REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-95/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Lubina, odvjetniku u OD Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tuženice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Petru Blaževiću, odvjetniku u Splitu, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 30. listopada 2025., poslovni broj: P Ob- 550/2023-20, u sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ZT, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, od 30. listopada 2025., poslovni broj: P Ob- 550/2023-20.

II Tuženica se odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Razvodi se brak zaključen 5. svibnja 1984. u Splitu, između ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZT, rođenog prezimena E, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Split za godinu 1984. pod rednim brojem 00298.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur.“

2. Protiv navedene presude tuženica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; - dalje: ZPP), posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. U žalbi navodi da je pobijana presuda u cijelosti nezakonita, to posebno iz razloga što je prvostupanjski sud odlučio da nije potrebno provesti dokaz saslušanjem tužitelja, čime da se oglušio na njezine navode koji se odnose na zdravstveno stanje tužitelja koji je teško bolesna osoba i koji boluje od Parkinsonove bolesti već 20 godina, kao i iz razloga što je sud nije proveo dokaz vještačenjem tužitelja koji da nažalost zbog svoje bolesti nije sposoban samostalno razlučivati, te mu je konstantno potrebna briga i pažnja koju su mu članovi njegove uže obitelji, odnosno ona-tuženica i njihova dva sina, spremni pružiti. Zbog navedenog smatra da je prvostupanjski sud povrijedio načelo pravičnog postupka i materijalne istine. Ukazuje i na to nije ispunjena niti jedna od dviju pretpostavki propisanih člankom 51. Obiteljskog zakona, zbog kojih bi sud trebao razvesti brak. Naposlijetku navodi i da smatra nepravilnom i odluku o parničnom trošku jer isti da nije trebao biti dosuđen tužitelju.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Traži trošak

2.3. Osporava odluku o troškovima postupka iz razloga osporavanja odluke o tužbenom zahtjevu.

2.4. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti uvaži njegov tužbeni zahtjev te naloži tuženici da mu naknadi parnični trošak, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu da ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura, uvećano za sudsku pristojbu po nalogu suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; - dalje: ObZ). Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se svodi na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice odnosno njezinog viđenja predmetne pravne situacije, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, dakle na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza utvrđene su sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, tako da je i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Neosnovani su žalbeni navodi da bi prvostupanjski sud iz razloga što unatoč prijedlogu tuženice, nije saslušao tužitelja i nije proveo dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđenja stvarnog zdravstvenog i mentalnog stanja tužitelja, povrijedio načela pravičnog postupka i materijalne istine. Naime, prema odredbi članka 220. stavka 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je u predmetnom slučaju upravo na taj način i postupio, izveo je sve dokaze bitne za odluku u predmetu, dao je ocjenu izvedenih dokaza, a nezadovoljstvo tuženice činjenicom da sud nije prihvatio sve njezine dokazne prijedloge, ne čini pobijanu presudu nepravilnom i nezakonitom, jer je sud očito pravilno ocijenio da valjanu odluku može donijeti temeljem provedenih dokaza. Nadalje, člankom 311. stavka 1. ZPP-a propisano je da sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze, a stavkom 2. istog članka, da je dužnost suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća brinuti se da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se postupak zbog toga ne odugovlači. Sud je autonoman u izboru predloženih dokaza radi utvrđivanja važnih činjenica, pa korištenjem ovim ovlaštenjem nije počinjena niti jedna povreda postupka. Radi se o diskrecijskom pravu suda kojim se prvostupanjski sud pravilno poslužio kada je u konkretnom slučaju zaključio da nije potrebno provesti dokaz saslušanjem tužitelja i medicinskim vještačenjem.

6.1. Vezano za dokazni prijedlog koji se odnosi na saslušanje tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja, valja navesti da prema odredbama ZPP-a, saslušanje stranaka nije nužno i obvezno u svakom predmetu, već sud procjenjuje koje dokaze će provesti, uključujući i saslušanje stranaka. Prema članku 264. ZPP-a sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Dakle, sud može (ne mora) provesti dokaz saslušanjem stranaka ako smatra da je to potrebno za utvrđivanje istine i rješavanje spora, to je jedan od mogućih dokaza kako bi se utvrdile činjenice važne za rješavanje spora, ali nije dokaz koji je sud u obvezi provesti. Odbijanje provođenja dokaza saslušavanjem stranaka opravdano je u situacijama kada sud procijeni da takav dokaz nije potreban za utvrđivanje istine ili da neće doprinijeti razjašnjenju spora i da bi samo usporilo rješavanje spora bez stvarne koristi, što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno procijenio jer bi se odgađanjem ročišta i zakazivanjem novog radi saslušanja tužitelja nepotrebno produžio postupak (bez doprinosa rješavanju spora u korist tuženice), obzirom da se tužitelj preko svog punomoćnika decidirano izjasnio da uslijed postupanja tuženice koja je bez njegovog pristanka u spis dostavila njegovu medicinsku dokumentaciju, neće pristupiti u sud radi saslušanja.

6.2. U odnosu na problematiku zbog neprovođenja dokaza medicinskim vještačenjem, koje tuženica smatra nužnim provesti obzirom na zdravstveno stanje tužitelja koji je teško bolesna osoba i koji boluje od Parkinsonove bolesti već 20 godina, te koji da nažalost zbog svoje bolesti nije sposoban samostalno razlučivati, ističe se da nije sporna činjenica da tužitelj boluje od Parkinsonove bolesti, jer proizlazi i razvidna je iz medicinske dokumentacije koju je tuženica predala u spis, međutim ta činjenica automatski ne ukazuje da tužitelj zbog bolesti nije sposoban samostalno razlučivati, posebno uzimajući u obzir da je na zahtjev prvostupanjskog suda, Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split (dalje u tekstu HZSR), od izabrane obiteljske liječnice tužitelja, zatražio njegovu medicinsku dokumentaciju, te je na temelju iste utvrdio kako nije indicirana potreba pokretanja postupka lišenja poslovne sposobnosti za tužitelja, dakle nema elemenata za pokretanje takvog postupka, o čemu je HZSR svojim dopisom od 23. travnja 2025., obavijestio prvostupanjski sud, a s čime je sud upoznao tuženicu.

6.2.1. Prema članku 77. stavka 1. ZPP-a stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, a stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost) kako je to propisano člankom 79. stavka 1. ZPP-a. Dakle, poslovna sposobnost stranaka predstavlja procesnu pretpostavku za samostalno obavljanje radnji u postupku u smislu članka 79. stavka 1. ZPP-a (parnična sposobnost) pri čemu je za istaknuti i da čak i poslovno nesposobna stranka može sudjelovati u postupku pod pretpostavkama iz članka 80. ZPP-a. Osim toga, punomoć kako je određuje odredba članka 313. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; - dalje: ZOO), ovlaštenje je za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Čak i uslijed gubitka poslovne odnosno parnične sposobnosti stranke, punomoć ne gubi učinak i punomoćnik je ovlašten nadalje zastupati stranku u ovršnom ili parničnom postupku. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, poslovnu sposobnost nema osoba kojoj je ta sposobnost oduzeta odlukom suda, znači punoljetna osoba parnično je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti, pa kako tuženica niti u odgovoru na tužbu niti u žalbi, ne navodi niti dokazuje da bi tužitelju odlukom suda bila u potpunosti ili djelomice oduzeta poslovna sposobnost, pravilno je postupio prvostupanjski sud odlučivši da nije potrebno provođenje dokaza medicinskim vještačenjem.

7. Predmet ovog spora je ocjena osnovanosti tužbe koju je podnio tužitelj ET protiv tuženice ZT, radi razvoda braka.

8. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da su parnične stranke sklopile brak 5. svibnja 1984. u Splitu, koja činjenica je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Split za godinu 1984. pod rednim brojem 00298,

- da je u braku je rođeno dvoje djece Z i TT, koji su punoljetni, dakle stranke nemaju maloljetne djece,

- da je tužitelj 2. studenog 2023. podnio tužbu radi razvoda braka a kao razlog razvoda naveo je da su odnosi između njega i tuženice toliko poremećeni da brak više nije moguć,

- da je u postupku kao nesporno utvrđeno da tužitelj boluje od Parkinsonove bolesti i da mu zbog bolesti nije oduzeta poslovna sposobnost,

- da je iz iskaza tuženice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja utvrđeno da tužitelj s njom ne stanuje od kolovoza 2023., da povremeno dolazi u stan u [adresa] u kojem su ranije skupa živjeli, i to sa svojom sestrom T, gdje se ponekad zadrži nekoliko sati, a ponekad dan-dva-tri, kojim prilikama mu se ona-tuženica ne smije niti približiti jer ga sestra „huška“ protiv nje, misli da tužiteljeva sestra želi da se razvedu kako bi njoj pripao spomenuti stan, misli i da tužitelj živi kod sestre u Zagrebu, kada tužitelj boravi u stanu vrijeđa je, a ona da mu ne kuha, ne pere odjeću i ne pegla, da već nekoliko godina imaju odvojene financije, da je tužitelj u sukobu sa starijim sinom, dok na poziv mlađeg sina ponekad odgovori, da ne spava sa tužiteljem u istoj spavaćoj sobi i da intimne odnose nisu imali tri godine, da unatoč svemu navedenom ona misli da njihov brak ima smisla.

9. Odredbom članka 51. ObZ-a propisano je da će sud razvesti brak:

1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma

2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili

3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

10. Bez obzira na činjenicu što se tuženica protivi razvodu braku, cijeneći iskaz tuženice kao uvjerljiv i argumentiran, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, a uz to da je i bračna zajednica prestala prije više od godinu dana, slijedom čega su ostvarene pretpostavke za razvod propisane odredbom članka 51. točkom 2. i 3. ObZ-a, koja pravna i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženice, dakle neosnovan je i žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Odredbom članka 366. stavka 1. ObZ-a propisano je da će u statusnim stvarima, sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

11.1. Stoga je prvostupanjski sud vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja i o ishodu ovog postupka, primjenom Tbr. 7/3 i Tbr. 52/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23), pravilno odlučio kada je naložio tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura.

12. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a, žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je u cijelosti pobijana prvostupanjska presuda.

13. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom.

Slavonski Brod, 22. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić