj emisiji krojenoj upravo i specifično za MR, poznatog nagrađivanog novinara i voditelja, sva urednička odgovornost za sadržaja objavljen unutar emisije ”Stanje nacije” logično je na MR. Prethodna činjenica je uredno navedena na početku osporavane emisije ”Stanje nacije” napomenom: ” MR, urednik”, ali i na samom kraju iste. Da je prethodne činjenice tužitelj potpuno svjestan proizlazi iz tužiteljeve prekršajne prijave protiv tuženika i MR kao glavnog urednika i voditelja emisije od 12. prosinca 2023. g. i privitka dostavljene službene preslike službene Facebook stranice MR u kojima se izrijekom navodi da je upravo MR urednik emisije ”Stanje nacije”, ali i samog Zahtjeva za objavu ispravka objavljene informacije od 19. prosinca 2023. gdje se ponovno navodi svojstvo MR kao urednika emisije. Međutim, MR kao urednički (jedina) odgovorna osoba za televizijsku emisiju ”Stanje nacije” nikada nije zaprimio od strane tužitelja bilo kakav zahtjev za ispravak bilo koje informacije objavljene u istoj emisiji pa slijedom toga po istom nije niti mogao postupiti, dok s druge strane ĆR na koju je tužiteljev Zahtjev za objavu ispravka adresiran nema nikakve veze niti uredničke odgovornosti u pogledu bilo kojeg dijela programskog sadržaja objavljenog na televizijskom kanalu ”RTL Televizija” (pri čemu niti gđa ĆR nije nikada ništa zaprimila od tužitelja), čime je tužitelj propustio ispuniti procesne pretpostavke za vođenje ovog spora u smislu čl. 40. i 46. ZM i slijedom čega je tužbu potrebno odbaciti, ali i utvrditi propuštanje prekluzivnih rokova vezanih uz zahtijevanje i utuženje ispravka, bez potrebe daljnjeg vođenja postupka. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva objavu ispravka informacije na Facebook i Youtube profilu (”…uključujući i facebook i youtube profil…”) tuženik navodi kako se na društvene mreže i platforme za dijeljenje audio-video sadržaja ne primjenjuju odredbe Zakona o medijima o ispravku netočne ili nepotpune informacije objavljene u medijima jer tuženik istima nije vlasnik niti istima upravlja (već je u ulozi korisnika) niti u odnosu na iste ima uredničku odgovornost u smislu Zakona o medijima stoga za traženu zaštitu ne postoji pravna osnova (prigovor neosnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva). Tuženik dodatno ističe da na RTL Youtube kanalu nema imenovanog urednika jer u konkretnom slučaju uređivanja kanala nema budući isti isključivo prikazuje isječke pojedinih RTL emisija, odnosno za sadržaj objavljen na istom kanalu svakako nije odgovorna tužena ĆR (prigovor nedostatka pasivne legitimacije), dok je urednik Facebook profila (Službena stranica MR, voditelja i urednika emisije Stanje nacije) sam MR pa je tužba (u tom dijelu) promašena i po toj osnovi (prigovor nedostatka pasivne legitimacije). Isto tako, tužitelj nije nikada zatražio bilo kakav ispravak objava na Facebook i Youtube profilu bilo od RTL Hrvatska d.o.o. (televizijski nakladnik), MR (urednik, voditelj) ili ĆR (urednik RTL.hr portal). Također, sadržajno analizirajući tužiteljev Zahtjev za objavu ispravka od 19. prosinca 2023. g. jednostavno se može utvrditi da se isti ne odnosi niti na elektroničku publikaciju ”RTL.hr“ koju isti uopće ne spominje iz čega slijedi da je ispravak zatražen isključivo u odnosu na kanal ”RTL Televizija”. Tuženik kategorički osporava osnovanost tužbe ukazujući za činjenicu da je emisija ”Stanje nacije” posebna vrsta autorske emisije u cijelosti utemeljene na političkoj satiri. Emisija ”Stanje nacije” nema za primarnu svrhu izvještavati javnost, odnosno nije primarno informativnog karaktera, uostalom niti organizacijski nije sastavni dio Informativnog programa tuženika, već se radi o tzv. ”soft news” emisiji koja ima naglašeni zabavan i satirični karakter. U njoj MR ironizira, podsmjehuje se (sarkazam) i daje svoj provokativni osvrt na dnevnopolitičke teme od javnog interesa koje su najčešće već bile objavljene i postale dijelom javnog prostora i prije same emisije. Radi primjerenog shvaćanja o kako važnoj i specifičnoj novinarskoj formi se doista radi te da je istoj potrebno pristupiti sasvim drugačije nego bilo kojem drugom novinarskom sadržaju, tuženik u nastavku daje temeljna pojašnjenja satire koja je osnovna odlika osporavane emisije. Satira se definira kao umjetnička forma u kojoj se općeljudski i individualni poroci, gluposti, izopačenosti i zablude izvrgavaju osudi putem ismijavanja, preziranja, lakrdijašenja, ironije i drugih metoda, ponekad s namjerom da ih se ispravlja (Encyclopedia Britannica i Websterov enciklopedijski rječnik), dok se politička satira najbolje može opisati kao oblik slobode izražavanja političkog negodovanja i mišljenja, legitimno sredstvo demokratske političke borbe za svoje ciljeve i opredjeljenja (Ć, 1995). Satira, osobito ona politička, po naravi stvari, redovito komentira vlast, vlastodršce, javne osobe i društvena zbivanja koristeći se pri tom humorom, ironijom, parodijom, metaforama, pretjerivanjima i drugim sredstvima koja trebaju zabaviti, iznenaditi, pa čak i šokirati. Zbog prethodnih osobina imanentnih satiri, satiričko djelo po logici stvari nije smisleno analizirati kao istinito ili neistinito, ili mu zamjerati ‘peckanja’, ‘podbadanja’ i provokacije koje su satiri sastavni i neizostavni elementi upravo stoga jer se radi o umjetničkoj, odnosno novinarskoj formi koja spaja smijeh i društvenu kritiku. U satiri je humor poseban način umjetničkog spoznavanja pomoću kojega satiričar pokazuje svoj subjektivni odnos prema vanjskoj situaciji koja ga okupira. Prema tome, satira se sadržajno i pristupom uvelike razlikuje od ostalih sredstava umjetničkog ili novinarskog izražavanja i mora imati sasvim drugi tretman od ”klasičnog” novinarskog izvještavanja. No time važnost satire nije nipošto iscrpljena jer, osim specifičnosti same novinarske forme, treba sagledati i općedruštvenu važnost satire. Naime, odlika svake moderne demokracije i modernog društva je upravo sloboda humora i satire. Iz tog razloga se u stručnoj i znanstvenoj literaturu često može pronaći zaključak kako se stupanj demokracije u nekome društvu najbolje može očitati u tome koliko je satira dopuštena, prihvaćena i shvaćena. Često ona je dopuštena, ali ne i potpuno prihvaćena ili pravilno shvaćena, pri čemu prihvaćenost političke satire pokazuje, ne samo stupanj demokracije, nego i političke slobode i stabilnog, zdravog društva. U prethodnom kontekstu, važno je naglasiti da satira nema namjeru izvrgnuti ruglu osobu iz privatnih razloga, a pogotovo ne vrijeđati, već je namjera ukazati na neprihvatljivo ponašanje ili djelovanje neke društvene pojavnosti. Obzirom na navedeno, bilo kakvo sankcioniranje, ograničavanje ili potiranje satire ili satiričara značilo bi negiranje prava na satirički komentar što je u neposrednoj suprotnosti s temeljnim načelima slobode izražavanja u demokratskom društvu (čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 39. Ustava Republike Hrvatske i dr.) Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) u nekoliko je navrata naglasio važnost slobode izražavanja normiranog u čl. 10. Konvencije, koji je primjenjiv ne samo na ”informacije” ili ”ideje” koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju; to su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumlja bez kojih nema ”demokratskog društva” (Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 49.; Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 59.). Sud, među ostalim, kroz sudsku praksu zahtijeva da države trebaju uspostaviti djelotvorne mehanizme zaštite autora i novinara kako bi se stvorilo povoljno okruženje za sudjelovanje svih zainteresiranih strana u javnoj raspravi i kako bi im se omogućilo da iznesu svoja mišljenja i ideje bez straha, čak i ako su suprotni mišljenjima i idejama za koje se zalažu službene vlasti ili značajan dio javnosti, ili čak i ako su takva mišljenja i ideje iritantni ili šokantni javnosti (M protiv Turske, stavak 137.; KR protiv Azerbajdžana, stavak 158.). Sud također smatra da ”sloboda izražavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja [demokratskog] društva i jedan od preduvjeta njegova napretka i razvoja svakog pojedinca” (Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 49.). Sud je u nekoliko navrata primijetio da je satira oblik umjetničkog izražavanja i društvenog komentara koji svojim inherentnim značajkama preuveličavanja i iskrivljavanja stvarnosti prirodno nastoji provocirati i uznemiriti. Prema tome, svako miješanje u pravo umjetnika, ili bilo koga drugoga, da upotrebljava taj način izražavanja treba ispitati s posebnom pažnjom (P i Silva Canha protiv Portugala, stavak 29.; Eon protiv Francuske, stavak 60.; Alves da Silva protiv Portugala, stavak 27.; Vereinigung Bildender Künstler protiv Austrije, stavak 33.; Tuşalp protiv Turske, stavak 48.; Ziembiński protiv Poljske (br. 2), stavak 45.; Handzhiyski protiv Bugarske, stavak 51.). U tom se pogledu može istaknuti nekoliko varijacija satiričnog izražavanja u sudskoj praksi Suda: slika (Vereinigung Bildender Künstler protiv Austrije, stavak 33.), natpis s političkom porukom (Eon protiv Francuske, stavak 53.), izmišljeni intervju (Ž i Verlagsgruppe News GmbH protiv Austrije, stavak 18.), oglas (Bohlen protiv Njemačke, stavak 50.), karikatura (Leroy protiv Francuske, stavak 44.), novinski članak u lokalnim novinama (Ziembiński protiv Poljske (br. 2), stavak 45.), javno ismijavanje spomenika prerušavanjem istoga (Handzhiyski protiv Bugarske, stavak 51.).Sud također uzima u obzir prethodno ponašanje društva prilikom ocjenjivanja razine tolerancije na kritiku koja se od tog društva očekuje. U predmetu Kuliś i Różycki protiv Poljske, u kojem su podnositelji zahtjeva objavili satirički crtež u kojem je čips koji je proizvodio tužitelj, društvo za proizvodnju hrane, opisan kao ”smeće”, Sud je smatrao da je izraz koji su podnositelji zahtjeva upotrijebili bio očito preuveličan, ali da su reagirali na slogane koje je tužitelj upotrebljavao u svojoj reklamnoj kampanji, a koji su jednako tako bili neosjetljivi i nisu imali razumijevanja za dob i ranjivost ciljanih potrošača proizvoda, odnosno djece. Sud je stoga smatrao da je stil izričaja podnositelja zahtjeva bio vođen vrstom slogana na koje su reagirali i da, uzimajući u obzir kontekst, nije prekoračio ograničenja koja se nameću slobodnom tisku (stavak 39.). Sud također razlikuje činjenične izjave i vrijednosne prosudbe u predmetima koji se odnose na satiru. U pogledu satiričnog članka o austrijskom skijašu koji je navodno izrazio zadovoljstvo ozljedom koju je pretrpio jedan od njegovih suparnika, Sud je zaključio da je predmetni komentar predstavljao vrijednosnu prosudbu, izraženu u obliku šale, te da je bio unutar granica prihvatljivog satiričnog komentara u demokratskom društvu (Ž i Verlagsgruppe News GmbH protiv Austrije). Specifičnost satire, kako je prethodno obrazloženo, koja apsolutno dopušta provokaciju, uznemiravanje, preuveličavanje, iskrivljavanje, pa čak i uvredu i šokiranje, radi izricanja društvenog komentara očito predstavlja izraz temeljnog ljudskog prava na slobodu izražavanja i ne smije se nepotrebno i neproporcionalno ograničavati. Upravo ovdje je to slučaj. Uvažavajući odredbe Zakona o medijima, tužba nije osnovana niti primjerena niti obzirom na sadržaj ispravka koji tužitelj traži predmetnom tužbom, kako je obrazloženo u nastavku. Tužitelj tužbom traži ispravak netočnog podatka objavljenog u emisiji ”Stanje nacije” u smislu da tužitelj ORDO IURIS nije udruga, već je registriran kao zaklada, odnosno tužitelj prigovara pogrešno navedenom pravnom obliku pod kojim tužitelj djeluje. Prethodni prigovor tužitelja je neosnovan jer nije podoban za ispravak u smislu čl. 40. st. 1. ZM koji dozvoljava objavu ispravka informacije tek ukoliko su informacijom ”bila povrijeđena prava i interesi pravne osobe”. Nepreciznost kojoj tužitelj prigovara očito nije podobna za povredu prava osobnosti tužitelja jer nema nikakav uvredljivi, omaložavajući ili povređujući kontekst za tužitelja. Činjenica da li ORDO IURIS djeluje kao udruga, zadruga, zaklada, ortaštvo i sl. je za širu javnost i kontekst spornog televizijskog priloga potpuno irelevantna, ista ne može biti povređujuća za tužitelja, pored činjenice da novinarski izričaj trpi takve tehničke nepreciznosti jer unatoč tome neometano i neokrnjeno prenosi bit izrečene informacije ili stava bez da povređuje ičija prava. Ispravak je potrebno odbiti u smislu čl. 42. st. 4. alineje 3. i 9. ZM. Tužitelj tužbom također traži da se ispravi netočno objavljeni navod u smislu da (cit.) ”Katolička crkva nije osnovala ORDO IURIS niti u njoj na bilo koji način sudjeluje, stoga je nazivanje organizacije katoličkom jednostavno pogrešno.” Ponovno tužitelj inzistira na irelevantnim formalnostima koje ne mijenjaju kontekst cjelokupnog priloga i koje novinarsko (bitno slobodnije) izražavanje, u odnosu na strogi formalni pravni jezik, uobičajeno dopušta. Tuženik i ovdje ukazuje dati u ovom navodno sporno navodu nema nikakve povrede prava i interesa pravne osobe ili podređujućega postupanja kao pretpostavke konzumiranja prava na ispravak iz čl. 40. st. 1. ZM jer točno je da ORDO IURIS upravo zastupa i podržava vrijednosti Katoličke crkve za koje smatra da trebaju biti opće društvene vrijednosti i za koju svrhu je ORDO IURIS uostalom osnovan. Prethodno je jednostavno utvrditi iz javno poznate činjenice da su osnivači tužitelja:
ZAKLADA VIGILARE iz Zagreba i INSTYTUT NA RZECZ KULTURY PRAWNEJ ORDO IURIS iz Varšave, Poljska, od strane javnosti i pretežnog broja medija, percipirani kao ultra konzervativna desno orijentirana katolička politička i društvena opcija koja se zalaže za npr. zabranu abortusa, zabranu istospolnih brakova, zabranu seksualnog odgoja, predbračno ćudoređe i sl. kojim stavovima se drugi kraj političkog i društvenog spektra oštro protivi, prosvjeduje i uvredljivo ju etiketira ”klečavcima” zbog njihova periodičkog okupljanja na glavnom gradskom trgu u Zagrebu radi demonstracije vlastitih uvjerenja kroz molitvu krunice u klečećoj pozi. Stavove zaklade VIGILARE i istoimene udruge VIGILARE te povezane zaklade ORDO IURIS javno zastupa ĆRE koji je u tom smislu javna osoba koja svojim likom i djelom privlači znatnu pozornost javnosti srčano se zalažući za navedene ultra konzervativne katoličke stavove. Mediji ga često tituliraju kao ”lidera ultrakatoličke udruge Vigilare”. K je kroz medije više puta najavio kako VIGILARE osniva ORDO IURIS kao subjekt koji će se baviti pravnom pomoći u svezi s tema koje on i ultrakonzervativci zastupaju i promoviraju, odnosno potvrdio je da VIGILARE i ORDO IURIS nastupaju zajednički i koordinirano u obrani istih interesa. Naravno, zalaganje za jedne stavove uvjetuje snažnu opoziciju skupina dijametralno suprotnih vrijednosti što uzrokuje intenzivne javne razmjene mišljenja i društvene napetosti. Prethodno je samo po sebi tema od interesa javnosti kojom se emisija ”Stanje nacije” kontinuirano s punim pravom bavi. U prilog prethodnog govori Ispis iz registra udruga za udrugu VIGILARE koje je ĆRE predsjednik, a TR potpredsjednik, pri čemu je potonje navedeni TR ujedno predsjednik zaklade ORDO IURIS. Drugima riječima, ZAKLADA VIGILARE, UDRUGA VIGILARE, ZAKLADA ORDO IURIS i njihovi poljski financijeri i podupiratelji predstavljaju mrežu organizacijskih oblika kroz koju djeluje ista skupina ljudi istih ultrakonzervativnih katoličkih vrijednosti čiji je javno deklarirani (registrirani) cilj: Promicanje konzervativnih društvenih vrjednota i kulture života; afirmirati ideju i vrijednosti konzervativizma kao legitimne, ali stigmatizirane i potisnute, opcije; uspostaviti narušenu društvenu ravnotežu u odnosu liberalno-konzervativno; promicanje i obrana prava na život od prirodnog začeća do prirodne smrti promicanje i zaštita prava i dostojanstva osoba i zajednica na življenje i izražavanje duhovnih, moralnih, nacionalnih i obiteljskih vrjednota i uvjerenja bez diskriminacije, ismijavanja i ponižavanja u javnom životu; promicanje izvornog bića braka kao zajednice života muškarca i žene i značenja obitelji kao temeljne čestice društva u kojoj se podižu djeca promicanje i zauzimanje za zaštitu prava djeteta od svakoga oblika nasilja, posebice pedofilije i raznih oblika pornografije; zauzimanje za neokrnjeno pravo roditelja na odgoj svoje djece u skladu s vlastitim filozofskim i vjerskim uvjerenjima i vrjednotama; promicanje pristojnosti u javnosti — bez ponižavanja dostojanstva čovjeka; educiranje javnosti i suprotstavljanje različitim vrstama ovisnosti, nasilja i totalitarnim ideologijama; podupirati edukaciju i profiliranje mladih naraštaja studenata,predrasude, tabue i medijske monopole nad određenim temama; poticati trajnu promjenu, društveno dominantne, ideološke socijalističke paradigme i mentaliteta; poticanje aktivnog sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva te edukacija o njihovoj važnosti za demokraciju; utjecati na svijest o mogućnosti promjena, potaknuti na društveni angažman, odgovornost pojedinca i zauzimanje za promjene; zauzimanje u javnosti za malu, učinkovitu i modernu javnu i državnu upravu te promicanje načela poduzetničkih sloboda u odnosu na veću intervenciju države u sferi ekonomije; zauzimanje u javnosti za učinkovitu suradnju između domovine i dijaspore te promicanje suradnje između kulturnih, vjerskih, športskih, ekonomskih i političkih institucija koje djeluju u cilju takve suradnje. Konciznije rečeno, u osporavanoj emisiji nikada nije bilo rečeno da je ORDO IURIS osnovan od strane Katoličke crkve, ali isto tako nije sporno da se navedena zaklada uz povezane zaklade i udruge temelje na konzervativnim katoličkim vrijednostima koje ista skupina javno zagovara i podupire te da se u tom kontekstu tužitelj s pravom može nazivati ”katoličkom udrugom/zakladom ORDO IURIS”. Radi se po svojoj naravi o vrijednosnom sudu voditelja emisije MR koji ukazuje na vrijednosti koje ORDO IURIS zastupa i brani, a ne o činjenici koju je potrebno ispravljati. Stoga, iako je samo zalaganje za razne vjerske, političke, filozofske i ostale stavove nesporno dio temeljnog ljudskog prava na izražavanje mišljenja koje je zajamčeno i udrugama/zakladama VIGILARE i ORDO IURIS, svakako je dozvoljeno podvrći kritici i satiri iste stavove što ne daje osnovu kritiziranoj strani na ispravak informacije u smislu medijskih propisa, osobito u slučaju kada te stavove dio javnosti smatra kontroverznim, sve temeljem čl. 42. st. 4. alineje 2., 3. i 9. ZM. Tužitelj tužbom također traži da se ispravi ”insinuacija” da ORDO IURIS čine (cit.) ”ljudi koji bi ženama zabranili pobačaj, uske traperice, kratke suknje i sve što muškarce može uzbuditi” jer ista, kako tužitelj navodi, nije ničime potkrijepljena. Sporni navod je svakako dio preuveličavanja i iskrivljavanja stvarnosti radi provociranja javnosti mišljenjem voditelja i urednika MR koji je na satiričan način javnosti prenio da ga napada ultrakonzervativna katolička skupina koja se bori za zabranu pobačaja i ostale tradicionalne katoličke vrijednosti iz kojeg razloga im je nastup ŽR u (ponovno) satiričnom prilogu o ”Školici seksa” u emisiji ”Stanje nacije” od 1. prosinca 2023. g. neprihvatljiv do mjere da su protiv tuženika i MR podnijeli prekršajnu prijavu. Ta informacija je nesporno informacija od javnog interesa jer su o istom događaju tekstove objavljivali i drugi mediji, i to prije sporne emisije ”Stanja nacije” (Telegram.hr, Indeks.hr, Večernji.hr i dr.).Osim toga, iako osporavani navod MR maksimalno ironizira, isti je u svojoj biti točan jer se g. ĆRE i mreža organizacija preko koje djeluje, a u koju je uključen i ORDO IURIS (kako je prethodno obrazloženo), doista bori protiv pobačaja i, po njihovom stavu, neprimjerenog (provokativnog) odijevanja imajući u vidu da je takvo postupanje protivnom njihovim konzervativnim vrijednostima.
5. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno prigovara da je ispravak traženog navoda (informacije) potreban jer da (cit.) ”nije ničim pokrijepljen”, dok ni u kom pogledu ne tvrdi da je taj isti navod eventualno netočan ili nepotpun, što je, uz već navedenu povredu prava i interesa, osnovni preduvjet objave ispravka u smislu čl. 40. st. 1. ZM. Iz prethodnog slijedi da tužitelj niti ne traži ispravak informacije koja je netočna ili nepotpuna ili jer je navodom uvrijeđen već želi da tuženik objavljenu informaciju dodatno potkrijepi, što dovodi do zaključka da je ispravak potrebno odbiti jer nisu zadovoljene osnovne zakonske pretpostavke, sve temeljem čl. 42. st. 4. alineje 2., 3. i 9. ZM. Tužitelj konačno tužbom traži da se ispravi navod da ORDO IURIS nije prekršajnu prijavu protiv tuženika i MR podnio zbog kasnog termina u kojem je emisija prikazana nego zbog nastupa porno-glumice čime se vrijeđao moralni osjećaj građana pa je navodno počinjen prekršaj sukladno Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ponovno tužitelj prigovara klasičnoj satiri gdje MR stvara komični, apsurdni i provokativni spin namjerno pogrešno tumačeći i ironizirajući činjenicu da je protiv njega podnesena prekršajna prijava, ali kako on tvrdi zbog kasnog termina (što je u kontekstu situacije komično iako očito besmisleno i netočno), a ne zbog navodne povrede moralnih osjećaja (koja činjenica se podrazumijeva i lako je provjerljiva na službenim stranicama tužitelja u obavijesti o prekršajnoj prijavi), što je u biti pretjerivanje i ismijavanje upravo koje čini satiru, i sastavni je dio tuženikova prava na izražavanje. I u ovom slučaju nedostaje osnovna pretpostavka prava na objavu ispravka informacije – povreda prava i interesa pravne osobe - u smislu čl. 40. st. 1. i čl. 42. st. 4. alineje 2., 3. i 9. ZM. te je stoga ispravak potrebno odbiti. Sukladno navedenom, po provedenom dokaznom postupku, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženika.
6. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao ispis iz registra (list 7-8 spisa), zahtjev (list 9-12 spisa), fotografije iz emisije (list 14-20, 42-43 spisa), Statut (list 21-26 spisa), prijavu (list 44 spisa), fotografije sa interneta i novinski članci (list 45- 46, 54. 63-83, 109, 148 spisa), Ugovor o radu s aneksom (list 47-53 spisa), ispis iz registra (list 55-62 spisa), list Odluku ustavnog suda Republike Hrvatske spisa (list 85- 102 spisa), zahtjev (list 110-111 spisa), odgovor na zahtjev (list 112 spisa), objava MR (list 117-122 spisa), sudsku praksu (list 123-139 spisa), saslušanjem svjedoka AR na ročištu 11.09.2025. godine (list 164-165 spisa), saslušanjem svjedoka MR na ročištu 11.09.2025. godine (list 165-166 spisa), očitovanje (list 169-170 spisa), saslušanje zz tužitelja TR na ročištu dana 04.11.2025. godine (list 173-174 spisa) te saslušanje tužene ĆR na ročištu dana 04.11.2025. godine (list 174-175 spisa).
7. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
8. Sud je temeljem navoda tužitelja i tuženika koji su u tom dijelu suglasni, utvrdio da je na RTL televiziji dana 15. prosinca 2023. godine emitirana emisija „Stanje nacije“ (dalje u tekstu: Emisija) u kojem je voditelj emisije MR izrekao sljedeće: "A vrijeme blagdana je i vrijeme poklona pa smo i mi dobili poklon. Prekršajnu prijavu! To jest nismo je još dobili, ali nadamo se da će skoro stići. A prekršajnu prijavu nam je poslala katolička udruga Ordo Iuris. To su oni dobri i brižni ljudi koji bi ženama zabranili pobačaj, uske traperice, kratke suknje i sve što muškarce može uzbuditi. A očito je riječ o udruzi čiji se članovi mogu lako uzbuditi pa ih je tako uzbudila naša mala školica seksa s ŽR. I kad su shvatili koliko ih je naša ŽR uzbudila svojom lekcijom o prevenciji spolnih bolesti navlačeći kondom na bananu, počeli su ga i oni navlačiti te nam uputili prekršajnu prijavu zbog neprimjerenog nastupa porno glumice u tako kasnom terminu ističu, iza 22.30h! Valjda bi ljudi iz Ordo Iurisa to htjeli gledati u jutarnjem terminu! Možemo ih razumjeti, zornjak je zornjak. I rado bismo im udovoljili, ali se moramo držati nekih zakonskih ograničenja koja se odnose na dobne skupine. U svakom slučaju, nastojimo za svaku lekciju imati najmjerodavnije stručnjake iz pojedinih područja, pa kada na red dođe lekcija iz masturbacije svakako ćemo za demonstraciju pozvati nekog iz Ordo Iurisa."
9. Sud je izvršio uvid u dostavljeni ispis Impressuma te je utvrdio da je u istom navedeno da je glavna urednica LR a nakladnik RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, [adresa]. Kao članovi uprave su navedeni OR i GR.
10. Sud je izvršio uvid u Ispis iz Registra zaklada te je utvrdio da je tužitelj organiziran kao zaklada. Zatim, sud je Uvidom u Statut tužitelj utvrdio da su osnivači Zaklada Viligare iz Zagreba i Instytut na Rzecz Kultury Prawnej Ordo Iuris iz Varšave. U statutu se nigdje ne navodi da je jedan od osnivača Katolička crkva. Za Vigilare je dostavljen ispis iz registra iz kojeg proizlazi da je isti udruga, ali i da postoji pod istim imenom i zaklada koja je upisana u registar zaklada.
11. Sud je uvidom u Zahtjev za objavom ispravka objavljene informacije utvrdio da je tužitelj uputio isti tuženoj dana 19.12.2023. godine preporučenom pošiljkom.
12. Sud je izvršio uvid u fotografiju sa video materijal emisije Stanje nacije gdje se navodi da je proizvodnja RTL Hrvatska d.o.o., Prosinca 2023. godine te da se navodi: "ZA DUŠEVNE BOLI NACIJE ODGOVORAN MR".
13. Sud je izvršio uvid u prekršajnu prijavu tužitelja od 12. prosinca 2023. godine ste je utvrdio da je ista podnesena protiv RTL Hrvatska d.o.o. i MR vezano uz najavu dolaska u slijedeću emisiju gošće ŽR. Uz navedeno dostavljen je ispis sa službene facebook stranice MR o gostovanju navedene osobe.
14. Sud je izvršio uvid u ugovor o radu koji su sklopili RTL Hrvatska d.o.o. kao poslodavac i tužena kao zaposlenik dana 07.12.2021. godine te da iz istog proizlazi da je tužena zaposlena kao novinar digitalnih medija na neodređeno vrijeme. Uz navedeni ugovor o radu dostavljen je i Aneks istom iz kojeg proizlazi da tužena od 23. listopada 2023. godine radi na radnom mjestu Urednik RTL.hr.
15. U svom iskazu danom na ročištu dana 11. rujna 2025. godine svjedok NR je iskazao kako je dana 15.12.2023. godine kada je emitirana sporna emisija, glavni urednik bila IR, znači cijelog informativnog programa i cijele televizije. Tužiteljica je bila urednica portala. Funkcija MR je bila da je on bio urednik emisije Stanje nacije. Da li će se objaviti ispravak netočnog navod ili ne o tome odlučuje pravna služba, oni procjene okolnosti. Upoznat je sa meritumom spora u ovoj pravnoj stvari te može reći da nije sudjelovao u donošenju odluke o tome da li će se ili ne objaviti traženi ispravak. U trenutku emitiranja predmetne emisije on je bio na funkciji izvršnog trgovačkog društva RTL Hrvatska d.o.o. Obzirom da je pravna služba procijenila da se radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije došlo do objave ispravka pa stoga ta informacija nije niti odmah došla do mene. Na upit za što je odgovoran glavni urednik RTL televizije odgovorio je da je on odgovoran za kompletan sadržaj svih emisija na ovoj televiziji. Na pitanje da li postoji jedan ili više glavnih urednika rekao je da postoje urednici emisija, da postoji urednik informativnog programa te jedan glavni urednik. Na pitanje na koji način je to propisano odgovorio je na internim aktima društva. Postoji glavna podjela i to na informativni program i sadržaj koji ne ulazi u informativni program Stanje nacije je satirična emisija i ne ulazi u informativni program. Na upit tko je odgovoran za ono što se govori u toj satiričnoj emisiji odgovorio je da je odgovoran urednik te emisije. Na pitanje da li je nužno da glavni urednik bude na odjavnoj špici pojedine emisije odgovorio je da je to regulirano čl. 15. Zakona o medijima te da može biti urednik određenog programskog sadržaja ili urednik emisije. Na pitanje tko određuje kada će se koja emisija emitirati odgovorio je programski direktor odnosno direktor programa. Na pitanje da li se ime osobe glavnog urednika dostavlja agenciji za elektronične medije odgovorio je potvrdno. Na pitanje da li je ime IR bilo prijavljeno toj agenciji odgovorio je potvrdno. Na pitanje da objasni proceduru objave ispravka odgovorio je da pravna služba da preporuku da li se nešto treba objaviti ili ne, a onda urednik emisije odlučuje o tome da li će i na koji način to biti učinjeno.
16. U svom iskazu danom na ročištu dana 11. rujna 2025. godine svjedok MR je iskazao kako je on urednik i voditelj emisije Stanje nacije koja je objavljena na RTL televiziji 15.12.2023. godine. Prije emitiranja same emisije uz pomoć svojih suradnika pripremni tekst koji će biti objavljen u toj emisiji pročita tijekom emisije. On je zadnja instanca vezano uz sadržaj navedenog teksta. Koliko se sjeća bio je obaviješten o primanju zahtjeva za objavom ispravka, isprike za tu emisiju i misli da je ona i objavljena. Emisija Stanje nacije ne spada u informativne nego u ove ostale emisije. On je autor i urednik te emisije. Dana 15.12.2023. godine glavni urednik je bila vjerojatno ĐR, pretpostavlja, ona je urednica programa. Nema točnog saznanja da li vezano uz ovu konkretnu pojedinačnu emisiju postoji još neki sudski postupak. Pročitao je na pozivu tko je tužitelj ali nema saznanja što je predmet tužbe. Kada pravna služba da preporuku da se objavi neki zahtjev za ispravak tada se po njihovoj preporuci razgovara između njih na toj televiziji, a recimo da je njegova zadnja da li će se objaviti. Kada se donese odluka da će se nešto objaviti tada se to najčešće objavljuje pri kraju emisije i to na način da ponekad on pročitam taj tekst, ponekad spiker, a ponekada se na ekranu prikaže tekst tog zahtjeva. Na pitanje da li je predmet emisije Stanje nacije informiranje gledateljstva odgovorio je da nije već da se radi o političko satiričnoj emisiji koja obrađuje događaje koji se pojavljuju u medijima i slično na satiričan način. Na pitanje koliko su često sadržaji objavljeni u toj emisiji predmet sudskih postupaka odgovorio je rijetko. Na pitanje da li je ĆR na bilo koji način povezana bilo urednički ili na drugi način sa predmetom emisijom odgovorio je da nije. Na pitanje tko određuje kad će se emisija Stanje nacije emitirati odgovorio je da to odlučuje programska urednica ĐR. Koliko je njemu poznato ne postoji funkcija glavnog urednika na RTL televiziji. Na pitanje da pojasni uredničku strukturu odgovorio je da je ĐR urednica programa i odgovorna za ovaj zabavniji dio, a IR je urednica informativnog programa.
17. U svom iskazu danom na ročištu dana 04. studenoga 2025. godine zz tužitelja TR je iskazao kako je on predsjednik tužitelja zadnjih 4 godine. Predmetnu emisiju vidio je tek idući dan po objavljivanju. Što se tiče razloga zašto su poslali zahtjev za objavom ispravka su netočnosti koje su objavljene u predmetnoj emisiji. Prvo tužitelj nije udruga već zaklada, zatim osnivač tužitelja nije Katolička crkva. Nije točno da je tužitelj izričito rekao da bi trebalo zamijeniti pobačaj, uske traperice, kratke suknje i sve što muškarca može uzbuditi. Nadalje je rekao da je voditelj predmetne emisije izrekao tekst koji se citira u toč. III tužbe vezano uz ranije gostovanje ŽR te je njeno izlaganje i uopće ponašanje doveo u vezu sa članovima njihove zaklade što ih je također povrijedilo te su se htjeli ograditi od toga. Što se tiče prekršajne prijave ona je podnesena zbog toga što su smatrali da je došlo do povrede javnog reda i mira ugošćavanjem i davanjem medijskog prostora ŽR i toga što je ista govorila toj emisiji ranije. Na poseban upit pun. tužitelja na koga i zašto su uputili zahtjev za objavu ispravka odgovara da je zahtjev poslan na ĆR jer je ona bila navedena kao glavni urednik RTL na njihovoj internetskoj stranici. Na pitanje da li je na odjavnoj špici emisije bilo objavljeno tko je glavni urednik RTL televizije odgovorio je da to nije pisalo. Na pitanje da li se on zalaže za konzervativne vrijednosti odgovorio je da se zalaže za zaštitu života od začeća do smrti, za obitelj, zaštitu braka i obitelji, slobodu savjesti i vjeroispovijesti i govora.
18. U svom iskazu danom na ročištu dana 04. studenoga 2025. godine tužena ĆR je iskazala kako nema saznanja da bi se u zadnjih 5 godina mijenjali interni akti na RTL-u. Gđa ĐR je glavna urednica RTL u smjeru zabave, znači zabavnog programa. Kad ju se pita da li je upoznata sa time da je RTL televizija obavijestila agenciju za elektroničke medije da je ĐR od 07.02.2025. godine imenovana za glavnu urednicu RTL televizije odgovara da s time nije upoznata. Nema saznanja tko je razriješen te dužnosti da bi navedena osoba bila imenovana. Ona je urednica RTL.hr bila na dan 15.12.2023. godine, a postala je urednica misli u listopada 2022. godine, da je imenovana na tu poziciju. ER je predsjednica uprave RTL Hrvatske d.o.o. koja je nakladnik RTL televizije. Vlasnik RTL.hr internetske stranice je također RTL Hrvatska d.o.o. Prisutnost RTL-a na društvenim mrežama je također u sklopu RTL Hrvatska d.o.o. Tijekom 2023. godine nije ni na koji način bila povezana sa emisijom urednika i voditelja MR. Koliko se sjeća na RTL.hr nije bilo nikakav link koji bi omogućio osobama koje su željele vidjeti tu emisiju a propustili su ju u terminu emitiranja da ju pogledaju poslije. Ne sjeća se da li ju je pravna služba obavijestila da je došao zahtjev za objavom ispravka od strane ovdje tužitelja. Ona nije ni na koji način u hijerarhiji na RT-u nadređena MR te nema nikakav utjecaj na njegovu emisiju. Na pitanje da li je urednički odgovorna za društvene mreže RTL izvan portala RTL.hr odgovara da nije. Nije odgovorna niti iza koji dio televizijskog programa kao urednik. Na pitanje da li MR ima vlastitu facebook stranicu odgovara da ima, da na toj stranici redovito objavljuje sadržaje vezano uz svoju emisiju Stanje nacije. Na pitanje da li je kao glavna urednica portala RTL.hr odgovorna za sav sadržaj koji se pojavljuje na tom portalu uključujući i dijelove tv emisija odgovara da pod njenom mišljenu nije. Na pitanje da li se preko portala RTL.hr može gledati sadržaj VOYO odgovara da ne može i da nije za njega odgovorna te da se radi o platformi koja je u vlasništvu RTL emisije. Na pitanje da pojasni strukturu glavnih urednika u tvrtki RTL Hrvatska d.o.o. odgovara da nije upoznata sa strukturom cijele televizije već je upoznata sa strukturom svog odjela te može reći da je ĐR glavna urednica zabavnog programa, a IR informativnog programa. Na pitanje da se za svaki objavljeni sadržaj mora učiniti dostupnim javnosti i ime glavnog urednika odgovara da mora. Dodaje da je sigurna da njeno ime nije navedeno na odjavnoj špici Stanje nacije.
19. Odredbom čl. 40 st. 1 Zakona o medijima (NN 59/04, 48/11, 81/13 i 114/22, u daljnjem tekstu ZM) određeno je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravak je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Odredbom čl. 40 st. 2 i 3 ZM-a određeno je da se objava ispravka može zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije te da se zahtjev za ispravak podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi. Odredbom čl. 40 st. 6 ZM-a navedeno je da se ne može zahtijevati ispravak ako je medij do dana odnošenja zahtjeva za ispravak već sam objavio ispravak iste informacije. Odredbom čl. 41 st. 1 ZM-a određeno je da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima li pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja. Odredbom čl. 46 st. 2 ZM-a određeno je da se tužba može podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka, odnosno od dana kada je ispravak bio objavljen na način koji nije bio sukladan zakonu.
20. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je sporna emisija voditelja MR emitirana na RTL Televiziji dana 15. prosinca 2023. godine u večernjim satima. Tužitelj je svoj zahtjev za objavom ispravka netočne informacije uputio na ime tužene dana 19.12.2023. godine a tužena je isto pismeno zaprimila dana 21.12.2023. godine. Iz navedenog je sud utvrdio da je poštivan rok od 30 dana za podnošenje odgovarajućeg zahtjeva u mirnom postupku kao i rok za podnošenje tužbe koja je podnesena 01.03.2024. godine te stoga sud zaključuje da su radnje propisane Zakonom o medijima napravljene u zakonskom roku te stoga nije prihvatio prigovor preluzije tužene.
21. Vezano uz prigovor promašene pasivne legitimacije te navoda je da glavni urednik navedene emisije bio MR sud ovaj navod tužene nije mogao prihvatiti. Naime, na dostavljenoj slici za video snimke emisije gdje se daju informacije o osobama koje su sudjelovale u stvaranju iste se navodi: "ZA DUŠEVNE BOLI NACIJE ODGOVORAN MR". U ovom navodu se nigdje ne navode riječi "glavni urednik" koje riječi sukladno Zakonu o medijima označavaju osobu koja je pasivno legitimirana za podnošenje zahtjeva za objavom ispravka. Stoga tuženikove navode da je MR bio glavni urednik te emisije sud nije prihvatio.
22. S druge strane tužitelj je dostavio ispis Impressuma na kojem se kao glavni urednik nalazi ime tužene s tim da se uz istu ne navodi da je ista glavna urednica samo određenog medija čiji je nakladnik RTL Hrvatska d.o.o.
23. Obzirom da tužena nije dokazala da bi se igdje navodila informacija da bi u vrijeme objave predmetne emisije neka druga osoba, pa tako i IR, bila glavna urednica RTL Televizije ovaj sud smatra da je tužitelj djelovao u dobroj vjeri te da je poklonio vjeru Impressumu kojeg je kreirao i učinio dostupnim trećim osobama nakladnik navedene emisije te da netočnosti ili nepreciznosti na tom Impresumu ne mogu ići na štetu treće osobe, u ovom slučaju tužitelja. Stoga sud nije prihvatio taj prigovor promašene pasivne legitimacije tužene.
24. Što se tiče samog teksta u zahtjevu za objavom ispravka sporne informacije isti po svom sadržaju nije niti uvredljiv niti nerazborito dugačak niti se tekst zahtjeva odnosi na nešto što nije vezano uz same navode koje je javno iznio voditelj MR u navedenoj emisiji "Stanje nacije". Naime, iz stanja javnih upisnika (registar zaklada i registar udruga) jasno proizlazi osnovanost navoda tužitelja da su o tužitelju navedeni netočni podaci u smislu da tužitelj nije udruga već zaklada, zatim da osnivač tužitelja nije Katolička crkva, zatim da tužitelj nije izričito rekao da bi trebalo zamijeniti pobačaj, uske traperice, kratke suknje i sve što muškarca može uzbuditi te da se objavom ispravka želio ograditi od gosta emisije ŽR obzirom da je voditelj predmetne emisije izrekao tekst koji se citira u toč. III tužbe vezano uz ranije gostovanje ŽR te je njeno izlaganje i uopće ponašanje doveo u vezu sa članovima njihove zaklade što ih je također povrijedilo smatrajući da oni nemaju veze s njom. Sud nije utvrdio niti druge razloge navedene u Zakonu o medijima zbog čega bi tužena opravdano dobila objaviti predmetni Zahtjev za objavom ispravka objavljene informacije.
25. Ali, odredbom čl. 24 st. 1 Zakona o medijima je određeno da novine i druga povremena izdanja, radijske i televizijske postaje te programi novinskih redakcija, moraju imati glavnog urednika kojeg imenuje i razrješava nakladnik u skladu sa zakonom i statutom. St. 2 istog člana je određeno da je glavni urednik odgovara u skladu sa zakonom za sve objavljene informacije.
26. Tijekom ovog parničnog postupka sud je pribavio dopis RTL Hrvatske d.o.o. Agenciji za elektroničke medije od 07. veljače 2025. godine iz kojeg proizlazi da tim dopisom obavještavaju tu Agenciju da je ĐR imenovana na mjesto glavne urednice RTL Televizije. Navedeni dopis je sud dostavio strankama, a tužitelj je isti primio 16.10.2025. godine te se na sljedećem ročištu o tome nije posebno očitovao.
27. Naime, sud kazuje na odredbu čl. 24 Zakona o medijima iz razloga što je glavni urednik jedina osoba koja je ovlaštena objaviti ispravak informacije. To znači da se presuda u trenutku zaključenja glavne rasprave mora odnositi na osobu u koja je u tom trenutku glavni urednik i ima ovlasti objave ispravka informacije u mediju čiji je glavni urednik.
28. Nadalje, sud upozorava na odredbu čl. 50 Zakona o medijima koji je u zakon unesen upravo radi rješavanja situacija da tijekom postupka dođe do promjene osobe glavnog urednika u nekom mediju. Tom odredbom je određeno da ako se nakon što je podnesena tužba za objavu ispravka promijeni glavni urednik, tužitelj može do kraja glavne rasprave preinačiti tužbeni zahtjev i umjesto prvobitnog tuženika tužiti novog glavnog urednika. Za takvu promjenu tužbenog zahtjeva nije potrebna suglasnost prvotnog tuženika niti novog glavnog urednika.
29. Ovdje sud upozorava da navedena zakonska odredba sadrži riječ može čime se daje mogućnost tužitelju ali ne i obveza da napravi takvu subjektivnu preinaku, a što je u skladu s načelom dispozitivnosti iz čl. 3 ZPP-a.
30. Odredbom čl. 54 Zakona o medijima propisano je da ukoliko nakon pravomoćnosti presude kojom se nalaže objava ispravka dođe do promjene glavnog urednika medija, presudom utvrđena dužnost objavljivanja ispravka prelazi na novog glavnog urednika. Ova odredba, jasno naglašava da utvrđena dužnost objavljivanja ispravka prelazi na onog glavnog urednika koji je stupio na tu dužnost nakon pravomoćnosti presude, a ne da bi ona prelazila na svakog glavnog urednika koji je stupio na tu dužnost nakon podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave (tako i u VSRH, Rev-1008/2020-2).
31. Kako tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije napravio subjektivnu preinaku tuženika iz čl. 50 Zakona o medijima to ovaj sud nalazi njegov tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti jer se ne može nametnuti neka obveza osobi koja tu obvezu objektivno ne može ispuniti, a kako je to vezano uz osobu glavnog urednika naprijed obrazloženo, to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.
32. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).
33. Sud je tuženiku priznao trošak sastava podnesaka od 25.04.2024., 03.06.2024., 10.10.2024. i 08.05.2024. godine sa 200,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 13.06.2024., 11.09.2025. i 0411.2025. godine sa 200,00 EUR za svako ročište (tbr. 9/1) ili ukupno 1.400,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV (tbr. 46) u iznosu od 350,00 EUR pa sveukupni trošak tuženika iznosi 1.750,00 EUR. Taj iznos je sud dosudio tuženiku na teret tužitelja sukladno uspjehu u sporu.
34. Tuženiku je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tuženiku od 22. prosinca 2025. godine pa do isplate.
35. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, dana 22. prosinca 2025. godine.
Sudac:
Hrvoje Vučić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
