Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-2/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PANOEX, d.o.o., Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, OIB: 30241118384, zastupan po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, Uska 1/2, protiv tuženika SACRAL-ART j.d.o.o., Donja Rijeka, Donja Rijeka 137, OIB: 60634655807, zastupan po punomoćniku Marku Božiću, odvjetniku iz Varaždina, Vrazova 15, radi isplate iznosa od 1.311,41 eur, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 27. studenog 2025. godine, u prisutnosti direktora tužitelja ĆF uz punomoćnika Tina Ružića, odvjetnika iz Čakovca, te direktora tuženika GF, uz punomoćnika Marka Božića, odvjetnika iz Varaždina, te na ročištu za objavu presude dana 22. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Višnje Tušek iz Križevaca broj Ovrv-6790/2023 od 14.09.2023. kojim je tuženik SACRAL-ART j.d.o.o., Donja Rijeka, dužan tužitelju PANOEX, d.o.o., Čakovec, isplatiti iznos od 1.311,41 eur (slovima: tisućutristojedanaest eura i četrdesetjedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena do 31.12.2023., a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate i to na iznos od 43,90 eur od 9.3.2021., na iznos od 44,05 eur od 6.4.2021., na iznos od 43,96 eur od 7.5.2021., na iznos od 43,57 eur od 6.6.2021., na iznos od 43,53 eur od 7.7.2021., na iznos od 43,68 eur od 6.8.2021., na iznos od 43,49 eur od 6.9.2021., na iznos od 43,55 eur od 7.10.2021., na iznos od 43,57 eur od 6.11.2021., na iznos od 43,55 eur od 7.12.2021., na iznos od 43,61 eur od 6.1.2022., na iznos od 43,68 eur od 6.2.2022., na iznos od 43,71 eur od 9.3.2022., na iznos od 43,92 eur od 6.4.2022., na iznos od 43,80 eur od 7.5.2022., na iznos od 43,70 eur od 6.6.2022., na iznos od 43,70 eur od 7.7.2022., na iznos od 43,59 eur od 6.8.2022., na iznos od 43,62 eur od 14.9.2022., na iznos od 43,66 eur od 13.10.2022., na iznos od 43,75 eur od 5.11.2022., na iznos od 43,82 eur od 7.12.2022., na iznos od 43,75 eur od 4.1.2023., na iznos od 43,75 eur od 8.2.2023., na iznos od 43,75 eur od 10.3.2023., na iznos od 43,75 eur od 30.3.2023., na iznos od 43,75 eur od 6.5.2023., na iznos od 43,75 eur od 27.5.2023., na iznos od 43,75 eur od 13.7.2023., na iznos od 43,75 eur od 9.8.2023., te se održava na snazi i za trošak ovrhe u iznosu od 211,56 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od dana donošenja rješenja o ovrsi 14.9.2023. do isplate, koje iznose je tuženik dužan platiti tužitelju, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 803,09 eur, u roku od 15 dana.

Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 53,09 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-računa radi plateža tražbine u iznosu od 1.311,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Na temelju takvog prijedloga ovrhovoditelja javni bilježnik Višnja Tušek iz Križevaca donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-6790/2023 od 14.09.2023. Tuženik je uložio prigovor u kojem navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti i to u osnovi i u visini jer nije bio u obvezno pravnom odnosu s ovrhovoditeljem.

2. Trgovački sud u Bjelovaru donio je rješenje broj 2 Povrv-96/2023-2 od 8. siječnja 2024. kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukidaju se provedene ovršne radnje. Tužitelj se očitovao podneskom u kojem navodi da su parnične stranke zaključile dana 18.9.2020. Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou temeljem kojeg se tužitelj obvezao postaviti reklamni pano u Koprivnici te na njega postaviti reklamnu pločicu s podatcima tuženika, dok se tuženik obvezao plaćati tužitelju naknadu za izvršenu uslugu promidžbe u iznosu od 35,00 eur mjesečno. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme i to na rok od 5 godina. Tužitelj tvrdi da je u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze, da je ishodio od svih nadležnih tijela potrebne dozvole za postavu informativnog panoa, postavio je informativni pano na dogovorenoj lokaciji, postavio je pločicu s podatcima tuženika na pano kako je bilo i dogovoreno, te je o navedenome obavijestio tuženika svojim dopisom od 3.2.2021. uz napomenu da tuženik ima pravo na eventualne reklamacije u roku od 8 dana. U ostavljenom roku ni nakon isteka tog roka, tuženik nije ni na koji način reklamirao tužitelju izvršeni posao. Tužitelj je nakon toga svaki mjesec slao tuženiku račune za izvršenu uslugu sukladno zaključenom ugovoru. Tužitelj nadalje navodi da nije sporno da je predmetni ugovor zaključen, a isti nije raskinut suglasnom voljom ugovornih strana, ni pravomoćnom odlukom nadležnog suda. Tužitelj tvrdi da ako je tuženik smatrao da postoje okolnosti temeljem kojih ima pravo na raskid predmetnog ugovora, tada je trebao s tužiteljem sporazumno raskinuti ugovor ili ishoditi pravomoćnu presudu o raskidu ugovora. Kako to tuženik nije učinio i predmetni ugovor nije raskinut, to isti obvezuje obje ugovorne strane, te je tuženik dužan platiti tužitelju sve račune koji su ispostavljeni temeljem zaključenog ugovora. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i da održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Višnje Tušek iz Križevaca broj Ovrv-6790/2023 od 14.9.2023.

3. Tijekom postupka tuženik ustraje kod svog prigovora da je tražio raskid ugovora, predlaže da se utvrdi raskid ugovora sa danom 1.9.2023. Saslušan u svrhu dokazivanja direktor tuženika GF iskazao je da bi htio da se ovaj ugovor raskine, da je potpisao ugovor na način da je direktor tužitelja došao na njegovu adresu i njegovo dvorište, nudio je poslovnu suradnju i ugovor, on je ugovor potpisao, ali je inzistirao na kompenzaciji. Tvrdi da je tužitelj kompenzaciju izbjegavao, a on je tražio raskid ugovora, najprije usmeno, a nakon toga putem poruke elektroničke pošte. Tvrdi da je podnio poruku putem maila u 2021. godini kojom traži raskid ugovora jer nije mogao ostvariti kompenzaciju ni daljnju suradnju već je samo dobivao račune, te da postavljena pločica njemu više šteti nego koristi, da je tražio raskid ugovora tri puta, te da nikada nije dobio od direktora tuženika narudžbu za graviranje pločica s podatcima što treba gravirati, a cijeli ovaj period je direktor tuženika bio voljan napraviti uslugu graviranja pločica prema usmenom dogovoru direktora stranaka vezano za kompenzaciju. Direktor tuženika potvrdio je da je potpisao Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 18.9.2020., kao i Prilog ugovora od 18.9.2020.

4. Direktor tužitelja ĆF iskazao je da su točno ugovorili kakvu pločicu i kakvu reklamu će tužitelj obaviti za tuženika, da je tužitelj postavio informativnu pločicu na planu Općine Gornja Rijeka, a informativni pano na planu Grada Koprivnice. O tome je tuženik obaviješten putem obavijesti o postavljenom informativnom panou u Gradu Koprivnici, a u prilogu ugovora je točno navedeno kakva će biti pločica i podatci. Direktor tužitelja potvrđuje da su u usmenim pregovorima prije zaključenja ugovora razgovarali o vremenu na koje će biti zaključen ugovor, da će biti zaključen ugovor na manji period, ali mu je on objasnio da imaju takav način poslovanja da sklapaju ugovore isključivo na pet godina, te da ga je direktor tuženika pitao da li može barem dio kompenzirati, te mu je tužitelj odgovorio potvrdno. Tvrdi da su pokušali kompenzirati tražbinu ali do kompenzacije nije došlo, tužitelj ima standardizirane ugovore za sve svoje stranke.

5. Sud je saslušao direktore stranaka kako je naprijed navedeno, te izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 8.8.2023. (list 30), u Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 18.9.2020. (list 63-64), u Prilog ugovora od 18.9.2020. (list 62), u Obavijest o postavljenom informativnom panou u Gradu Koprivnici na Trgu Eugena Kumičića od 3.8.2021. (list 65), u račune tužitelja na listu 67-96, u fotokopiju poruke elektroničke pošte od 7.10.2021. (list 102-103), u dopis tužitelja od 14.2.2023. (list 114), u fotokopiju poruke elektroničke pošte od 4.5.2023. i 16.5.2023. (list 116-117), u poruku elektroničke pošte od 14.2.2023. (list 186), te u dopis od 7.10.2021. (list 187).

6. Uvidom u Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 18.9.2020. sud je utvrdio da je zaključen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao pružatelja usluge i to usluge promidžbe putem informativnog panoa za mjesečni iznos cijene od 35,00 eur, time da je navedeno i to da će se plaćanje po ovom ugovoru vršiti putem međusobne ili višestruke kompenzacije. Ugovor je zaključen na rok od pet godina, a stranke mogu sporazumno raskinuti ovaj ugovor, dok ugovorne strane nemaju pravo na jednostrani raskid ovog ugovora prije njegova isteka. Navedeno je utvrđeno u članku 4. Ugovora. U članku 5. Ugovora ugovoreno je da će predmetni informativni pano biti postavljen u Koprivnici, a naručitelj usluge se obvezuje popuniti prilog ovog ugovora s točnim podatcima koji će biti otisnuti na pločici naručitelja usluge i postavljeni na predmetnom informativnom panou. Prema prilogu ugovora razvidno je da je tuženik podnio podatke o tekstu koji treba biti naveden na informativnoj pločici kao i osobne podatke te boju pločice, te je ugovor i prilog ugovora potpisao osobno direktor tuženika GF **.**.2020. Tužitelj je podnio obavijest o postavljenom informativnom panou u Gradu Koprivnici 8.2.2021. iz koje obavijesti proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da je dana 1.2.2021. postavio informativni pano u Gradu Koprivnici sa podatcima tuženika, da mu time počinje mjesečna pretplata, te da eventualnu reklamaciju tuženik može podnijeti u roku od 8 dana od primitka ove obavijesti. Uz tu obavijest tužitelj je dostavio i potpisanu dostavnicu.

7. Tuženik je dostavio preslike elektroničke pošte i to poruku od 7.10.2021. kojom traži raskid ugovora jer nije naručio usluge te dopis kojim je 14.2.2023. osporio izvod otvorenih stavaka navodeći da s tužiteljeve strane nije poštivana naplata putem kompenzacije, kako je navedeno u ugovoru. Navodi da je u tom mailu tuženik ponovo tražio raskid ugovora. Tužitelj je dostavio presliku poruke elektroničke pošte od 4.5.2023. u kojoj navodi da predlažu višestruku kompenzaciju te da pozivaju tuženika da konkretno navede dužnike radi višestruke kompenzacije, a ukoliko takvih dužnika odnosno vjerovnika nema, mole uplatu dijela duga. Poruku je potpisala ZF, zaposlenica tužitelja iz Odjela naplate i kompenzacija. Tužitelj je odgovorio tuženiku na zahtjev za raskid ugovora dopisom od 14.2.2023. u kojem navodi da je Ugovor o informativnom panou u Gradu Koprivnici zaključen 18.9.2020., da je sklopljen na određeno vrijeme na rok od pet godina, te da obvezuje obje ugovorne strane sve do njegova isteka. Dopis je potpisao direktor tužitelja, kao i opomenu za dugovanje u iznosu od 1.136,40 eur sa datumom 4.4.2023.

8. Neosnovano tuženik navodi da nije naručio uslugu tužitelja jer suprotno proizlazi iz potpisanog ugovora i priloga ugovoru. Direktor tuženika je potpisao ugovor kao i podatke koji trebaju biti na reklamnim pločicama, a tužitelj je sa svoje strane izvršio uslugu, postavio pločice prema ugovoru i tuženik u roku koji je ugovoren i naveden u obavijesti nije uslugu reklamirao. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj u svemu postupio po ugovoru. Ugovor je zaključen 18.9.2020. na rok od pet godina, pa isti istječe nakon isteka tog roka. Ugovor koji je sklopljen na određeno vrijeme prestaje važiti prestankom vremena na koji je zaključen, a stranke ugovaraju način raskida ugovora i to sporazumno, u pisanom obliku, dok jednostrani raskid ugovora prije isteka ugovora odnosno roka na koji je ugovor sklopljen stranke nisu ugovorile, odnosno nisu ugovorile raskid ugovora na zahtjev jedne od stranaka prije isteka roka. Prema odredbi članka 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje skraćeno: ZOO-a), ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, te je u pravu tužitelj kada navodi da je u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze, da ako je tuženik smatrao da postoje okolnosti temeljem kojih ima pravo na raskid predmetnog ugovora, tada je trebao s tužiteljem sporazumno raskinuti ugovor ili ishoditi pravomoćnu presudu o jednostranom raskidu ugovora zbog okolnosti za jednostrani raskid koje su predviđene zakonom. Kako to tuženik nije učinio i predmetni ugovor nije raskinut na način kako je to utvrđeno u ugovoru, to isti obvezuje obje ugovorne strane. Neosnovano se tuženik poziva na dopis da nije naručio usluge i da predlaže da tužitelj stornira svoje fakture, jer je tužitelj izvršio ugovorene usluge a tuženik nije ispunio uvjete za raskid ugovora prije ugovorenog roka trajanja ugovora. Tužitelj je utužio tražbinu za vrijeme trajanja ugovora, a tuženik je predložio da se utvrdi sporazumni raskid ugovora sa danom 1.9.2023. Budući da je ugovor zaključen na period od pet godina i to od 1.2.2021. do 1.2.2026., sud nije utvrdio da se sa danom 1.9.2023. može raskinuti ugovor, niti pak je tuženik dostavio razloge raskida ugovora sa navedenim datumom. Tijekom postupka utvrđeno je da nije došlo do realizacije međusobne ili višestruke kompenzacije odnosno da bi tužitelj odbio valjani prijedlog kompenzacije od strane tuženika, jer je razvidno da je tužitelj pozivao tuženika da dostavi podatke o tražbinama koje bi bile podobne za kompenzaciju. Direktor tuženika u svom saslušanju tvrdi da je želio učiniti usluge za tužitelja putem graviranja pločica te na taj način kompenzirati tražbinu, međutim prijeboj ili kompenzacija je način prestanka obveze te dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Okolnost da je ugovorena kompenzacija te da ista nije realizirana tijekom trajanja ugovora, ne oslobađa dužnika plaćanja dospjele novčane obveze vjerovniku. Stoga je sud u cijelosti održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za platež računa tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. st. 2. ZOO-a.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a), te je tuženik dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak za pristojbu na presudu 53,09 eur, za zastupanje na ročištu 14.5.2024. 150,00 eur, za zastupanje na ročištu 27.11.2025. 150,00 eur, za sastav podneska od 18.1.2024. 150,00 eur, za sastav podneska od 10.5.2024. 150,00 eur, što ukupno iznosi 600,00 eur, PDV na trošak zastupanja 150,00 eur, što ukupno iznosi 803,09 eur. Za presudu se plaća samo jedna pristojba, pa sud nije priznao tužitelju zahtjev s osnova dvije pristojbe na presudu, već samo jednu pristojbu u iznosu od 53,09 eur. Trošak tužitelja zatražen je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te ga je sud u cijelosti priznao.

Varaždin, 22. prosinca 2025.

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, po primitku iste, u tri primjerka. Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: 1. Pun. tužitelja Goran Ružić, odvjetnik iz Čakovca, Uska 1/2

2. Pun. tuženika Marko Božić, odvjetnik iz Varaždina, Vrazova 15