Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1299/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. da tužitelju UT isplati iznos od 2.351,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do isplate na slijedeće iznose:

- na iznos od 0,13 eura od 01.03.2005. do isplate,

- na iznos od 1,32 eura od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 2,99 eura od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 3,67 eura od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 4,36 eura od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 2,31 eura od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 2,19 eura od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 0,28 eura od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 0,45 eura od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 2,24 eura od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 4,57 eura od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 4,01 eura od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 7,15 eura od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 8,10 eura od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 18,78 eura od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 16,42 eura od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 25,11 eura od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 20,80 eura od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 16,99 eura od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 28,05 eura od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 33,68 eura od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 29,46 eura od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 30,77 eura od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 27,23 eura od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 27,62 eura od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 38,61 eura od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 40,45 eura od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 53,14 eura od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 51,34 eura od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 41,38 eura od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 40,90 eura od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 40,21 eura od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 42,77 eura od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 45,63 eura od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 45,70 eura od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 43,91 eura od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 44,50 eura od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 45,60 eura od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 44,55 eura od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 44,63 eura od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 43,63 eura od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 41,63 eura od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 43,93 eura od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 44,58 eura od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 44,63 eura od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 41,31 eura od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 43,45 eura od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 44,03 eura od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 42,74 eura od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 39,15 eura od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 37,73 eura od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 39,50 eura od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 40,72 eura od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 43,83 eura od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 42,12 eura od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 42,88 eura od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 43,51 eura od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 44,23 eura od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 45,47 eura od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 44,83 eura od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 43,59 eura od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 43,03 eura od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 43,28 eura od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 44,84 eura od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 46,43 eura od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 46,29 eura od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 47,09 eura od 01.11.2014. do isplate,

- na iznos od 48,24 eura od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 47,77 eura od 01.01.2015. do isplate,

- na iznos od 48,42 eura od 01.02.2015. do isplate,

- na iznos od 48,43 eura od 01.03.2015. do isplate,

sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Prigovor radi prijeboja tuženika u iznosu od 2.841,53 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

"- kn 20,86/€ 2,77 od 02.04.2005. pa do isplate;

- kn 18,17/€ 2,41 od 02.05.2005. pa do isplate;

- kn 21,05/€ 2,79 od 02.06.2005. pa do isplate;

- kn 39,8/€ 5,28 od 02.07.2005. pa do isplate;

- kn 44,35/€ 5,89 od 02.08.2005. pa do isplate;

- kn 17,03/€ 2,26 od 02.09.2005. pa do isplate;

- kn 21,98/€ 2,92 od 02.10.2005. pa do isplate;

- kn 23,67/€ 3,14 od 02.11.2005. pa do isplate;

- kn 24,72/€ 3,28 od 02.12.2005. pa do isplate;

- kn 23,77/€ 3,15 od 02.01.2006. pa do isplate;

- kn 32,25/€ 4,28 od 02.02.2006. pa do isplate;

- kn 46,54/€ 6,18 od 02.03.2006. pa do isplate;

- kn 53,73/€ 7,13 od 02.04.2006. pa do isplate;

- kn 51,02/€ 6,77 od 02.05.2006. pa do isplate;

- kn 48,38/€ 6,42 od 02.06.2006. pa do isplate;

- kn 53,62/€ 7,12 od 02.07.2006. pa do isplate;

- kn 55,24/€ 7,33 od 02.08.2006. pa do isplate;

- kn 46,04/€ 6,11 od 02.09.2006. pa do isplate;

- kn 49,04/€ 6,51 od 02.10.2006. pa do isplate;

- kn 48,52/€ 6,44 od 02.11.2006. pa do isplate;

- kn 52,78/€ 7,01 od 02.12.2006. pa do isplate;

- kn 64,92/€ 8,62 od 02.01.2007. pa do isplate;

- kn 73,08/€ 9,7 od 02.02.2007. pa do isplate;

- kn 69,29/€ 9,2 od 02.03.2007. pa do isplate;

- kn 71,5/€ 9,49 od 02.04.2007. pa do isplate;

- kn 92,16/€ 12,23 od 02.05.2007. pa do isplate;

- kn 97,23/€ 12,9 od 02.06.2007. pa do isplate;

- kn 103,92/€ 13,79 od 02.07.2007. pa do isplate;

- kn 103,88/€ 13,79 od 02.08.2007. pa do isplate;

- kn 94,71/€ 12,57 od 02.09.2007. pa do isplate;

- kn 108,35/€ 14,38 od 02.10.2007. pa do isplate;

- kn 108,69/€ 14,43 od 02.11.2007. pa do isplate;

- kn 99,11/€ 13,15 od 02.12.2007. pa do isplate;

- kn 100,16/€ 13,29 od 02.01.2008. pa do isplate;

- kn 80,33/€ 10,66 od 02.02.2008. pa do isplate;

- kn 66,62/€ 8,84 od 02.03.2008. pa do isplate;

- kn 53,07/€ 7,04 od 02.04.2008. pa do isplate;

- kn 84,85/€ 11,26 od 02.05.2008. pa do isplate;

- kn 93,67/€ 12,43 od 02.06.2008. pa do isplate;

- kn 84,03/€ 11,15 od 02.07.2008. pa do isplate;

- kn 103,25/€ 13,7 od 02.08.2008. pa do isplate;

- kn 98,93/€ 13,13 od 02.09.2008. pa do isplate;

- kn 79,95/€ 10,61 od 02.10.2008. pa do isplate;

- kn 58,45/€ 7,76 od 02.12.2008. pa do isplate;

- kn 0,59/€ 0,08 od 02.06.2009. pa do isplate;

- kn 20,58/€ 2,73 od 02.07.2009. pa do isplate;

- kn 12,35/€ 1,64 od 02.08.2009. pa do isplate;

- kn 11,96/€ 1,59 od 02.10.2009. pa do isplate;

- kn 13,34/€ 1,77 od 02.11.2009. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena." odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.650,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 22. prosinca 2025. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja učinjena podneskom od 12. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako su 15. veljače 2005. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/5140607- 5102241145 (dalje: Ugovor o kreditu) na iznos kredita od 22.150,00 CHF. Navedenim Ugovorom tuženik je odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.150,00 CHF, koji iznos se tužitelj obvezao vratiti tuženiku u 120 jednakih mjesečna anuiteta, s time da je tužitelj bio u obvezi plaćati svaki pojedinačni anuitetu kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF. Tužitelj je u tužbi naveo kako je u članku 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula po kojoj se povrat obveza iz ugovora, i to iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi, obračunava po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke te da je predmetni kredit otplatio 23. ožujka 2015. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

2. Tužitelj je nadalje istaknuo kako je tuženik na temelju ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta švicarskog franka uz koju je vezana glavnica promjenom – povišenjem tečaja CHF, tužitelju više obračunao mjesečne iznose. Stoga predlaže da sud zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli obveže tuženika isplatiti tužitelju iznos od 2.339,33 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa uz nadoknadu parničnog troška. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe prigovor zastare smatrajući da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Smatra da tužitelj treba dokazati status potrošača. Ističe da zaključci sudova u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke pa da treba utvrditi informiranost tužitelja u fazi pregovaranja u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita. Tužitelju da su bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz kojih je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu CHF. Stoga da se odredba ugovora kojom se glavnica veže uz CHF ne može smatrati nepoštenom jer je ista razumljiva sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača. Ona je jasna, lako uočljiva i razumljiva a tužitelj je kao prosječni potrošač znao da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik da nije ostvario ekstra profit na tečajnim razlikama. Osporava i tijek kamata koje tužitelj traži od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška, a podredno ističe prigovor radi prijeboja u iznosu od 2.841,53 eura smatrajući da mu tužitelj treba vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju za razdoblje kada je tečaj bio niži od početnog.

4. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je u postupku proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: Ugovor o kreditu (list 8-11 spisa), otplatni plan (list 12-17 spisa), pregled prometa po partiji kredita (list 18-32 spisa), potvrdu o otplaćenom kreditu (list 33 spisa), dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 208-210 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke (list 219-233 spisa) te je izvršen uvid u ostatak opsežne dokumentacije koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Tužitelj koji je isplatio kredit po navedenom Ugovoru ima pravni interes tražiti da se kao prethodno pitanje utvrdi dio odredbe ugovora o kreditu ništetnim jer se ništetnost Ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a je propisano da ništetan Ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka

7. Među strankama je nesporno tužitelj i tuženik sklopili 15. veljače 2005. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/5140607-5102241145 kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 22.150,00 CHF protuvrijednosti u kunama, a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 120 mjeseci.

8. Nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak u odnosu na valutnu klauzulu je pravomoćno je okončan 14. srpnja 2018. U presudi Visokog Trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/17 utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.1.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN-79/07 i dr.) Presudom Vrhovnom suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđeno je stajalište Visokog trgovačkog suda iz presude poslovni broj Pž- 6632/2017.

9. Predmetni Ugovor o kreditu je solemniziran od strane javnog bilježnika no sukladno odredbi čl. 57. i čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 ) uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora je ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postajanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla. No javni bilježnik nema ovlaštenje u smislu upozoravanja tužitelja kao korisnika kredita na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i isto upozorenje unijeti u javnobilježnički akt. Stoga se ne može govoriti o odgovornosti javnog bilježnika vezano za negativne posljedice koje su proizašle iz predmetnog ovjerenog ugovora o kreditu.

10. Među strankama je sporan osnov postavljenog tužbenog zahtjeva, podredno i visina, a obzirom da tuženik smatra da valutna klauzula ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, niti je suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

11. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, odnosno, otplatni plan, pregled prometa po partiji kredita, potvrdu o otplaćenom kreditu te Ugovor o kreditu.

12. Iz stranačkog iskaza tužitelja, kojeg je sud ocijenio objektivnim, životnim i istinitim, utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom 2005. sklopio ugovor o kreditu radi adaptacije nekretnine koja nije bila korištena za iznajmljivanje ili u druge poslovne svrhe. O odredbama ugovora nije mogao posebno pregovarati već je ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke. Kredit u valuti CHF tužitelj je ugovorio iz razloga što je vidio ponudu te je bila manja kamata nego u kreditu drugih valuta. Nije upoznat od strane banke koji su rizici valutne klauzule. Posebno je istaknuo kako je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu odlazio u banku u više navrata te ga je osobni bankar nagovarao da sklopi ugovor s valutnom klauzulom u valuti CHF.

13. Iz iskaza tužitelja ovaj sud zaključuje kako se o odredbama Ugovora o kreditu nije neposredno pregovaralo s tužiteljem. Također, predmetni pravni posao tužitelj je sklopila kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što se konačno vidi iz sadržaja samog članka 6. Ugovora o kreditu, naime radi se o kreditu za kupovinu automobila. Stoga je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) jer je sklopio predmetni pravni posao u svrhu koja nije namijenjen njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnost.

14. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem bankarice GT, koja bi eventualno dokazala da je pojedinačno pregovarala s tužiteljem o bitnim elementima ugovora koji su sada predmet ovog postupka odnosno da je tužitelja informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

15. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

17. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

18. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

19. Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

20. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

21. Tuženik je dakle u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Suprotno utvrđenju ovoga suda tuženik nije dokazao, nije predložio provođenje dokaza kojim bi dokazao da je tužitelja kao prosječnog potrošača informirao o svim činjenicama važnim za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, odnosno nije ga informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede valutne klauzule vezane za CHF. Samo informiranje da je anuitet podložan promjeni zbog rasta ili pada tečaja valute i da tečaj CHF je u prošlosti bio stabilan nije dovoljna informacija iz koje bi tužiteljica kao prosječan potrošač mogla predvidjeti sve ekonomke posljedice koje će za nju proizaći zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF valuti poglavito kraj činjenice da zbog skorog uvođenja eurozone rast tečaja CHF je izgledan te je CHF valuta utočišta koja je kao takva jedni povoljna za trgovca-banku. Takvo ponašanje tuženika imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu potrošača što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

22. Stoga je dio odredbe ugovora o kreditu iz članka članak 7. stavak 1. koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF nepoštena i ništetna sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a.

23. U odnosu na prigovor zastare u pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a, a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 14.06.2018. za valutnu klauzulu. To uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači pravo tužitelja nije zastarjelo u odnosu za isplatom preplaćenih iznosa zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, to pravo zastarijeva 15. lipnja 2023. (tužba podnesena 9. lipnja 2023.) pa nema govora o zastari kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.

24. U postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Goranki Šmer Maraš, koja je izradila nalaz i mišljenje, a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao stručan, objektivan i rađen sukladno pravila struke i vještina, isti je detaljno obrazložen i precizan. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužitelj preplatio iznos od 2.351,33 EUR uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj.

25. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se tuženik nije očitovao na isti u za to ostavljenom roku stoga se smatra da nema primjedbi na isti.

26. Nadalje, obzirom tuženik nije zatražio usmeno saslušanje vještaka, sud nije smatrao potrebnim pozivati vještaka radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja.

25. Tužitelj je u podnesku od 12. rujna 2025. uredio tužbu i tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju angažiranog sudskog vještaka, konačno potražujući iznos od 2.351,33 eura.

26. Sud je primjenom odredbe članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) istu dopustio jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužitelj tek po primitku nalaza i mišljenje vještaka mogao konačno postaviti svoj tužbeni zahtjev, slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

27. Kako su odredbe valutnoj klauzuli ništetne tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a. Tuženik je u obvezi vratiti iznose primljene primjenom ništetnih odredbi u iznosu od 2.351,33 eura s osnove preplate tečaja uz zatezne kamate primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a i to od dana stjecanja obzirom na utvrđeno nesavjesno postupanje tuženika.

28. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. Tuženik je u ovom postupku iznio prigovor radi prijeboja. Tuženik je istaknuo kako izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 2.841,53 eura.

30. Ovakav prigovor ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja što je tijekom postupka i utvrđeno. Manje plaćeni anuiteti nastali su zbog tečajne razlike CHF-a koja nije bila na pravno valjani način ugovorena između ugovornih strana. Također valja cijeniti da takvim plaćanjem na strani tužitelja nije nastao nikakav primitak pa bi stoga neosnovano bilo postojanje njezine obveze na vraćanje određenog iznosa. Slijedom navedenog nije došlo do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja, koje je jedno od osnovnih pretpostavaka da bi se mogao uopće primijeniti institut stjecanja bez osnove, a nastavno niti obveza istog da vrati novčana sredstva tuženiku.

31. Prigovor radi prijeboja u konkretnom slučaju nije primjenjiv. Kada bi se isti primjenjivao tada bi to bilo suprotno načelu zabrane zlouporabe prava propisano u ZOO-u budući bi tada tuženik stekao određeni primitak sa osnova ništetnih odredaba ugovora o kreditu, te bi takvo shvaćanje anuliralo odgovornost tuženika prilikom ugovaranja predmetnih odredaba ugovora, što bi u krajnosti dovelo do toga da potrošači uistinu ravnopravnom položaju kad stupaju u obvezne odnose sa bankom, odnosno financijskom institucijom, konkretno tuženikom, već su uvijek u „podrednom“ položaju. Stoga je stav ovoga suda kako bi usvajanje takvog prigovora bilo u potpunoj suprotnosti sa temeljnim načelima obveznoga prava, stoga je isti ocijenio kao neosnovan.

32. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. te čl. 155. Zakona o parničnom postupku pa su tužitelju priznati parnični troškovi njegovog zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: za sastav tužbe u iznosu od 200 eura (Tbr. 7 toč.1), za zastupanje na ročištima 20. lipnja 2024., 10. srpnja 2024. i 13. studenog 2025. u iznosu 200 eura svako (Tbr. 9 toč.1), za sastav podnesaka od 12. rujna 2025. u iznosu od 200 eura (Tbr. 8 toč.1) sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 250,00 eur), dakle sveukupno iznos od 1.250,00 eura.

Tužitelju je u cijelosti priznat trošak predujma za izvođenje financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, dakle sveukupno iznos od 1.650,00 eura. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138,23).

34. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

35. Tužitelju nije priznat trošak plaćenog vještačenja prije podnošenja tužbe u iznosu od 132,72 eura jer se ne radi o trošku nastalom u povodu postupka koji je bio potreban za vođenje ovog postupka. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odluci broj Rev-1011/2024-2 od 6. studenog 2024. tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, nema pravo na naknadu troškova vještačenja visine preplaćenih sredstava koje je provedeno prije podnošenja tužbe. Preostali dio troška tužitelja iznad dosuđenog ovaj sud smatra neosnovanim.

36. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 22. prosinca 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika