Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-47/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari prvotužitelja AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužiteljice AGČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zlatku Bukovcu, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv tuženika Grada Velike Gorice, OIB: 75834963344, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave 14. studenog 2025. u prisutnosti prvotužitelja, punomoćnika prvotužitelja i drugotužiteljice te punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu održanom 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prvotužitelja AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljice AGČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi: ,,Tuženik Grad Velika Gorica, OIB: 75834963344, dužan je trpjeti da se prvotužitelj AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljica AGČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], upišu u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici na jednake dijelove na cijelom suvlasničkom dijelu Grada Velike Gorice (koji iznosi ¼) na k. č. br. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište od 157 m2, dvorište od 385 m2 i gospodarska zgrada, [adresa], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Odbija se zahtjev prvotužitelja AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljice AGČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troška ovog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvotužitelj AG, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: prvotužitelj) i drugotužiteljica AGČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: drugotužiteljica) u tužbi od 9. veljače 2021. navode da su upisani kao suvlasnici i to svaki u ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište od 157 m2, dvorište od 385 m2 i gospodarska zgrada, [adresa], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je u ¼ dijela upisana ŠG, žena A, [adresa], njihova majka, koja je umrla i u tijeku je ostavinski postupak, dok je na spornih ¼ dijela te nekretnine kao suvlasnik upisan tuženik Grad Velika Gorica (dalje u tekstu: tuženik). U naravi su prvotužitelj i drugotužiteljica posjednici cijele nekretnine. Navedeni upis u zemljišnu knjigu i katastar nastao je nakon okončanja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je tada bila sporna bivša k. č. br. [katastarska čestica] od 81 m2, k. o. [katastarska općina], međutim, Grad Velika Gorica je upisan u ¼ dijela na cijeloj nekretnini. Obzirom na navedeno ustaju s predmetnom tužbom koju predlažu prihvatiti uz dosudu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Potvrđuje navod tužitelja o suvlasništvu te dodaje da je predmetna čestica nastala u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od ranijih čestica kčbr. [katastarska čestica] gradilište uz Vel. Gorici 482m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za korist prvotužitelja u ¼ dijela, LG u 2/4 dijela i drugotužiteljice u ¼ dijela te četice kčbr. [katastarska čestica] gradilište u Velikoj Gorici 81m2 upisana u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao samovlasništvo [adresa]. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da se stara čestica kčbr. [katastarska čestica] gradilište površine 81m, a od čijih dijelova je nastala novoformirana čestica 751 k. o. [katastarska općina] na temelju Zapisnika Općine br. UP/I-05-15/23-1988 od 27. travnja 1988. otpisuje i prenosi u zk. ul. [broj ZK uloška] za korištenje Općine Velika Gorica. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da se na temelju Uvjerenja od 26. studenog 1999. pod Z-2956/99 i čl. 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima besteretno otpisuje kčbr. [katastarska čestica] u novi zk. ul. [broj ZK uloška] na ime i vlasništvo Grada Velike Gorice. Stoga smatra da ima valjani pravni temeljem, pri čemu se poziva na odredbe čl. 360. i čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da bude upisan kao suvlasnik na novoformiranoj čestici kčbr. [katastarska čestica] u čiji sastav je ušla i ranija čestica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok istovremeno tužitelji ne navode pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva suvlasničkom dijelu tuženika na predmetnoj nekretnini.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo u sve dokaze koje su predložile stranke i to uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (str. 3-4 spisa), zapisnik ovosudnog zk odjela od 05.12.2011. (listovi 5-7, 11-12 spisa), povijesni zk izvadak iz ručno vođene knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (listovi 13-30 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem prvo i drugotužitelja (str. 47 spisa).

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva prvotužitelja i drugotužiteljice na ¼ dijela nekretnine iz izreke presude koji suvlasnički udio u zemljišnoj knjizi dolazi upisan za korist tuženika.

6. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je čestica kčbr. [katastarska čestica] gradilište površine 81m (od dijela koje je nastala novoformirana čestica 751 k. o. [katastarska općina]) na temelju Zapisnika Općine br. UP/I-05- 15/23-1988 od 27. travnja 1988. otpisana i prenesena u zk. ul. [broj ZK uloška] za korištenje Općine Velika Gorica.

7. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na temelju Uvjerenja od 26. studenog 1999. pod Z-2956/99 i čl. 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima besteretno otpisana kčbr. [katastarska čestica] u novi zk. ul. [broj ZK uloška] na ime i vlasništvo Grada Velike Gorice.

8. Uvidom u Zapisnik ovosudnog zk odjela poslovni broj Z-1351/2008/6217 od 05.12.2011. utvrđeno je da je isti sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a kojem su pristupile stranke ovdje drugotužiteljica i tuženik, dok iz sadržaja istog proizlazi da je prvotužitelj uredno obavješten o izlaganju zemljišne knjige međutim nije pristupio. Ujedno, iz zapisnika proizlazi da je temeljem izviđajnog postupka i istog zapisnika doneseno Rješenje kojim se čestice br. 1608/3 (zk. ul. [broj ZK uloška]) i broj 1608/5 (zk. ul. [broj ZK uloška]) upisuju u novi zk. ul. [broj ZK uloška]. Na Zapisnik nisu unesene primjedbe ili prigovori sudionika.

9. Prvotužitelj je u svom iskazu danom na ročištu održanom 25. rujna 2025. naveo da je njegov otac još 1967. stekao predmetnu nekretninu i to kupoprodajnim ugovorom 8. svibnja 1967. koji je zaključen s tadašnjim vlasnikom. Taj ugovor je bio pisan rukom i potpisan od svih dionika s navedenim opisom nekretnine koja u tom momentu još nije bila parcelizirana. U samom ugovoru otac je stavio primjedbu da će doplatiti u roku 30 dana za površinu predmetne nekretnine koja bi prelazila 160 čhv. Kada je on za potrebe ovog postupka od Državnog arhiva zatražio navedeni ugovor kako bi isti usporedio s ovim koji on posjeduje, dobio je ugovor od 17. svibnja 1967., pisan pisaćom mašinom, bez potpisa, na kojem su navedene druge čestice, druga kupoprodajna cijena. Ističe kako je rješenje za građevinsku dozvolu koju je otac dobio od tadašnje općine navedena čestica iz ugovora koji je pisan rukom, odnosno ugovora od 8. svibnja 1967. Na uporabnoj dozvoli također je stajala ista čestica iz ugovora od 8. svibnja 1967. Na listovima gdje su dati položajni nacrti vidi se da se tek nakon oba ugovora pristupilo parcelizaciji. I u tom slučaju ta čestica koja ima oblik kocke je podijeljena na način da je gornji desni trokut parcele izuzet, a zauzvrat je dat donji desni trokut susjedne čestice. Iste te godine 1967. tadašnja općina odustala je od takve namjenske parcelizacije te je oduzet od predmetne čestice dati donji desni trokut susjedne čestice, a gornji desni oduzeti trokut parcele je vraćen onom ranijem vlasniku od kojeg je njegov otac kupio predmetnu česticu, odnosno konkretni taj trokut. Taj raniji vlasnik se zvao DG koji je tada vršio funkciju predsjednika skupštine Općine Velika Gorica. Nakon toga je isti taj DG predložio njegovom ocu da ponovno otkupi taj komad čestice na što otac nije pristao. Nakon toga je njegov otac bio izložen pritiscima na koje nije pristao te je upisani vlasnik DG poklonio svom sinu SG sporni dio predmetne nekretnine, a koji je potom isti dio besplatno ustupio Gradu Velika Gorica. Istaknuo je da od 1967. od kada je njegov otac stupio u posjed toga isti posjed u cijelosti ogradio i tako je i dan danas ograđen i oni, drugotužiteljica i on, ga danas tako koriste i uživaju. U takvom ih uživanju nekretnine nitko nikada nije ometao ili ograničavao. Dodao je da je njegov otac 1991. od tadašnje općine zatražio brisanje društvenog vlasništva i to na čestici 1608/3 i 1608/5 te mu je brisano na čestici 1608/3, a u odnosu na česticu 1608/5 se isto tijelo oglušilo. Na predmetnom dijelu nekretnine izgrađena je garaža otprilike 1988. i koja se nalazi unutar ograđenog dijela cijele nekretnine. U odnosu na isti objekt nikada nitko od nadležnih tijela nije upozoravao na bespravnu gradnju, odnosno nikada ih nitko nije zatražio uklanjanje objekta.

10. Drugotužiteljica je u svom iskazu danom nakon iskazivanja prvotužitelja potvrdila sve navode istog, koji je njen brat i izjavila da ništa drugo nema za dodati.

11. Iako točno ukazuje tuženik kako prvotužitelj i drugotužiteljica u tužbi ne navode pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva ¼ dijela predmetne nekretnine koji je upisan za korist tuženika iz činjeničnih navoda tužbe i navoda iznesenih tijekom postupka se zaključuje da dokazuju stjecanje temeljem dosjelosti.

12. Obzirom na isto prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje u tekstu: ZV) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Budući tek iz iskaza prvotužitelja i drugotužiteljice proizlazi činjenica da je njihov zajednički pravni prednik, njihov otac 1967. stekao predmetnu nekretninu i to kupoprodajnim ugovorom 8. svibnja 1967. zaključen s tadašnjim vlasnikom to je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91., 9/92. i 77/92.; ZOVO). U svakom slučaju, trebalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452. -1470. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, sudska praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek dvadeset godina posjeda takve kakvoće.

13. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZV, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

14. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.

2. st. 1. ZPP te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

15. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

16. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP- a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP-a.

17. Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje u konkretnom slučaju teret dokaza činjenice o stjecanju prava vlasništva dosjelošću tužitelja je na prvotužitelju i drugotužiteljici. Međutim, prvotužitelj i drugotužiteljica su radi utvrđenja odlučnih okolnosti u ovoj pravnoj stvari (da su u posjedu dijela predmetne nekretnine upisane za korist tuženika kroz zakonom potrebno vrijeme te da takav njihov eventualni posjed ima zakonom određenu kakvoću) predložili samo svoje saslušanje kao stranaka, a istinitost tih svojih tvrdnji, po stavu ovog prvostupanjskog suda, nisu mogli dokazati isključivo i jedino svojim subjektivnim iskazom, to ocjenom ovog suda nisu uspjeli dokazati istinitost svojih tvrdnji na kojima zasnivaju svoj zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Naime, prvotužitelj i drugotužiteljica su bili dužni sudu pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstva odnosno uvjeriti sud u svoje navode iz tužbe iskazima dovoljnog broja svjedoka, eventualno izvadcima iz katastra ili uviđajem na licu mjesta koji bi zajedno činili jedan dokazni materijal o poštenom posjedu utuženog dijela predmetne nekretnina.

18. Posljedično navedenom, primjenom pravila o teretu dokazivanja, a koja su na strani prvotužitelja i drugotužiteljice, te primjenom materijalnog prava iz čl. 159 st. 1., 2. i 3. ZV, kada je, utvrđenjem da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili zakonom propisani uvjeti za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, odbijen je tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužiteljice i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

19. Budući su prvotužitelj i drugotužiteljica u cijelosti izgubili ovaj spor, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, nemaju pravo niti na naknadu parničnih troškova ovog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.

20. Budući tuženik nije potraživao naknadu troška parničnog postupka, to sud o istima nije donosio odluku, u smislu odredbe članka 2. i članka 164. ZPP-a.

Velika Gorica, 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dn-a:

1. Prvotužitelju i drugotuženoj, po punomoćniku

2. Tuženiku