REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-763/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OPG Ivan Dominić, OIB: [osobni identifikacijski broj], Mala Subotica, Braće Radića 43, zastupanog po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747 Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 07. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nina Rojnića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Krešimira-Franje Šenjuga, odvjetnika, dana 22. prosinca 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747 Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju OPG Ivan Dominić, OIB: [osobni identifikacijski broj], Mala Subotica, Braće Radića 43, s osnova naknade imovinske štete iznos od 4.426,37 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. rujna 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.010,49 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 22. prosinca 2025. godine do isplate, sve kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu u iznosu od 882,54 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se dana 11. rujna 2021. godine dogodila prometna nezgoda u Čakovcu, u kojoj je oštećeno teretno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja. Navodi se da je za prometnu nezgodu odgovoran vozač ZZ koji je upravljao osobnim vozilom koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj navodi da mu je u prometnoj nezgodi oštećeno njegovo vozilo marke Citroen Jumpy, na kojem je nastala totalna šteta. Nadalje, navodi da se obratio odštetnim zahtjevom tuženiku koji mu je u mirnom postupku isplatio iznos od 36.750,00 kn. S obzirom na navedeno, tužitelj potražuje naknadu štete umanjene za nesporno isplaćeni iznos, tako da na ime štete na vozilu traži naknadu u iznosu od 40.000,00 kn (što u protuvrijednosti u eurima iznosi 5.308,91 eura, po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kn), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 14. rujna 2021.g. do isplate, te uz naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija i djelomična odgovornost tuženika. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti vozača vozila u vlasništvu tužitelja jer se kretao nedozvoljenom i neprilagođenom brzinom, što je bilo od direktnog utjecaja na nastanak štetnog događaja. Osporava visinu tužbenog zahtjeva tj. štetu na vozilu tužitelja u visinu koju tužitelj traži tužbom. Naglašava da je vrijednost vozila u vrijeme nezgode bila 75.000,00 kn (prema ponudama na web oglasnicima njuškalo.hr i mobile.de) te prema vrijednosti ostatka vozila, visina totalne štete bi iznosila 52.500,00 kn. Smatra da utvrđenu visinu štete na vozilu treba umanjiti za omjer suodgovornosti od 30%, pa je tužitelju isplatom iznosa od 36.750,00 kn u cijelosti naknađena šteta na vozilu.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom potvrde MUP-a, prometne dozvole, računa, obrazložene ponude, zapisnika o očevidu, situacijskog plana, službenih bilješki, obveznog prekršajnog naloga, izvida štete, fotografija oštećenja na vozilima, prometnim vještačenjem po vještaku Robertu Spudiću dipl. ing., saslušanjem HZ i saslušanjem SZ.

4. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija i djelomična odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno da je na vozilu tužitelja nastala imovinska šteta i da je u mirnom postupku tužitelju isplaćen nesporni dio naknade u iznosu od 36.750,00 kn.

6. Tuženik prigovora podijeljenoj odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, navodeći da je vozio nedopuštenom i neprilagođenom brzinom, što je utjecalo na nastanak štetnog događaja i obim štete.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđivanja spornih činjenica, provedeni su već navedeni dokazi.

9. Saslušan je HZ koji je upravljao vozilom Citroen kombi prema Čakovcu i kretao se Sajmišnom cestom. Došavši do raskrižja, nastavio je vožnju ravno, jer se kretao ulicom koja ima prednost prolaska. Svjedok je opisao da se radi o raskrižju na kojem promet nije reguliran semaforima, već se primjenjuju pravila o prednosti prolaska i prometni znakovi. Naveo je da se prometni znak STOP nalazi ispred raskrižja, u ulici iz koje je naišlo vozilo osiguranika tuženika. Naveo je da je tom vozaču ograda spremišta za otpad donekle zaklanjala vidik, tako da je vozilom morao doći skroz do raskrižja, da provjeri prolazi li koje vozilo glavnom ulicom. Svjedok navodi da je vozio brzinom oko 50 do 60 km/h i da je vozilo osiguranika tuženika primijetio tek kad je došlo odnosno dojurio ispred njega. Naveo je da nije imao vremena kočiti, već da je udario u desna stražnja vrata tog automobila, od kojeg udarca se vozilo kojim je upravljao dva puta okrenulo na cesti i na kraju udarilo u prometni znak, a i drugo vozilo se okrenulo na cesti. Izjavio je da je na vozilu kojim je upravljao procijenjena totalna šteta. Zaključio je da taj drugi vozač nije stao sa svojim vozilom prije raskrižja.

10. Saslušan je SZ koje je naveo da je u ovoj prometnoj nezgodi bio suvozač u vozilu kojim je upravljao njegov otac HZ. Izjavio je da je u spornom raskrižju drugo vozilo naišlo velikom brzinom, odnosno projurilo iz sporedne ulice, te je u samom raskrižju došlo do sudara među njima. Procjenjuje da se vozač drugog vozila kretao brzinom od 80 do 90 km/h ako ne i više. Napomenuo je, da se u ulici iz koje je naišlo to vozilo, nalazi prometni znak STOP. Naglasio je da vozilo s kojim su se sudarili opće nije vidio prije nezgode, već tek u trenutku sudara.

11. Iskaz svjedoka je saslušan osim u dijelu u kojem je naveo da je vozio brzinom od 50 do 60 km/h. Naime, prometni vještak je utvrdio da je HZ vozio brzinom od 76,4 km/h, što je osjetno više od brzine koju je naveo u svom iskazu.

12. Jednako tako i iskaz zakonskog zastupnika tužitelja nije prihvaćen u dijelu u kojem je spomenuo brzinu kretanja vozila u kojem se nalazio kao suvozač, jer je i on prijavio znatno manju brzinu od stvarne brzine utvrđene vještačenjem. U ostalom dijelu su iskazi svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja uglavnom prihvaćeni.

13. Provedeno je prometno vještačenje po vještaku Robertu Spudiću dipl. ing. na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i utvrđivanja visine štete na vozilu tužitelja. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je brzina kretanja teretnog vozila tužitelja u trenutku kontakta bila oko 76,4 km/h. Naveo je da se pri toj brzini, intenzivnim kočenjem, vozilo tužitelja moglo zaustaviti na putu od oko 31,2 m. Vještak je naveo da je provjerom analitičkog izračuna brzine u programu Analayzer Pro, utvrđena brzina kretanja vozila tužitelja od 74,9 km/h i da je ta razlika tehnički prihvatljiva i ulazi u domenu tehničkog odstupanja.

14. Vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće utvrditi dinamiku uključivanja osobnog vozila osiguranika tuženika, odnosno nije moguće utvrditi je li to vozilo iz zaustavnog položaja dostigao sudarnu brzinu ili je kontinuirano održavao brzinu. Ako se vozilo osiguranika tuženika zaustavilo na znak STOP i krenulo iz zaustavnog položaja do mjesta sudara, mogao je imati brzinu od oko 23,9 km/h, koju brzinu je ostvario u vremenu od oko 1,7 s. U trenutku kada je osiguranik tuženika u osobnom vozilu BMW započeo s radnjom uključivanja na glavnu prometnicu, teretno vozilo tužitelja se nalazilo od mjesta kontakta udaljeno oko 36 m. 15. Ukoliko je osiguranik tuženika obavljao kontinuiranu radnju uključivanja na glavnu prometnicu bez zaustavljanja, tada je prosječnom brzinom od oko 30 do 35 km/h do mjesta kontakta došao za oko 1,2 s. U trenutku kada je osiguranik tuženika započeo s uključivanjem na glavnu prometnicu, teretno vozilo tužitelja se nalazilo udaljeno od mjesta kontakta oko 25,4 m. Vještak je naveo, da je provjerom na programu Analsyzer Pro, utvrđena brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku kontakta od oko 33,1 km/h.

16. Prema utvrđenju vještaka, do prometne nezgode ne bi došlo da se vozač osiguranik tuženika prije poduzimanja radnje prolaska kroz raskrižje, uvjerio da radnju može izvesti na siguran način, bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu. S obzirom na preglednost raskrižja, osiguranik tuženika je mogao uočiti teretno vozilo tužitelja na udaljenosti od najmanje 36 m od mjesta kontakta. Vještak je utvrdio da se, u slučaju da se vozilo osiguranika tuženika uključivalo iz zaustavnog položaja u raskrižje, da bi teretno vozilo tužitelja s obzirom na udaljenost od 36 m, brzinu od 76,4 km/h i zaustavni put od kočenjem od 31,2 m, tužitelj zaustavio vozilo prije linije naleta. S druge pak strane, da se vozilo osiguranika tuženika uključivao bez zaustavljanja u raskrižje, tada se vozilo tužitelja nalazilo na udaljenosti od oko 25,4 m, pa uz brzinu od 76,4 km/hi zaustavni put kočenjem od 31,2 m, tužitelj ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije linije naleta. Naglasio je da je dopuštena brzina kretanja 50 km/h.

17. Što se tiče visine štete na vozilu, utvrdio je da stvarna vrijednost teretnog vozila tužitelja na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 10.970,94 eura. Vrijednost ostatka teretnog vozila tužitelja procjenjuje se na 2.413,61 eura. Prema tome, vještak je izračunao da ukupna visina štete predstavlja razliku od procijenjene vrijednosti vozila na dan štetnog događaja i procijenjene vrijednosti ostatka vozila, te iznosi 8.557,33 eura.

18. Tužitelj i tuženik su prigovorili vještačkom nalazu i mišljenju i zatražili njegovo dopunsko očitovanje.

19. U pisanoj dopuni (list 104 do 106 spisa), vještak je naveo da novo nabavna vrijednost vozila na dan izrade dopune nalaza (prema Katalogu orijentacijskih cijena motornih vozila u izdanju Centra za vozila Hrvatske 1/24), uključujući sve troškove do registracije, iznosi 22.083,08 eura. Stvarna tržišna vrijednost tog vozila iznosi 12.558,65 eura, a vrijednost ostatka teretnog vozila (spašenih dijelova) iznosi 2.762,90 eura. S obzirom na to, vještak je izračunao da visina štete na teretnom vozilu tužitelja, svedena na dan izrade nalaza i mišljenja, iznosi 9.795,75 eura.

20. Na ročištu 07. studenog 2025.g. vještak je odgovarao na pitanja punomoćnika stranaka, te je naveo da na kolniku nisu ostali nikakvi materijalni tragovi koji bi upućivali na način kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika, tako da je izračunao obje varijante štetnog događaja, pod uvjetnom da se vozilo osiguranika tuženika kretalo kontinuiranom brzinom i pod uvjetnom da se vozilo zaustavilo ispred znaka STOP i krenulo iz zaustavnog položaja. Naveo je da su obje varijante tehnički moguće, a za decidirano utvrđivanje jedne od varijanti nema elemenata. Naveo je da je u pisanoj dopuni nalaza došlo do pogreške, te je razjasnio svoj nalaz tako da je naveo da je tužitelj mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara pod uvjetom da se kretao kontinuiranom brzinom od 50 km/h, bez obzira na način kretanja vozila osiguranika tuženika. Dakle, da se vozilo tužitelja kretalo dopuštenom brzinom od 50 km/h, moglo se intenzivnim kočenjem zaustaviti na putu od 22,7 m.

Osim toga, vještak je utvrdio da se vozilo tužitelja moglo zaustaviti intenzivnim kočenjem, u slučaju da se osiguranik tuženika kretao kontinuiranom brzinom, jer bi se u tom slučaju ulaskom u raskrižje, teretno vozilo tužitelja nalazilo udaljeno 25,4 m od mjesta kontakta, a zaustavni put kočenjem je iznosio 22,7 m. Nadalje, da se osiguranik tuženika kretao i ušao u raskrižje iz zaustavnog položaja, tada se vozilo tužitelja nalazilo udaljeno oko 36 m, pa se u tom slučaju, intenzivnim kočenjem vozilo tužitelja moglo zaustaviti.

Odgovarajući na direktno pitanje punomoćnika tuženika, vještak se izjasnio da bi vozilo tužitelja izbjeglo nalet na vozilo osiguranika tuženika koje se uključivalo u promet, da se kretao brzinama do 50 km/h i to u obje varijante izložene u nalazu i mišljenju. Vještak je objasnio da se pri izračunu visine štete koristio podacima da se radi o vozilu marke Citroen Jumpy, s motorom od 2,0 hdi.

21. Tužitelj je i nakon usmenog očitovanja ustrajao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i predložio provođenje novog prometnog vještačenja. Po stavu ovog suda, nema mjesta određivanju novo prometnog vještačenja, jer je vještak odgovorio u potpunosti na zadatke koje je odredio sud, nalaz i mišljenje je obrazložio pisanim i usmenim putem, te odgovorio na sva pitanja, ujedno pojašnjavajući nejasnoće i pogrešku koja se dogodila u pisanoj dopuni nalaza. Kako su nalaz i mišljenje izrađeni po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, sud ih je u cijelosti prihvatio.

22. U ovom slučaju, primjenjuju se pravila o odgovornosti na osnovi krivnje, odnosno odredba čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05). Stavak 1. propisuje da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Stavak 2. (koji se ovdje primjenjuje), propisuje da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

23. U ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da se vozilo tužitelja kretalo ulicom s prednošću prolaska, dok je vozilo osiguranika tuženika iz sporedne ulice ušlo u raskrižje, ne poštujući prometni znak STOP i ne propuštajući, najprije, vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska, pa tako nije propustio ni vozilo tužitelja koje je naišlo tom glavnom cestom.

24. Takvom radnjom osiguranik tuženika je prekršio odredbu čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja propisuje da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

25. Za navesti je da je protiv osiguranika tuženika vođen prekršajni postupak u kojem protiv njega izdan obavezni prekršajni nalog i proglašen je krivim radi počinjenja prekršaja iz čl. 163. st. 1. i čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

26. S obzirom na sve okolnosti ovog slučaja, utvrđeno je da je odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja značajna i pretežna, jer je ne poštujući prometni znak STOP ušao u raskrižje na glavnu cestu, ne propuštajući prethodno sva vozila koja su se kretala tom cestom.

27. Međutim, vozač koji je upravljao tužiteljevim vozilom kretao se većom brzinom od dopuštene. Naime, on se kretao brzinom od 76,4 km/h, a dopuštena je brzina do 50 km/h. Vještak je utvrdio da bi vozač tužiteljevog vozila intenzivnim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do prometne nezgode ne bi došlo, da se kretao brzinom do 50 km/h. Takvom vožnjom je i vozač tužiteljevog vozila prekršio odredbu čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Osim toga, prekoračena brzina kretanja utjecala je i na obim nastale imovinske štete. Proizlazi dakle da i vozač tužiteljevog vozila snosi određeni stupanj odgovornosti, koji je, dakako, znatno manji od odgovornosti osiguranika tuženika. Po stavu ovog suda, doprinos tužitelja (odnosno vozača tužiteljevog vozila) nastanku štetnog događaja je 10%, dok je odgovornost osiguranika tuženika 90%.

28. U pogledu visine imovinske štete nastale na vozilu tužitelja, navodi se da je u mirnom postupku tuženik isplatio tužitelju nesporni dio naknade u iznosu od 36.750,00 kn (4.877,56 eura, prema fiksnom tečaju konverzije 1 eura = 7,53450 kn).

29. Kako je već navedeno, vještak je utvrdio da stvarna, tržišna vrijednost tužiteljevog vozila iznosi 12.558,65 eura, a vrijednost ostatka vozila (spašenih dijelova) iznosi 2.762,90 eura, pa ukupna visina štete na vozilu tužitelja, svedena na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 9.795,75 eura (73.806,08 kn).

30. Tuženik je u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, isplatio tužitelju nesporni dio naknade štete u iznosu od 4.877,56 eura (36.750,00 kn), pa je ovom presudom dosuđen tužitelju preostali iznos naknade u svoti od 4.918,19 eura (37.056,10 kn). S obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja u omjeru od 10%, naknada štete je umanjena za tu suodgovornost, pa je tužitelju u konačnici dosuđen iznos od 4.426,37 eura (33.350,48 kn).

31. U preostalom dijelu u iznosu od 882,54 eura (6.649,52 kn), tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

32. Dosuđene su tužitelju zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu koje teku od dana 14. rujna 2021. godine (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svog novčanog dugovanja, pa je u obvezi isplatiti tužitelju i zatezne kamate, temeljem člana 1103. u svezi s člankom 29. st. 1. ZOO-a.

33. Kamatna stopa je od 14. rujna 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine, određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, u pogledu kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

35. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, sastav podneska od 22.03.2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od dana 08.12.2022.g. - 100 bodova, pristup na ročište 01.02.2023.g. - 100 bodova, sastav podneska od 07.02.2023.g. - 100 bodova, pristup na ročište 23.10.2023.g. - 100 bodova, sastav podneska od 21.05.2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 25.07.2024.g. -100 bodova, sastav podneska od 23.05.2025.g. - 25 bodova, sastav podneska od 04.06.2025.g. - 25 bodova, pristup na ročište 05.06.2025.g. - 25 bodova, pristup na ročište 25.09.2025.g. - 25 bodova, pristup na ročište 07.11.2025.g. - 100 bodova, ročište za objavu presude - 50 bodova, što je ukupno 978 bodova, odnosno 1.956,00 eura, PDV u iznosu od 489,00 eura, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 425,00 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 49,77 eura, pristojba na presudu u iznosu od 90,72 eura, što je ukupno 3.010,49 eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju s osnova parničnog troška.

36. Dosuđene su tužitelju zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 22. prosinca 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju, shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

37. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 22. prosinca 2025. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika