REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-200/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Požega, Požega, Osječka 107, OIB 40589450667, koju zastupa punomoćnik Petar Kanić, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička ulica 74, OIB 18103492590, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-26/2025-70 od 5. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se u pobijanom dijelu - točka II. i III. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-26/2025- 70 od 5. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženice i umješača na njenoj strani za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 da tužiteljici OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 984,15 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:
- za lipanj 2015.godine na iznos od 4,79 eura/ od 09.07.2015.
- za kolovoz 2015.godine na iznos od 39,93 eura/ od 07.09.2015.
- za rujan 2015.godine na iznos od 9,57eura/ od 09.10.2015.
- za listopad 2015.godine na iznos od 71,85eura/ od 06.11.2015.
- za studeni 2015.godine na iznos od 201,58eura/ od 09.12.2015.
- za prosinac 2015.godine na iznos od 18,66eura/ od 12.01.2016.
- za siječanj 2016.godine na iznos od 36,97 eura/ od 09.02.2016.
- za travanj 2016.godine na iznos od 23,27 eura/ od 10.05.2016.
- za svibanj 2016.godine na iznos od 6,79 eura/ od 08.06.2016.
- za lipanj 2016.godine na iznos od 6,84 eura/ od 08.07.2016.
- za srpanj 2016.godine na iznos od 17,53 eura/ od 08.08.2016.
- za kolovoz 2016.godine na iznos od 24,94 eura/ od 07.09.2016.
- za listopad 2016.godine na iznos od 10,23 eura/ od 08.11.2016.
- za studeni 2016.godine na iznos od 23,88 eura/ od 07.12.2016.
- za siječanj 2017.godine na iznos od 5,69 eura/ od 07.02.2017.
- za ožujak 2017.godine na iznos od 10,88 eura/ od 06.04.2017.
- za travanj 2017.godine na iznos od 31,47 eura/ od 08.05.2017.
- za lipanj 2017.godine na iznos od 5,79 eura/ od 06.07.2017.
- za srpanj 2017.godine na iznos od 101,62 eura/ od 07.08.2017.
- za kolovoz 2017.godine na iznos od 64,98 eura/ od 06.09.2017.
- za listopad 2017.godine na iznos od 74,66 eura/ od 07.11.2017.
- za prosinac 2017.godine na iznos od 192,23 eura/ od 08.01.2018. do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužiteljica OO s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.201,88 EUR
III Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107, Požega, OIB:40589450667 naknaditi tužiteljici OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 1.406,07 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o parničnom trošku. Ističe da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer su razlozi presude neobrazloženi, a ono što se navodi u razlozima u presudi je nejasno i proturječno i postoji razlika između onoga što se navodi o sadržaju isprava u spisu. Ističe da je utužila sve dodatke na svim satima kako redovnog tako i prekovremenog rada, a vještakinja je točno utvrdila koliko je to sati prekovremenog rada i na njih je obračunala prekovremene dodatke sukladno KU. Ukazuje da je podnijela stupnjevitu tužbu u kojoj nije mogla precizirati tužbeni zahtjev sve dok se nije provelo vještačenje, odnosno dok tuženik nije položio isprave temeljem kojih se mogao precizirati tužbeni zahtjev. Tvrdi da je zaključak suda kako nije dokazala za koje je prekovremene sate koristila slobodne dane, da je u koliziji s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke koji je sud u cijelosti prihvatio. Osporava zaključak suda prvoga stupnja o zastari dijela njena potraživanja, jer je svoj zahtjev konačno specificirala nakon provedenog financijskog vještačenja, pa da zahtjev nije preinačavala. U pravcu svojih tvrdnji poziva se na izražena pravna shvaćanja u odlukama županijskih sudova.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno je ukine i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. U svojim odgovorima na žalbu tužiteljice, tuženik i umješač se istoj u cijelosti protive i predlažu njeno odbijanje.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet ovoga spora (koji je po drugi put u fazi žalbenog postupka) je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće na ime dodataka na posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad, time da je nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 22. srpnja 2022. (kojim je konačno uredila svoj tužbeni zahtjev) potraživala i iznos od 11.365,22 kn / 1508,42 eur, koji obuhvaća njen cjelokupni prekovremeni rad kod tuženika u razdoblju od travnja mjeseca 2015. do prosinca mjeseca 2017.
6. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi činjenično stanje:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika te da joj je rad bio organiziran tako da je radila i prekovremeno;
- da joj tuženik nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima;
- da joj tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila na istom radnom mjestu, a na koji dodatak bi imala pravo na temelju odredbi Kolektivnih ugovora;
- da prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanja do 42 dana tuženik nije obračunavao (uzeo u obzir) razlike plaće koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva;
- da iz nalaza i mišljenja vješta za financije i računovodstvo FO proizlazi da je tužiteljici u spornom vremenskom periodu manje isplaćena bruto plaća u ukupnom iznosu od 2.186,03 eur / 16.470,67 kn, od kog iznosa se 11.635, 22 kn odnosi na sate prekovremenog rada, iznos od 191,78 kn odnosi na razliku dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, iznos od 1.401,39 kn se odnosi na razliku dodataka za posebne uvjete rada, iznos od 3.521,28 kn se odnosi na razliku naknadu za godišnji odmor, dok razlika na ime bolovanja nema;
- da je tužiteljica podneskom od 22. srpnja 2022. uredila tužbeni zahtjev u skladu s istim nalazom i mišljenjem vještaka na način da je potraživala isplatu iznosa od ukupno 16.470,76 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate;
- da se tuženik ustvrdio da je tim podneskom tužiteljica izvršila preinaku tužbe kojoj se usprotivio;
- da je sud dopustio preinaku tužbe (članak 190. ZPP) smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje radno-pravnog odnosa tužiteljice i tuženika kroz utuženo razdoblje;
- da je tuženik istaknuo prigovor zastare za iznose potraživanja iz preinačenog tužbenog zahtjeva.
6.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja zahtjev tužiteljice prihvatio je kao osnovan u iznosu od 984,15 eur, koji iznos se odnosi na dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kako u redovnom radu tako i u prekovremenom, dok je je na ime prekovremenoga rada dosudio ukupno iznos od 306,55 eur i to za srpanj mjesec iznos od 85,16 eur koji dospijeva u kolovozu mjesecu 2017. ili ukupno za taj mjesec sa svim dodacima iznos od 101,62 eur, za listopad mjesec 2017. iznos od 60,30 eur koji iznos je uvećan za pripadajuće dodatke na koji način joj je konačno priznao iznos od 74,66 eur, dok joj je za prosinac mjesec 2017. priznao iznos od 161,09 eur ili s pripadajućim dodacima iznos od 192,23 eur. To stoga što je sud zaključio da tužiteljici temeljem relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/2013. i 96/2015. - dalje: KU/13), Dodatka I. KU/13 koji je na snazi od 1. listopada 2015. („Narodne novine“ broj 96/2015.) i ZR, ima pravo na isplatu kumulativno svih utuženih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, jer se radi o dodacima koji se međusobno ne isključuju, a jednako tako, ima pravo na isplatu neisplaćenih sati prekovremenoga rada koji nije u zastari.
6.2. Zahtjev tužiteljice preko tog iznosa do konačno zatraženog u iznosu od 2.186,03 eur / 16.470,67 kn, sud je odbio kao neosnovan (za iznos od 1.201,88 eur), obzirom je utvrdio da je potraživanje tužiteljice u tom dijelu – a odnosi se na prekovremeni rad u kom dijelu je zahtjev istakla podneskom od 22. srpnja 2022., u zastari (članak 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014. i 127/2017 - dalje: ZR)).
7. Iako je tužiteljica svojom žalbom pobijala presudu u cijelost, ovaj sud je njenu žalbu razmatrao u onom dijelu u kom je njen tužbeni zahtjev odbijen (točka II. i III. izreke), jer iz sadržaja predmetne žalbe proizlazi da ona pobija presudu upravo za taj odbijajući dio, a konačno, tužiteljica nema pravni interes pobijati presudu u usvajajućem dijelu.
8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvoga stupnja pravilno je odlučio o istaknutom prigovoru zastare potraživanja tužiteljice.
8.1. Pritom, sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je presuda u tom dijelu razumljiva i nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.
9. Ovaj sud drugoga stupnja prihvaća da je tužiteljica predmetni postupak pokrenula tzv. stupnjevitom tužbom prema odredbi članka 186.b stavka 3. ZPP kojom je tražila da joj tuženik plati razliku plaće na ime dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te naknadu plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, u visini koju se obvezala odrediti nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Po provedenom vještačenju, tužiteljica je podneskom od 22. srpnja 2022. postavila određeni tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 186.b stavka 4. ZPP, kojim je sada pored utuženih dodataka zahtijevala i naknadu plaće za prekovremeni rad. Na opisani način tužiteljica je izvršila preinaku tužbe isticanjem drugog - novog zahtjeva uz postojeći (članak 191. stavak 1. ZPP), koju preinaku je sud dopustio pravilno smatrajući takvu preinaku svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka. Naime, kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe u smislu članka 191. stavka 1. ZPP, od trenutka kad je preinaka izvršena teče nova parnica (u pogledu preinačenog zahtjeva) sa svim procesnopravnim i građanskopravnim učincima. U konkretnom slučaju, preinakom tužbe koja je izvršena, tužiteljica više ne traži samo isplatu dodataka na prekovremeni rad koji su bili obuhvaćeni tužbom, već traži i isplatu neisplaćenih prekovremenih sati rada, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima ističe da u predmetnom slučaju nije došlo do preinake tužbe.
10. Obzirom su tuženica i umješač na njenoj strani na tako preinačeni tužbeni zahtjev istakli prigovor zastare, sud prvoga stupnja pravilno je postupio, kada je o tom prigovoru odlučio predmetnom presudom.
11. Prema odredbi članka 139. ZR potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, kako je propisano odredbom članka 92. stavka 3. ZR.
11.1. Iz navedenog proizlazi, a kako to pravilno zaključuje sud prvoga stupnja, da je zastarjela tražbina tužiteljice za isplatu prekovremenog rada za razdoblje od svibnja 2015. do izvršene preinake tužbenog zahtjeva, dok s tog osnova nije zastarjelo njeno potraživanje za od kolovoza do prosinca 2017., koje po osnovu i visini nije sporno, a kao to proizlazi iz sadržaja žalbe.
12. Ostali žalbeni navodi tužiteljice te pozivanje na praksu drugih županijskih sudova, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude u pobijanom dijelu.
13. I odluka o troškovima cjelokupnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po osnovu pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. i 155. ZPP, a po visini pravilno odmjerene sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023).
14. Obzirom na navedeno, žalbu tužiteljice u pobijanom dijelu - točka II. i III. izreke, valjalo je odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
15. Odluka o troškovima žalbe tužiteljice temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.
16. Tuženici i umješaču na njenoj strani ne pripada trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odluku o žalbi (članak 155 ZPP).
U Puli-Pola 22. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
