REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SOLINU

Broj: Pp-18134/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Slavki Kodžoman uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Radunić u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika JK, a zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24“), povodom optužnog prijedloga od strane PU SD Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin pod brojem Klasa: 211-07/25-5/33778, Ur. br. 511-12-32-25-1 od 22. prosinca 2025., nakon provedenog žurnog postupka dana 22. prosinca 2025. objavio je i

presudio je

Na temelju čl.182. st. 1. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18),

Okrivljenik: JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i C, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, vozač taksija, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac troje djece, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan

oslobađa se od optužbe

da bi dana 21. prosinca 2025. u 15:00 sati u obiteljskom stanu u [adresa], u [adresa] počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj malodobnoj kćeri CK (rođ. 2009.) na način da je objema rukama lupao po vratima njene spavaće sobe u kojoj se ista nalazila, kojom prilikom je povišenim tonom govorio "prijavit ću te župniku zbog oholosti, nećeš se krizmati u 2026., prijavit ću te policiji i zatražit ću tvoj odlazak na psihijatriju", a navedeno ponašanje je kod ZK izazvalo osjećaj uznemirenosti, straha i povredu dostojanstva,

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3., a kažnjivo po čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24“).

Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. PU SD, Policijska postaja Solin pod brojem Klasa: 211-07/25-5/33778, Ur. br. 511- 12-32-25-1 od 22. prosinca 2025. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, Naveo je da je on sa suprugom ŠK sam u brakorazvodnoj parnici i da imaju troje djece od kojih je kći ZK još malodobna. Kćer ZK se brine o dvije papige i primijetio je da im već tri dana nije dala vode i on da joj već tri dana govori kako papigama treba dati vodu, ali onda da ga je ignorirala. Inače kad joj ukaže na neke njene obaveze, njena majka ga u tome ne podržava već joj kaže "pusti budalu, nemaš ti njega što slušati". Predmetne prigode kad joj je majka otišla na posao, kći ZK se zaključala u sobu, on da je kucao da otvori, ali ona da nije reagirala, a on da se za nju boji jer je prije izjavljivala neke suicidalne misli i samo da je rekao da ako ne otvori da će on morati zvati policiju, ali da nije rekao tj. prijetio da će ju prijaviti župniku zbog oholosti i da nije rekao da se neće krizmati u 2026., već da je samo rekao da će ga župnik kao roditelja pitati za suglasnost za krizmu, a da on ne zna što mu reći jer ga ZK opetovano vrijeđa govoreći riječi "odjebi, mama je rekla da si lud i da si za psihijatriju" i ZK opetovano ponavlja riječi koje joj majka govori za njega. Nadalje je izjavio da on nije rekao da će zatražiti njezin odlazak na psihijatriju već da je ZK njemu rekla da je mama rekla da je on za psihijatriju. Naveo da je nije kćerku ZK ničim vrijeđao niti joj prijetio već da je samo govorio da se smiri i da sjednu i da razgovaraju i da je bio cijelo vrijeme udaljen od nje cca 4-5 metara. Napominje da njegova supruga ŠK kad on kćerki ukaže na njene obaveze koje mora odraditi ona ga ne podržava u njegovom odgoju već kaže ZK za njega: "pusti budalu nemaš ti njega što slušati", a kad treba nešto napraviti što bi on rekao, onda ona koristi za njega zamjenicu "on", a ne imenicu "tata", a kad on želi nešto reći što je rekla majka onda koristi imenicu "majka", a ne zamjenicu "ona".

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedokinja oštećena CK u prisustvu zakonske zastupnice majke ŠK, te je pročitano izvješće o uhićenju za okrivljenika od 21. prosinca 2025. i izvršen je uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenika iz koje je razvidno da okrivljenik nije bio prekršajno kažnjavan.

3.1. Svjedokinja oštećena CK u svom iskazu je navela da je predmetne prigode ona bila u obiteljskoj kući u [adresa], na adresi [adresa] i da se zaključala u svoju sobu jer da se presvlačila, a otac da je lupao rukama na vrata njene spavaće sobe, da joj je govorio "prijavit ću te župniku zbog oholosti, nećeš se krizmati u 2026." i tražio ju je da nahrani papige, ona da se otključala i izašla iz sobe i nahranila papige, a otac joj je uzeo ključ od sobe. Zatim da je ponovno otišla u svoju sobu i plakala jer da je dobila napadaj panike. Onda je otac ušao u njenu sobu i rekao da će ju prijaviti policiji i zatražiti njen odlazak na psihijatriju. Takvo ponašanje je nju uznemirilo i izazvalo povredu dostojanstva. Na upit okrivljenika svjedokinji koliko joj dana govori da ptice nemaju vode, svjedokinja je navela da ona ne zna koliko joj dana on to govori, ali da je valjda više od dva dana i da joj to govori ispred majke, ali da nije istina da je majka rekla da pusti budalu. Na upit okrivljenika da li joj je onda rekao "dođi da te tata zagrli, da li je rašio ruke, da ti sve opraštam, nisi ti za ništa kriva već si žrtva", svjedokinja odgovara da je to rekao.

3.2. Obavlja se suočenje između okrivljenika i svjedokinje okrenutim licem u lice te okrivljenik izjavljuje da ostaje pri navodima svoje obrane, dok svjedok oštećeni izjavljuje da ostaje pri svom iskazu.

4. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud nije dokazao da bi okrivljenik počinio prekršajno djelo koja mu se stavljaju na teret.

5. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

5.1. Nesporno je da su okrivljenik i svjedokinja oštećena CK otac i kći te da su se predmetne prigode nalazili u obiteljskom stanu u [adresa] u [adresa], te je nesporno da se njegova malodobna kći ZK zaključala u svoju sobu i da je okrivljenik kucao na vrata njene spavaće sobe i tražio da otvori.

5.2. Međutim, sporno je da li je okrivljenik počinio psihičko nasilje prema malodobnoj kćeri CK, a na način kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret.

5.3. Okrivljenik u svojoj obrani poriče da bi počinio oblik psihičkog nasilja prema svojoj kćeri ZK, da ju ničim nije vrijeđao i da joj nije prijetio, odnosno da joj nije govorio da će ju prijaviti župniku zbog oholosti i da se neće krizmati u 2026., već da joj je rekao da će župnik njega kao roditelja pitati suglasnost za krizmu, ali da on ne zna što će mu reći jer da ga ZK vrijeđa te poriče da je prijetio da će joj zvati policiju navodeći kako je rekao da će morati zvati policiju ako ne otvori vrata i da nije rekao da će tražiti njen odlazak na psihijatriju, dok svjedokinja oštećena CK iskazuje suprotno navodeći da je okrivljeni lupao rukama po vratima njene spavaće sobe i da je govorio: "prijavit ću te župniku zbog oholosti, nećeš se krizmati u 2026.", te da će ju prijaviti policiji i zatražiti njezin odlazak na psihijatriju.

5.4. Iskazi okrivljenika i svjedokinje oštećenice su kontradiktorni, a sud prilikom obavljanja radnje suočenja između okrivljenika i svjedokinje oštećene nije mogao na nedvojben način zaključiti tko je iskazivao jasno, uvjerljivo i istinito te sud nije prilikom suočenja uočio da bi oštećenica bila uznemirena ili da bi imala strah od okrivljenika.

6. Međutim, ukoliko bi sud prihvatio iskaz svjedokinje oštećene ZK kao vjerodostojan držeći da je okrivljenik istoj govorio "prijavit ću te župniku zbog oholosti, nećeš se krizmati u 2026., prijavit ću te policiji i zatražiti tvoj odlazak na psihijatriju", po mišljenju ovog suda tako izgovorene riječi upućene od strane okrivljenika prema oštećenoj, odnosno svojoj kćeri, ne bi se mogle smatrati psihičkim nasiljem koje bi kod oštećene mogle izazvati osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva po objektivnom kriteriju.

7. Slijedom ovako provedenog postupka sud nije na nedvojben način dokazao da bi okrivljenik predmetne prigode počinio oblik psihičkog nasilja prema malodobnoj kćeri CK, a na način kako mu se to optužnim prijedlog stavlja na teret, odnosno da bi se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja opisanog u čl. 10. st. 1. toč. 3. a kažnjivog po čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je stoga okrivljenika oslobodio od optužbe, a sukladno odredbi čl.182. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona.

8. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe to je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Solinu, 22. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Antonija Radunić,v.r.

Slavka Kodžoman,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka presude, Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, a putem ovog suda, te se ista podnosi u dva istovjetna primjerka, bez sudske pristojbe.