Poslovni broj: Us I-4295/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Anđele Hambašić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Tomislavu Kneževiću, odvjetniku iz Novog Marofa, Zagrebačka 14, protiv tuženika:

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 22. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03429166169, URBROJ: 341-99-05/3-24-2848 od 10. rujna 2024. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/23- 01/03429166169, URBROJ: 341-25-05/3-23-160499 od 02. svibnja 2024. godine.

II. Tužiteljici se priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti nastale 29. listopada 2025. godine čiji je uzrok 100% bolest.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima joj nakon provedenih vještačenja nije bilo priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti.

Tužiteljica u tužbi ukazuje na procesne nepravilnosti u provedbi vještačenja, a također osporava pravilnost tih vještačenja.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, a ročištu na kojem je rasprava zaključena se nije odazvao uredno pozvan tuženik.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je provedeno vještačenje po sudskoj vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja je neosnovan, ali je u sporu pune jurisdikcije tužiteljici priznato traženo pravo.

Postupak za priznavanje prava na temelju smanjenja ili potpunog gubitka radne sposobnosti na temelju čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO) je pokrenut 30. kolovoza 2023. godine.

Prvostupanjskim vještačenjem od 25. ožujka 2024. godine i drugostupanjskim vještačenjem od 04. rujna 2024. godine je utvrđeno da je kod tužiteljice u toku medicinska obrada zbog problema s cervikalnom kralježnicom, zbog čega joj se još uvijek ne može utvrditi smanjenje, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti. Zbog toga je osporavanim rješenjima od 02. svibnja 2024. godine i 10. rujna 2024. godine zahtjev za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti bio odbijen.

Sud je u ovom upravnom sporu prihvatio prijedlog za provedbu vještačenja, koje je povjereno vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Vještakinja je po uputi suda izvršila uvid u svu dostupnu medicinsku dokumentaciju te je i osobno pregledala tužiteljicu.

Vještakinja je utvrdila da tužiteljica ima završenu trogodišnju trgovačku školu, da je obavljala poslove prodavačice na gastro odjelu i kao blagajnica, a da je na bolovanju neprekidno od 01. rujna 2023. godine. Tužiteljica boluje od Parkinsonove bolesti te ima izražene probleme s cervikalnom kralježnicom.

Vještakinja je posebno napomenula da je izvršila uvid i u medicinsku dokumentaciju novijeg datuma, koja nije bila dostupna tijelima vještačenja u upravnom postupku. U tom smislu je utvrdila da se tek od dana recentnog tužiteljičinog pregleda kod vertebrologa 29. listopada 2025. godine može utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti, jer je specijalist vertebrolog tek na pregledu tog dana konačno isključio nužnost operativnog zahvata u svrhu daljnjeg liječenja. Vještakinja je navela da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, uz potrebu kontrolnog pregleda u roku od tri godine.

Vještakinja je također navela da su tijela vještačenja u upravnom postupku pravilno postupila, jer tada još nisu bili učinjeni svi pregledi kojima bi se utvrdilo jesu li tužiteljičine promjene u zdravstvenom stanju trajnog karaktera.

Na nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti postavljale pitanja, pa je i sud to vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.

Iz navedenog vještačenja proizlazi da je kod tužiteljice počevši od 29. listopada 2025. godine nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok bolest, pa je na temelju čl. 39. st. 4. i 5. ZMO-a tužiteljici u sporu pune jurisdikcije u tom smislu i priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.

Tužiteljica ima pravo da joj se u upravnom sporu (kao sporu pune jurisdikcije) njezino zdravstveno stanje ispita u cjelini, što je i učinjeno provedenim vještačenjem te joj je u skladu s tim vještačenjem i priznato pravo iz mirovinskog osiguranja. Međutim, tužiteljici je to pravo u konkretnom slučaju moglo biti priznato samo na temelju naknadne, nove medicinske dokumentacije - dostavljene na uvid tek vještakinji Mariji Zavalić - a tom medicinskom dokumentacijom tijela vještačenja iz upravnog postupka nisu raspolagala u vrijeme izrade njihovih nalaza i mišljenja. Iz navedenog proizlazi - kako je navela i vještakinja Marija Zavalić - da su vještačenja iz upravnog postupka od 25. ožujka 2024. godine i 04. rujna 2024. godine u vrijeme njihove izrade u cijelosti bila pravilna, što posljedično znači da su u vrijeme njihovog donošenja i osporavana rješenja upravnih tijela bila u cijelosti pravilna i zakonita. Stoga je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Iako tužiteljica svakako ima pravo da joj se u upravnom sporu njezino zdravstveno stanje ispita u cjelini (što je i učinjeno), ona je već i na temelju pravilnih nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka trebala biti svjesna da u vrijeme podnošenja tužbe još uvijek ne raspolaže medicinskom dokumentacijom koja bi ukazivala na njezin trajan zdravstveni status.

Stoga je tužiteljica s naknadnom, novom medicinskom dokumentacijom primarno trebala poštovati i provesti redovnu propisanu proceduru za utvrđivanje potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno s tom novom medicinskom dokumentacijom pokrenuti novi upravni postupak u kojem bi se njezino zdravstveno stanje ispitalo u provedbi novih (besplatnih) vještačenja u upravnom postupku. Sud smatra da tužiteljica ostvarujući svoja prava ne može zloupotrebljavati propisane procedure i preskakati redovne faze upravnog postupka, odnosno zahtijevati da se o njezinim pravima zapravo po prvi put odlučuje tek pred sudom u upravnom sporu - i istovremeno zahtijevati naknadu troškova tog upravnog spora. Drugim riječima, tužiteljica je isti učinak mogla postići i podnošenjem novog, cjelovitog zahtjeva u upravnom postupku pa je u tom smislu pokretanje i vođenje ovog upravnog spora iz perspektive tuženika bilo potpuno nepotrebno.

Stoga i bez obzira na priznavanje prava tužiteljici u sporu pune jurisdikcije, sud u smislu čl. 147. st. 8. ZUS-a ocjenjuje da njezini troškovi ovog upravnog spora zbog zloupotrebe prava uopće nisu bili opravdani, pa je njezin zahtjev za naknadu troška (uperen prema tuženiku) odbijen.

U Zagrebu, 22. prosinca 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Tomislav Knežević

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba