REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4602/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matija Jukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Frana Folnegovića 1, OIB:83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Matije Jukića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Ivane Čonika Butković, odvjetnice, dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-11705/2006 od 28. veljače 2006. protiv ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršenika, kojom je određena ovrha radi naplate iznosa od 145,66 EUR / 1.097,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- iznos od 17,24 EUR / 129,93 kn od 01.07.2004. pa do isplate,

- iznos od 27,79 EUR / 209,36 kn od 01.08.2004. pa do isplate,

- iznos od 26,99 EUR / 203,34 kn od 01.09.2004. pa do isplate,

- iznos od 23,22 EUR / 174,92 kn od 01.10.2004. pa do isplate,

- iznos od 16,09 EUR / 121,23 kn od 01.11.2004. pa do isplate,

- iznos od 16,17 EUR / 121,83 kn od 01.12.2004. pa do isplate,

- iznos od 18,17 EUR / 136,88 kn od 02.01.2004. pa do isplate,

- iznos od 23,64 EUR / 178,11 kn / 23,64 EUR,

kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 60,00 kn / 7.96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.02.2006. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 232,03 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 22.12.2025. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u postupku poslovni broj Ovrvd-11705/06 od dana 1.7.2024. upućena na podnošenje tužbe protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrvd-11705/2006 od 28.02.2006. naloženo je prednici ovršenice UD naknaditi tuženiku kao ovrhovoditelju iznos od 2.118,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, iznos od 356,22 kn na ime obračunatih kamata od dospijeća svakog pojedinog računa do donošenja rješenja o ovrsi te ovršni trošak u iznosu od 120,00 kn. Rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti 17.11.2006.god. Postupak je prekinut rješenjem suda od 14.10.2011.god. budući je UD preminula **.**.2007. god. Dana 07.11.2023. rješenjem naslovnog suda tužiteljica je kao nasljednica iza pok. UD pozvana preuzeti postupak u navedenoj pravnoj stvari.

Budući da je tužiteljica kao ovršenica saznala za postojanje ovršnog postupka tek stupanjem u isti odnosno primitkom rješenja o nastavku ovršnog postupka, tužiteljica je sukladno odredbi čl. 53. Ovršnog zakona izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovrvd-11705/2006 i to zbog zastare dijela utuženog potraživanja zbog čega je rješenjem suda upućena u ovu parnicu. Ovršni postupak pokrenut je radi naplate vodnih usluge za razdoblje od 06/2004. god. – 08/2005. god. Ovrhovoditelj je prijedlog za ovrhu podnio 23.01.2006. god., a što je vidljivo iz prijemnog štambilja Općinskog građanskog suda na prijedlogu za ovrhu.

Tužiteljica ističe kako je dio utuženog potraživanja u iznosu od 145,66 EUR (1.097,49 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to za utuženo razdoblje od 06/2004-12/2004 obuhvaćen zastarom odnosno:

- iznos od 129,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.2004. pa do isplate,

- iznos od 209,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 01.08.2004. pa do isplate,

- iznos od 203,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2004. pa do isplate,

- iznos od 174,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2004. pa do isplate,

- iznos od 121,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 01.11.2004. pa do isplate,

- iznos od 121,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2004. pa do isplate,

- iznos od 136,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 02.01.2004. pa do isplate, budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji rok zastare sukladno odredbi čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje jednogodišnji rok zastare za tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

Tuženik je gore navedeno potraživanje utužio nakon proteka godine dana od dospijeća svakog pojedinog računa slijedom čega je jasno kako je potraživanje zastarjelo. Posljedično, zastarom je obuhvaćen i dio utuženih obračunatih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 178,11 kn / 23,64 EUR. Zbog navedenog tužiteljica osporava i odluku o ovršnom trošku budući da je tuženikovo utuženo potraživanje osnovano u polovici iznosa odnosno 50% slijedom čega tužiteljica osporava ovršni trošak u iznosu od 60,00 kn / 7.96 EUR. Kako je potraživanje iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrvd-11705/2006 od 28.02.2006 u odnosu na ŽD kao ovršenicu djelomično obuhvaćeno zastarom, tužiteljica podnosi ovu tužbu te predlaže sudu donijeti odluku sadržaja kao u točci I. izreke ove presude.

Tužiteljica kao dokaze uz tužbu prilaže rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu postupku poslovni broj Ovrvd-11705/06 od dana 1.7.2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, a u svezi činjeničnih navoda koje tužiteljica ističe u svojoj tužbi ne spori sljedeće tvrdnje:

- da je tužiteljica u svojstvu ovršenice rješenjem Općinskog građanskog suda poslovni broj Ovrvd-11705/06 od 1.7.2024. upućena protiv ovdje tuženika pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrvd-11705/2006 od 28.02.2006. (koje je steklo svojstvo pravomoćnosti dana 17.11.2006.) naloženo prednici ovršenice (ovdje tužiteljice) UD naknaditi tuženiku kao ovrhovoditelju iznos od 2.118,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, zatim iznos od 356,22 kn na ime obračunatih kamata od dospijeća svakog pojedinog računa do dana donošenja rješenja o ovrsi te ovršni trošak u iznosu od 120,00 kn

- da je ovršni postupak prekinut rješenjem suda od dana 14.10.2011. budući je UD preminula dana **.**.2007.

- da je dana 07.11.2023. rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu tužiteljica kao nasljednica UD pozvana preuzeti postupak u navedenoj pravnoj stvari

- da je tužiteljica u svojstvu ovršenice izjavila žalbu protiv citiranog rješenja o ovrsi posl.br. Ovrvd-11705/2006 zbog čega je upućena na pokretanje parnice. Tuženik međutim osporava navode iz tužbe kojima tužiteljica pokušava prikazati da je dio utuženog potraživanja iz rješenja o ovrsi obuhvaćen zastarom pozivom na odredbu iz čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisan jednogodišnji rok zastare za tražbine naknada za isporučenu vodu kada je isporuka usluge obavljena za potrebe kućanstva. Naime, predmetno rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno i ovršno još dana 17.11.2006. u kojem trenutku je prednica tužiteljice UD bila živa, te je trenutkom nastupa pravomoćnosti prestala mogućnost isticanja prigovora zastare potraživanja po osnovi na koju se u tužbi poziva tužiteljica, neovisno o tome kada je ona kao nasljednik bila pozvana da preuzme postupak. Tužiteljica je prihvaćajući se nasljedstva iza pokojne prednice UD postala njezin univerzalni pravni slijednik te je u tom smislu naslijedila ona prava i pravnu poziciju u gore citiranom ovršnom postupku koju je imala i pokojna UD u trenutku smrti, a s obzirom da je u trenutku smrti UD sporno rješenje o ovrsi već bilo pravomoćno i ovršno, te da tada nisu više postojale pravne mogućnosti za izjavljivanje prigovora zastare po osnovi na koju se poziva tužiteljica, u tom smislu nije moglo nastati za tužiteljicu neko šire pravo u ovom postupku koje bi ju stavilo u povoljniji pravni položaj od onog koji je u okviru postupka imala pokojna UD u trenutku smrti. Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže sudu da donese presudu kojim se u cijelosti odbija tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u ovoj konkretnoj pravnoj stvari

3. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je za postojanje ovršnog postupka saznala tek primitkom rješenja o nastavku ovršnog postupka slijedom čega je sukladno čl. 53. Ovršnog zakona izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka i to zbog zastare dijela utuženog potraživanja, a iz razloga što ranije navedeni prigovor nije mogla podnijeti. Zbog navedenog ne može odgovarati za potraživanje koje je u zastari kao niti za zakonske zatezne kamate te trošak ovršnog postupka. Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu. Ističe da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 2006., pravna prednica ovdje tužiteljice je preminula 2007., nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi na koje nije uložila prigovor. Iz priklopljenog spisa je razvidna da se ovrha vodi cijelo vrijeme, zbog smrti prednice ovdje tužiteljice je ovrha bila u prekidu 10 godina za koje vrijeme zastara ne teče, postupak je nastavljen u studenom 2023., zastarni rok na pravomoćno rješenje o ovrsi je 10 godina, ovrha je pokrenuta 2006., iste godine je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i budući se ovrha cijelo vrijeme vodi zastara nije zastupila.

4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem priklopljenog spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu postupku poslovni broj Ovrvd-11705/06. Cijeneći rezultate provedenog dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku: ZPP-a) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Tuženik je dana 23.1.2006. protiv prednice tužiteljice pokojne UD podnio prijedlog za ovrhu radi naplate neplaćenih troškova isporučene vode za razdoblje od lipnja 2004. do kolovoza 2005. u ukupnom iznosu od 2.118,50 kn, sa zateznom kamatom u iznosu od 356,22 kn i ovršnim troškom u iznosu od 120,00 kn. Sud je usvojio prijedlog za ovrhu te dana 28.2.2006. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvd-11705/2006. Prednica tužiteljice je isto uredno zaprimila dana 8.11.2006. Rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno dana 17.11.2006.

6. Zbog smrti prednice tužiteljice sud je rješenjem poslovni broj Ovrvd-11705/2006-10 od dana 14.10.2011. utvrdio prekid postupka. Prema čl. 214 st. 1 ZPP-a prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Sud je rješenjem poslovni broj Ovrvd-11705/2006-14 od dana 7.11.2023. pozvao ovdje tužiteljicu da kao nasljednica iza pokojne UD preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Riješeno je da se postupka nastavlja. Prema čl. 215 st. 7 ZPP-a, rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranu teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka. Tužiteljica je rješenje o nastavku postupka zaprimila dana 17.1.2024. te je pravovremeno, dana 24.1.2024. protiv istog podnijela žalbu navodeći da nije jedina nasljednica iza pokojne UD pa predlaže da sud pobijano rješenje od 7.11.2023. preinači te i ostale nasljednike pozive na preuzimanje postupka. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj GžOvr-219/2024-2 od dana 19.2.2024. odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje navodeći da istaknuto nije od značaja za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. To stoga što sama činjenica da sud nije pozvao druge nasljednike ne utječe na odgovornost tužiteljice za dugove ostavitelja jer ista odgovara za dugove samo do visine naslijeđene imovine, sukladno čl. 139 st. 2 Zakona o nasljeđivanju pri čemu, u slučaju postojanja više nasljednika, nasljednici odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine svog nasljednog dijela bez obzira na to je li izvršena dioba nasljedstva (čl. 139 st. 4 ZN-a). Tužiteljica je opisano drugostupanjsko rješenje zaprimila dana 3.4.2024.

7. Tužiteljica je dana 15.4.2024. protiv rješenja o ovrsi podnijela žalbu sukladno čl. 53 Ovršnog zakona ( Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, u nastavku OZ-a) koji propisuje da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. tog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.(st. 1). Žalba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka. Navedena točka 11 čl. 50 st. 1 OZ-a određuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom i to je upravo razlog temeljem kojeg je sud uputio tužiteljicu na pokretanje ovog parničnog postupka.

8. U čl. 232 st. 1 t. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) je propisano da tražbina naknade za isporučenu vodu zastarijeva za jednu godinu, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

9. Prema izvatku iz poslovnih knjiga tuženika koji je priložen uz prijedlog za ovrhu u predmetu Ovrvd-11705/2006 proizlazi da se radi o stambenom prostoru (ST) te da se utuženo potraživanje odnosi na redovno zaduženje za potrošak vode za razdoblje od 6. mjeseca 2004. do 8. mjeseca 2005. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen tek 23.1.2006. to je za potraživanje od 6. mjeseca 2004. do prosinca 2004. nastupila zastara jer je protekao jednogodišnji zastarni rok u kojem ovrhovoditelj nije podnio prijedlog za ovrhu. Nije sporno da ovrha nije dovršena. Nije sporno niti da je rok za podnošenje žalbe istekao jer je isto prednica tužiteljice uredno zaprimila i nije se žalila. No, protiv tog istog tog rješenja o ovrsi ovdje tužiteljica iz opravdanih razloga (rješenje o nastavku postupka je postalo pravomoćno tek 19.2.2024.) nije mogla istaknuti žalbeni razlog zastare potraživanja, a na što primjenom naprijed citiranog čl. 53 u svezi s čl. 50 st. 1 t. 11 OZ-a ima pravo bez obzira na postupanje svoje prednice. Kako je istaknuti prigovor osnovan, a visina tuženiku i nije sporna to je sud odlučio kao u točci I. izreke ove presude.

10. Odluka o trošku je donesena je temeljem čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a sukladno vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 25 bodova (Tbr. 7 t.1), zastupanja na ročištima održanim dana 20.1.2025. i 19.11.2025. u iznosu od po 25 bodova za svako te na ročištima 28.4.2025. i 8.7.2025. u iznosu od po 6,25 bodova za svako (Tbr. 9.t.5). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 43,75 EUR, priznati trošak tužiteljice iznosi 218,75 EUR. Navedenom treba dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR. Nije prihvaćen troška sastava žalbe nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrvd- 11705/2006 u iznosu od 62,50 EUR jer navedena radnja nije poduzeta u ovom sporu. Ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 232,03 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 22.12.2025. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

U Zagrebu dana 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice uz rješenje za pristojbu na tužbu (6,64 EUR) i presudu (6,64 EUR)

2. Pun. tuženika