REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-593/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja PLUTON BETA j.d.o.o. Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 32135892519, kojeg zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jajaš & Vukelić u Rijeci, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate 2.199,49 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu broj 510166707- 5102486907 od 24. lipnja 2005. godine koji su sklopili ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320, 51000 Rijeka, Jadranski trg 3 kao Banka/kreditor i INTEGRA d.o.o. 76320985902, 22233 Prvić Luka (Grad Vodice), Prvić Luka bb kao Korisnik kredita na iznos 180.000,00 EUR.

II.Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320; 51000 Rijeka, Jadranski trg 3 u roku od osam dana platiti tužitelju PLUTON BETA j.d.o.o. OIB:25204415197; 10000 ZAGREB, Šenoina ulica 3 iznos od 2.199,49 EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 1.siječnja 2023., a od 1. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

- počev od 05.07.2005. godine pa do isplate na iznos 26,79 EUR

- počev od 24.08.2005. godine pa do isplate na iznos 9,10 EUR

- počev od 17.09.2005. godine pa do isplate na iznos 10,51 EUR

- počev od 13.10.2005. godine pa do isplate na iznos 10,19 EUR

- počev od 10.11.2005. godine pa do isplate na iznos 10,48 EUR

- počev od 14.12.2005. godine pa do isplate na iznos 10,29 EUR

- počev od 18.01.2006. godine pa do isplate na iznos 11,00 EUR

- počev od 24.01.2006. godine pa do isplate na iznos 1,47 EUR

- počev od 17.02.2006. godine pa do isplate na iznos 9,51 EUR

- počev od 08.03.2006. godine pa do isplate na iznos 9,93 EUR

- počev od 11.04.2006. godine pa do isplate na iznos 11,95 EUR

- počev od 09.05.2006. godine pa do isplate na iznos 11,10 EUR

- počev od 22.06.2006. godine pa do isplate na iznos 10,43 EUR

- počev od 12.07.2006. godine pa do isplate na iznos 0,18 EUR

- počev od 15.07.2006. godine pa do isplate na iznos 11,02 EUR

- počev od 10.08.2006. godine pa do isplate na iznos 11,73 EUR

- počev od 13.09.2006. godine pa do isplate na iznos 11,99 EUR

- počev od 14.10.2006. godine pa do isplate na iznos 11,85 EUR

- počev od 25.11.2006. godine pa do isplate na iznos 12,49 EUR

- počev od 09.12.2006. godine pa do isplate na iznos 12,19 EUR

- počev od 13.01.2007. godine pa do isplate na iznos 12,75 EUR

- počev od 10.02.2007. godine pa do isplate na iznos 12,91 EUR

- počev od 14.03.2007. godine pa do isplate na iznos 11,68 EUR

- počev od 30.05.2007. godine pa do isplate na iznos 25,80 EUR

- počev od 29.06.2007. godine pa do isplate na iznos 10,73 EUR

- počev od 15.09.2007. godine pa do isplate na iznos 1.911,43 EUR

- počev od 01.01.1900. godine pa do isplate na iznos 0,00 EUR.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.375,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dugoročnom kreditu broj 510166707-5102486907 od 24. lipnja 2005. koji su sklopili Erste & Steiermärkische d.d. OIB: 23057039320, kao banka/kreditor i Integra d.o.o. OIB: 76320985902 kao korisnik kredita na iznos 180.000,00 EUR (dalje u tekstu Ugovor o kreditu). Ugovorom o cesiji broj ESB 005, cedent Integra d.o.o., OIB: 76320985902 ustupa cesionaru Pluton beta j.d.o.o. OIB: 32135892519 ovdje tužitelju - devet desetina (9/10) novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti - radi stjecanja bez pravnog osnova iznosa od 2.199,49 EUR. Na taj način je tužitelj aktivno legitimiran. Tužitelj tvrdi da je ugovor o kreditu ništetan iz više razloga. Prvi razlog ništetnosti je u točki 2. prema kojoj glavnica za isplatu iznosi 180.000,00 EUR po srednjem tečaju tuženika. Iz sadržaja točke 7. stavka 4. proizlazi da je korisnik kredita dužan vratiti glavnicu te platiti kamate (naknadu) po srednjem tečaju tuženika. Iz ugovora nije razvidno kako se određuje srednji tečaj tuženika što je suprotno članku 269. stavak 2. i članku 272. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), pa je činidba neodređena i neodrediva radi čega je ugovor ništetan po članku 270. i 322. ZOO. Drugi razlog ništetnosti je vidljiv iz sadržaja točke 8. ugovora iz koje proizlazi da je korisnik kredita dužan platiti kamate (naknadu) na glavnicu po srednjem tečaju tuženika te da je ugovorena promjenjivost kamatne stope. Iz sadržaja Ugovora nije razvidno (i) o promjenjivom parametru, (ii) strukturi kamatne stope, (iii) načinu usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, (iv) trenutak kada se vrši usklađivanje, (v) vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te (vi) referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, a nije jasno određeno tko određuje i kako određuje EURIBOR, tj. nije jasna formula na koji način se određuje EURIBOR. Obzirom da nije određen način određenja promjenjive kamatne stope što je suprotno članku 269. stavak 2. i članku 272. stavak 1. ZOO, činidba je neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor ništetan. Sve što su ugovorne stranke smatrale bitnim te odlučim - a to je promjenjiva kamata i valutna klauzula, su posebno ugovorile - što je bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda suugovaratelja u smislu članka 324. stavak 1. ZOO, te stvarna volja stranka za slobodno uređenje ugovornih odnosa. Ovo osobito jer prilikom primjene članka 324. stavak 1. ZOO, bitnim sastojkom ugovora - uvjetom ugovora - odlučujućom pobudom

- motivu i pravoj volji stranaka smatra se i onaj sastojak (koji inače po prirodi pravnog posla to nije) od kojega makar i jedna ugovorna stranka čini zavisnim sklapanje samog ugovora. Međutim promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu koju su suugovoaratelji ugovorili predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu, radi čega je ugovor o kreditu ništetan. Iz sadržaja financijskih kartica tuženika proizlazi da je korisnik kredita - cedent INTEGRA d.o.o. ukupno po ugovoru platio 1.841.338,51 kuna. Čak da je korisnik kredita znao ili mogao znati, a tužitelj tvrdi da nije znao da bi ugovor o kreditu bio ništetan, podmirivao je obveze kako je prezentirao tuženik jer je predao zadužnicu kojom daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku, odnosno korisnik kredita je plaćao da bi izbjegao prisilu. Obzirom da je tuženik banka i specijalizirani poslovni subjekt koji posluje po posebnom propisu – Zakonu o bankama/Zakona o kreditnim institucijama dužan je imati za to posebno odobrenje, to se ima primijeniti članak 10. stavak 2. ZOO kojim je određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu članka 211. ZOO/21 (istovjetan članku 1112. ZOO) pa je kao stjecatelj bio nepošten pa na temelju članka 214. ZOO (istovjetan članku 1115. ZOO). Stoga je dužan platiti i zatezne kamate od primitka svakog pojedinog iznosa. Obzirom je ništetan ugovor o dugoročnom kreditu, a Ugovorom o cesiji broj ESB 005 je određeno da cedent INTEGRA d.o.o. ustupa uz naknadu cesionaru PLUTON BETA j.d.o.o. ovdje tužitelju – devet desetina novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti - radi stjecanja bez pravnog osnova iz ugovora o dugoročnom kreditu, to tužitelj ima novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 219.948,86 EUR sa gore naznačenim dospijećima, a tužitelj ovom tužbom potražuje samo jedan dio te tražbine odnosno 2.199,49 EUR (1% prenesene tražbine). Predložio je i pokretanje oglednog postupka glede razloga iz kojih traži utvrđenje ništetnosti ugovora. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je ugovor o cesiji koji je tužitelj dostavio nevaljan jer nije razvidan datum ugovora, a niti je razvidno je li elektronički potpis direktora tužitelja valjan, te ujedno nije razvidno je li valjan potpis NN kao direktora društva INTEGRA d.o.o.. Tuženik osporava da bi ugovor o kreditu bio ništetan radi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Banka je i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i danas regulirana nizom propisa koji su se ticali njegova poslovanja, pa tako i propisima koji su se ticali određivanja tečaja za pojedina razdoblja, kako sukladno odredbama Zakona o bankama, tako i sukladno odredbama Zakona o deviznom poslovanju. Osim toga, i sam ZOO/01 u čl. 395. st. 2. propisivao je da se, u slučaju da je ugovorena valutna klauzula i ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj, obveza ispunjava plaćanjem u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze, koji vrijedi tog dana. Iz navedenog proizlazi da odredba kojom se obveze korisnika kredita izračunavaju u skladu s valutnom klauzulom u EUR po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja nije nedopuštena i ne čini činidbu iz ugovora neodredivom, jer je i sam zakonodavac odredbama ZOO/01 predvidio da se primjenjuje prodajni tečaj ovlaštene banke u situacijama kada je ugovorena valutna klauzula, ali nije određen drugi tečaj. Tuženik također ukazuje na odredbu čl. 44. Zakon o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/03., 140/05.) kojom je propisano da se tečaj strane valute prema kuni slobodno formira na tržištu stranih sredstava plaćanja na temelju ponude i potražnje. Dakle, tečaj se slobodno formira na temelju tržišnih parametara ponude i potražnje i neovisan je od volje stranaka, tj. neovisan je i od volje tuženika. Što se tiče ugovorene kamatne stope, istu čine zbroj stope EURIBORA i stope marže od 4,6%. . Odredbom čl. 12. st. 2. Ugovora o kreditu propisano je da je kamatna stopa vezana uz promjenu tromjesečnog EURIBOR-a te da se visina EURIBOR-a utvrđuje mjesečno dva radna dana prije prvog u mjesecu i vrijedi za tekući mjesec. Nadalje, propisano je da se visina EURIBOR-a utvrđuje na stranici REUTERS-a (EURIBOR 01). Tijekom trajanja ugovornog odnosa s korisnikom kredita tuženik nije nikada jednostranom odlukom povisio kamatnu stopu, već je do promjena kamatnih stopa dolazilo uslijed promjene EURIBOR-a, kako je ugovoreno u čl. 12. Ugovora o kreditu, a iznos od 4,6% nije se nikada mijenjao, odnosno EURIBOR se uvijek vezao uz tako ugovorenu maržu. Ističe prigovor zastare i tijek zakonskih zateznih kamata. Protivi se pokretanju oglednog postupka. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o dugoročnom kreditu broj 510166707-5102486907 od 24.6.2005., i isplate 2.199,49 EUR s kamatama koji iznos predstavlja 1% ukupnog iznosa koji je tuženik stekao temeljem ništetnog ugovora.

4. Među strankama je sporno da li je ugovor o dugoročnom kreditu broj 510166707-5102486907 od 24.6.2005. u cijelosti ništetan, da li je odrediva/neodrediva činidba koja bi bila vezana za srednji prodajni tečaj banke, da li je odrediva/neodrediva ugovorena promjenjiva kamata ovisna o EURIBORU, sporna je osoba koja određuje EURIBOR; sporna je valjanost ugovora o cesiji i aktivna legitimacija, zastara, tijek zateznih kamata i visina tužbenog zahtjeva.

5. Radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica, sud je u daljnjem tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja CN (list 305-306 spisa) na okolnost sklapanja ugovora o cesiji i svjedoka NN (list 303-305 spisa) na okolnost sklapanja ugovora o kreditu i cesije.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Na temelju dokumentacije u spisu sud je zaključio o slijedećim činjenicama.

8. Integra d.o.o. kao korisnik i Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka kao banka sklopili su 24.6.2005. ugovor o dugoročnom kreditu broj 510166707- 5102486907 na iznos kredita od 180.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama obračunat po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s ugovorenim parametrima: namjena kredita: za investicije; ugovorena valutna klauzula; kamatna stopa EURIBOR + 4,6000 postotnih poena godišnje; rok vraćanja 30 mjeseci u jednoj rati nakon isteka počeka.

9. U postupku je saslušan svjedok NN koji je bio zamjenik direktora korisnika kredita i dogovarao uvjete kredita. U iskazu je pojasnio okolnosti sklapanja ugovora o kreditu. Uvjete ugovora je dogovarao s direktoricom banke i odnose se na iznos kredita i način otplate. Jedan od uvjeta izdavanja kredita je da se da hipotekarno jamstvo i mjenično očitovanje. Hipotekarno jamstvo je dala Integra d.o.o. na nekretnini u svom vlasništvu, a on je dao na svoje osobno ime mjenično očitovanje. Kredit je zatražen u iznosu od 180.000 EUR zajedno sa sredstvima osiguranja. Taj kredit je bio namijenjen za isplatu kupoprodajne cijene nekretnine i za opremanje nekretnine. Kupac je bila Integra d.o.o.. Povrat kredita je bio dogovoren jednokratno, dakle nakon što bi se kupljena nekretnina opremila i prodala, tada bi Integra d.o.o. vratila jednokratnom uplatom bančina potraživanja. Okvirni sporazum je bio da se to vrati nakon 3 godine. Za te 3 godine je korisnik kredita banci plaćao mjesečnu kamatu. Što se tiče kamatne stope svjedok se nije sjetio detalja, osim da se radilo o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kamata se redovno plaćala bez zakašnjenja do rujna 2007. kada je prodana nekretnina i kredit vraćen u cijelosti. Svjedok nije imao prigovor na kamatnu stopu niti na druge uvjete ugovora u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Svjedok je tek naknadno postao nezadovoljan uvjetima kredita, pa tako navodi da iz perspektive 2025. banka nije imala razrađenu metodologiju izračuna i odredivosti promjenjive kamatne stope. Također ne postoji niti metodologija određivanja srednjeg tečaja banke. U to vrijeme ni N nije bio odrediv niti postavljen od ovlaštene osobe. Tek je 2019. Euribor postao odrediva indeksna klauzula koja je tako određena od Belgijskog financijskog nadzornog organa. Drugi dio kamate ovaj koji je ugovoren od 4,6% poena godišnje nije mijenjan. Naveo je da mu je u vrijeme sklapanja ugovora odgovarala kamatna stopa, ali nije imao na uvid Opće uvjete i Pravilnike o promjeni kamatne stope.

10. Iz iskaza svjedoka i iz dokumentacije u spisu sud je zaključio da ugovor o dugoročnom kreditu nije opterećen razlozima ništetnosti. U konkretnom slučaju radi se o Ugovoru o kreditu, ali nije riječ o potrošačkom ugovoru jer su obje ugovorne strane trgovačka društva. Osim toga, riječ je o investicijskom kreditu. Svi parametri ugovora o kreditu su jasno određeni odnosno odredivi, dok niti kamatna stopa (marža) niti ostali parametri nisu mijenjani jednostranom odlukom banke.

11. Stoga sud smatra da ugovor o kreditu koji je sklopljen između trgovca i kreditne institucije a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR nije protivna odredbi čl. 11., ili čl. 18. st. 3., ili čl. 46. st. 2. ili čl. 49. ili čl. 50. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. To shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-704/2024..

12. Prema čl. 11. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su. U konkretnom slučaju (iz iskaza svjedoka NN) ne vidi se u čemu bi se sastojala neravnopravnost u obveznom odnosu između korisnika kredita i tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu u odnosu na korisnika kredita, niti glede srednjeg tečaja, niti valutne klauzule niti kamatne stope.

13. Odredba čl. 395. ZOO-a propisuje: (1.) Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. (2.) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka obveza se ispunjava plaćanjem u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze, koji vrijedi tog dana, ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj. U konkretnom slučaju stranke su ugovorile srednji tečaj, pa ni u tom dijelu ugovor o kreditu nije protivan zakonskim odredbama.

14. U odnosu na kamatnu stopu, utvrđeno je da banka istu nije mijenjala jednostranim odlukama, a niti tužitelj to ističe.

15. Slijedom navedenog, nisu se ispunile pretpostavke ništetnosti iz odredbe čl. 103. ZOO-a.

16. Isto tako tuženik nije ništa stekao bez osnove, pa se nisu ispunile niti pretpostavke povrata iz čl. 104. ZOO-a.

17. Tuženik je osporavao ugovor o cesiji i aktinu legitimaciju tužitelja. Taj prigovor tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Tužitelj je aktivno legitimiran potraživati isplatu jer je otkupio potraživanje glede eventualne ništetnosti iz predmetnog ugovora o kreditu od korisnika kredita. Ne radi se o tražbini čiji je prijenos zabranjen zakonom, niti o tražbini strogo osobne naravi a niti se ista po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor je sklopljen sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) koji je na snazi u trenutku sklapanja tog ugovora, kojom je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Identitet tražbine ne mijenja se njezinim ustupanjem i sva prava koja je za naplatu tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. S obzirom na to da Ugovor o cesiji od 21.11.2023. ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom, te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, sud je zaključio da tužitelj ima aktivnu legitimaciju, te je tuženikov prigovor ocijenio neosnovanim.

18. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti iz odredbe čl. 103. ZOO-a, te kako tuženik nije stekao plaćene iznose bez osnove iz odredbe čl. 104. i čl. 210. ZOO-a, sud je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu odbio, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

19. Sud nije provodio druge dokaze saslušanjem drugih svjedoka predloženih po tužitelju jer je o odlučnim činjenicama zaključio iz isprava u spisu i saslušanjem korisnika kredita. Financijsko vještačenje nije bilo potrebno jer tužitelj potražuje 1% iznosa koji je tuženik stekao prema Pregledu prometa po partiji kredita 5102486907 za razdoblje od 29.6.2005. do 26.10.2007. na str. 22-24 spisa.

20. Tužitelj je predložio pokretanje oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske s pitanjima koja su u ovom postupku sporna. S obzirom da je isti prijedlog za ista pitanja stavljen i kod Trgovačkog suda u Varaždinu, taj sud je predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ogledni postupak a u prijedlogu se pozvao i na ovaj predmet. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gop-4/2024-25 od 18. veljače 2025. odbio prijedlog Trgovačkog suda u Varaždinu za ogledni postupak (str. 256-259 spisa) s obrazloženjem da činjenično stanje valja utvrđivati u svakom pojedinom postupku, što je u ovom postupku ovaj sud i utvrđivao.

21. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) :

- sastav odgovora na tužbu od 19.2.2024. od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištima 16.5.2024., 1.10.2024., i 2.12.2025. u iznosima od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9.t. 1.), ukupno 600,00 EUR;

- trošak sastava podnesaka od 24.6.2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.),

-trošak sastava podneska od 8.10.2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 3.);

- PDV (25%) od 275,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupan iznos od 1.375,00 EUR.

22. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.375,00 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

23. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 22. prosinca 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.