REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-647/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa ZOZ Damir Švec i Hanibal Hunjak, odvjetnici iz Zagreba, Petrinjsaka 26, protiv tuženika SPECIJALNE BOLNICE ZA ZAŠTITU DJECE S NEURORAZVOJNIM I MOTORIČKIM SMETNJAMA iz Zagreba, Goljak 2, OIB:92559974262, koju zastupa punomoćnik Marko Ujević, odvjetnik iz Zagreba, Preradovićeva 29, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 09. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Damira Šveca odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Dina Klisure Hrapovića odvjetnika, dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku SPECIJALNA BOLNICA ZA ZAŠTITU DJECE S NEURORAZVOJNIM I MOTORIČKIM SMETNJAMA (OIB 92559974262), Zagreb, Goljak 2, da tužiteljici MF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlike neisplaćenih dijelova plaće isplati bruto iznos od 41.424,15 Eur (slovima: četrdeset jedna tisuća četiri stotine dvadeset četiri eura i petnaest eurocenti), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate:

na iznos od 846,78 Eur tekućom od 15.02.2015. do isplate,

na iznos od 838,49 Eur tekućom od 15.03.2015. do isplate,

na iznos od 308,59 Eur tekućom od 15.04.2015. do isplate,

na iznos od 632,48 Eur tekućom od 15.05.2015. do isplate,

na iznos od 1.077,53 Eur tekućom od 15.06.2015. do isplate,

na iznos od 602,64 Eur tekućom od 15.07.2015. do isplate,

na iznos od 706,93 Eur tekućom od 15.08.2015. do isplate,

na iznos od 925,86 Eur tekućom od 15.09.2015. do isplate,

na iznos od 482,73 Eur tekućom od 15.10.2015. do isplate,

na iznos od 1.314,42 Eur tekućom od 15.11.2015. do isplate,

na iznos od 1.194,63 Eur tekućom od 15.12.2015. do isplate,

na iznos od 498,78 Eur tekućom od 15.01.2016. do isplate,

na iznos od 871,45 Eur tekućom od 15.02.2016. do isplate,

na iznos od 437,33 Eur tekućom od 15.03.2016. do isplate,

na iznos od 846,70 Eur tekućom od 15.04.2016. do isplate,

na iznos od 814,53 Eur tekućom od 15.05.2016. do isplate,

na iznos od 1.407,52 Eur tekućom od 15.06.2016. do isplate,

na iznos od 841,66 Eur tekućom od 15.07.2016. do isplate,

na iznos od 428,40 Eur tekućom od 15.08.2016. do isplate,

na iznos od 965,77 Eur tekućom od 15.09.2016. do isplate,

na iznos od 358,55 Eur tekućom od 15.10.2016. do isplate,

na iznos od 634,38 Eur tekućom od 15.11.2016. do isplate,

na iznos od 907,98 Eur tekućom od 15.12.2016. do isplate,

na iznos od 559,93 Eur tekućom od 15.01.2017. do isplate,

na iznos od 910,25 Eur tekućom od 15.02.2017. do isplate,

na iznos od 874,82 Eur tekućom od 15.03.2017. do isplate,

na iznos od 952,86 Eur tekućom od 15.04.2017. do isplate,

na iznos od 1.026,53 Eur tekućom od 15.05.2017. do isplate,

na iznos od 589,11 Eur tekućom od 15.06.2017. do isplate,

na iznos od 378,49 Eur tekućom od 15.07.2017. do isplate,

na iznos od 778,49 Eur tekućom od 15.08.2017. do isplate,

na iznos od 807,80 Eur tekućom od 15.09.2017. do isplate,

na iznos od 717,25 Eur tekućom od 15.10.2017. do isplate,

na iznos od 787,91 Eur tekućom od 15.11.2017. do isplate,

na iznos od 858,51 Eur tekućom od 15.12.2017. do isplate,

na iznos od 558,94 Eur tekućom od 15.01.2018. do isplate,

na iznos od 231,58 Eur tekućom od 15.02.2018. do isplate,

na iznos od 769,87 Eur tekućom od 15.03.2018. do isplate,

na iznos od 805,62 Eur tekućom od 15.04.2018. do isplate,

na iznos od 230,93 Eur tekućom od 15.05.2018. do isplate,

na iznos od 907,26 Eur tekućom od 15.06.2018. do isplate,

na iznos od 966,48 Eur tekućom od 15.07.2018. do isplate,

na iznos od 817,69 Eur tekućom od 15.08.2018. do isplate,

na iznos od 292,10 Eur tekućom od 15.09.2018. do isplate,

na iznos od 1.129,06 Eur tekućom od 15.10.2018. do isplate,

na iznos od 715,05 Eur tekućom od 15.11.2018. do isplate,

na iznos od 698,32 Eur tekućom od 15.12.2018. do isplate,

na iznos od 419,85 Eur tekućom od 15.01.2019. do isplate,

na iznos od 840,86 Eur tekućom od 15.02.2019. do isplate,

na iznos od 170,07 Eur tekućom od 15.03.2019. do isplate,

na iznos od 129,37 Eur tekućom od 15.04.2019. do isplate,

na iznos od 522,44 Eur tekućom od 15.05.2019. do isplate,

na iznos od 523,01 Eur tekućom od 15.06.2019. do isplate,

na iznos od 36,14 Eur tekućom od 15.07.2019. do isplate,

na iznos od 901,81 Eur tekućom od 15.08.2019. do isplate,

na iznos od 504,10 Eur tekućom od 15.09.2019. do isplate,

na iznos od 515,07 Eur tekućom od 15.10.2019. do isplate,

na iznos od 71,48 Eur tekućom od 15.11.2019. do isplate,

na iznos od 594,87 Eur tekućom od 15.12.2019. do isplate,

na iznos od 886,10 Eur tekućom od 15.01.2020. do isplate,

prema kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015.; od 01.08.2015. do 31.12.2022. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (NN 78/2015), za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi od 01. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 14.863,76 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, prema prethodno označenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica tuženika, kod njega obavlja poslove na radnom mjestu "Voditelja i fizijatra odjela dojenčadi i male djece i dnevne bolnice", kao liječnik dr. med. specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije. U obavljanju svojega rada tužiteljica je u razdoblju od siječnja 2015. do dana podnošenja ove tužbe, u okviru radnog vremena od 40 sati tjedno, odradila veliki broj sati noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, rada u smjenama – turnusima i prekovremenog rada, koji joj tuženik nije platio sukladno Rješenjima o plaći, koje je sam donio, pozitivnim zakonskim i pod zakonskim propisima, te Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Plaća tužiteljice, uvećanje plaće o ostala prava radnika propisana su Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13- nastavku teksta: KU) Dodatak I KU (NN 96/15) i KU (NN 29/18- nastavku teksta KU/18), Dodatak II KU (NN 92/19), Zakonom o plaćama u javnim službama, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17- nastavku teksta: TKU).

Struktura plaće zdravstvenih djelatnika propisana je čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, i 96/15- u nastavku teksta: KU), a u konkretnom slučaju Rješenjima o plaći tužiteljice:

1)Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

2)Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na kojem je raspoređeni osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

3) Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

Tuženik nije osnovnu plaću tužiteljice uvećavao sukladno uvećanjima osnovne plaće zdravstvenog djelatnika, na način kako je to propisano čl. 51. KU, niti sukladno Rješenjima o plaći tužiteljice, koje je sam donio, a na slijedeći način:

-za prekovremeni rad 50%, za noćni rad 40%, za rad nedjeljom 355, za RAD SUBOTOM 255, za rad u smjenama ili turnusima 10 % i za rad u dane blagdana, neradnih dana i na Uskrs 150%,time da se prethodno pobrojani dodaci međusobno ne isključuju.

Tuženik ne obračunava tužiteljici mjesečni iznos osnovne plaće sukladno Rješenjima o plaći, koja su sačinjena u skladu s odredbama KU. Strukturu osnovne plaće prema KU čini: osnovna plaća, koeficijent, minuli rad, dodatak na posebne uvjete rada, te dodatak za znanstveni stupanj. Rješenjima o plaći tuženika je dodatno uvećao osnovicu plaće tužiteljice za dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i za dodatak doktora medicine (čl. 59 KU). Tako definirana visina osnovne plaće tužiteljice predstavlja osnovicu za obračun efektivnog rada-stvarnog rada u smjenama. Kako je osnovna plaća tužiteljice u isplatnim listama definirana u manjem iznosu od onoga koji je propisan internim aktima tuženika i KU, sukladno navedenom je i cijena sata smjenskog rada umanjena na štetu tužiteljice.

Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno utvrdio strukturu visinu osnovne plaće, a posljedično tome je pogrešno obračunavao i sve dodatke na plaću uz to da neke dodatke na plaću tužiteljici nije uopće obračunavao.

Tuženik pogrešno obračunava tužiteljici prekovremene sate, jer cijenu redovnog sata uvećava za 50%, ne uzimajući pri tome u obzir odredbe čl. 51. KU kojom je određeno da "uvećanje plaće iz stavka 1. podstavka 5. ovaj članak utvrđuje se za efektivno odrađene sate", odnosno da cijena sata smjenskog rada nije jednaka cijeni redovnog sata rada, već se ista uvećava , sukladno kriterijima o vremenu izvršavanja rada, koji su u istom propisani.

Tuženik za vrijeme dežurstva od 24 sata , ne obračunava tužiteljici rad u smjeni- turnusu, uvećan za sate prekovremenog rada, rada noću, te na dane odmora (subota, nedjelja), u neradne dane, blagdane i na Uskrs, kao niti liječnički dodatak od 12 %, sukladno čl. 59 KU, tako da tužiteljica potražuje naknadu za određeno dežurstvo na način da joj se navedeni dodaci kumuliraju, jer se isti međusobno ne isključuju. Nastavno, tuženik pogrešno obračunava tužiteljici rad blagdanima i neradnim danima (kada je blagdan u tjednu od ponedjeljka do petka), tuženik odrađene radne sate tijekom istih obračunava kao redovan rad, uvećan za 150 %, a isti bi trebao obračunavati kao prekovremeni rad, poštujući uvećanja osnovne plaće sukladno čl. 51 KU i to prema vremenu izvršenja rada, sve uvećano za 150%. Također, kada tužiteljica radi na dane blagdana, koji padaju od ponedjeljka do petka, tuženik joj ne isplaćuje i pripadajuću naknadu za blagdan, već samo odrađene radne sate za vrijeme blagdana, a koji ne isključuju primitak naknade za blagdan, obzirom da blagdani, iako su neradni dani, ulaze u mjesečni fond radnih sati (čl. 18.st.1.toč.3.ZR).

Tužiteljica pored redovnog radnog vremena u trajanju od 8 sati, 4-5 puta mjesečno obavlja poslove dežurstva , koje traje 24 sata. Nakon određenog dežurstva tužiteljica (jedan slobodan dan, a tuženik joj kao slobodan dan često evidentira neradnu subotu ili nedjelju, tako da tužiteljica potražuje naknadu plaće z subotu i nedjelju, nakon odraženog dežurstva, koji dani su neradni, a tužiteljici su obračunati kao slobodni dani nakon dežurstva. Tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada propisan čl. 59. KU (tzv. liječnički dodatak), odnosno čl. 57. KU/18, za sve stvarno odrađene sate (dakle, i za one sate koji su određeni u prekovremenom radu), kao niti za vrijeme trajanja godišnjeg odmora. Sukladno odredbi čl.59.KU (NN 143/13, 96/15), odnosno čl. 57. KU (NN 29/18), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu os 12% od osnovne plaće, koji se kontinuirano obračunava kao fiksni iznos za svaki stvarno odrađeni sat, kao i svaki mjesec, pa tako i za onaj mjesecu kojem tužiteljica koristi godišnji odmor. Za vrijeme korištenja odmora tuženik taj dodatak tužiteljici alikvotno umanjio za broj sati godišnjeg odmora, umjesto da ga kontinuirano obračunava kao fiksni iznos za mjesec, u kojem je tužiteljica koristila godišnji odmor. Ovakav obračun je u suprotnosti sa čl. 76. Zakona o radu, sukladno kojem radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu. Tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatke na plaću s osnove položajnog dodatka za sve stvarno odrađene sate rada (dakle i za one sate koji su određeni u prekovremenom radu), a u iznosima utvrđenim čl. 58. KU, odnosno čl.56. KU/18.Tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlika nastalih pogrešno utvrđenom visinom osnovne plaće, a posljedično tome i svih dodataka na plaću. Tužitelj predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, a tuženika obvezati na plaćanje troškova postupka.

Konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 23. rujna 2025., tužitelj od tuženika na ime manje razlike neisplaćenih plaća potražuju ukupno iznos od 41.424,15 eura te parnični trošak, a sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. stavkom 2. ZOO tekućom na pojedinačne mjesečne iznose

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako u osnovi tako i u visini.

Nesporno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika u svemu kako navodi u stavku I tužbe.

Plaća tužiteljice je isplaćivana sukladno normama koje obvezuje poslodavca/tuženika u okviru sustava Centralnog obračuna plaća, obvezujućeg za sve pravne osobe u vlasništvu države/jedinice lokalne samouprave ili uprave. Tuženik je županijska bolnica, osnivač je Grad Zagreb, sredstva za plaćanje osigurava isključivo putem ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. U tom se smislu načela za određivanje plaće službenika i namještenika uređuju osim općeg propisa, Zakona o radu, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u javnim službama te kolektivnim ugovorima obvezujućim za djelatnost: Temeljnom kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Vrlo su stroga ograničenja u posebnim propisima kojima su uređene plaće radnicima u zdravstvenom sustavu.

Iz svih navedenih pravnih izvora potpuno je razvidno kako se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a odnose se na razdoblje koje tužitelj navodi (siječanja 2015. i nadalje), obračunavaju na osnovnu plaću.

Postoji izričito uređenje suglasnosti volja stranaka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. glede smisla i domašaja ugovorenih odredbi o dodacima i uvećanjima plaće te načinu obračuna i isplate istih. Postoje, nadalje usuglašena obvezujuća tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2023. i nadalje, koja sve dodatke i uvećanja plaća obračunavaju na osnovu plaće i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Svako drugačije tumačenje ili drugačija primjena odredbi o dodacima na plaću i uvećanjima bila bi neispravna i protivna ugovorenom kroz Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik posebno naglašava da je sustav Centralnog obračuna plaća sustav sa svim zadanim parametrima, svi dodaci na plaću i uvećanja plaće Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. nadalje obračunavani su na osnovnu plaću kako je normirano.

Slijedom svega navedenog tuženik predlaže, da sud tužbu odbije i tužitelja obveže na naknadu parničnog troška.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u ugovor o radu, obračunske liste plaća tužitelja, sudsku praksu, evidenciju rada i ostalu dokumentaciju u spisu.

Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Suzani Tretinjak.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uvećanja plaće po osnovi pravilno obračunate osnovice plaće, prekovremenih radnih sati, otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, kao i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužitelj imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, kao i naknada slobodan dan nakon odrađenog dežurstva, subotom, nedjeljom i blagdanom te dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je efektivno odradilo, te položajni dodatak uzimajući u obzir stvarne iznose njezinih plaća sa utuženim razlikama koje joj nisu isplaćene.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu radnom mjestu liječnika specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije.

7. Među parničnim strankama je sporno jesu li tužiteljici pravilno obračunate plaće,plaćeni dodaci za otežane uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, položajni dodatak, i ostale naknade.

8. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 91. st. 3. (NN 93/14 i 127/17, dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

9.Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

10. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) odnosno čl. 45 st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18, dalje KU/18) , propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2 istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3 navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

11. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49 st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, tužiteljici kao zdravstvenom radniku, specijalisti u bolnici, taj dodatak iznosi 25 % uvećanja osnovne plaće, a što među strankama nije sporno.

13. Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 59. Dodatka I KU (NN 96/15), a koji je stupio na snagu 01. listopada 2015. godine, navedeni dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18.

14. Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12) odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

15. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Suzani Tretinjak dipl.oecc.

16. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja smo kako slijedi:

- visina plaće tužiteljice na osnovi sati rada evidentiranih u „Vremenicima liječnika“ tuženika za razdoblje od siječnja 2015.g do Prosinca 2019.g iznosi 1.808.558,30 kn / 240.036,93 eura, što čini razliku obračuna bruto plaće u iznosu od 40.043,57 eura.

17. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim podneskom od 30. travnja 2021.g uredile svoj tužbeni zahtjev.

18. Tuženik se protivio nalazu i mišljenju glede matematičkoga izračuna.

19. Uvaživši prigovore tužene sud je pozvao vještaka na dodatno očitovanje glede točnoga izračuna bruto plaće, metode obračuna, obzirom da se znatno razlikuje od obračuna u ostalim predmetima istovrsne činjenične i pravne osnove.

20. U svome dodatnom očitovanju vještak je iskazao kako je za izradu nalaza i mišljenja rukovodila dokumentacijom odloženom u spisu predmeta i listom spisa 274 u kojem se navodi da treba izračunati razlike neisplaćenih dijelova plaće. Korišteni su podaci iz „Vremenika liječnika“ i „Dežurstvo liječnika“ za razdoblje od siječnja 2015.g do prosinca 2019.g temeljem kojih je sačinjena rekapitulacija stvarnih radnih sati tužiteljice za svaki radni dan u mjesecu vodeći računa da li je 1 smjena, 2 smjena, noćni rad, blagdan, rad subotom, rad nedjeljom kako bi se zbroj sati unio u obračunski listić. Prilikom utvrđivanja bruto plaće vodilo se računa o odredbama Pravilnika o radu kojim je određeno radno vrijeme raspoređeno na 5 dana u tjednu od ponedjeljka do petka (članak 34), dok puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno (članak 37). Naime obračun je rađen na tjednoj bazi gdje je radni tjedan od ponedjeljka do nedjelje, te je svaki sat rada nakon 40 sati rada prekovremeni sat. Također se vodilo računa da je tužiteljica tijekom utuženog razdoblja rada bila raspoređena na različita radna mjesta s različitim koeficijentima složenosti za fizijatra za neurofiziološku dijagnostiku i polivalentnu ambulantu, voditelja i fizijatra odjela dojenčadi i male djece i dnevne bolnice, voditelja Odjela dojenčadi i male djece pri čemu je dodatno Vlada RH mijenjala vrijednost osnovice za utvrđivanje bruto plaće. Obračun mjesečne plaće svake je godine imao druge parametre obračuna. Upravo zbog toga su napravljeni izlistani pojedinačni obračuni bruto plaće i prlioženi.

21. Tuženik je na očitovanje vještaka prigovorio kako je obračunavao potraživanja koja nisu obuhvaćena tužbenim zahtjevom. Prigovara kako je pogrešna metoda utvrđivanja prekovremenih sati, matematički pogrešno utvrđen broj prekovremenih sati, multiplicirano umnoženi dodaci na plaću, dodaci za posebne uvjete rada i dodatka za život i zdravlje ljudi obračunati na različitu osnovicu, nije razlikovana osnovica od koeficijenta određenog Odlukom Vlade RH, neosnovano obračunat dodatak za blagdan i radne sate nedjeljom.

22. Pozvana na očitovanje vještakinja dipl. oec Suzana Tretinjak u cijelosti je ostala kod svojega nalaza i mišljenja, međutim tuženik je ostao kod svih istaknutih prigovora na način i metodu obračune te matematičku metodu kojom se vještak služio.

23. Slijedom navedenoga sud je vještaka pozvao na očitovanje na ročište dana 14. listopada 2024.g. U svome iskazu vještak je ostao kod svojega nalaza i mišljenja u cijelosti i očitovanja od 28.02.2023. i očitovanje od 24.10. 2023. Dodaje da je napisala da je vodila računa o odredbama pravilnika o radu kojima je određeno da tjedno radno vrijeme u tjedni od ponedjeljka do petka dok puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno i što znači da sve što je iznad tog redovnog fonda radnih sati smatra se prekovremenim radom. Ističem da sam rukovodila se podacima iz vremenici liječnika i dežurstvo liječnika za razdoblje kojima je određeno vještačenje. U njenom radnom materijalu pojedinačno je utvrđivala fond sati i utvrđivala i nakon toga prekovremene. Na stranu tri podnesaka tuženika koji ukazuje na travanj 2016. godine i navodi da je pogrešno utvrdila broj prekovremenih i da je razvidno da se radi o 50,5 prekovremenih sati. S tim u vezi poziva se na prilog 16 njenog vještačenja na kojem izričito piše 50,5 prekovremenih sati. U konačnici bi se osvrnula na navode u podnesku tuženika da sam primijenila krivi postotak dodatka za odgovornost za život. Dakle obračunala sam 10%, a isti je iznosio 12%. Priznajem da se dogodila greška, pa sam stoga napravila okvirni obračun primjenjujući 12%, ali samo za listopad, studeni i prosinac 2015. Radi se o odgovornosti za život i zdravlje pacijenata. Trebalo bi napraviti ispravak za cijelu 2016. godinu i 1-8 mjeseca 2017. godine. Za pogrešno obračunate je dodatke za život i rad ljudi trebalo napraviti novi obračun. Prvotno je zadatak vještačenja opisala u svom prvom vještačenju od 01.02.2021. godine.

Za obračun bila je primijenjena metoda koju je ranije opisala da je za svaki mjesec računala redovan fond sati, te razliku sa odrađenim brojem sati temeljem dokumentacije tuženika dostavljene u spisu. Visinu dodataka određivala je temeljem odluke Vlade RH vezano za visinu osnovice kod obračuna plaće, zaključaka 48 zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU., čl. 50 KU vezano za rad nedjeljom , čl. 49 KU vezano za koji govori o pet radnih dana od ponedjeljka do petka puta 8 sati i ugovora između Svete stolice i RH što se navodi i u uredbi Vijeća RZ kojom se nedjelja smatra neradnim danom. Niti jedan dio vještačenja ne ide na štetu tužitelja. Kod izrade nalaza i mišljenja uzela je u obzir vremenike koji sadrže rad u turnusima, smjenama i dežurstvima. Moj način obračuna rada je množenje što definitivno osporava, međutim smatram da su elementi uzeti za obračun točni, izuzev pogreške za 12%. Obračunala je prvo jedan dodatak i na ukupni iznos drugi dodatak. Smatra da ispravno tumači stavke kolektivnog ugovora kod načina obračuna.

Vezano za zaključak br.34 prema kojem se svakom radniku bez obzira na oblik rada svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovitog mjesečnog fonda radnih sati moraju se obračunati i platiti kao prekovremeni rad na mjesečnoj razini, vještak napominje da je st.10 čl.51 KU određeno da redovni mjesečni fond radnih sati tekućeg mjeseca se odrađuje na bazi 40-satnog radnog tjedna.

24. Obzirom na pogrešku u vještačkom nalazu tužitelj je predložio korekciju istog na način da se odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 01.10.2015. do

31.08.20147. obračuna sa uvećanjem od 12%.

25. U svojem dopunjenom nalazu i mišljenju vještak je nakon provedenih korekcija utvrdio kako visina bruto plaće tužiteljice koju je tuženik isplatio u spornom razdoblju iznosi 1.818.960,19 kn, nastala razlika obračuna iznosi 41.424,15 eura.

26. Tužitelj je svoje potraživanje uskladio sa konačnim nalazom i mišljenjem vještaka te je tužbu i tužbeni zahtjev uredio podneskom od 23. rujna 2025.g.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivno i sukladno pravilima struke, obzirom da ne raspolaže stručnim znanjima kako bi isto ocijenio, a radi se o ovlaštenom sudskom vještaku.

28. Sud smatra da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužitelju pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

29. Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom slučaju iznosi 16 % . Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje mu pripada dodatak od 16% za posebne uvjete rada.

30. Vezano za zahtjev tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 59. KU/13 i Dodatka I KU-a (NN 96/15) odnosno čl. 57. KU/18 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% odnosno 12% od osnovne plaće, a prema mišljenju ovog suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

31. Nadalje, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, 59.a Dodatka I KU-a, odnosno čl. 58 KU/18 i čl. 60. KU/13 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

32. Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, kao i po osnovi dodataka za staž u zdravstvu, međusobno isključuju.

Dakle, tužitelju za prekovremene sate treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za posebne uvjete rada kao i za dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

33. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94 ZR/14, te čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18.

34. Također je utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate za 10% prema čl. 59. KU/13 odnosno 12% prema Dodatku I KU-a i čl. 57. KU/18.

35. Stoga je sud tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća dosudio iznos od 41.424,15 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno pod I izreke presude.

36. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 78/15), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

38. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 28.8.2020.g, 30.04.2021.g, 13.03.2024.g, 23.09.2025.g svaki po 1.250,00 eura (Tbr. 8/1), sastav podnesaka od 21.09.2020.g, 17.03.2021.g, 10.07.2025.g - 62,50 eura, troška pristupa na ročišta dana

07.09.2020.g, 05.10.2021.g, 06.02.2023.g, 14.03.2024.g, 14.10.2024.g, 09.12.2025.g u iznosu od 1.250,00 eura za svako (Tbr. 9/1), troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura što sveukupno iznosi 14.062,50 eura. Navedenom iznosu dodan je i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 801,26 eura što ukupno iznosi 14.863,76 eura.

39. Nadalje, sud je tužiteljici priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku