Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br.  P-417/2025-35

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku iz Umaga, protiv tuženice ŽM, iz [adresa], sada nepoznata boravišta, zastupana po privremenom zastupniku Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 25. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te privremene zastupnice tuženice, dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj JM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju usmenog ugovora o kupoprodaji nekretnine i dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma s 482 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te je tuženica ŽM, rođ. J, iz [adresa], sada nepoznata boravišta, dužna trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma s 482 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime tužitelja JM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Poreč Općinskog suda u Pazinu.

II. Nalaže se tužitelju da privremenoj zastupnici tuženice, Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča, isplati naknadu u iznosu od 600,00 eura, na žiroračun otvoren kod Erste banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s prijedlogom za zabilježbu spora u zemljišnim knjigama. U tužbi navodi da je s tuženicom 2003. sklopio usmeni kupoprodajni ugovor, izvršio isplatu ugovorene kupoprodajne cijene te ušao u posjed predmetne nekretnine i od tada pa nadalje da se nalazi u neprekinutom i nesmetanom posjedu iste. Po sklapanju usmenog kupoprodajnog ugovora stranke da su dogovorile i sklapanje pisanog ugovora kako bi se tužitelj mogao upisati kao vlasnik. Međutim, u to vrijeme tuženica da je preselila u Njemačku i tuženik da je pokušavao doći do njezine adrese, ali bezuspješno. Predlaže da se tuženici postavi privremeni zastupnik sukladno odredbama čl. 84. st. 1. i 2. toč. 4. ZPP-a.

2. Rješenjem posl. br. P-417/2025-3 od 3. lipnja 2025. određena je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini. A Rješenjem posl. br. Z-10038/2025 od 4. lipnja 2025. provedena je zabilježba spora u zemljišnim knjigama.

3. Rješenjem poslovni broj P-417/2025-9 od 18. lipnja 2025. godine tuženici je postavljen privremeni zastupnik u osobi Kseniji Rajković, odvjetnici iz Poreča.

4. Tuženica po privremenom zastupniku se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da prema Zakonu o obveznim odnosima kupoprodajni ugovor između ostalog mora biti sklopljen u pisanoj formi. Nadalje ističe da navod tužitelja da je pokušavao doći do adrese tuženice nije uvjerljiv jer da postoje državna tijela i u Sloveniji i u Njemačkoj koji vode evidenciju o osobama na njihovom teritoriju. Zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Na temelju provedenih dokaza u spisu sud nije utvrdio adresu tuženice, niti da li bi eventualno tuženica bila pokojna, zato je sud tuženici i postavio privremenog zastupnika radi zaštite njezinih prava i interesa u ovom postupku.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4), izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke, u ortofoto snimak i izvadak iz BZP-a (63-64), te su saslušani svjedoci IM, SM i ĆM te tužitelj kao parnična stranaka.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] k.o. šuma površine 482m2 dolazi upisan a u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice.

9. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka i u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te privremene zastupnice tuženice, a i svjedoka, utvrđeno je da nekretnina koju je pokazao tužitelj da je predmet spora je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma, uređena, održavana, s tlocrtnom površinom prema službenom katastarskom stanju od 482 m2, da sa južne strane međa je potporni zid visine 50 cm, sa zapadne strane međa je ogradni zid visine od 0,5 do 1,5 m, sa istočne strane međa je žica pričvršćena na željeznim stupovima, a sa sjeverne strane nije vidljiva fizička međa. Na predmetnoj nekretnini nalazi se mobilna kamp prikolica i jedan šator.

10. U postupku su saslušani svjedoci IM, ĆM i SM koji su iskazali da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu 2003., da se od tada nalazi u kontinuiranom samostalnom i mirnom posjedu, da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu prodavateljici u iznosu od 4.500,00 eura i da su oni dolazili i da dolaze na predmetnu nekretninu i da nikada nitko nije smetao tužitelja ili mu prigovarao da koristi predmetnu nekretninu. Tužitelj da na predmetnoj nekretnini uzgaja razno bilje gljive, "čuvar kuće" jer da je tužitelj fito terapeut i da se bavi liječenjem na bazi biljnih preparata.

11. Tužitelj je kao parnična stranka slušao iskaze svjedoka i u cijelosti je potvrdio da su iskazi svjedoka točni i u svom iskazu da bi to isto ponovio. Nadalje je iskazao da je na razne načine pokušavao pronaći tuženicu u Sloveniji, u Njemačkoj, budući da ju je tražio u [adresa] te da je dobio informaciju da je prokockala kuću te da je otišla, zatim da se obratio Župnom uredu, zatim Uredu za osobe koje su odselile te da je upućen u Novo Mesto gdje je dobio informaciju da tuženica živi u okolici Stuttgarta, čak da je dobio i adresu i otišao u Njemačku, međutim, tamo da je dobio informaciju da je tuženica živjela sa jednim čovjekom koji je preminuo te da je prodala tu kući gdje su živjeli u [adresa]. Tužitelj je opisao kako je kupio predmetnu nekretninu i to tako da je tuženica izgubila novce u Casinu u Poreču, da je tada imala oko 60 godina i da je htjela prodati mu predmetnu nekretninu, na što je on i pristao jer je bio zainteresiran za jednu takvu nekretninu – šumu gdje bi mogao uzgajati ljekovito bilje s obzirom da se bavio i još uvijek se bavi fito terapijom. Dogovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 4.500,00 eura i taj iznos u protuvrijednosti kuna da joj je isplatio, a tuženica da je obećala da kada dođe u [adresa] da će odmah napraviti papire kako bi se on mogao upisati kao vlasnik. Međutim, nakon toga nije više mogao stupiti u kontakt s tuženicom iako ju je kontinuirano tražio duže vrijeme.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud je nesporno utvrdio da je tužitelj, bio u mirnom, posljednjem, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine od 2003. godine kada je tu nekretninu, na temelju usmenog ugovora kupio od tuženice za 4.500,00 eura te da je tužitelj navedeni iznos isplatio tuženici u protuvrijednosti u kunama. Svjedoci i tužitelj su iskazivali sigurno, uvjerljivo i sukladno, zato je sud prihvatio iskaz svjedoka i tužitelja, vjerodostojnim.

13. Iz provedenih dokaza je dakle utvrđeno da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu 2003. za kupoprodajnu cijenu od 4.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama, da ugovor nije sastavljen u pisanoj formi, ali da je u cijelosti izvršen. Također je nesporno utvrđeno da je posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit više od 20 godina.

14. Točan je navod tuženice iz odgovora na tužbu da kupoprodajni ugovor za nekretninu mora između ostalog biti sklopljen u pisanoj formi. Međutim, odredba čl. 294. ZOO-a propisuje osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik. Tako navedena odredba propisuje da ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom djelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Provedenim dokazima utvrđeno je da je ugovor između ugovornih strana u cijelosti izvršen.

15. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

16. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet niti smetan tužitelju te da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine najmanje 20 godina.

17. Tuženica po privremenoj zastupnici osporava tužitelju pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

18. U ovom postupku, primjenom instituta dosjelosti, poštenje posjeda se pretpostavlja. Sama činjenica da je kao suvlasnica na predmetnoj nekretnini upisana tuženica, ne čini posjed tužitelja nepoštenim, jer u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla.

19. Što se tiče posjeda predmetne nekretnine niti jedan od svjedoka, niti tužitelj, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige), ta isprava se odnosi na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i tužitelja glede posjeda. Kako je već naprijed navedeno tužitelj je u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, najmanje 20 godina. Teret dokaza glede poštenja posjeda bio je na tuženici, međutim tuženica niti jednim dokazom nije dokazala nepoštenje posjeda tužitelja. Konačno, tužitelj je dokazao (iskazima svjedoka i tužitelja, koje iskaze je sud prihvatio kao vjerodostojne) da je kupio predmetnu nekretninu i u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, tako je tužitelj i po osnovi pravnog posla, koji je u cijelosti izvršen, tj. realiziran, stekao pravni osnov za uknjižbu svog prava vlasništva na suvlasničkom dijelu na koji dolazi upisana tuženica. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao i dosjelošću.

20. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

21. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je morao s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

22. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

23. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženici je bio teret dokaza da posjed tužitelja nije pošten, međutim tuženica to nije dokazala, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužitelja.

24. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužitelj, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem.

25. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

26. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I izreke.

27. Privremenoj zastupnici tuženice priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištima 24.09.2025. i 25.11.2025. za svaku radnju po 200,00 eura što ukupno iznosi 600,00 eura. Iz pravnog shvaćanja danog od strane Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. troškove za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, neovisno o uspjehu u sporu. Naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik određuje se u skladu sa Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Visina priznatog i obračunatog troška privremenoj zastupnici temelji se na tarifnom broju 8.1, 9.1, 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023).

28. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 22. prosinca 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Privremenoj zastupnici tuženice