REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-832/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja NVŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Saša Drobnjak, odvjetnik iz Pule protiv tuženika 1. NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. IV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Dino Čekada, odvjetnik iz Pule, radi uznemiravanja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 4. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, prvo i drugo tuženika osobno i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da su tuženici uznemiravali suvlasništvo tužiteljice na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli i to kč. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi štala i dvorište, površine 1015 m2 i kč. br. [katastarska čestica]/zgr. u naravi kuća, površine 144 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 1390 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sve situirane na adresi [adresa] na način da su od rujan 2021. do danas u građevinskim objektima oštetili unutarnju i vanjsku stolariju, uklonili kvake na vanjskim u unutarnjim vratima, oštetili klima uređaje, kotao marke Valliant i sistem grijanja, isključili glavnu sklopku za električnu energiju, isključivali ventile za vodu i oštetili vodovodne instalacije, demontirali radijatore u prostorijama, demontirali i micali hladnjak i bijelu tehniku, grijalicu, iz građevinskih objekata iznosili pokretnine, oštetili poštanski sandučić, skinuli utičnice, prekidače i rasvjetna tijela, oštetili pokretne stvari i unutrašnjost objekta, na vanjskim dijelovima nekretnine oštetili usjeve, prolili naftu, razbacali stvari i smeće te postavljali prepreke za prolaz vozilima pa se tuženicima zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje prava suvlasništva tužiteljice ubuduće.

Tuženici su dužni prestati sa prethodno opisanim ili sličnim uznemiravanjima prava suvlasništva na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi štala i dvorište, površine 1015 m2 i kč. br. [katastarska čestica]/zgr. u naravi kuća, površine 144 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 1390 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve situirane na adresi [adresa] u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u roku od 15 dana"

II Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.650,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zajedno sa tuženicima suvlasnik na nekretninama označenih kao kč. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi štala i dvorište, površine 1015 m2 i kč. br. [katastarska čestica]/zgr. u naravi kuća, površine 144 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 1390 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve situirane na adresi [adresa]. Ističe kako je tuženici uznemiravaju u njenim suvlasničkim pravima na predmetnim nekretninama zbog čega je pokrenula ovršni postupak pod brojem Ovr-1387/21 radi donošenja privremene mjere. Ističe kako je u tri navrata dobila privremenu mjeru ali je mjera svaki puta ukinuta po žalbi tuženika. Zadnja odluka po prijedlogu privremen mjere koja je donijeta pod brojem Ovr-1387/21 od 14.03.2022. da njoj je odbijen zahtjev za određivanjem privremene mjere protiv tuženika ali odluka nije pravomoćna. Nadalje ističe kako je tuženik Robret u rujnu 2021. iz podrumskih prostorija odnio sportske rekvizite u vlasništvu tužiteljice, razbio joj je poštanski sandučić a onda je tuženik NV 2. i 7.10.2021. iz predmetne kuće odnio luster, utičnice i šaltere. Također navodi da je 23.11.2021. tuženik IV bio u predmetnoj kući a ona da je drugi dan saznala kako je skinuo kvake na ulaznim vratima kuće, pokvario kotao marke Valliant koji se nalazi u podrumu te se kuća više ne može grijati. Nadalje navodi da su joj tuženici isključili glavnu sklopku za struju zbog čega joj se pokvarilo meso u frižideru. U nekoliko navrata da su razbili poštanski sandučić a onda da su na njen sandučić nadopisali i svoje ime. Isto tako da su prolili naftu koja je bila u garaži po dvorištu te otuđili ceradu za branje maslina i šest reflektora. Jednom prilikom da su postavili kamen na prilazni put pa se automobilom nije moglo doći do kuće ali ona da je to sama maknula. Tuženici da su demontirali vanjsku jedinicu klima uređaja, da su oštetili unutarnja vrata i prozore u kući, demontirali radijatore, šaltere i utičnice te iznijeli bijelu tehniku. Tvrdi kako ima saznanja da su sve stvari prodali te ih više nije moguće vratiti u posjed. Ističe kako su predmetne stvari bile njeno vlasništvo i koje su služile uporabi kuće i poljoprivrednom zemljištu obzirom da ona ima OPG te se bavi poljoprivredom. Time da su umanjili vrijednost njene imovine i onemogućili je u redovnom korištenju zajedničke stvari. Zbog svega toga da je uredovala policija bezbroj puta ali tuženici da nisu stali sa svojim ponašanjem. Navodi da se situacija smirila tek kad je podnijela tužbu. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju zahtjev tužitelja. Ističu kako je ovaj predmet izdvojen kao protutužba iz ovosudnog spisa P-266/2022 gdje su tužitelji NV i IV protiv tuženice NVŽ a radi predaje u posjed ovih istih nekretnina. Tužiteljica da je u tom postupku podnijela protutužbu radi uznemiravanja prava vlasništva koja protutužba je izdvojena u zasebni postupak rješenjem ovog suda P-266/2022 od 1.12.2022. te se sada vodi pod ovim poslovnim brojem P-832/2022. Tuženici nadalje ističu kako tužiteljica u tužbi iznosi potpuno neosnovane, netemeljenje i neistine navode o uznemiravanju prava suvlasništva te da za te svoje tvrdnje nije priložila niti jedan dokaz. Tuženici osporavaju da su bilo kada ili na bilo koji način uznemiravali pravo suvlasništva tužiteljice te da isto nisu nikad počinili. Tvrde kako tuženica u tužbi ne želi prihvatiti činjenicu da se nalazi u suvlasničkoj zajednici sa tuženicima na predmetnim nekretninama. Ističu da tužiteljica protiv njih vodi više postupaka. Između ostaloga navodi da je suprug tužiteljice ĐV protiv tuženika podnio kaznenu prijavu radi navodne krađe dijelom istih stvari koje su predmet ovog postupka, međutim ta kaznena prijava je odbačena. Tuženici navode kako su vlasništvo predmetne nekretnine stekli temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pokojnom ČV. Nadalje navode da ako je itko nasilan i ako itko uzrokuje štetu na predmetnim nekretninama, to da su tužiteljica i njen suprug. Pa tako navode da je suprug tužiteljice ĐV pravomoćno osuđen presudom ovoga suda poslovni broj K-512/2017 od 12.11.2021. jer je tukao pokojnu ČV, svoju punicu te je tjelesno ozlijedio čine je počinio kazneno djelo protiv života i tijela tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 te je osuđen na 10 mjeseci zatvora uvjetno na tri godine. Dakle, tuženici tvrde da su upravo tužiteljica i njen suprug nasilni i sa njima se ne može postići nikakav dogovor jer ne prihvaćaju činjenicu da im je pok. ČV, majka tužiteljice ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostavila polovicu predmetnih nekretnina. Također navode da je tužiteljica protiv njih pokrenula i postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-297/2021 radi utvrđenja ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju ali taj postupak nije pravomoćno okončan. Također navode da sa tužiteljicom vode postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice ali je taj postupak u prekidu do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem P-297/2021. Predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuju naknadu parničnog troška.

3. Izvršen je uvid u ovosudni spis pod poslovnim brojem Ovr-1387/2021, spis ODO Pula Kp-DO-63/2020, pročitanu su vlasnički listovi, izvršen je uvid u preslik fotografija na strani 18-23 spisa, pročitano je rješenje R1-274/2021 od 30.11.2021., pročitano je rješenje ODO Pula Kp-DO-11/22 od 15.04.2022, pročitana je presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-502/2022, pročitan je ugovor o doživotnom uzdržavanju na strani 87 spisa, pročitan je iskaz parničnih stranaka, pročitano je rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- Ovr-995/2023 od 8.01.2024., pročitana je pravomoćna presuda ovoga suda poslovni broj K-512/2017 od 12.11.2021., pročitano je nepravomoćno rješenje SS Rovinj Ovr-1387/2021 od 14.03.2022., pročitan je zapisnik sa uviđaja obavljen u okviru postupka P-266/2022 na strani 133 spisa, pročitani su iskazi svjedoka ĐV, OV, LV, ŽV.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da su parnične stranke suvlasnici na kč. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi štala i dvorište, površine 1015 m2 i kč. br. [katastarska čestica]/zgr. u naravi kuća, površine 144 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 1390 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sve situirane na adresi [adresa] koje nekretnine predstavljaju predmet uznemiravanja prava suvlasništva tužitelja

- da je tužiteljica suvlasništvo na predmetnim nekretninama stekla temeljem nasljeđivanja iza pok. oca i brata

- da su tuženici suvlasništvo na predmetnim nekretninama stekli temeljem sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pok. ČV, majkom tužitelja od 2.06.2020.

- da su tužiteljica i tuženici upisani u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama kao suvlasnici

- da tužiteljica kod ovoga suda protiv tuženika vodi postupak pod poslovnim brojem P-297/2021 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2.06.2020. koji postupak nije pravomoćno okončan

- da tužiteljica protiv tuženika kod ovog suda vodi postupak pod poslovnim brojem P-266/2022 radi predaje u posjed nekretnina koje su predmet ovog postupka a koji postupka nije pravomoćno okončan

- da je ovaj postupak proizašao iz postupka P-266/2022 gdje je tužiteljica ustala protutužbom radi uznemiravanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama a koja protutužba je razdvojena rješenjem ovoga suda P- 266/2022 od 1.12.2022. te se sada vodi pod novim poslovnim brojem (ovaj postupak) P-832/2022

- da tuženici protiv tužiteljice vode postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem R1-274/2021radi razvrgnuća suvlasničke tajednice na spornim nekretninama koji postupka se nalazi u prekidu pravomoćni rješenjem od 30.11.2021. a sve do pravomoćnog okončanja postupka P-297/2021

(utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju)

- da je tužiteljica pokrenula ovršni postupak kod SS Rovinja pod poslovnim brojem Ovr-1387/2021 protiv tuženika radi donošenja privremene mjere zbog osiguranja nenovčane tražbine (predmet su upravo ove nekretnine)

- da je u postupku Ovr-1387/2021 u tri navrata donijeta privremena mjera u korist tužiteljice ali je u tri navrata ta odluka ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje

- da je posljednja odluka u ovršnom predmetu Ovr-1387/2021 donijeta 14.03.2022. gdje je odbijen zahtjev tužitelja za određivanjem privremene mjere ali odluka nije pravomoćna

- da je suprug tužiteljice ĐV kod ODO Pula prijavio tuženike radi kaznenog djela krađe iz čl. 228. KZ/11 a koji predmet krađe su i dio stvari koje su predmet ovoga postupka; koja kaznena prijava je pravomoćnim rješenjem ODO Pula Kp-DO-11/22 od 15.04.2022. odbačena

- da je suprug tužiteljice ĐV pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj K-512/2017 od 12.11.2021. osuđen za kazneno djelo tjelesnom ozljedom iz čl. 117. KZ/11 protiv sada pok. ČV, majke tužiteljice te je osuđen na kaznu zatvora od deset mjeseci uz uvjetnu osudu na tri godine

- da tužitelj i tuženici nisu u rodbinskim vezama

- da je nesporno kako tužiteljica drži u posjedu sve nekretnine koje su predmet ovoga postupka te od njih ima ključeve kako to proizlazi iz zapisnika o uviđaju poslovni broj P-266/2022 od 9.05.2025., strana 133 spisa a koja činjenica nije sporna između stranaka

6. Između parnični stranaka sporno je da li tužiteljica ima pravo na zaštitu prava vlasništva radi uznemiravanja svog suvlasničkog djela na spornim nekretninama.

7. Na konkretan pravni odnos treba primijeniti odredbu čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) koja određuje:

„(1) Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

(2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

(3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

(4) Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika."

Tužbeni zahtjev kod negatorije upravljen je na prestanak uznemiravanja i na propuštanje daljnjeg uznemiravanja. Kao sporedni zahtjev dolazi zahtjev za naknadom štete koji u ovom postupku nije postavljen.

8. Kraj utvrđenja da je tužitelj suvlasnik spornih nekretnine, gdje on kao suvlasnik ima pravo na ovu tužbu na temelju odredbe čl. 46. st. 2. ZVDSP, jer svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, zatim, da je posjednik spornog dijela nekretnine, ima pravo na ovakvu vrstu pravne zaštite protiv tuženika kao suvlasnika predmetnih nekretnina. Na tužitelju leži teret dokaza, on mora dokazati da je vlasnik ili kvalificirali posjednik spornih nekretnina i čin uznemiravanja.

Čin uznemiravanja mora biti protupravna i predstavljati trajno smetanje. To znači da treba dokazati da su da su učinjene one radnje koje znače svojatanje prava ili neko drugo smetanje prava vlasništva. Tuženici sa duge stran moraju dokazati prava koja si svojataju.

9. Iz sadržaja citirane odredbe čl. 167. ZVDSP, koja uređuje vlasničku tužbu - actio negatoria, proizlazi da tu vlasničku tužbu podnosi vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik - posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su dovele do neosnovanog uznemiravanja.

10.Tužitelj je dokazao da je suposjednik zajedno sa tuženicima na predmetnim nekretninama što između stranaka nije ni sporno. Tuženik može biti svaki onaj koji je izvršio čin smetanja ili je po njegovom nalogu ono izvršeno. Prema mišljenju suda tužitelj u ovome postupku nije sa uspjehom dokazao čin uznemiravanja.

11. Cilj je actio negatoria tužbe postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

12. Stoga, vlasnik ima pravo za zaštitu od uznemiravanja u slučaju kada je isti posjednik sporne stvari, konkretno sporne nekretnine ili spornog dijela nekretnine, pa ga treća/e osoba/e uznemirava/ju u pravu vlasništva njegove stvari na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica posjednica svih stvari koje su predmet uznemiravanja prava vlasništva ,a posjed iako su suvlasnici tih istih nekretnina tuženici nemaju.

13. Uznemiravanje može biti i aktivna radnja i propuštanje. Ovdje je uznemiravanje bilo aktivnim radnjama po navodima tužiteljice. Uznemiravanje mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, ali se može raditi i o radnjama koje se ponavljaju periodično ili se može opravdano očekivati da će se ponoviti. Pretpostavka za negatorijsku tužbu je da je uznemiravanje učinjeno bespravno.

14. Provedenim dokaznim postupkom saslušanjem stranaka, svjedoka te uvidom u pravomoćne i nepravomoćne odluke suda kao i ostale isprave koje je tužitelj dostavio do zaključenja prethodnog postupka, sud je utvrdio da tužitelj nema pravo na ovu vrstu zaštite prava vlasništva-suvlasništva jer nije dokazala čin uznemiravanja svog prava suvlasništva. Sud je naprijed u obrazloženju odluke već naveo da je teret dokaza na tužitelju a tuženici s druge strane moraju dokazati pravo koje si svojataju.

15. Sam čin uznemiravanja prava suvlasništva tužiteljice nije nitko vidio od saslušanih svjedoka niti imaju bilo kakvih saznanja o činu smetanja koji je predmet raspravljanja. Jedini dokaz koji je tužitelj u ovome postupku ponudio jeste njezina tvrdnja da su to učinili upravo tuženici te iskaz svjedoka ĐV, supruga tužiteljice koji tvrdi da je osobno vidio tuženike kako iznose stvari iz kuće i čine druge čine uznemiravanja koji su predmet tužbenog zahtjeva.

16. Osim ta dva dokaza tužiteljica druge dokaze za navodno uznemiravanje prava suvlasništva sudu nije ponudila. Činjenica je da se svjedok ĐV poziva na video snimke koje da su snimile tuženike u činu smetanja prava vlasništva, međutim te snimke do zaključenja prethodnog postupka sudu nisu predane pa onda niti ne mogu biti dokaz ako iste stvarno i postoje. Naime, neživotno je i nelogično da bi prosječna osoba koja traži ovu vrstu pravne zaštite takav dokaz ne predala sudu kako bi na vrlo vjerodostojan i uvjerljiv način dokazala uznemiravanje prava suvlasništva.

Sud nije poklonio vjeru niti tužiteljici niti svjedoku ĐV jer su njihovi iskazi neživotni, nelogični a osim svojih iskaza ne nude niti jedan drugi objektivni ili subjektivni dokaz. Naime svjedoci koji su u ovom postupku saslušani nitko od njih nema saznanja o tome da su baš tuženici počinili uznemiravanje prava suvlasništva tužiteljice na način da su ih osobno vidjeli ili da imaju nekakav druga saznanja. Svjedok OV svoja saznanja o činu uznemiravanja ima isključivo iz pričanja tužitelja. Stoga sud smatra da iskaz tog svjedoka ne može biti pravno relevantan jer nema odgovarajuću težinu kada se analitiraju svi dokazi svaki za sebe i u svojoj ukupnosti.

Svjedoci LV i ŽV nemaju nikakvih saznanja o pravno relevantnim okolnostima ovoga slučaja pa su njihovi iskazi bez predmetni.

17. Tužitelj ne samo da mora dokazati kumulativno čin uznemiravanja već taj čin mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje. Ništa od toga tužitelj nije dokazao. Naime, nije sporno da su tuženici suvlasnici zajedno sa tužiteljicom na predmetnim nekretninama. Sudu se čini potpuno nelogično, neživotno i neistinito da bi suvlasnici uništavali svoju imovinu kako to opisuje tužitelj u tužbenom zahtjevu jer to jednostavno nema nikakvog smisla.

U svom iskazu tuženici su vrlo iskreno priznali da su iz predmetne nekretnine nakon smrti pok. ČV uzeli jedan luster, neke slike i kipove koje im je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ostavila pok. ČV. O tome postoji i policijski zapisnik. Tuženici te stvari i danas imaju u posjedu te su nudili da će ih donijeti na sud ukoliko to bude bilo potrebno. Tužiteljica očito zaboravlja da su tuženici suvlasnici na predmetnim nekretninama kao i ona i da do razvrgnuća suvlasničke zajednice tuženici kao i tužiteljica imaju jednaka prava na predmetnim nekretninama. Međutim u postupku je utvrđeno i to je nesporno između stranaka da posjed svih nekretnina drži upravo tužiteljica i to odmah nakon smrti pok. ČV.

18. Očito je između stranaka neko vrijeme tokom 2021. bilo sukoba oko predmetnih nekretnina te je i tužiteljica u iskazu rekla da su si međusobno mijenjali brave ali je isto tako priznala da od podnošenja ove tužbe, to je 28.06.2022. sa tuženicima nema više nikakvih problema i da više nema uznemiravanja a ona da se nalazi u posjedu svih nekretnina.

19. Slijedom svega navedenog sud smatra da zahtjev tužitelja treba odbiti temeljem čl. 8 u svezi sa čl. 221 a ZPP-a jer tužiteljica po mišljenu suda , a na koji je teret dokazivanja nije dokazala čin uznemiravanja prava suvlasništava na predmetnim nekretninama.

20. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženicima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav odgovora na tužbu, pristup na četiri ročišta za glavnu raspravu, sastav jednog pisanog podneska u sveukupnom iznosu od 600 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV 25% tuženicima na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.500,00 eura. Tom iznosu valja pridodati povećanje tarife od 10% za zastupanje više osoba u iznosu od 150,00 eura pa sveukupan trošak koji pripada tuženicima iznosi 1.650,00 eura.

U Puli 22. prosinac 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženicima po punomoćniku