REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-59/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv tuženika FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Klafurić odvjetnik u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenoga 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JV OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Ministarstvu unutarnjih poslova, isplati iznos od 3.096,43 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku JV OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu unutarnjih poslova, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura sa zateznom kamatom od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska podnijela je ovom sudu tužbu 19. rujna 2023. protiv ovdje tuženika FV i to zahtjev za regresnu isplatu štete koju je tužiteljica kao poslodavac izvršila prema FVL koji je pretrpio štetu na radu i to na način da ga je tuženik FV, **.**.2018. fizički napao i ozlijedio u obiteljskoj kući FV, prilikom pružanja intervencije, odnosno za vrijeme obavljanja službene dužnosti, kojom prilikom je zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja nosa i otekline nadlanične strane desne šake. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1004/2019 od 3. prosinca 2019. tuženik FV je zbog navedenog događaja proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi u pokušaju, opisano po članku 314. stavak 1. I 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 314. stavak 2. Kaznenog zakona te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a temeljem članka 56. Kaznenog zakona mu je izrečena uvjetna osuda i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Zbog pretrpljene štete, FVL je pokrenuo parnični postupak radi naknade štete, te je donesena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019 od 13. svibnja 2021., pravomoćna i ovršna 29. svibnja 2021., kojom je naloženo Republici Hrvatskoj isplatiti FVL na ime naknade štete iznos od 12.300,00 kuna sa zateznom kamatom, i to na iznos od 12.000,0 kuna od 10. travnja 2019. do isplate, a na iznos od 300,00 kuna od 13. svibnja 2021. do isplate, te je naloženo Republici Hrvatskoj naknaditi FVL iznos od 7.750,00 kuna sa zateznom kamatom na ime troškova parničnog postupka. Temeljem navedene presude FVL je pokrenuo postupak prisilne naplate pred Financijskom agencijom te je 10. svibnja 2022. sa računa Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova naplaćen iznos od 23.330,04 kuna /3.096,43 eura temeljem osnove za plaćanje – pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019 od 13. svibnja 2021. Slijedom navedenoga, a budući da je tuženik prouzročio štetu FVL, koju je Republika Hrvatska kao poslodavac naknadila istom, to tužiteljica predlaže prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika naknaditi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tužbeni zahtjev tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ističe da u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2245/2019, ovdje tuženik, nije učestvovao ni na koji način u navedenom parničnom postupku a niti ga je ovdje tužiteljica pozvala u tu parnicu kao umješača na strani tamo tuženika. Također, pred Općinskim sudom Velika Gorica vođen je parnični postupak radi naknade štete po tužbi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Zagreb, protiv ovdje tuženika, pod poslovnim brojem P-28/2021, a u kojem postupku je donesena presuda zbog ogluhe 11. svibnja 2023., i po kojoj presudi je ovdje tuženik obvezan isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Zagreb štetu u iznosu od 17.545,59 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, sve zbog istog štetnog događaja, te je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb pokrenuo naplatu tog iznosa putem Financijske agencije u ovrsi protiv ovdje tuženika. Dakle, radi se o naknadi šteti iz jednog štetnog događaja, pa ovdje tužiteljica ne može tražiti regresnu isplatu dva puta po istom štetnom događaju, te stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tužiteljica je u cijelosti osporila navode tuženika da bi se u konkretnom slučaju radilo o naplati potraživanja koje je već naplaćeno po tužbi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i da bi se radilo o dvostrukoj regresnoj naplati, s obzirom da ovdje tužiteljica potražuje regresnu isplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019 u kojoj je stranka Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova na strani tuženika kao poslodavca i tužitelja FVL, a ne Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je samostalno tijelo koje nije ustrojstveno povezano sa Ministarstvom unutarnjih poslova, stoga je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i uvidom u Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1004/2019-3 od 3. prosinca 2019. (list 6-8 spisa), u Presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019-21 od 13. svibnja 2021. (list 10-13 spisa), dopis FINA-e i specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 14 spisa), u Presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-28/2021-3 od 11. svibnja 2021. (list 19-20 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu (list 20-21 spisa), u iskaz tuženika i svjedoka ČV danog na ročištu od 5. svibnja 2025. (list 49 spisa), u iskaz svjedoka FVL danog na ročištu održanom u Općinskom sudu u Šibeniku 4. rujna 2025. (list 55 spisa), te spise Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019 i Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-28/2021.

4.1. Na ročištu 5. svibnja 2025. stranke su se suglasile da se u ovom parničnom predmetu koristi nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Melite Uremović od 6. kolovoza 2019. koji nalaz i mišljenje prileži spisu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP) ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi isplate iznosa od 3.096,43 eura sa zateznom kamatom, koji iznos predstavlja iznos isplaćen FVL temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019 od 13. svibnja 2021.

7. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1004/2019 od 3. prosinca 2019. tuženik proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi u pokušaju, opisano po članku 314. stavak 1. I 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 314. stavak 2. Kaznenog zakona te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a temeljem članka 56. Kaznenog zakona mu je izrečena uvjetna osuda i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, jer je 9. studenoga 2018. fizički napao i ozlijedio FVL, policijskog službenika, prilikom pružanja intervencije, odnosno za vrijeme obavljanja službene dužnosti, na način da je otvorenim dlanom ruke udario policijskog službenika u predjelu nosa, a kada su ga policijski službenici smirili i spustili na pod, uslijed opiranja pao na desnu ruku FVL, kojom prilikom je FVL zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja nosa i otekline nadlanične strane desne šake.

7.1. Također, nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019 od 13. svibnja 2021., Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti FVL iznos od 12.300,00 kuna sa zateznom kamatom na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege te iznos od 7.750,00 kuna sa zateznom kamatom na ime troškova parničnog postupka, zbog zadobivene ozljede na radu prilikom policijske intervencije, temeljem koje presude je sa računa Republike Hrvatske dana 10. svibnja 2022. naplaćen iznos od 3.096,43 eura.

8. Prije svega valja reći da pravomoćna sudska presuda donesena u postupku u kojem tuženik kao treća osoba nije sudjelovala kao umješač, niti je obaviještena o parnici, nema intervencijski efekt prema tuženiku (građansko-pravni učinak, članak 211. stavak 1. ZPP). Obzirom da tuženik nije obaviješten o parnici koja se vodila pod poslovnim brojem Pr-2245/2019, niti je sudjelovalo kao umječač, tuženik u ovom postupku ima mogućnost isticanja svih prigovora koje bi bio ovlašten isticati prema oštećeniku neposredno, dakle prigovora koji se tiču opsega odgovornosti, odnosno osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva u pogledu naknade štete.

9. Među strankama je sporno je li tuženik dužan isplatiti Republici Hrvatskoj iznos od 3.096,43 eura, neovisno o tome što pravomoćna presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019 nema intervencijski efekt prema tuženiku, te je sporna i pasivna legitimacija tuženika.

10. Na okolnost nastanka i dinamike štetnog događaja te načina zadobivanja tjelesne ozljede FVL izvedeni su dokazi predloženi po stranaka i to pregled i čitanje spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2245/2019 i Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-28/2021, uvidom u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka i uvidom u pisanu dokumentaciju te dokaz saslušanjem svjedoka i tuženika.

11. Tako je uvidom u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2245/2019 utvrđeno da je FVL podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, zbog zadobivenih ozljeda na radu prilikom službene intervencije 9. studenoga 2018., kada ga je štetnik otvorenim dlanom udario u području nosa, uslijed čega je došlo do krvarenja iz nosa, a potom uslijed uporabe prisile prema štetniku, zadobio i ozljedu šake. Tijekom postupka izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Meliti Uremović. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj stradao u štetnom događaju 9. studenoga 2018. prilikom pružanja intervencije kada je zadobio udarac u nos i udarac u desnu šaku. Nadalje da je tužitelj odmah po ozljeđivanju zbrinut po Hitnoj medicinskoj pomoći Grada Zagreba i u CHM KB Sv. Duh gdje je učinjen pregled kirurga i spec. ORL. Kliničkim pregledom spec. ORL utvrđeni su tragovi krvarenja iz desne nosnice i bol na palpaciju vrška nosa, a pregledom kirurga bol u području V doručne kosti desne šake. RTG-om nosnih kostiju i desne šake isključene su svježe koštane traumatske promjene. Po završenoj obradi s preporukom mirovanja, aplikacije hladnih obloga i uzimanja analgetika tužitelj je upućen na kućno liječenje. Zbog zaostalih bolova u desnoj šaci nastavio je provoditi liječenje po spec. fizijatru analgeticima i postupcima fizikalne terapije 10 puta. Tijekom liječenja je zbog glavobolja te bolova u vratu i sukrvavog iscjetka iz nosa pregledan i po neurologu i spec. ORL. Uz ordiniranu analgetsku, antibiotsku i fizikalnu terapiju postignuta je potpuna regresija subjektivnih tegoba i uredan klinički nalaz desne šake i nosa. Zbog zadobivenih ozljeda nosa i desne šake iz štetnog događaja od 9. studenoga 2018. kod tužitelja je došlo do povrede fizičkog i psihičkog zdravlja. Liječenje zadobivenih ozljeda trajalo je kontinuirano od dana štetnog događaja pa do 4. veljače 2019. Po završenom liječenju kod tužitelja nije došlo do zaostajanja trajnog smanjenja životnih aktivnosti, strah, bol, potrebu za tuđom pomoći i naruženje je ocjenjeno prema priloženoj medicinskog dokumentaciji koja je citirana u pisanom nalazu i mišljenju. Tijekom liječenja tužitelj (FVL) je bio izložen rendgenskom snimanju desne šake i nosnih kostiju, provodio je fizikalnu terapiju od 18. siječnja 2019. do 4. veljače 2019. te je tijekom provođenja fizikalne terapije odnosno medicinske gimnastike trpio bolove zbog razgibavanja pete doručne kosti desne šake. Vještakinja iskazuje da tužitelj nije nosio longetu na desnoj šaci jer nije imao prijelom već samo udarac u desnu šaku zbog čega je trebao mirovati i aplicirati na bolno mjesto hladne obloge. Primarni strah je bio intenzivan i kratkotrajan, to znači nekoliko sekundi u momentu štetnog događaja. Ozljedu vratne kralježnice nije uzela u obzir pri ocjeni oštećenja fizičkog i psihičkog zdravlja iz razloga što je ozljeda vratne kralješnice utvrđena 7 dana po ozljedi, što smatra da nije prihvatljivo kao objektivno utvrđivanje ozljede vrata. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, s slabog intenziteta još 20-tak dana. Prilikom samog ozljeđivanja pretrpio je tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah, kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabog intenziteta još 20- tak dana. Tuđa pomoć druge osobe bila mu potrebna tijekom 15 dana po 1 sat dnevno.

12. Uvidom u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-28/2021 pokrenutog povodom tužbe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje protiv tuženika FV radi isplate iznosa od 17.545,59 kuna sa zateznim kamatama na ime troškova liječenja, nastalih uslijed liječenja osiguranika FVL zbog štetnog događaja od 9. studenoga 2018., koji štetni događaj je prouzročio FV. Donesena je presuda zbog ogluhe pod poslovnim brojem P- 28/2021-3 od 11. svibnja 2021., kojom je naloženo tuženiku FV isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos od 17.545,59 kuna sa zateznim kamatama. Presuda je postala pravomoćna 16. siječnja 2022. i ovršna 1. veljače 2022.

13. Dakle, presudom zbog ogluhe od 11. svibnja 2021., naloženo je tuženiku FV isplatiti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos od 17.545,59 kuna na ime nastalih troškova liječenja osiguranika FVL, dok je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2021. naloženo Republici Hrvatskoj kao poslodavcu, isplatiti na ime ozljede na radu FVL, kao radniku Ministarstva unutarnjih poslova, iznos od 12.300,00 kuna na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

14. Budući je Republika Hrvatska kao poslodavac nadoknadila štetu oštećeniku FVL, svom radniku zbog ozljede na radu prilikom policijske intervencije u obiteljskoj kući tuženika, a prouzročene od strane tuženika, to tužiteljica potražuje od tuženika, kao štetnika, isplatu iznosa koju je morala nadoknaditi svom radniku. Slijedom navedenoga, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, a sa tim u svezi nije osnovan ni navod tuženika da se u konkretnom slučaju radi dvostrukoj regresnoj naplati.

15. U smislu članka 12. stavak 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik proglašen krivim. Slijedom navedenog ovaj sud ističe da je upravo takvom kaznenom osuđujućom presudom ovaj sud vezan, kako u pogledu odgovornosti počinitelja kaznenog djela tako i činjeničnog opisa samog kaznenog djela.

16. Kako je već rečeno tuženik nije sudjelovao u parničnom postupku vođenim pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2245/2019 ni kao umješač, a niti da bi kao treća osoba bio obaviješten o toj parnici.

17. Pravomoćna presuda može djelovati samo između parničnih stranaka, a ne i prema trećim osobama, pa zato takva presuda ne veže tuženika koji nije bio stranka u takvoj parnici. Kako dakle, u konkretnom slučaju tuženik iz ovoga postupka nije sudjelovao u navedenom postupku poslovni broj Pr-2245/2019, to niti presuda donesena u tome postupku ne može u odnosu na tuženika imati intervencijski efekt. Stoga je sud tijekom postupka saslušao tuženika, te svjedoke ČV i FVL, policijske službenike.

18. Tuženik je u svome iskazu u bitnome iskazao da je 9. studenoga 2018. u popodnevnim satima došao u obiteljsku kuću u alkoholiziranom stanju, kojom prilikom se posvađao sa roditeljima i otišao spavati u sobu. Njegovi roditelji su pozvali policiju, koja ga je došla probuditi u sobu, te pokušavajući ga probuditi i izvući iz sobe, u naguravanju sa policajcima je udario rukom u kraj ormara, nakon čega su mu policajci stavili lisice na ruke i odveli u policijsku postaju. Ne sjeća se jeli tom prilikom udario policajca.

18.1. Svjedok ČV je iskazao da je zajedno sa kolegom FVL bio pozvan 9. studenoga 2018. na intervenciju, povodom poziva roditelja od tuženika, koji su imali problem sa sinom jer je bio u alkoholiziranom stanju. Roditelji tuženika su im rekli da tuženik spava u sobi i da odu u sobu kod tuženika, u sobi su zatekli tuženika koji je ispočetka surađivao s njima, u sobi se osjetio miris alkohola. U trenutku kada je on uzimao torbicu od tuženika sa dokumentima, a kolega FVL pomagao tuženiku da se digne iz kreveta jer bi u protivnom pao, čuo je komešanje i kada se okrenuo vidio je da kolegi FVL curi krv iz nosa. U tom su trenutku primijenili sredstva prisile prema tuženiku, srušili ga na pod i stavili lisice.

18.2. Svjedok FVL je iskazao da su on i kolega dobili dojavu o nasilju u obitelji u obiteljskoj kući JV. Roditelji tuženika su ih uputili u sobu na katu kuće gdje se nalazio tuženik u vidno pijanom stanju, kada se tuženik išao ustati iz kreveta i odšetati prema vratima je posrnuo, te ga je uhvatio za ruku, te je u tom trenutku svojom rukom udario njega po nosu. Svladali su tuženika i spustili na pod kojom prilikom je tuženik pao na njegovu ruku i ozlijedio mu šaku. Nakon tog događaja, je otišao u bolnicu kako bi sanirao ozljede.

19. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19.1. Prema općim pravilima ZOO koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

20. U članku 12. stavak 3. ZPP je određeno da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

21. Odluka o naknadi štete ne ovisi o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti, već ovisi o pretpostavkama za štetu, budući da je građansko-pravna odgovornost šira od kazneno-pravne odgovornosti. Međutim, kako postoji pravomoćna sudska odluka o kažnjavanju u kaznenom postupku, te s obzirom da je i u kaznenom postupku utvrđeno da je tuženik osuđen za napad na policijskog službenika koji obavlja službenu dužnost, to sud smatra da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete.

22. Analizom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti ovaj sud je odluku temeljio u prvom redu na pisanoj dokumentaciji priloženoj u spisu, iskazima neposrednih svjedoka očevidaca nesrodnih sa tuženikom, te iskaze istih doveo u svezu sa stranačkim iskazom tuženika.

23. Naime, saslušani svjedoci FVL i ČV, policijski službenici, nepristrani i rodbinski nepovezani sa tuženikom, iskazali su da su na poziv obitelji tuženika došli u obiteljsku kuću tuženika, zbog obiteljskog nasilja jer je tuženik bio u alkoholiziranom stanju. Pokušavajući tuženiku pomoći da ne padne prilikom dizanja iz kreveta, policijski službenik FVL je dobio udarac u području nosa, uslijed čega je došlo do krvarenja iz nosa, a potom uslijed uporabe prisile prema tuženiku, zadobio je i ozljedu šake.

24. Sud iskaze saslušanih svjedoka ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim, isti su iskazivali logično, te u skladu sa iskazom koji su dali u kaznenom postupku u spisu ovoga suda poslovni broj K-1004/2019. Iskaz tuženika ovaj sud ocjenjuje subjektivnim i danim u svjetlu zaštite svoje pravne pozicije u postupku, a koje postupanje tuženika je zapravo realno i sudu razumljivo. U takvoj situaciji kada stranka potpuno različito iskazuje o istoj činjenici, iskaz pojedine stranke treba tumačiti i procjenjivati sukladno ostalim izvedenim materijalnim ili personalnim dokazima.

25. Sud smatra da su ispunjeni uvjeti za dosudu naknade štete jer su ispunjene sve pretpostavke za istu tj. štetnik (tuženik), oštećenik, tuženik je počinio štetnu radnju (pravomoćno okončan kazneni postupak gdje je osuđen), na strani FVL je nastala šteta, postoji uzročno-posljedična veza između ponašanja tuženika (napad na službenu osobu policijskog službenika) u štetnom događaju i povrede oštećenika te postoji protupravnost štetne radnje jer je tuženik pravomoćno u kaznenom postupku proglašen krivim za napad na službenu osobu.

26. U odnosu na visinu potraživanja, sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Meliti Uremović jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda FVL. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod oštećenika FVL došlo do povrede prava osobnosti, i to da je zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, s slabog intenziteta još 20-tak dana. Prilikom samog ozljeđivanja pretrpio je tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah, kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabog intenziteta još 20-tak dana. Tuđa pomoć druge osobe bila mu potrebna tijekom 15 dana po 1 sat dnevno.

27. Time je povrijeđeno pravo osobnosti FVL na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čanak 19. stavak 2. u vezi sa člankom 1046. ZOO). Težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (članak 1100. stavak 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. U smislu članka 1100. stavak 2. ZOO kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu su fizičke bolovi i strah.

28. Po stavu ovoga suda, a vodeći računa o svim tim okolnostima iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO i članka 1089. ZOO, valjalo je tuženika obvezati na isplatu iznosa od 1.632,49 eura odnosno 12.300,00 kuna sa zateznim kamatama.

29. Iz izvedenih dokaza je razvidno da utuženi iznos predstavlja naknadu štete koju je tužiteljica kao poslodavac platila policijskom službeniku FVL zbog povrede prava osobnosti koju je pretrpio zbog napada tuženika koji se dogodio 9. studenoga 2018., a kojeg je tužiteljica platila FVL zajedno s troškovima postupka i zateznim kamatama, 10. svibnja 2022.

30. Odredba članka 91. ZOO propisuje da kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

31. Tužiteljica je kao poslodavac policijskog službenika FVL isplatila iznos na ime naknade štete koju je FVL pretrpio na radu, a što je obvezna na temelju članka 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17). Stoga je tužiteljica na temelju članka 91. ZOO stupila u pravnu poziciju oštećenika, pa ima pravo tražiti od tuženika (štetnika) da joj (regresno) nadoknadi plaćeni iznos štete. Tužiteljica ima pravo na punu regresnu naknadu koja obuhvaća i troškove parnice u kojoj je osporavala iznos naknade koju je FVL od nje potraživao, kao i iznos plaćenih zateznih kamata.

32. Na temelju članka 29. stavak 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužiteljici je valjalo priznati zatezne kamate od 11. svibnja 2022., kada je sa računa tužiteljice naplaćen iznos od 3.096,43 eura. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

33. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici, pa ima pravno na naknadu troškova na temelju članku 154. stavak 1. ZPP. Tužiteljici se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s člankom 155. stavak 1. ZPP: trošak sastavljanja tužbe od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa), te trošak podneska od 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8.1. Tarife u vezi s Tbr. 7.1. Tarife i trošak pristupa na ročište 5. ožujka 2025., 5. svibnja 2025., 4. rujna 2025. i 10. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako, u skladu s Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, pa je ukupni priznati trošak tužiteljici 1.200,00 eura. Tužiteljici su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO, a teku od 22. prosinca 2025. kao dana presuđenja pa do isplate (točka II. izreke presude).

Velika Gorica, 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).