REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski građanski sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Ovr-4170/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb zastupanog po punomoćniku Dora Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika VC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], odvjetniku u [adresa], odlučujući o žalbi ovršenika te prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, dana 22. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika VC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi zajedničkog javnobilježničkog ureda VCK i ĐCK poslovnog broja Ovrv- 34825/06 od 5. srpnja 2006., kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi rješenja o ovrsi zajedničkog javnobilježničkog ureda VCK i ĐCK poslovnog broja Ovrv- 34825/06 od 5. srpnja 2006., zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje u tekstu: OZ).
Obrazloženje
1. U ovom postupku, protiv ovršenika je pokrenut postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi rješenja o ovrsi zajedničkog javnobilježničkog ureda VCK i ĐCK poslovnog broja Ovrv- 34825/06 od 5. srpnja 2006.
2. Ovršenik je, na temelju članka 284. stavak 5. OZ-a, podnio žalbu nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe.
3. U žalbi nakon proteka roka, ovršenik ističe prigovor zastare, a kojim žalbenim navodima je istaknuo žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.
4. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od 17. prosinca 2025. u kojem se protivi prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu te predlaže prijedloge odbiti kao neosnovane.
5. Člankom 284. stavak 2. OZ-a propisano je pravo ovrhovoditelja da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika zatraži izravno od Financijske agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi odnosno na račun kojeg je ovrhovoditelj odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe.
6. Člankom 284. stavak 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka.
7. Člankom 53. stavak 1. OZ-a propisano je da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a te razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 9. do 11. OZ-a, dok je člankom 55. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 55. stavak 2. OZ-a propisano da će sud zaključkom uputiti ovršenika da u roku 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, osim ako je postojanje tih činjenica dokazano javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su iste općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
8. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenica podnijela žalbu nakon proteka roka iz žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, koji žalbeni razlog je ovrhovoditelj osporio, a ovršenica osnovanost žalbenih razloga nije dokazala ispravama iz članka 55. stavak 2. OZ-a, na temelju članka 55. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.
9. U prijedlogu za odgodu ovrhe, ovršenica navodi da će joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta jer se ovrha provodi temeljem zastarjele tražbine sa računa na koju prima plaću, čime sadržajno ukazuje da bi provedba ovrhe bila otegotna za njegovu egzistenciju.
10. Prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan.
11. Člankom 65. stavak 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.
12. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, jasno je da se ovrha može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.
13. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.
14. Ovršenica je dokazala postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je podnijela žalbu nakon proteka roka iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, a čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, međutim ovršenica nije dokazala postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.
15. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.
16. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), ili na drugi odgovarajući način mora dokazati vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja.
17. Ovršenica niti ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava ako ista u parničnom postupku na koji je upućena dokaže nedopuštenost ovrhe.
18. Ovršenica vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže navodeći da će biti lišena novčanih sredstava radi namirenja, prema njezinom mišljenju, zastarjele tražbine, međutim navedeno nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.
19. Naime, u postupku ovrhe se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelj, a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek umanjuje imovinu ovršenika te ima otegotne posljedice za njegovu egzistenciju. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).
20. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode ovrhe učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.
21. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba ovrhe otegotna za egzistenciju ovršenika nije dostatna za primjenu instituta odgode ovrhe.
22. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 22. prosinca 2025.
Sudac:
Mirna Jakovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku po punomoćniku
