Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

POVRV-42/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: KEDO d.o.o., Zagrebačka cesta 134, Zagreb, OIB: 31707617036, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Ulica Tadije Smičiklasa 18, protiv tuženika:

PROMARKT d.o.o., Pitomačka ulica 5A, Zagreb, OIB: 23616919748, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 11. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, danom objave 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Margareta Žabčić, Zagreb, Jagnedje 1, poslovni broj Ovrv-72031/2024 od 17. rujna 2024. kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju iznos od 9.711,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5.803,71 eur od 27.04.2023.

- na iznos od 2.331,01 eur od 14.05.2023.

- na iznos od 1.436,76 eur od 25.05.2023.

- na iznos od 140,36 eur od 27.05.2023.

sve do isplate i to po stopi do 29. prosinca 2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 313,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od donošenja ove presude 22. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim parničnim troškom u iznosu od 500,00 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Margareta Žabčić, Zagreb, Jagnedje 1, donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-72031/2024 od 17. rujna 2024., na temelju vjerodostojne isprave- izvoda otvorenih stavaka kupca (IOS) a radi naplate tražbine u iznosu od 9.711,84 EUR i ovršnog troška u iznosu od 313,90 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u prigovoru pobija rješenje o ovrsi u cijelosti iz razloga što potraživanje u navedenom iznosu ne postoji i nije dospjelo budući da je tuženik tražio potpisane otpremnice za račune koji ga terete, tuženik nema uvid i saznanje tko je podigao robu u njegovo ime te stoga ne priznaje potraživanje.

3. Kako se Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu, to je povodom prigovora tuženika ovaj sud donio je rješenje od 29. siječnja 2025. kojim je predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha, postupak je nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga, te je upozorio stranke u smislu čl. 461. a st. 6. i. 7. ZPP-a.

4. Podneskom od 25. veljače 2025. tužitelj ističe da su navodi iz prigovora paušalni i neosnovani te u potpunosti usmjereni na odugovlačenje predmetnog postupka, da je tuženik digitalno ovjerio izvod otvorenih stavki tužitelja, čime je nesporno potvrdio dugovanje u predmetnom iznosu. Ovjereni IOS jasno dokazuje da su potraživanja valjana i priznata od strane kupca, ovdje tuženika te da je isti bio svjestan postojanja obveze, da nije imao nikakvih primjedbi u trenutku ovjere, kao i da je pristao da dug bude podmiren sukladno dogovoru. Stoga je prigovor u dijelu u kojem tuženik navodi da dug ne postoji ili pak da nije dospio, nije osnovan, obzirom na to da je dug očigledno evidentiran, a i ranije potvrđen od tuženika. Nadalje, tužitelj dostavlja e-mail korespondenciju između stranaka u kojoj tuženik ne osporava dugovanje, naprotiv izričito priznaje dugovanje, a u istom e-mailu dostavlja i potpisan IOS, obvezuje se na dinamiku plaćanja te ne spominje bilo kakve nesuglasice ili osporavanje predmetnog dugovanja. Tužitelj navodi da je roba isporučena u vrsti i količini, a što je razvidno iz dostavljenih dobavnica br. 80696307 i br. 80685759, računa br. 5054/UPR/01 i br. 2751/UPR/01, kao i otpremnica br. 06285-23 i br. 05227-23, a koje dokazuju isporuku robe tuženiku. U odnosu na primitak robe navodi da je iz potpisanih otpremnica razvidno da je robu zaprimio tuženikov zaposlenik. Pojašnjava da je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa dobavljačem JUB d.o.o. odnosno da tuženik nije direktno naručivao robu od dobavljača. Međutim, sve dobavnice izdane od strane dobavljača JUB d.o.o., označavaju da se roba isporučuje na gradilište u Lovranu, pri čemu su svaki put navedeni kontakt osoba i broj telefona, čime se potvrđuje da je roba dostavljena na točno definirano odredište, na kojem je u to vrijeme radove izvršavao tuženik. Nakon što je tužitelj primio račun od JUB d.o.o., roba je proslijeđena tuženiku, a što je uredno dokumentirano kroz otpremnice koje dokazuju daljnju isporuku robe. Nadalje, isporuka robe za tuženika izvršena je u dva odvojena navrata, pri čemu je svaki put dokumentirana kroz odgovarajuće dobavnice, fakture, otpremnice i teretne listove, koji potvrđuju isporuku na gradilište u Lovranu. U prvom navratu, roba je isporučena temeljem teretnog lista - prijevoznice br. 400/23, dok je u drugom navratu isporuka izvršena temeljem teretnog lista – prijevoznice br. 408/23. U oba navrata, JUB d.o.o. je fakturirao robu tužitelju koji je zatim izvršio isporuku tuženiku, što je potvrđeno računom br. 5692/UPR/01 u iznosu od 1.063,33 EUR i otpremnicom br. 06984-23, iz prve isporuke od dana 21. travnja 2023. godine te računom br. 5888/UPR/01 u iznosu od 93,33 EUR i otpremnicom br. 07143- 23, a koje se vežu uz teretni list – prijevoznicu br. 408/23, vezano uz isporuku robe od 25. travnja 2023. godine. Također, iz dostavljenog međunarodnog tovarnog lista (CMR) br. 10054268, razvidno je da roba bila transportirana od JUB d.o.o. do krajnjeg odredišta. Konkretno, odnosi se na dobavnicu br. 80685759, što potvrđuje da je roba isporučena i da je transport uredno izvršen. CMR list br. 10054268 potvrđuje prijevoz robe koja se pojavljuje u dobavnici br. 80685759 i fakturama vezanima uz nju, isto tako teretni list br. 400/23 također potvrđuje transport na relaciji Krk-Rijeka-Lovran, što se podudara s odredištem robe u ovom CMR listu, a također i računa i otpremnice (06984-23, 05227-23, 06285-23) jasno pokazuju da je roba s dobavnice br. 80685759 bila namijenjena i isporučena tuženiku. Podaci o prijevozniku i ovjeri dostave dodatno osiguravaju da je roba preuzeta i transportirana prema kupcu, što potvrđuje preuzimanje robe i obvezu plaćanja. Tužitelj dostavlja i CMR dokument br. 10053792, a koji dokazuje transport robe temeljem dobavnice br. 80678822, čime se dodatno dokazuje kontinuitet isporuke robe i povezanost s ranije dostavljenim dokumentima. CMR dokument br. 10053792 potvrđuje da je roba otpremljena od JUB-a, što se poklapa s ranije dostavljenim dobavnicama i fakturama. CMR br. 10054268, također potvrđuje sličan transport, čime se dokazuje višestruka isporuka robe na gradilište u Lovranu. Računi vezani uz navedene dobavnice pokazuju da je tužitelj bio krajnji kupac od JUB d.o.o., a tuženik krajnji korisnik robe, dok navedene otpremnice dokazuju daljnju isporuku robe od tužitelja do tuženika. Smatra da dostavljeni CMR-ovi dokazuju da je roba fizički isporučena. Također, navodi da tuženik, u svom prigovoru ne osporava storno račun br. 02221-13-1 od dana 31. ožujka 2023. godine, iako je na njemu jasno imenovan, baš kao i na svim ostalim povezanim dokumentima. Ovaj selektivan pristup ukazuje na to da tuženik priznaje samo one dokumente koji mu idu u korist, dok pokušava osporiti ostale koji potvrđuju isporuku i njegovo dugovanje. Storno račun br. 02221-13-1 – jasno je izdan na PROMARKT d.o.o., što potvrđuje poslovni odnos i činjenicu da je roba bila namijenjena i fakturirana kupcu. Kupac ne osporava storno račun, jer mu on umanjuje dugovanje, ali istovremeno pokušava osporiti otpremnice i fakture koje su izravno povezane s istom robom i dokazima o isporuci. Storno račun se nadovezuje na otpremnicu br. 05228-23, a koja je samo jedna od više otpremnica koje dokazuju isporuku robe tuženiku. Sva priložena dokumentacija nedvojbeno dokazuje da je roba uredno preuzeta i isporučena te da postoji jasna pravna osnova za potraživanje dugovanja.

5. Tuženik je uredno dana 10. ožujka 2025. zaprimio podnesak tužitelja od 25. veljače 2025. ali se nije očitovao.

6. Na pripremnom ročištu dana 11. prosinca 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda a tuženik kod navoda iz prigovora da nije zaprimio otpremnice. Tuženik ne spori da je potpisao IOS ali je zatim tražio da mu se dostave otpremnice budući da nije naručio robu po navedenim računima, po kojima je i platio a iz razloga jer nije kontrolirao račune već naknadno. Tuženik je osporio samo činjenicu da bi naručio i zaprimio robu po predmetnim računima te ukoliko je robu zaprimio njegov zaposlenik KŽ onda ne spori da je dužan platiti tužitelju.

7. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

8. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša svjedok KŽ, zaposlenik tuženika na okolnost zaprimanja robe obzirom da spisu predmeta prileži pisana dokumentacija za koju tuženik nije osporio da se ne bi radilo potpisu navedenog svjedoka. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša svjedok JŽ, zaposlenik tužitelja, na okolnost postojanja poslovnog odnosa i dinamike jer nije sporno da bi stranke bile u poslovnom odnosu. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se od nadležne porezne uprave zatraži podatak da li je tuženik proknjižio račune i odbio pretporez jer navedeno nije sporno a iz istog razloga nije provedeno financijsko vještačenje jer tuženik nije osporio visinu potraživanja već da ne bi naručio i zaprimio robu.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je potraživanje u iznosu od 9.711,84 EUR, a odnosi se na izdane račune br. 01837-13-1 od 27.3.2023 u iznosu od 5.803,71 EUR, br. 02316-13-1 od 13.4.2023. u iznosu od 2.331,01 EUR, br. 02574-13-1 od 24.4.2023. u iznosu od 1.436,76 EUR i br. 02664-13-1 od 26.4.2023. u iznosu od 140,36 EUR. Navedeno dugovanje razvidno je iz Izvoda otvorenih stavaka na dan 18.7.2024. (list 8 spisa) i na dan 6.6.2024. (list 51 spisa).

12. Između stranaka nije sporno da je tuženik ovjerio IOS na dan 6.6.2024. (list 51 spisa).

13. Nesporno je da su stranke bile u poslovnom odnosu.

14. Tuženik je osporio naručivanje i primitak robe radi nedostavljenih otpremnica.

15. Izvod Otvorenih Stavki (IOS) je dokument koji vjerovnik šalje dužniku a koji prikazuje sve neplaćene odnosno otvorene račune s ciljem usklađivanja stanja na njihovim računima i potvrde da obje strane imaju iste podatke o dugu (potraživanju) a potpisom IOS-a kupac potvrđuje suglasnost. Ovjeren IOS služi kao dokaz da je dužnik priznao dug (potraživanje), što je važno za financijske izvještaje i pravne svrhe. Dakle, potpisivanjem IOS-a dana 6.6.2024. tuženik je priznao dug prema tužitelju i to u većem iznosu od utuženog, u iznosu od 10.695,05 EUR (uključeni su i drugi računi osim utuženih).

16. Isto tako tuženik je nespornom činjenicom knjiženja računa i odbitkom pretporeza priznao da su računi ispravno ispostavljeni i da je potraživanje po istima osnovano. Račune nije vratio niti osporio tužitelju da ne bi naručio i primio robu.

17. Nadalje, tuženik je zaprimio podnesak tužitelja od 25. veljače 2025. u kojem je tužitelj pojasnio poslovni odnos između stranaka i dostavio dokumentaciju na okolnost izvršenja isporuke robe. Tuženik nije osporio niti navode niti dokumentaciju dostavljenu uz navedeni podnesak, čime je priznao da su navodi tužitelja, kao i dostavljena dokumentacija uz navedeni podnesak istiniti.

18. Naime, tužitelj je u navedenom Podnesku pojasnio da on bio u poslovnom odnosu sa dobavljačem robe JUB d.o.o. odnosno da tuženik nije direktno naručivao robu od dobavljača već je bio krajnji kupac a da se roba isporučivala na gradilište u Lovranu, na kojem je u to vrijeme radove izvršavao tuženik, pri čemu su svaki put navedeni kontakt osoba i broj telefona. Tužitelj je pojasnio da se račun br. 5054/UPR/01 odnosi na dobavnicu br. 80696307 i otpremnicu br. 06285-23 a da se račun br. 2751/UPR/01 odnosi na dobavincu br. 80685759 i otpremnicu br. 05227-23, što dokazuje isporuku robe tuženiku. Uvidom u navedene račune, dobavnice i otpremnice razvidno je da je u istima naznačena osoba KŽ kao kontakt i mjesto isporuke Lovran a dobavnica br. 80685759 je i potpisana na mjestu prijema robe dana 9.3.2023. Tužitelj je naveo da je isporuka robe za tuženika izvršena u dva odvojena navrata, dokumentirana kroz odgovarajuće dobavnice, račune, otpremnice i teretne listove, koji potvrđuju isporuku na gradilište u Lovranu, da je u prvom navratu isporučena temeljem teretnog lista - prijevoznice br. 400/23 a uvidom u istu sud je utvrdio da stoji potpis „ KŽ“ na mjestu predviđenom za primatelja ovdje tuženika a da je u drugom navratu isporuka izvršena temeljem teretnog lista – prijevoznice br. 408/23 na kojoj stoji također potpis „ KŽ“ na mjestu predviđenom za primatelja ovdje tuženika. Dakle, kako je nesporno KŽ zaposlenik tuženika, to je potpisivanjem primitka robe priznao da je robu zaprimio. Tuženik nije osporio navedenu dokumentaciju niti činjenicu da je isti bio njegov zaposlenik, iz čega sud zaključuje da je tuženik uredno zaprimio robu.

19. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da je tužitelj uredno izvršio svoju ugovornu obvezu te je obzirom na držanje tuženika tijekom postupka na način da nije osporio dokumentaciju tužitelja, da je potpisao IOS i proknjižio račune, ocijenio je paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje plaćanja utuženog iznosa navode da nije naručio niti zaprimio robu.

20. Stoga sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje utuženi iznos od 9.711,84 EUR temeljem čl. 9. u svezi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023) pa je održan na snazi predmetni platni nalog temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

21. Kako tuženik nije podmirio utuženo potraživanje po dospijeću, to duguje i zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, koje dospijeće nije sporno između stranaka i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za odnose iz trgovačkih ugovora.

22. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11/1 Tarife) i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 51,12 EUR, što uvećano za PDV ukupno iznosi 313,90 EUR.

23. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na troškove ovršnog postupka koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanoj za ostale odnose.

24. Stoga je sud u točki I. izreke presude održao u navedenom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem čl. 451. st 3. ZPP-a.

25. Tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice i određeni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju su priznati parnični troškovi za sastav podneska 25. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), a što uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 500,00 EUR, kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

26. Obzirom da je tužitelj zatražio po svakoj radnji iznos od 400,00 EUR uvećano za PDV, što iznosi ukupno 1.000,00 EUR, to je odbijen preko dosuđenog troška kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu, 22. prosinca 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog s. pristojbe na presudu u iznosu od 143,57 EUR

2. tuženiku

3. kal 60 dana