Pr-122/2022-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste ZN, u pravnoj stvari tužitelja PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate-KU, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17.prosinca 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i zam.pun.tuženika, a po objavi presude dana 22.prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju PN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 103,68 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,98 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,22 EUR teče od 15. lipanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,57 EUR teče od 15. rujan 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,13 EUR teče od 15. studeni 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,13 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,67 EUR teče od 15. srpanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,09 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 19,16 EUR teče od 15. listopad 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,00 EUR teče od 15. siječanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,96 EUR teče od 15. lipanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,44 EUR teče od 15. ožujak 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,97 EUR teče od 15. lipanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,15 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,21 EUR teče od 15. rujan 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 1.644,32 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 265,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 156,25 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27.veljače 2022. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik da naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine, te navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 30.rujna 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.748,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.12.2017. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice. Istim podneskom pored već zatražene isplate na ime neisplaćene bruto razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada; dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, neisplaćene bruto razlike za bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, potražuje i dodatno isplatu neplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad te na temelju tih razlika da se utvrdi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, dok je toč.II zatražena isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se na tako uređeni i novopostavljeni tužbeni zahtjev nije posebno očitovao u pogledu glavnog zahtjeva, osim u dijelu kojim se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice, dakle samo glede toč.II.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 19.rujna 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 103,68 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev tuženik prvi put detaljno očituje tek podneskom od 17.prosinca 2025. te protivi iz slijedećih razloga. Prvenstveno navodi da je tužitelj utužio po pet osnova, a da je vještak utvrdio da tužiteljica u utuženom razdoblju uopće nije radila prekovremeno, pa da je posljedično neosnovan i onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata razlike naknada za godišnji odmor i bolovanje kao posljedica neisplate dodataka za prekovremeni rad. Stoga da eventualne pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje iz razloga koji nemaju veze s neobračunavanjem dodataka za prekovremeni rad nisu predmet tužbenog zahtjeva pa da je vještakovo utvrđenje razlike u tom smislu bespredmetno. Zaključno da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti promašeni i neosnovani, te da se tuženik protivi preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva. Nadalje da osporava osnovu i visinu. Naime, da je važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nekoliko puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji put Dodatkom (NN 3/23) kojim je važenje produženo do 25.03.2023., a nakon toga da predmetni KU nije produživan pa tako ni odredbe o dodacima na plaću. Dakle, iza 25.03.2023. da više ne postoje prava na isplatu dodataka na plaću i uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada. Nadalje, da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe kao i da se trošak parničnog postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom prekovremenih sati u bruto iznosu primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad; neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate te na temelju tih razlika utvrđena ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim i razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, sve to za razdoblje od 01.02.2017. do 30.09.2024.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 19.rujna 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). 8.7.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće vještak je utvrdio kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme, a da u razdoblju tužbe tužiteljica nije radila prekovremeno. Također tužiteljica da je radila sedam sati dnevno, tako da ni s osnove rada s citostaticima nije bilo neplaćenog prekovremenog rada. Posljedično, nije bilo neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po bilo kojoj osnovi. Dakle, zaključno u razdoblju obračuna plaća od 01. veljače 2017. do 30. rujna 2024. tuženik kao poslodavac da je tužiteljici u pojedinim mjesecima manje platio samo naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja i to u ukupnom bruto iznosu od 103,68 eura.

10.1.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 103,68 eura.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

11.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužitelj je uređenim tužbenim zahtjevom od 30.rujna 2025. zatražio isplatu iznosa od 1.748,00 eura za razdoblje od 01.12.2017. do 30.09.2024., na način da pored osnova navedenih u tužbi dodatno potražuje isplatu neplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad te na temelju tih razlika utvrditi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim i razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a.

13.Po tako izmijenjenom i preinačenom (uređenom) tužbenom zahtjevu tuženik se upustio u raspravljanje budući se takvoj preinaci nije protivio: iako uredno pozvan nije pristupio na ročišta od 26.09.2024. i 22.10.2024., dok se u podnesku od 10.listopada 2024. usprotivio samo toč.II kojom je zatražena isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice smatrajući da je u tom dijelu došlo do preinake tužbenog zahtjeva dok u odnosu na glavni zahtjev nije iznio primjedbe niti protivljenje.

14.Po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način kako je određeno u izreci, a na koji se tuženik detaljno očituje i protivi u podnesku od 17.prosinca 2025. na način kako je to već navedeno pod toč.3.3. obrazloženja.

14.1.U odnosu na navode i prigovore tuženika iz podneska od 17.prosinca 2025., navodi se slijedeće. Nesporno je da je tužiteljica tužbom zatražila isplatu na ime manje isplaćene plaće u bruto iznosu i to dodatka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te je pogrešno obračunate naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. Nadalje, također nije sporno da je tužiteljica u podnesku od 28.kolovoza 2024. te kasnije i u prvom precizno postavljenom (uređenom) tužbenom zahtjevu od 30.rujna 2024. precizirala osnove na ime kojih potražuje isplatu tako da pored već navedenih osnova dodatno potražuje isplatu neplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad te na temelju tih razlika ostvarenu prosječnu punu plaću za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim i razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a. Dakle, tako postavljenim i uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je promijenila istovjetnost zahtjeva odnosno povećala je postojeći tužbeni zahtjev, čime je izvršila preinaku tužbe, a kako se takvoj preinaci tuženik nije protivio i po istoj se upustio u raspravljanje, sud je takvu preinaku dopustio i po tako uređenom tužbenom zahtjevu nastavio raspravljanje. No, neovisno o izvršenoj preinaci vještak je utvrdio da nije bilo neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po bilo kojoj osnovi, pa se smatra neosnovanim prigovor tuženika kojim se protivi onom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata dodataka od 25.03.2023. jer po toj osnovi zadnjim uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica navedeno ni ne potražuje. U vezi naknade za godišnji odmor i bolovanje, vještak je iste izračunao neovisno o tome što nisu postojali neobračunati dodaci na prekovremeni rad budući je to zatraženo uređenim tužbenim zahjtevom od 30.rujna 2025. pa u tom smislu vještak nije prekoračio svoje ovlasti, kako to pogrešno i neutemeljeno tuženik navodi u svom podnesku, 15.Iako tužitelj do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev, podneskom od 19.rujna 2025. zahtjev je postavljen u previsokom iznosu s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka i utvrđenja koja iznosi vještak, a za koja je tužiteljica mogla i morala znati, a to je: da u utuženom razdoblju nije radila prekovremeno, da je radila (s obzirom na svoje radno mjesto-rad s citostaticima) sedam sati dnevno te da ne bi imala neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po bilo kojoj osnovi.

15.1.Nadalje, ono što vještak u svojem nalazu i mišljenu dodatno navodi jest da bez obzira na nepostojanje neplaćenih dodataka postoje manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, a kako je to tužiteljica i zatražila uređenim tužbenim zahtjevom od 30.rujna 2024., međutim ista je to zatražila za razdoblje od 01.02.2017.-30.09.2024., dakle za 92 mjeseca, a vještak je utvrdio da joj to pravo pripada za 13 mjeseci.

16.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

17.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.748,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 103,68 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

18.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.748,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (103,68 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.

19.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 103,68 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 1.644,32 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

21.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka.

21.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

21.2.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu, tužitelj s istom nije uspio u cijelosti. Naime, od svih utuženih osnova prema podnesku od 30.rujna 2024. vještak utvrđuje da tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju od 01.02.2017.-30.09.2024. (ukupno 92 mjeseca) ima samo manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u bruto iznosu od 103,68 eura i to samo za 13 mjeseci, kako je to naznačeno pod toč.I izreke presude. Time je uspjeh tužitelja u parnici znatno umanjen u svakom pogledu (i kvalitativno i kvantitativno), pa kad se uzme u obzir osnova (ono što je tužbom traženo na ime neisplaćenih dodataka kao i razdoblja za koje je traženo) i visina, tužiteljica je kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu uspjela u razmjerno neznatnom dijelu (prema sudskoj praksi neznatan uspjeh je uspjeh manji od 10 %-Županijski sud u Splitu, Gžx-641/14 od 17.02.2016.).

21.3.S obzirom na takav uspjeh, donesena je i odluka o troškovima postupka, sve prema odredbi čl.154 st.5. ZPP-a prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

22.Međutim, kako je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva zbog čega je, između ostalog, bilo provedeno vještačenje za koji dokaz je tužitelj prethodno predujmio troškove, tužitelju će se priznati takav trošak u cijelosti.

22.1.Dakle, tužitelju se priznaje trošak uplaćenog iznosa na ime vještačenja od 265,45 eura, dok se tuženiku priznaje trošak: sastav podneska od 17.12.2025.-25 bodova, ročište od 17.12.2025.-25 bodova, ročište za objavu odluke-12,5 bodova, sve skupa 62,5 bodova, što predstavlja 125,00 eura+PDV=156,26 eura. Stoga je sukladno čl.151 st.3 odlučeno kao u toč.III izreke.

23.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu točke koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

23.1.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na račun pun.tužitelja, odlučeno je kao u toč.II izreke rješenja sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., rješenje Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025., rješenje Županijskog suda u Rijeci Gž R-224/25 od 1.10.2025.).

24.S obzirom na sve gore navedeno odlučeno je kao u izreci.

Split, 22.prosinca 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun.tužitelja

- pun.tuženika