REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F.Kennedyja 11
P-2362/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica Ana Bago Martić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi ispravka, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 22. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da je pravno nevaljan zemljišnoknjižni upis prava vlasništva Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 na nekretnini 60. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) poslovni prostor, površine 211,00 m2, koje je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika sagrađen na z. k. č. br. [katastarska čestica] Ulica Koste Vojnivića – Vlaška ulica površine 595 m2 (zgrada mješovite uporabe površine 595 m2) ukupno 595 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju zapisnika br. Z- 47118/2022/11634 od 18. siječnja 2024. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela Zagreb te uspostava novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva na nekretnini 60. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) poslovni prostor, površine 211,00 m2, koje je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika sagrađen na z. k. č. br. [katastarska čestica] Ulica Koste Vojnivića – Vlaška ulica površine 595 m2 (zgrada mješovite uporabe površine 595 m2) ukupno 595 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. sa imena Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 uz istovremeni besteretni upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske OIB: [osobni identifikacijski broj]."
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-29357/2024, ozn. Z-47118/2022 od 4. listopada 2024., a koje je zaprimljeno u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 14. listopada 2024., u točci I. zabilježen prigovor Republike Hrvatske pod br. Z-29357/2024 u z. k. ul. [broj ZK uloška] (E-60) k. o. [katastarska općina], a toč. II. odbijen je prigovor Republike Hrvatske zaprimljen pod posl. br. Z-29357/2024 te je točkom III. Republika Hrvatska upućena da svoje navodno pravo ostvaruje tužbom za ispravak. Slijedom navedenog, tužitelj u zakonskom roku podnosi predmetnu tužbu za ispravak. Tužitelj nadalje ističe kako je zemljišnoknjižni sud u obrazloženju gore opisanog rješenja, a nakon podnesenog prigovora ovdje tužiteljica, naveo kako je nakon izvršenog uvida u povijesno stanje zemljišne knjige za navedenu česticu utvrdio kako je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana z. k. č. br. [katastarska čestica] površine 595 m2 – dakle upravo čestica kojoj odgovara novoupisana z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – kao zgrada mješovite uporabe Vlaška 86, Ulica Koste Vojnovića 1 i 3 s upisanim posebnim dijelovima (E-1 do E-46) pri čemu je iz predmetnog z.k. uloška razvidno da su za predmetnu nekretninu provedeni postupci povezivanja za zgradu [adresa] (pod br. Z-39649/12) i [adresa] (pod br. Z-46689/12) dok je iz upisa koji vrijede za sve udjele na B listu pod br. Z-39649/12 upisana Općenarodna imovina, s upisanim organom upravljanja nekretnina u A listu – Poduzećem državnih stambenih zgrada II rajona u Zagrebu, prednikom Grada Zagreba. Tužitelj navodi da je 18. siječnja 2024. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel u predmetu pod br. Z-47118/2022/11634 sastavljen zapisnik u kojemu je konstatirano tko su prisutni te koji je predmet postupka. Na raspravi je konstatirano da se na z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji odgovara k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi poslovni prostor površine 211,00 m2 koji nije upisan u zemljišne knjige kao i da Grad Zagreb, ovdje tuženik, prilaže ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20. travnja 2010. sklopljenog između Grada Zagreba kao zakupodavca i ROG-JAMA d.o.o. kao zakupnika, kao dokaz vlasništva. Temeljem priloženog ugovora zemljišnoknjižni sud je utvrdio pravo vlasništva Grada Zagreba nad predmetnim poslovnim prostorom. Prigovorom tužitelja od 7. lipnja 2024. naznačeno je da je odlukom predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu o otvaranju dijela zemljišne knjige za zonu 2A i 2B k. o. [katastarska općina] posl. br. SU-1810/2022-10 od 19. travnja 2024. otvoren rok za ispravak knjižnih upisa dopuštenih u postupku obnove zemljišne knjige koji se provodio pod posl. br. Z-47118/2022/11634 u kojem je sastavljen nacrt novog zemljišnoknjižnog uloška za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji odražava aktualno stanje zemljišne knjige upisano u novootvorenom z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U z.k.postupku je nacrtom z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavljeno pravo vlasništva posebnih dijelova nekretnine, uz istovremenu uknjižbu brisanja prava upisa koji su vrijedili za cijeli list B zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno uknjižbu brisanja općenarodne imovine i upisanog organa upravljanja tom nekretninom. Tako je na posebnom dijelu nekretnine upisanom kao 60. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) poslovni prostor, površine 211,00 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, vlasništvo upisano za korist Grada Zagreba, ovdje tuženika, a da tuženik tijekom ispravnog postupka nije dostavio valjane isprave koje se mogu smatrati zakonskim temeljem upisa vlasništva tuženika na predmetnim poslovnim prostorom. U osnovi je istaknuto kako Grad Zagreb ugovorom o zakupu nije dokazao pravo vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorom s obzirom da takav priloženi ugovor ne predstavlja osnov prava vlasništva. Nadalje, okolnost što je tuženik sklopio s trećim osobama ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora može samo predstavljati pravo na gospodarenje tom nekretninom do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva. Dakle, tužitelj ukazuje kako stanje zemljišne knjige koje je vrijedilo na predmetnoj nekretnini u trenutku sastavljanja nacrta novog zemljišnoknjižnog uloška ne može se tumačiti na način koji nepobitno ukazuje na pravo vlasništva tuženika na predmetnom poslovnom prostoru površine 211,00 m2, te dostavljeni ugovor ne predstavlja pravi temelj stjecanja prava vlasništva tog posebnog dijela nekretnine. Tužitelj se pri tome poziva na odredbu čl. 190. Zakona o zemljišnim knjigama kojom je propisano da se u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige u vlastovnicu zemljišne knjige unosi podatak o osobi iz zemljišne knjige, podaci prikupljeni u katastarskoj izmjeri ili koji proizlaze iz podataka popisno knjižnog dijela postojećeg katastarskog operata ako su ti podaci novijeg datuma od podataka upisanih u postojeću zemljišnu knjigu, knjige položenih ugovora, pologa ispava kao i javnih i privatnih isprava koje stranke dostave sudu, a za koje postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema zakonu, ako i provođenjem drugih mogućih dokaza prema pravilima izvanparničnog postupka. Stavkom 5. ovog članka propisano je da ako nije moguće utvrditi vlasnika prema odredbama ovog članka, upisati će se Republika Hrvatska kao vlasnik odnosno suvlasnik katastarske čestice koja je predmet postupka. Tužitelj ukazuje da tuženik priloženim ugovorom nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom. Pozivanje zemljišnoknjižnog suda Općinskog građanskog suda u Zagrebu da bi čitava nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina s upisanim organom upravljanja nekretninama u A listu Poduzeća državnih stambenih zgrada II rajona u Zagrebu koji predstavlja prednika Grada Zagreba, tužitelj smatra u potpunosti neosnovanim i protivnim pozitivno pravnim propisima. Tužitelj smatra da je donošenjem rješenja poslovni broj Z-29357/2024 ozn. Z-47118/2022 od 4. listopada 2024. zemljišnoknjižni sud pogrešno zaključio da se prethodno opisano povijesno stanje zemljišne knjige uopće može tumačiti kako postoje okolnosti postojanja knjižnih prava za korist tuženika. Naime, ne postoji zakonski niti bilo koji drugi okvir koji bi sigurno i nedvojbeno upućivao na zaključak da je tuženik sveopći pravni slijednik osobe koja je na predmetnoj nekretnini upisana kao nositelj prava upravljanja. Tako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 292/2009 od 27. lipnja 2012. zauzet stav da se upravljanje nekom samostalnom posebnom cjelinom na način na koji to na konkretnoj nekretnini provodi Grad Zagreb, ne može izjednačiti sa posebnim pravilima o upravljanju nekretninama koje propisuju propisi o pretvorbi društvenog vlasništvu u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Iz ručno vođene knjige razvidno je da je da je predmetna nekretnina bila konfiscirana za korist Državnog osiguravajućeg zavoda F.N.R.J. (upis: Z-2582/47), a potom naknado uknjižena kao vlasništvo FNRJ (upis: Z-4443/47) pa je nejasan pravni temelj stjecanja prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, sve to kada se uzme u obzir da se uknjižba svojstva općenarodne imovine i upisanog nositelja prava upravljanja, koje je dopuštena temeljem čl. 1. i 5. Uredbe o knjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini od 3. lipnja 1947. primjenjuje kao kriterij dodatnog uređenja državne imovine, a nikako kao evenutalni pravi temelj daljnjeg raspolaganja tom imovinom za korist treće osobe. Slijedom svega navedenog, tužitelj temeljem odredbe čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/19 i 128/22) predlaže donošenje presude kao u t. I. izreke.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe u bitnome kako odredba čl. 360. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jasno navodi da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, pritom pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu ovoga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu ovoga Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva. Nadalje, odredbom čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Naredbom Vlade Narodne Republike Hrvatske o prijelazu stambenih zgrada i gradilišta mjesnog značaja pod upravu mjesnih odnosno gradskih narodnih odbora od 15. studenog 1946. (NN 138/1946) u čl. l. određeno je da sve državne stambene zgrade i gradilišta mjesnog značaja prelaze pod upravu mjesnih odnosno gradskih narodnih odbora. U prosincu 1946. godine Izvršni odbor Gradskog narodnog odbora u Zagrebu osnovao je Gradsku upravu državnih stambenih zgrada koja je s radom počela 1. siječnja 1947., a prestala je postojati 31. siječnja 1947. te je njezine poslove preuzelo Poduzeće državnih stambenih zgrada I. - VI. rajona koja su osnivana početkom 1948. godine pri rajonskim narodnim odborima. Narodni odbor Grada Zagreba donio je na svojoj 21. sjednici održanoj 25. kolovoza 1952. rješenje broj: 3894-VII-1952 objavljeno u Službenom glasniku Narodnog odbora Grada Zagreba br. 28-31/1952 da se dotadašnja Poduzeća državnih stambenih zgrada I.-VI. rajona u Zagrebu osnuju pod novim imenom „Državne stambene zgrade", i to kao privredna ustanova sa samostalnim financiranjem u cilju upravljanja državnim stambenim fondom na području grada Zagreba. U Pravilima o organizaciji i poslovanju „Državnih stambenih zgrada” koje je donio Narodni odbor grada Zagreba na svojoj 21. sjednici od 25. kolovoza 1952., a koja su objavljena u Službenom glasniku Narodnog odbora Grada Zagreba br. 28-31/1952, u čl. 3. propisano je da je organ upravljanja nadležan za poslove i zadatke ustanove Savjet za komunalne poslove Narodnog odbora grada Zagreba. Također, u čl. 6. citiranih Pravila određeno je da ustanova upravlja s nepokretnom općenarodnom imovinom koja prvenstveno služi u stambene svrhe koja je predana na čuvanje, upravljanje i iskorištavanje Narodnom odboru grada Zagreba. Narodni odbor grada Zagreba na svojoj 23. sjednici 3. veljače 1954. donosi rješenje broj: 6051954 objavljeno u Službenom glasniku Narodnog odbora Grada Zagreba broj: 7-8/1954. koji odlučuje da „Državne stambene zgrade” prestaju s radom 31. siječnja 1954. Grad Zagreb je pravni slijednik tijela Narodnog odbora Grada Zagreba koje je donijelo rješenje broj:
605-1954 od 3. veljače 1954. o likvidaciji „Državnih stambenih zgrada”. Tuženik nadalje ukazuje da je činjenicu da je tuženik pravni sljednik upisanog organa upravljanja nekretninama u A listu Poduzeća državnih stambenih zgrada II rajona u Zagrebu, utvrdila i mnogobrojna sudska praksa (presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-59/2024-2 od 24. travnja 2024., presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1839/2018-2 od 22. veljače 2019. Imajući u vidu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i činjenicu da iz sudske prakse proizlazi da je upravo tuženik pravni sljednik upisanog organa upravljanja nekretninama u A listu Poduzeća državnih stambenih zgrada II rajona u Zagrebu, tuženik ističe da su tvrdnje tužitelja da ne postoji zakonski niti bilo koji drugi okvir koji bi upućivao na zaključak da je tuženik pravni sljednik u potpunosti paušalne i neutemeljene. Također, poslovni prostor je prešao u vlasništvo Grada Zagreba, odnosno u njegovu imovinu, na temelju odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine broj 90/92), čijim je člankom 67. propisano da sve pokretne i nepokretne stvari koje pripadaju jedinici lokalne samouprave, kao i prava koja im pripadaju, čine imovinu jedinice lokalne samouprave. Dodatno tuženik ističe da za predmetnu nekretninu nikada nije vođen postupak radi utvrđenja prava vlasništva na temelju članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a također tužitelj ni na koji način ne dokazuje da bi mu pripadalo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, tužitelj uz tužbu ne prilaže nikakve dokaze na kojima bi temeljio svoje pravo vlasništva nego se isključivo neosnovano poziva na odredbu čl. 190 st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024). Nadalje, u odnosu na tužiteljevu tvrdnju kako tuženik Ugovorom o zakupu predmetne nekretnine, sklopljenog između tuženika kao zakupodavca i ROG-JAMA d.o.o. kao zakupoprimca od 20. travnja 2010. ne dokazuje pravo vlasništva, tuženik ukazuje kako tužitelj propušta navesti kako je tuženik na raspravi za ispravak povodom prigovora ovdje tužitelja u spis priložio i primjerak Ugovora o zakupu poslovne prostorije sklopljenog između Gradskog stambenog poduzeća Zagreb kao zakupodavca i IŠ kao zakupoprimca tijekom 60-tih godina. Slijedom navedenog, sve i da tuženik nije pravni sljednik upisanog organa upravljanja nekretninama u A listu Poduzeća državnih stambenih zgrada II rajona u Zagrebu, a što tuženik u cijelosti osporava, tuženik bi vlasništvo predmetne nekretninu stekao dosjelošću, i to temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, obzirom da je tuženik u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine barem 60 godina, a koji posjed tužitelj nikada nije ometao ili osporavao, niti je ikada pokrenut postupak radi iseljenja tuženika iz predmetne nekretnine, razvidno je kako su ispunjeni svi propisani uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod navoda iznesenih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, i to: posebni izvadak iz zemljišne knjige, suvlasnički udio redni broj 60 (list 6.spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-29357/2024-3, Ozn. Z-47117/2022 od 4. listopada 2024. (list 7.-11. spisa), prigovor i prijavu od 7. lipnja 2024. (list 12.14. spisa), presliku ručno vođene zemljišne knjige (list 16. -27. i 85.-89. spisa), nacrt z.k.uloška br. Z-47118/2022/11634 od 18. siječnja 2024. (list 28.-40. spisa), zapisnik od 18. siječnja 2024. (list 41.-45. spisa), sudsku praksu (list 54.-63. spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovne prostorije sklopljenog između Gradskog stambenog poduzeća Zagreb i kao zakupodavca i IŠ kao zakupoprimca (list 64.-66. spisa), rješenje Narodnog odbora grada Zagreba broj:
605-1954 (list 91. spisa), rješenje Narodnog odbora Grada Zagreba broj: 3894-VII- 1952 (list 92. spisa) te Pravila o organizaciji i poslovanju „Državnih stambenih zgrada”, ustanove za održavanje i upravljanje državnim stambenim fondom u Gradu Zagrebu (list 92.-96. spisa).
5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja da je pravno nevaljan zemljišnoknjižni upis prava vlasništva tuženika na nekretnini 60. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) poslovni prostor, površine 211,00 m2, koje je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika sagrađen na z. k. č. br. [katastarska čestica] Ulica Koste Vojnovića – Vlaška ulica površine 595 m2 (zgrada mješovite uporabe površine 595 m2) ukupno 595 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zahtjev za nalogom upisa brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju zapisnika br. Z-47118/2022/11634 od 18. siječnja 2024. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb te za uspostavom novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini s imena tuženika uz istovremeni besteretni upis prava vlasništva u korist tužitelja.
7. Između stranaka je sporna zakonitost upisa prava vlasništva u korist tuženika na predmetnoj nekretnini.
8. Prema odredbi čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje: ZZK), zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
9. Odredbom čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 1.). Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 2.). Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. tog članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.). Što je u stavku 1. do 3. tog članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st. 4.).
10. Dakle, da bi se odredba čl. 362. st. 3. ZVDSP-a mogla primijeniti, potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki i to, da se odredbe čl. 362. st. 1. i st. 2. ZVDSP-a, odnosno predmnjeve iz navedenih odredaba ne mogu primijeniti te da se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu nekretnine na kojima je upisano društveno vlasništvo.
11. Valja naglasiti da između stranaka nije sporno kako je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana k. č. broj [katastarska čestica] površine 595 m2 kojoj odgovara novoupisana k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada mješovite uporabe, Vlaška 86, Ulica Koste Vojnovića 1 i 3.
12. Između stranaka nije sporno da je na predmetnoj nekretnini bila upisana općenarodna imovina s upisanim organom upravljanja nekretninama u A listu Poduzeća državnih stambenih zgrada II rajona u Zagrebu, već je sporna okolnost da li je tuženik pravni slijednik navedenog poduzeća odnosno upisanog organa upravljanja.
13. U odnosu na sporno pravno sljedništvo tuženika, sud je uvidom u rješenje Narodnog odbora Grada Zagreba broj 3894-VII-1952 (list 92. spisa) doneseno na sjednici održanoj 25. kolovoza 1952., utvrdio da je predmetnim rješenjem odlučeno da se od dotadašnih Poduzeća državnih stambenih zgrada I-VI rajona u Zagrebu osniva proračunska ustanova pod imenom „Državne stambene zgrade", Zagreb, kao privredna ustanova sa samostalnim financiranjem kojoj se priznaje svojstvo pravne osobe i čiji je zadatak, između ostalih, i upravljanje državnim stambenim fondom u Zagrebu. (čl. III.).
14. Nadalje, odredbom čl. 3. Pravila o organizaciji i poslovanju „Državnih stambenih zgrada”, ustanove za održavanje i upravljanje državnim stambenim fondom u Gradu Zagrebu (list 92.-96. spisa) koja je donio Narodni odbor grada Zagreba na svojoj 21. sjednici održanoj 25. kolovoza 1952., propisano je da je organ upravljanja nadležan za poslove i zadatke ustanove Savjet za komunalne poslove Narodnog odbora grada Zagreba, dok je odredbom čl. 6. st. 1. određeno, između ostaloga, da ustanova upravlja s nepokretnom općenarodnom imovinom, koja prvenstveno služi u stambene svrhe, koja je predana na čuvanje, upravljanje i iskorištavanje Narodnom odboru grada Zagreba. Rješenjem broj 605-1954 (list 91. spisa) donesenim od strane Narodnog odbora grada Zagreba na 23. sjednici 3. veljače 1954., a čiji je u konačnici Grad Zagreb pravni slijednik, odlučeno je, između ostaloga, da „Državne stambene zgrade” prestaju s radom dana 31. siječnja 1954.
15. Slijedom navedenog, razvidno je kako je ovdje tuženik pravni slijednik Poduzeća državnih stambenih zgrada II. rajona u Zagrebu te se u situaciji kada je predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina, s organom upravljanja, i to Poduzećem državnih stambenih zgrada II rajona Zagreb, odnosno pravnim prednikom ovdje tuženika, djelovanjem zakonske predmnijeve iz ranije u obrazloženju ove presude citirane odredbe čl. 362. st. 1. ZVDSP-a, koju tužitelj tijekom postupka nije osporio, tuženik ima smatrati predmnijevanim vlasnikom predmetne nekretnine.
16. Nadalje, sud je ocijenio osnovanim i tuženikove navode da bi bez obzira na gore navedeno, vlasništvo predmetne nekretnine stekao i dosjelošću.
17. Odredbom čl. 159. st 1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (st. 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (st. 4.).
18. Dakle, s obzirom da je tuženik u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine barem 60 godina, a što je razvidno i iz činjenice da je ovdje tuženik na raspravi za ispravak povodom prigovora ovdje tužitelja priložio u spis Ugovor o zakupu poslovne prostorije sklopljen između Gradskog stambenog poduzeća Zagreb kao zakupodavca i IŠ kao zakupoprimca tijekom 60-tih godina, kao i s obzirom da predmetni posjed tužitelj nije nikada osporavao te kako za predmetnu nekretninu nikada nije vođen postupak radi utvrđenja prava vlasništva na temelju članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj: 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019), razvidno je kako su ispunjeni i svi propisani uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
19. Dakle, tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaze na kojima temelji svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, iako je to sukladno odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan.
20. Tužiteljevo pozivanje na odredbu odredbu čl. 190 st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024) neosnovano je s obzirom da je iz svega ranije navedenog razvidno da je moguće utvrditi vlasnika katastarske čestice, odnosno da je ovdje tuženik utvrđen vlasnikom, i to rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-29357/2024, ozn. Z-47118/2022 od 4. listopada 2024.
21. Slijedom svega navedenog, a obzirom da se pravo korištenja organa upravljanja izjednačava s pravom vlasništva, tuženik je kao pravni slijednik Organa upravljanja nekretninama u A listu Poduzeća državnih stambenih zgrada II rajona u Zagrebu postao vlasnikom predmetne nekretnine pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (t. I. izreke).
22. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).
23. Tuženiku je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, a koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi, i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 7. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 625,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 18. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 625,00 EUR.
24. Dakle, tuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.
25. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.
Zagreb, 22. prosinca 2025.
SUDAC:
Aleksandra Gumzej
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
