REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kenndeyja 11

P-757/2019-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužiteljice: ČEŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Jadranka Gržin, odvjetnica u Zagrebu, Amruševa 10, protiv tuženika: ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini član d.o.o., [adresa] (adresa za dostavu pismena: TELENERG d.o.o., [adresa]), kojeg zastupa punomoćnica Tina Poropat, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine na poslovnom udjelu, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom dana 22. prosinac 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ 1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice ČEŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] čini jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 1.000.000,00 kn/132.722,81 eura u trgovačkom društvu TELENERG d.o.o. za proizvodnju i projektiranje opreme u elektroenergetici, skraćena tvrtka: TELENERG d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], s temeljnim kapitalom od 1.000.000,00 kn, koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: 080151664, OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Utvrđuje se da su tužiteljica ČEŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženik ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] ovlaštenici u jednakim dijelovima svaki u ½ na poslovnom udjelu nominalnog iznosa od 1.000.000,00 kn koji predstavlja 100% temeljnog kapitala trgovačkog društva TELENERG d.o.o. za proizvodnju i projektiranje opreme u elektroenergetici, skraćena tvrtka:

TELENERG d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], temeljnim kapitalom od 1.000.000,00 kn/ 132.722,81 eura, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: 080151664, OIB: [osobni identifikacijski broj] te da sva prava koja proizlaze iz navedenog poslovnog udjela tužiteljica i tuženik mogu ostvarivati samo zajedno.

II/ 1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice ČEŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika DE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] čine 50 (pedeset) poslovnih udjela svaki u nominalnom iznosu od 200,00 n što čini jedan ulog od 10.000,00 kn upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 2 (dva) i 2450 (dvijetisućečetiristopedeset) poslovnih udjela pod rednim brojem 4 (četiri) u trgovačkom društvu D & D PLOVILA d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, skraćena tvrtka: D&D PLOVILA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]) [adresa], s temeljnim kapitalom od 1.000.000,00 kn/132.722,81 koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku, MBS: 030122273, OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Utvrđuje se da su tužiteljica ČEŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženik ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] ovlaštenici u jednakim dijelovima, svaki u ½ na 50 (pedeset) poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 200,00 kn što čini jedan ulog od 10.000,00 kn upisanih u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 2 (dva) i na 2450 (dvijetisućečetristopedeset) poslovnih udjela svaki u nominalnom iznosu od 200,00 kn što čini jedan ulog od 490.000,00 kn upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 4 (četiri) koji udjeli predstavljaju 50% temeljnog kapitala trgovačkog društva D&D PLOVILA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], s temeljnim kapitalom od 1.000.000,00 kn koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku, MBS: 030122273, OIB: [osobni identifikacijski broj], te da sva prava koja proizlaze iz navedenih poslovnih udjela tužiteljica i tuženik mogu ostvarivati samo zajedno.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.3. Nalaže se tuženiku kao upravi društva TELENERG d.o.o. za proizvodnju i projektiranje opreme u elektroenergetici, sa skraćenom tvrtkom: TELENERG d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], temeljnim kapitalom od 1.000.000,00 kn koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: 080151664, OIB: [osobni identifikacijski broj], direktoru DE, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u knjizi udjela društva provede upis, a sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu podnese prijavu za upis tužiteljice kao ovlaštenika u ½ poslovnog udjela koji predstavlja 100% temeljnog kapitala društva TELENERG d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], MBS: 080151664, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku 8 dana, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

3. Nalaže se OE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao upravi društva D & D PLOVILA d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, skraćene tvrtke D & D LOVILA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]) [adresa] i temeljnim kapitalom od 1.000.000,00 kn, koje je upisano kod Trgovačkog suda u Osijeku, MBS: 030122273, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u knjizi poslovnih udjela društva provede upis, a sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku podnese prijavu za upis tužiteljice kao ovlaštenika u ½ na poslovnom udjelu redni broj 2 (dva) i poslovnom udjelu redni broj 4 (četiri) koji predstavljaju 50% temeljnog kapitala od 1.000.000,00 kn trgovačkog društva D & D PLOVILA d.o.o., MBS: 030122273, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 8 dana što će u protivnom zamijeniti ova presuda."

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 21.870,41 eura, sve u roku petnaest dana.

V/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.875,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu 08. travnja 2019. u kojoj navodi kako su stranke dana 09. listopada 1993. u Zagrebu sklopile brak koji je upisan u maticu vjenčanih Matičnog područja Centar za godinu 1993. pod brojem 00445. U braku je 01. svibnja 1994. rođena kći UE, koja činjenica je upisana u maticu rođenih matičnog područja Črnomerec, za 1994. pod rednim brojem 02064. Prije sklapanja braka, točnije od 24. veljače 1992. stranke su započele živjeti zajedno, a bračna zajednica trajala je neprekidno sve do 15.11.2018. kada se tuženik odselio iz obiteljskog doma, stana na adresi [adresa], u drugi unajmljeni stan na adresi [adresa], dok je zajednička kćer KE ostala živjeti s majkom.

Tužiteljica nadalje navodi kako su stranke tijekom trajanja bračne zajednice zajedničkim radom stekle slijedeću imovinu: - jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 1.000.000,00 kn u trgovačkom društvu TELENERG d.o.o. za proizvodnju i projektiranje opreme u elektroenergetici, skraćena tvrtka:

TELENERG d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], koji udjel predstavlja 100% temeljnog kapitala društva, koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS: 080151664, OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem je tuženik, ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] upisan kao jedini član društva; - pedeset poslovnih udjela svaki u nominalnom iznosu od 200,00 kn što čini jedan ulog od 10.000,00 kn upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 2 (dva) i dvije tisuće četiristo pedeset poslovnih udjela svaki u nominalnom iznosu od 200,00 kn što čini jedan ulog od 490.000,00 kn upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 4 (četiri), koji udjeli predstavljaju 50% temeljnog kapitala društva D & D PLOVILA d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, skraćena tvrtka: D & D PLOVILA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], koje je upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku, MBS: 030122273, OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem je tuženik, ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] upisan kao član društva, s poslovnim udjelom redni broj 2 (dva) i poslovnim udjelom redni broj 4 (četiri) u nominalnom iznosu 50.000,00 kn i 495.000,00 kuna.

Doprinos tužiteljice stjecanja zajedničke imovine prije 01. srpnja 1999., odnosno bračne stečevine, sastojao se u zaradi koju je ostvarivala kao prevoditelj i sudski tumač, ušteđevini koju je unijela u brak koja se pomiješala s drugom imovinom, svakodnevnoj skrbi obitelji i zajedničkom djetetu, njenom zdravlju, odgoju, obrazovanju i školovanju, izvanškolskim aktivnostima te svim drugim obiteljskim obvezama. Doprinos tuženika sastojao se u zaradi koju je ostvarivao iz radnog odnosa u ISKRA SYSEN d.o.o. kasnije TELENERG d.o.o. i u participaciji u obiteljskim obvezama.

Ističe kako su navedeni poslovni udjeli u formalno upisani na ime tuženika, a stvarno se radi o zajedničkoj imovini koju su bračni drugovi stekli radom za trajanja bračne zajednice u smislu odredbe čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 skraćeno: ZBPO) i čl. 248. te 249. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98 i 16/03, dalje: OZ), odnosno bračnoj stečevini prema odredbi članka 36. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, dalje: ObZ). To proizlazi iz priloženih dokaza, iz kojih je razvidno da je poslovni udjel u društvu TELENERG d.o.o. stečen u srpnju 1997., a povećan je 02.06.2010. godine na 1.000.000,00 kuna. Poslovni udjel u društvu D &D Plovila d.o.o. stečen je u srpnju 2012. godine. Dakle oba udjela stečena su nedvojbeno za trajanja bračne zajednice, jer je ista započela 1993. a prestala 2018. godine.

Stranke nisu ranije uredile svoje imovinsko pravne odnose, nemaju sklopljen bračni ugovor ili sporazum o diobi bračne stečevine.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu od 03. lipnja 2019. navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu

Ističe da naslovni sud mora dobaciti tužbeni zahtjev pod br. I.3. gdje se nešto nalaže Upravi društva TELENERG d.o.o. jer navedeno društvo nije stranka u ovom postupku, a isto tako i pod t. II.3. gdje se nalaže BE kao Upravi društva D&D PLOVILA d.o.o., jer je navedeno društvo također nije stranka u ovom postupku ,a još manje gospodin FE kao fizička osoba pa sud mora tužbeni zahtjev koji je upravljen protiv Uprava društva jednostavno odbaciti. Tuženik ističe kako tuženik nije jedini član uprave društva TELENERG d.o.o. nego je to i ĆE što se može vidjeti iz sudskog registra od 29.05.2019. Kako ĆE isto čini upravu društva to se tužbenim zahtjevom ne može nalagati Upravi društva TELENERG d.o.o., jer niti društvo a niti Pribić nisu stranke u ovom postupku.

Tuženik navodi da je u udjel u društvu TELENERG d.o.o. kupljen iz vlastite imovine tuženika. Tuženik je novac u iznosu od 17.000,00 DEM, kojim je 1997. godine kupio 100%-ni udjel u trgovačkom društvu TELENERG d.o.o. Zagreb (tada pod nazivom ISKRA SYSEN-SISTEMI SEKUNDARNE ENERGETIKE d.o.o., Zagreb) od prenositelja ISKRA SYSEN d.d., Ljubljana, dobio kao osobni dar od darovatelja sestre DEŽ i njenog supruga AE. Kako se u ovom slučaju radi o darovanim sredstvima koja predstavljaju vlastitu imovinu tuženika, a ne o sredstvima koja bi potjecala od tuženikovog rada, to je i kupljeni 100%-ni udjel isključivo imovina tuženika. Tako je isto i dobit društva i sve što je društvo poslije ostvarilo posebna imovina tuženika. Nadalje 22. srpnja 1997. kada je kupljena tvrtka ISKRA SYSEN d.o.o. (kasnije TELENERG d.o.o.) na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima gdje je u čl. 287. st. 1. i 2. bilo propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga zajedničkoj imovini i to u stjecanju u točno određenoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 286. st. 1. i 2. ZBPO). U to vrijeme je radio samo tuženik kao direktor tvrtke koje nema nikakav doprinos kod stjecanja zajedničke imovine, a poglavito udjela u tom Društvu koji je predmet ovog postupka. Ističe kako tužiteljica nije dokazala čak niti navela gdje je radila u to vrijeme što znači u 1997. godini ili neposredno prije i koliko je zarađivala i s koliko je sredstava učestvovala u kupnji udjela prema Ugovoru od 22. srpnja 1997. godine Izjava njenog oca da je nešto radila ne znači da je i zarađivala, ali sigurno taj novac nije potrošen za potrebe kućanstva i djeteta jer je sve tuženik plaćao.

U svezi povećanja temeljnog kapitala društva iz zadržane dobiti TELENERG d.o.o. navodi da se radi o vlastitoj imovini, tako da je i dobit tvrtke također vlastita imovina tuženika protivnika osiguranja. U stvaranju dobiti društva tužiteljica nije sudjelovala svojim doprinosom .Također navodi da je faktična bračna zajednica i prestala postojati prije kupnje udjela i i povećanja temeljnog kapitala.

Tuženik također ističe da je i faktična bračna zajednica kakvu Zakon pretpostavlja da bi se mogla utvrđivati zajednička imovina odnosno bračna stečevina prestala postojati početkom 1997. Naime, bračna zajednica tužiteljice i tuženika prestala je početkom 1997. , o čemu je tuženik obavijestio mnoge sebi bliske osobe, sestru i njenog supruga, kao i ostale poznanike i prijatelje. Tuženik i tužiteljica su ostali živjeti u istom stanu u [adresa], a kasnije u [adresa], isključivo zbog toga da bi njihova kći KE odrasla uz oba roditelja. Prije pet ili šest godina tuženik se je odselio na adresu [adresa] gdje živi i danas. Tuženik je imao vrlo neugodno iskustvo sa prvim brakom pa je sve napravio da bi dijete u svojoj formativnoj dobi ipak nekako bilo uz oba roditelja, ali faktična bračna zajednica od početka 1997. nije postojala kao bračna zajednica u bilo kojem smislu. Također kao dokaz dostavlja i mail tužiteljice tuženiku od 06. ožujka 2019. iz kojeg je razvidno da od početka samog braka, a sigurno u zadnjih dvadeset godina (od 06. ožujka 1999. prije stupanja na snagu Obiteljskog Zakona) odnosi nisu bili koji bi prema postojećim Zakonima pretpostavljali uvjet za stjecanje zajedničke bračne imovine. Stoga se na ovaj slučaj sigurno niti u jednom dijelu ne može primijeniti Obiteljski Zakon jer je faktična bračna zajednica sigurno prestala postojati prije stupanja na snagu navedenog Zakona. Tuženik navodi da je postojao i pisani sporazum faktične bračne zajednice, ali oba primjerka je zadržala tužiteljica kod sebe, ali je svim bliskim osobama to bilo poznato.

Što se tiče društva D&D PLOVILA d.o.o. navodi da je društvo osnovano dana 05. srpnja 2012. kao što se i vidi iz Društvenog ugovora odnosno dokumenata koji su priloženi uz tužbu kada je faktična bračna zajednica već odavno prestala postojati. Čak i relativno brzo poslije osnivanja navedene tvrtke tuženi se odselio iz stana u kojem je živio sa kćerkom i tužiteljicom.

3.Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je proveden dokaz saslušanjem stranaka u ovom postupku i saslušanjem svjedoka i to: DEŽ, GE, ĆE, RE i FE.

4.Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje bračne stečevine na poslovnim udjelom u društvu Telenerg d.o.o., kao i poslovnih udjela u društvu D&D plovila d.o.o., kao suovlaštenika.

6.U tijeku postupka između stranaka nije sporno da su 09. listopada 1993. sklopile brak (list 5. spisa), da je tuženik poslovni udio u društvu Telenerg d.o.o. za proizvodnju i projektiranje opreme u elektroenergetici, [adresa] OIB. [osobni identifikacijski broj]. stekao 22.07.1997. temeljem sklopljenog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, a poslovne udjele u društvu D&D PLOVILA d.o.o. osnivanjem društva 05. srpnja 2012. te da je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-Ob-1086/2020 dana 13.04.2022. (list 252. spisa). Sporno je predstavljaju li poslovni udjeli u društvu Telenerg d.o.o. i D&D plovila d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj] bračnu stečevinu stranaka ili se radi o isključivom vlasništvu tuženika, podredno sporan je omjer doprinosa u slučaju utvrđenja bračne stečevine nad poslovnim udjelom u društvu TELENERG d.o.o.. Također je sporno do kada je bračna zajednica trajala obzirom na navode tuženika da faktična bračna zajednica kakvu Zakon pretpostavlja da bi se mogla utvrđivati zajednička imovina odnosno bračna stečevina prestala postojati početkom 1997.

7. Iz nespornih činjenica proizlazi da su stranke brak sklopile za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj: 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98 – dalje: ZBPO) te da je tuženik poslovni udio u društvu Telenerg d.o.o. također stekao za vrijeme važenja navedenog zakona. Načelo bračne stečevine je u tome što se sva imovina pa tako i poslovni udjeli u trgovačkim društvima, stečena radom za vrijeme bračne zajednice ili potječe iz te imovine, smatra zajedničkom imovinom bračnih drugova, dakle skupnim vlasništvom neodređenih suvlasničkih razmjera, ako je stečena do 30. lipnja 1999., a ukoliko je stečena nakon 1. srpnja 2004., njihovom bračnom stečevinom u suvlasništvu supružnika na jednake dijelove, ako nije drugačije među njima ugovoreno. To proizlazi iz odredaba čl. 271. i 274. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78 i 45/89 – dalje u tekstu: ZBPO), i čl. 248. te 249. Obiteljskog zakona (˝Narodne novine˝ broj 162/98 i 116/03).

Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-57/2005-2).

Prema odredbi čl. 271. ZBPO propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Prema čl. 277. ZBPO zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Odredbom čl. 279. ZBPO propisano je da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Nadalje je odredbom čl. 281 ZBPO propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (st. 1.), a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. S druge strane, odredbe Obiteljskog zakona o bračnoj stečevini (čl. 248. -254.) propisuju da se bračnom stečevinom smatra imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a na toj su bračnoj stečevini bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili.

8. Poslovni udio je skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo te se, ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, određuje prema veličini preuzetog temeljnog kapitala (čl. 409. st. 1. ZTD). Poslovni se udjeli, u smislu čl. 412. st. 1. ZTD, mogu prenositi i nasljeđivati, a osim raspolaganja poslovnim udjelima sukladno ovoj odredbi, koje ima za posljedicu izvedeno stjecanje članstva u društvu, poslovnim se udjelom može raspolagati i bez prijenosa članstva u društvu na način da se treća osoba ovlašćuje koristiti nekim pravima iz poslovnog udjela. Tako je u slučaju kad je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom društvu, a društvo je osnovano za vrijeme trajanja braka, drugi bračni drug ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu čl. 417. st. 1. ZTD, u svezi čl. 271. ZBPO. Izraz "više ovlaštenika na poslovnom udjelu" iz čl. 417. st. 1. ZTD odnosi se i na slučaj kada je poslovni udjel stekao jedan bračni drug s time da je tada drugi bračni drug ovlaštenik na tom udjelu što znači da im taj poslovni udjel pripada zajedno i nepodijeljeno. Oni nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva pa se u knjigu poslovnih udjela uz poslovni udjel koji im zajednički pripada upisuje svaki od njih. Poslovnim udjelom smatra se ukupnost prava i obveza kao jedinstvene cjeline koje pripadaju određenom članu društva pri čemu sadržaj poslovnog udjela čini skup prava i obveza člana društva odnosno s jedne strane članska prava klasificirana na upravljačka i imovinska prava te članske obveze pa stoga pojedini poslovni udjel kao jedinstvena cjelina može biti predmetom osiguranja, dok se kod utvrđenja bračne stečevine utvrđuje suovlašteništvo na pojedinom poslovnom udjelu, tako da dotadašnji imatelj poslovnog udjela postaje suovlaštenik na poslovnom udjelu (uz sovlaštenika),tužitelja s naslova bračne stečevine.

9. Vrijednost poslovnog udjela može se izražavati kao nominalna (ona koja odgovara iznosu temeljnog uloga na temelju kojeg je stečeno članstvo); kao stvarna vrijednost (vrijednost koja bi pripadala članu društva u slučaju likvidacije društva i namirenja svih obveza društva) i kao tržišna vrijednost (vrijednost koja osim stvarne vrijednosti obuhvaća i mogućnost stjecanja dobiti u budućnosti). Nominalna vrijednost poslovnog udjela odgovara temeljenom ulogu, dok su druge dvije vrijednosti ovisne o brojnim čimbenicima, pa između ostalog i o uspješnosti poslovanja društva. Imovinu, pa tako i zajedničku imovinu bračnih drugova, može predstavljati samo poslovni udjel kao samostalna pravna kategorija, a eventualne razlike između nominalne vrijednosti poslovnog udjela i njegove tržišne vrijednosti ne predstavljaju posebnu pravnu kategoriju koja bi mogla biti predmet utvrđenja u braku stečene imovine. Član društva različit je od poslovnog udjela, kao skupa članskih prava i obveza pa se rad člana društva (fizičke osobe) u društvu i za društvo ne reflektira na njegov poslovni udio ni na njegovu vrijednost (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1176/10-2), ovo se napominje imajući na umu nastavno utvrđenje doprinosa, a obzirom na to da je nesporno samo tuženik radio u društvu TELENERG d.o.o..

10. Tužiteljica ČEŽ u iskazu navodi kako je rođena **.**.1960. u Zagrebu, po zanimanju prevoditeljica za engleski, njemački, španjolski i hrvatski jezik. Od 1986. radila je kao prevoditeljica u Međunarodnom pres centru u Beogradu, a 1989. otvorila je ured sudskog tumača u Zagrebu. Tijekom devedesetih surađivala je s državnim institucijama i prevodila zakone te dokumente za Vladu Republike Hrvatske i Banske dvore. Navela je da je radila i na projektima ulaska velikih međunarodnih tvrtki u Hrvatsku (Monsanto, Coca- Cola, Sheraton), a od 1998. bila je angažirana kao haška prevoditeljica u predmetima „Lašvanska dolina“ i „Solar“. Tužiteljica je izjavila da se s tuženikom ČE upoznala početkom 1992., ubrzo započela ljubavnu vezu i zajednički život u njegovu stanu u [adresa]. Brak su sklopili 1993. te su nakon vjenčanja preselili u stan tužiteljičine bake u Đurđevčevoj ulici u Zagrebu. 1994. rođena im je kći Č, a 1995. kupili su stan u [adresa], gdje su se preselili 1996.

Tužiteljica je navela da je njihov brak bio stabilan i uobičajen – zajednički su vodili kućanstvo, brinuli o djetetu i održavali društveni život s prijateljima i rodbinom. Odmore su provodili na moru, povremeno su zajedno putovali, primjerice 1998. u Malagu. Do 2013. obitelj je zajednički provodila godišnje odmore, nakon čega je kći počela putovati samostalno. Tužiteljica je navela da je bračna zajednica normalno funkcionirala do 2018., kada je primijetila promjene u ponašanju supruga – sve češće je boravio odvojeno, zatvarao se u sobu i telefonski razgovarao s osobom iz Beograda, za koju se kasnije pokazalo da je riječ o drugoj ženi.

Tijekom braka, tužiteljica tvrdi da nije bila uključena u poslovanje društava Telenerg d.o.o. i D&D Plovila d.o.o., ali je povremeno sudjelovala u administrativnim poslovima – primjerice, potpisivala dokumente kod javnog bilježnika ili podizala novac sa svog računa kako bi suprug mogao isplatiti plaće zaposlenicima. Prema njezinim navodima, suprug ju je obavještavao da dobit tvrtke reinvestira u nekretnine radi smanjenja poreznih obveza. U vezi s poslovanjem društva ISKRA SYSEN, tužiteljica je izjavila da je 1997. zajedno s tuženikom putovala u Ljubljanu na pregovore te da su nakon toga zajednički smislili naziv „Telenerg“. Tvrdnju tuženikove sestre i šogora da su ČE 1997. poklonili 17.000 DEM smatra neistinitom, navodeći da je obitelj živjela skromno i da su čak primali novčanu pomoć od majke tuženika. Tužiteljica je istaknula da su se ona i suprug međusobno financijski pomagali i da su prihode smatrali zajedničkima. Također je navela da je u određenom razdoblju imala kreditnu karticu na suprugovo ime, ali ju je sama poništila. Smatra da je ekonomski ovisna o suprugu te da je on nad njom provodio ekonomsko nasilje, jer je sva imovina bila registrirana na njegovo ime.

Prema njezinu iskazu, bračna zajednica trajala je do kraja 2018. U studenom 2018. privremeno se iselila iz zajedničkog stana, a 2019. se vratila. Konačno se s kćeri preselila u Samobor 2020., jer kći više nije mogla podnositi napetosti u kući zbog očevih telefonskih razgovora s osobom iz Beograda. Tužiteljica je izjavila da između nje i tuženika nije bilo prekida intimnih odnosa te da su kao obitelj sudjelovali u zajedničkim aktivnostima do 2018.

11. Tuženik ČE izjavio je da je bračna zajednica između njega i tužiteljice ČEŽ trajala do početka 1997. Naveo je da su se tijekom kratkog trajanja braka često svađali oko svakodnevnih stvari te da su se, zbog dobrobiti zajedničke kćeri, dogovorili da ostanu živjeti u istom stanu, ali bez pokušaja održavanja bračne zajednice. Tuženik ČEŽ je naveo da nakon toga nije bilo nikakve bračne zajednice u stvarnom smislu, nego samo suživot radi djeteta. Istaknuo je da je odnos s tužiteljicom bio hladan, ali civiliziran. Prema njegovim riječima, nije mu bilo važno ima li tužiteljica vlastite veze ili financije, a on joj je bio spreman pomoći kada bi to bilo potrebno.

Suprotno iskazu tužiteljice, tuženik tvrdi da između njih nije bilo elementa emocionalne ni ekonomske zajednice. Govoreći o odnosima unutar obitelji, tuženik je naveo da su odnosi s njegovom majkom, sestrom i djecom iz prvog braka bili narušeni zbog ponašanja tužiteljice. Kao primjer, spomenuo je situaciju kada je njegova bolesna majka došla živjeti s njima, ali je, prema njegovim riječima, nakon dva dana morala napustiti stan zbog sukoba s tužiteljicom. Što se tiče navoda o vezi s osobom iz Beograda, tuženik je potvrdio da je riječ o obnovljenoj vezi s osobom koju poznaje više od 40 godina. Tvrdi da nije imao potrebu tu vezu skrivati, osim iz pristojnosti te da je mislio kako će tužiteljici biti drago da i on ima emotivnu podršku.

U vezi s poslovanjem, tuženik je izjavio da je poslovni udio u društvu Telenerg d.o.o. kupio novcem koji mu je 1997. darovala njegova sestra sa suprugom, u iznosu od 17.000 njemačkih maraka. Ugovor o darovanju nije postojao jer, kako navodi, s obitelji ne sklapa formalne pravne odnose. Taj novac položio je na devizni račun te ga iskoristio za preuzimanje društva.Tuženik je potvrdio da je bio suosnivač društva D&D Plovila d.o.o., ali je naveo da ta društva i danas posluju lošije nego što to prikazuju financijski izvještaji, jer se prema bankama stvara bolja slika o poslovanju. Negirao je navode tužiteljice da je ona sudjelovala u pregovorima o kupnji društva ISKRA SYSEN, istaknuvši da ona nije bila uključena u te poslovne procese i da nije s njim putovala u Ljubljanu. Prema njegovim riječima, tužiteljica nikada nije tražila poslovne informacije o društvu Telenerg, već isključivo novac kada bi joj bio potreban.

Tuženik je dodao da je s tužiteljicom nastavio živjeti do 2018. radi dobrobiti djeteta, ali da su spavali u odvojenim sobama i održavali minimalnu komunikaciju. Istaknuo je da je ranije prošao težak razvod iz prvog braka te da nije želio ponoviti iskustvo konfliktnog razdvajanja. Potvrdio je da je 2020. godine imao moždani udar i da je nakon bolničkog liječenja živio na [adresa] u [adresa], gdje ga je posjećivala kći. Na kraju iskaza, tuženik je izjavio da priznaje kako se tužiteljica trudila biti dobra majka njihovoj zajedničkoj kćeri.

12. Na ročištu održanom 11. lipnja 2025. svjedok RE iskazao je da poznaje tuženika već dugi niz godina, još od školskih dana u gimnaziji te tijekom studija na Elektrotehničkom fakultetu. Svjedok je naveo da su se potom zaposlili u tvornici Rade Končar. Dodao je da je bio svjedok na vjenčanju tuženika, kao i tuženik na svome vjenčanju. Svjedok je opisao rane devedesete godine kao period u kojem su on i tuženik, zajedno s drugim kolegama, započinjali osnivanje društava u novim gospodarskim okolnostima. Naveo je da je tuženik bio direktor u njegovom društvu Analitika d.o.o., kao i ranije direktor Industrijske analitike u Končaru. Svjedok je istaknuo da je poznavao tuženika i kao kolegu i kao prijatelja te da su povremeno razmjenjivali mišljenja i družili se zajedno s obiteljima. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedok je potvrdio da je tuženik prije braka s tužiteljicom bio u drugom braku, o kojem je samo znao da je okončan razvodom, bez detalja o razlozima. Svjedok je također naveo da mu je poznato da je tuženik ostao u formalnom, "fiktivnom" braku s tužiteljicom zbog poslovnih obveza i brige za dijete, kako bi se izbjegle negativne posljedice slične onima iz prvog braka. Svjedok je izjavio da mu nije poznato da se tuženik pravno savjetovao u vezi braka, niti da je imao pravnu svijest o posljedicama. Dodao je da su i on i tuženik imali slična iskustva s vlastitom djecom i financijskim pitanjima, te da smatra kako su sporovi oko uzdržavanja normalni tijekom odrastanja djece. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok je naveo da je poznavao način na koji je tuženik prikupljao sredstva za osnivanje društava, uključujući pomoć obitelji i kolega te izazove zbog rata u Hrvatskoj i poslovnih teškoća. Također je potvrdio da tuženik nije imao značajnu suradnju s tužiteljicom u poslovima i da su zajednička druženja bila rijetka.

13. Na ročištu održanom 17. rujna 2025. svjedok ĆE iskazao je da poznaje tuženika dvadesetak godina te da su zajedno radili u društvu Telenerg d.o.o., gdje je svjedok započeo kao projektant ispitivač, a potom postao voditelj odjela i 2018. direktor društva. Svjedok je dodao da je zajedno s tuženikom zastupao društvo samostalno i pojedinačno. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok je pojasnio da je tuženik stekao poslovne udjele u Telenerg d.o.o. nakon raspada bivše Jugoslavije i stečaja društva Končar, te da je otkup društva od slovenskih partnera izvršen 1997. Novac za otkup dijelom je osiguran iz tuženikove obitelji, a veći dio iz isplate dobiti društva. Nakon otkupa, društvo je promijenilo naziv u Telenerg d.o.o. Svjedok je naveo da mu je poznato kako je tuženik opisao svoj brak s tužiteljicom kao formalni, gdje žive kao "cimeri" zbog malodobnog djeteta, s ciljem da izbjegne greške iz prvog braka i održi kontakt s djetetom. Dodao je da tužiteljica nije bila uključena u rad društva i da nije tražila informacije o poslovanju. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedok je pojasnio da su djeca iz prvog braka tuženika pokrenula postupak vezano uz zakonsku obvezu uzdržavanja te da je tuženik objašnjavao kako je u formalnom braku ostao radi malodobnog djeteta, dok je privatni život s tužiteljicom bio minimalan i bez značajnog međusobnog interesa ili komunikacije o poslu.

14. Na ročištu održanom 5. listopada 2025. svjedok GE iskazao je da poznaje tuženika više od dvadeset godina i da su zajednički radili u nekoliko projekata vezanih uz industrijsku automatiku i energetiku. Naveo je da je tuženik bio direktan, odlučan i poslovno sposoban, te da je često preuzimao inicijativu u poslovnim poduhvatima. Svjedok je pojasnio da je poznavao poslovne poteze tuženika tijekom privatnog i profesionalnog života, uključujući upravljanje društvima poput Telenerg d.o.o. i Analitika d.o.o.. Dodao je da mu je poznato da je tuženik formalno ostao u braku s tužiteljicom zbog malodobnog djeteta, iako privatni život nisu dijelili, te da su njihovi susreti i komunikacija bili minimalni. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedok je naveo da mu je poznato kako je tuženik u prethodnom braku imao iskustva koja su utjecala na njegovu odluku da formalni brak s tužiteljicom vodi više kao pravni i praktični aranžman nego kao partnerski odnos. Svjedok je također istaknuo da nije bio upoznat s detaljima osobnih sporova tuženika i tužiteljice, osim općih okolnosti vezanih uz dijete i formalni karakter braka. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok je potvrdio da je tuženik bio vrlo oprezan u poslovnim pitanjima, te da su financijske i organizacijske odluke donosili samostalno, bez utjecaja tužiteljice. Svjedok je zaključio da je tuženik u formalnom braku nastojao osigurati stabilnost za dijete i izbjegavati negativne posljedice, dok privatni život s tužiteljicom praktički nije postojao.

15. Na ročištu održanom 11. lipnja 2025. svjedok FE iskazao je da poznaje tuženika od studentskih dana, kada su zajedno studirali na Elektrotehničkom fakultetu. Naveo je da su se tijekom godina susretali i u profesionalnom, ali i u privatnom životu te da su zadržali prijateljski odnos. Svjedok je pojasnio da je upoznat s poslovnim aktivnostima tuženika, uključujući njegova sudjelovanja u društvima Analitika d.o.o. i Telenerg. Naveo je da je tuženik uvijek bio vrlo ambiciozan i poslovno orijentiran, ali da je financijsko upravljanje ponekad bilo problematično, posebno u ranim fazama osnivanja društava. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedok je naveo da je tuženik bio u braku s tužiteljicom, ali da im se zajednički život često zbog poslovnih obveza i putovanja nije mogao redovito održavati. Svjedok je dodao da mu je poznato kako su mnogi parovi u to vrijeme imali slične probleme i da se zbog toga često događalo da brakovi ostaju formalno sklopljeni, iako emocionalno nisu funkcionirali.

16. Svjedokinja DEŽ na ročištu održanom dana 06. prosinca 2022. izjavila je da je sestra tuženika. Potvrdila je da je zajedno sa suprugom dana 13. listopada 2020. potpisala Potvrdu koja se nalazi u spisu, kojom su potvrdili da su svom bratu ČE darovali 17.000 DEM-a. Navela je kako joj je bilo poznato da je brat namjeravao kupiti tvrtku ISKRA SYSSEN d.o.o., te su ona i suprug odlučili darovati mu navedeni iznos. Istaknula je da je dar bio namijenjen isključivo njenom bratu. Svjedokinja je izjavila da je u to vrijeme tuženik vodio parnicu s bivšom suprugom i plaćao alimentaciju djeci iz prvog braka te da nije imao sredstava za kupnju tvrtke. Zbog toga se obratio njoj kao sestri, a ona i njezin suprug su mu poklonili navedeni iznos. Odluku su donijeli sporazumno, jer smatra da bi njezin brat učinio isto za nju, budući da joj je uvijek bio životna podrška. Navela je da je dvadesetak godina radila kao projektantica na značajnim projektima, te da ima deset godina iskustva u Urbanističkom institutu Republike Hrvatske, gdje je surađivala s autorima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – D, O, U i K. Objasnila je da je navedeni iznos od 17.000 DEM-a uštedjela radeći na interijerima objekata INA Trgovine i Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kao i na glavnim projektima kuća za odmor u [adresa].

Na poseban upit punomoćnika tuženika, kada joj je gospodin ČE spomenuo da bračna zajednica između njega i gospođe ČEŽ više ne postoji, svjedokinja je izjavila da je razgovor tekao tako da se požalila bratu kako ona i suprug više ne odlaze u posjet obitelji ČE jer se u kontaktu s njegovom suprugom osjećala nelagodno. Nakon što se brat oženio, družili su se s proširenom obitelji, pri čemu je svjedokinja bolje upoznala njegovu drugu suprugu

– tužiteljicu. Navela je da ju je iznenadilo stajalište tužiteljice da je suprug jedini zadužen za osiguranje financija u obitelji, dok supruga može raditi samo iz hobija. Zbog različitih životnih stavova, svjedokinja je izbjegavala daljnje kontakte s tužiteljicom. Tom prilikom brat joj je rekao da između njega i supruge više ne postoji stvarna bračna zajednica, već da je to brak samo „na papiru“, te joj je savjetovao da dolazi njemu, a da suprugu može ignorirati.

Na poseban upit kada se to dogodilo, svjedokinja je odgovorila da je to bilo tri do četiri godine nakon njihovog vjenčanja. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li joj poznato da su tuženik i tužiteljica potpisali sporazum o prestanku bračne zajednice, svjedokinja je potvrdila da ju je brat o tome obavijestio. Dodala je da joj je brat rekao kako će nastaviti živjeti s tužiteljicom zbog njihove zajedničke kćeri, budući da su se odnosi s kćerima iz prvog braka pogoršali nakon dugotrajnog sudskog postupka. Na upit o odnosu tužiteljice prema obitelji tuženika, svjedokinja je navela da se njezin nepoštivajući odnos prema tuženiku protezao i na ostale članove obitelji. Istaknula je da je njihova majka bolovala od hepatitisa C i nije bila sposobna za samostalan život te da je tuženik predlagao da ju preseli u svoj dom dok se ne pronađe trajnije rješenje. Međutim, tužiteljica se tome usprotivila, pa se majka ubrzo morala vratiti u svoj stan. Slična situacija dogodila se i sa sestrom od tetke koja je oboljela od ciroze jetre, a brat je organizirao transplantaciju u Zagrebu. Nakon operacije, sestrična je kratko boravila u njegovom domu.

Na upit punomoćnika tuženika je li joj poznato da su tuženik i tužiteljica nakon obavijesti o prestanku braka zajedno putovali, svjedokinja je navela da s bratom ima zajednički stan blizu Makarske, u koji je tužiteljica dolazila s kćeri, dok tuženik nije koristio godišnji odmor, ali je povremeno dolazio zbog kćeri. Nije joj poznato da su zajedno sudjelovali u bilo kakvim zajedničkim aktivnostima, poput odlazaka u kazalište i slično.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja o vremenu darovanja iznosa od 17.000 DEM-a, svjedokinja je odgovorila da je to bilo 1997. u srpnju ili kolovozu, te da su novac darovali u gotovini, a tuženik je osobno došao po navedeni iznos. Na upit kako je došlo do nastanka pisane potvrde, svjedokinja je izjavila da ju je brat nazvao na posao i podsjetio na dar, zamolivši ju da to potvrdi pismeno zajedno sa suprugom. Tuženik je sastavio tekst, a oni su ga provjerili i potpisali. Na pitanje je li joj tuženik ikada vratio darovani iznos, svjedokinja je odgovorila da nije, jer se radilo o poklonu. Dodala je da nije bilo drugih slučajeva u kojima bi bratu darovala novac. Na upit o ponašanju tužiteljice prema članovima obitelji tuženika, svjedokinja je navela da je tužiteljica često preuveličavala vlastiti značaj i umanjivala doprinos drugih, što je stvaralo nelagodu tijekom obiteljskih okupljanja. Pretpostavila je da je na sličan način utjecala i na njihovu majku, koja je bila teško bolesna i osjetljiva.

17. Ističe se da su iskazi tužiteljice i tuženika su u svemu oprečni. Tužiteljica tvrdi da je postojala puna bračna zajednica do 2018., dok tuženik navodi da je brak faktično prestao već 1997.Tužiteljica tvrdi o dugogodišnjem skladnom braku; tuženik o formalnom suživotu bez emocionalne i fizičke povezanosti. Tužiteljica ističe zajedničko poslovno sudjelovanje i reinvestiranje dobiti u zajedničku imovinu dok tuženik upire na potpuno odvojene financije i darovane osobne izvore. Tužiteljica opisuje skladne obiteljske odnose; tuženik ih opisuje kao trajno narušene. Tužiteljica naglašava ekonomsku ovisnost; tuženik potpunu financijsku neovisnost.

18.Stoga, je najprije valjalo utvrditi postojanje bračne zajednice obzirom na oprečne tvrdnje stranaka u postupku.

19.U odnosu na tvrdnju tuženika kako je bez obzira na zajedničko stanovanje prestala bračna zajednica ranije odnosno 1997., sud ističe kako je potrebna obostrana volja bračnih drugova (animus) da žele živjeti kao bračni drugovi. Zajedničko stanovanje ne podrazumijeva postojanje bračne zajednice, međutim za dokaz o njenom postojanju potrebno je dokazati postojanje animusa kao bitnog voljnog elementa o trenutku prestanka bračne zajednice. Teret dokaza je na onom bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica prestala određenog dana protivnom se presumira da bračna zajednica traje sve do prestanka braka. Isto tako okolnost da je bračna zajednica prestala ne znači da je sve kasnije stečeno imovina pojedinog bračnog druga. Naime, kad je jednom neko pravo ušlo u sastav zajedničke imovine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ono može biti sredstvo za stjecanje nekog drugog prava, pa sve što potječe od zajedničke imovine bit će također dio zajedničke imovine, bez obzira kada je stečena. Ta imovina ostaje zajednička imovina i onda kada bračna zajednica prestane sve dok diobom ne postane posebna imovina bračnih drugova.

20. Za određenje bračne stečevine bitno je trajanje bračne zajednice, a ne braka. Brak i bračna zajednica nisu istovjetni pojmovi. Naime, sklapanjem braka ne mora nastati istovremeno i bračna zajednica (nije dovoljno da brak formalno postoji, već je potrebno da bračni drugovi stvarno žive u bračnoj zajednici), ali bračna zajednica je sastavni dio braka i može trajati jedino i isključivo za trajanja braka. Postojanje bračne zajednice sud treba utvrditi ako postane sporno smatra li se određena imovina bračnom stečevinom ili se radi o vlastitoj imovini. Teret dokazivanja o trenutku prestanka bračne zajednice na onom je bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica određenog dana prestala jer se u protivnom presumira da bračna zajednica traje sve do prestanka braka.

21.Tuženik je na okolnost da nije postojala bračna zajednica od početka 1997. iako je živio sa tužiteljicom u istom stanu predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka. Zaključne činjenice koje proizlaze iz iskaza svjedoka koji su saslušani u ovom postupku proizlazi da je tuženik formalno ostao u braku s tužiteljicom iz praktičnih razloga (dijete i financije), dok privatni život nisu dijelili. Također da tužiteljica nije sudjelovala u poslovanju ni u jednom od društava tuženika (Telenerg d.o.o., D&D Plovila). Zatim da je tuženik imao prethodni brak i probleme s djecom iz prvog braka, što je utjecalo na njegov pristup braku s tužiteljicom.

22.Međutim, sud ističe kako isti nisu imali neposredna saznanja o navedenom (nisu zajedno živjeli u istom stanu ili često boravili u stanu) te njihovi iskazi nisu potvrđeni drugim dokazima (npr. financijski dokumenti, dokaz o samostalnom uzdržavanju itd.) svjedoci su iskazivali odnosno svjedočili o onome o čemu im je tuženik govorio, naime radi se o njegovim kolegama, poslovnim partnerima, stoga nisu mogli znati stvarno stanje bračne zajednice odnosno nema objektivnog dokaza o prestanku bračne zajednice. Stoga ih sud smatra nedostatnima odnosno na temelju navedenih iskaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi nepostojanje bračne zajednice stranaka od početka 1997.

23.U odnosu na društvo TELENERG d.o.o. ističe se da iz dokumentacije sadržane u spisu proizlazi kako je tuženik stekao poslovni udjel u društvu TELENERG d.o.o. (ranije ISKRA SYSEN d.o.o.) 22.07.1997. temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 22.07.1997. (list 21. do 23. spisa).

Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo TELENERG d.o.o. (list 82. do 83. spisa) utvrđeno je kako je tuženik ČE upisan kao jedini osnivač. Iz popisa članova društva TELENERG d.o.o. (list 17. spisa) razvidno je kako je jedini član društva ČE ovdje tuženik te da ima 1 poslovni udjel u nominalnom iznosu od 1.000.000,00 kn koji se vodi u knjizi poslovnih udjela pod br. 1.

Iz Odluke o povećanju temeljnog kapitala društva TELENERG d.o.o. od 02.06.2010. razvidno je da je isti povećan na 1.000.000,00 kn iz zadržane dobiti društva (list 28. do 29. spisa).

24.U kontekstu mjerodavnih odredbi o vlastitoj imovini tuženik je bio dužan dokazati u predmetnom postupku, obzirom na to da je na njemu bio teret dokaza da se radi o njegovoj vlastitoj, posebnoj imovini. U odnosu na navode tuženika da je predmetno društvo osnovano, na način da je temeljni ulog za osnivanje istog uplaćen isključivo novčanim sredstvima koja sredstva su predstavljala isključivo njegovu imovinu, valja istaknuti kako je na uvjerenje suda vezano uz navedenu tvrdnju utjecala činjenica da je iskaz svjedokinje njegove sestre DEŽ ovom sudu nije bio dovoljno uvjerljiv radi utvrđivanja sporne činjenice na razini potrebnoj za rušenje zakonske pretpostavke. Isto tako Izjava koja je sadržana u spisu (list 142. spisa) ne predstavlja pisani ugovor o darovanju iz razdoblja kada je navodno darovanje učinjeno, također nije priložena primjerice bankovna uplata s jasno naznačenom svrhom i primateljem, odnosno nisu priloženi dokazi iz kojih bi sud mogao izvesti zaključak odnosno utvrditi da se radi o vlastitoj imovini tuženika.

25.Obzirom na navedeno ovaj sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je društvo TELENERG d.o.o. njegova posebna imovina, odnosno nije dokazao da je temeljni ulog u predmetnom društvu proizašao iz isključivo osobnih sredstava tuženika. S obzirom na navedeno, a obzirom je poslovni udio u društvu TELENERG d.o.o. koji je predmet spora stečen za vrijeme trajanja braka te budući da tuženik nije dokazao da bi se radilo o njegovoj vlastitoj imovini, to je sukladno čl. 271. u svezi s čl. 277., 279., 281. ZBPO, odlučeno kao u točki I/1. izreke presude.

26.Odredbom čl. 281. ZBPO propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovu doprinosu u stjecanju te imovine dok je u st. 2. tog članka propisano da u slučaju spora sud odlučuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

27.Dakle, obzirom na to da je odredbom čl. 281. ZBPO propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje po njegovu doprinosu, u smislu citirane odredbe valja navesti utvrđene činjenice iz kojih se može izvesti zaključak o doprinosu tužiteljice kod stjecanja poslovnog udjela. Naime, kako to navodi tužiteljica njezin doprinos stjecanja zajedničke imovine prije 01. srpnja 1999., odnosno bračne stečevine, sastojao se u zaradi koju je ostvarivala kao prevoditelj i sudski tumač (o čemu postoje dokazi u spisu, list 45. do 50. spisa), a od 2003. u dogovoru sa tuženikom se posvetila obitelji odnosno podizanju zajedničkog djeteta.

Tužiteljica je u jednom dijelu zasigurno sudjelovala svojim primanjima u stjecanju zajedničke imovine (bez obzira da li se radilo o "zajedničkim ili odvojenim vođenim financijama"). Tužiteljica je obavljala rad i u domaćinstvu te se brinula o odgoju i podizanju njihovog zajedničkog djeteta. Nadalje, životno je i logično da je brak bez obzira na određene specifičnosti (zajedničke ili odvojene financije) svakako barem u određenoj mjeri kako životna tako i ekonomska zajednica, a tuženik nije predložio izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem da bi se točno utvrdila visina njihovih dohodaka kao i visina zajedničkih te pojedinačnih financijskih zaduženja.

Isto tako za napomenuti je da briga o djeci predstavlja ravnopravan oblik doprinosa bračnoj stečevini. Tuženik ne samo da ne dokazuje svoje navode, već ne nudi ni logično objašnjenje tko je u relevantnom razdoblju brinuo o maloljetnom djetetu, što njegovu negaciju čini nevjerodostojnom.

28.Stoga je ocjena ovog suda da je doprinos tužiteljice i tuženika podjednak u stjecanju poslovnog udjela u društvu TELENERG d.o.o. kao bračne stečevine i zajedničke imovine parničnih stranaka, odnosno da je tužiteljica doprinijela u stjecanju spornog poslovnog udjela u jednoj polovini djela, kako zaradom tijekom radnog odnosa, tako i radom u domaćinstvu i brigom za dijete te je sukladno navedenom odlučeno kao pod točkom I/2.. izreke presude.

29.U odnosu na društvo D&D PLOVILA d.o.o. uvidom u povijesni izvadak Trgovačkog suda u Zagrebu (list 16. do 17. spisa) kao i Društveni ugovor od (list 32. spisa) utvrđeno je kako je društvo osnovano dana 05.07.2012. i da su osnivači navedenog društva FE i ČE ovdje tuženik.

30.U vrijeme stjecanja navedenog poslovnog udjela u društvu D&D PLOVILA d.o.o. na snazi je bio Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 dalje Obz).

31.U konkretnom slučaju nije sporno da stranke svoje odnose glede bračne stečevine nisu posebno ugovorile. Dakle, u postupku utvrđenja bračne stečevine utvrđuje se koja je imovina stečena radom bračnih drugova odnosno koja potječe iz te imovine.

32. Kako u ovom postupku tuženik nije dokazao da je bračna zajednica sa tužiteljicom prestala početkom 1997. stoga je poslovni udio koji je stekao 2012. čini bračnu stečevinu u društvu D&D PLOVILA d.o.o. obzirom na činjenicu da temeljem izvedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno da je bračna zajednica između stranaka u ovom postupku prestala 2018. Kada se tuženik iselio iz obiteljskog doma ([adresa]). Odnosno ovaj sud nije imao razloga posumnjati u istinitost navoda saslušane tužiteljice o prestanku bračne zajednice 2018. 0sim toga čin seljenja tuženik nije osporio. Isto tako tuženik u ovom postupku nije uspio dokazati da je navedeni poslovni udjel stekao iz vlastitih sredstava (teret dokaza je bio na tuženiku).

33.Kako je to ranije navedeno Obiteljskim Zakonom je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina i da je vlastita imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Postoji zakonska presumpcija kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili iz nje potječe (članak 248. Obz-a) te da su bračni drugovi u bračnoj stečevini suvlasnici u jednakim dijelovima ako drugačije nisu ugovorili.

34.Iz dokumentacije sadržane u spisu proizlazi kako je temeljni kapital društva D&D PLOVILA d.o.o. povećan sa iznosa od 20.000,00 kn na iznos od 1.000.000,00 kuna. Tuženik sam navodi kako je svaki član u navedeno društvo uložio 490.000,00 kn s time da su uplate vršene iz vlastite imovine tuženika odnosno iz sredstava dobiti isplaćene u društvu TELENERG d.o.o. Obzirom na gore navedena utvrđenja ovog suda da je poslovni udjel koji je tuženik stekao prilikom osnivanja društva TELENERG d.o.o. ne čini njegovu vlastitu imovinu onda niti sredstva koja potiču iz dobiti navedenog društva ne mogu biti njegova vlastita imovina, stoga ako je temeljni kapital društva D& D PLOVILA d.o.o. povećan navedenim sredstvima (dobit društva TELENERG d.o.o.) to su poslovni udjeli nastali povećanjem temeljnog kapitala čine bračnu stečevinu stranaka u ovom postupku, jer su stečena za vrijeme trajanja braka. Iznosi u tužbenom zahtjevu su izraženi u kunama sukladno stanju upisa kao i dokumentacije sadržane u spisu.

35.Tijekom postupka sud je zaključio kako poslovni udjel u društvu D&D PLOVILA d.o.o. koji je tuženik stekao obzirom na to da je stečen za vrijeme trajanja braka te da tuženik nije uspio dokazati da se radi o vlastitoj imovni, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na koju se primjenjuje presumpcija da su bračni drugovi u bračnoj stečevini suvlasnici u jednakim dijelovima odlučeno je kao u točkama II/1. i 2. izreke presude.

36.Vezano uz tužbeni zahtjev pod točkama I.3. i II.3. izreke presude napominje kako je tužiteljica u tom dijelu odbijena zbog nedostatka pasivne legitimacije obzirom na to da Knjigu poslovnih udjela vodi "društvo" te je ono kao takvo ovlašteno za predmetne upise, a koja nije stranka u ovom postupku, dok uprava kao organ društva samo provodi predmetne upise. Naime, ovdje tuženik tužen je kao fizička osoba, odnosno imatelj poslovnog udjela, a ne kao zastupnik po zakonu predmetnog društva. U sudski registar vrše se promjene upisa na temelju prijave i popisa članova društva koji Uprava društva dostavlja registarskom sudu sa odgovarajućim dokazima o nastalim promjenama, a sve kako je to propisano čl. 411. ZTD (tako i VTS RH u odluci Pž-3073/13). Također se napominje kako zakonom nije propisan način upisa promjene članova društva temeljem presude suda, već temeljem presude, odnosno u konačnici ovršne isprave, tužitelju stoji na raspolaganju, instrumenti predviđeni zakonom kojim se ostvaruje prisilno ostvarenje tražbine, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

37.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Obzirom na to da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva priznat mu je trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj 142/12, 118/14, 107/15, 138/23, 107/25-dalje: OT) i to za: sastav tužbe od 08.04.2019. u iznosu od 1.500,00 eura Tbr.7.t.1.OT-a, sastav podneska od 22.05.2019. u iznosu od 1.500,00 eura Tbr.8.t.1.OT-a, zastupanja na ročištu 19.09.2019. u iznosu od 100,00 eura Tbr.9.t.5.OT-a, sastav podneska od 30.09.2019. Tbr.8.t.1.OT-a u iznosu od 1.500,00 eura, zastupanje na ročištu 06.11.2019. u iznosu od 1.500,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, sastav podneska od 09.06.2021. u iznosu od 1.500,00 eura Tbr.8.t.1.OT-a, zastupanje na ročištu 16.06.2021. u iznosu od 1.500,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, zastupanje na ročištu 23.09.2022. u iznosu od 1.500,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, zastupanje na ročištu 06.12.2022. u iznosu od 1.500,00 euraTbr.9.t.1.OT-a,zastupanje na ročištu 11.06.2025. u iznosu od 1.500,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a,zastupanje na ročištu 17.09.2025. u iznosu od 1.500,00 euraTbr.9.t.1.OT-a što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 20.875,00 eura.

38.Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 eura, kao i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura što sveukupno iznosi 21.870,41 eura te je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

39.Obzirom na to da tužiteljici nije priznat trošak sastava prijedloga radi osiguranja privremenom mjerom u iznosu od 1.500,00 eura, jer je ista izdvojena iz ovog parničnog predmeta te je formiran izvanparnični predmet što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 1.875,00 eura te je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 30 dana – parnična pisarnica