Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić, u pravnoj stvari
tužitelja D.D. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica Š.Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika E.s.s.l. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica T.C.G., odvjetnica u odvjetničkom društvu C.G.E. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, te u pravnoj stvari tužitelja E.s.s.l. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica T.C.G., odvjetnica u odvjetničkom društvu C.G.E. u Z., protiv tuženika D.D. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica Š.Č., odvjetnica u Z., radi sudskog raskida, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja-protutuženika I zamjenika punomoćnice tuženika-protutužitelja V.A., odvjetničkog
vježbenika, 24. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika-protutužitelja
E.s.s.l. d.o.o. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. siječnja 2018. te da radni odnos tužitelja-protutuženika D.D. kod tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o., temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. srpnja 2017., nije prestao.
II Raskida se s danom 17. lipnja 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme,
koji je zaključen između tužitelja-protutuženika D.D. i tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o. 7. srpnja 2017.
III Nalaže se tuženiku-protutužitelju E.s.s.l. d.o.o. da tužitelju-protutuženiku D.D. s osnove naknade štete isplati iznos od 14.243,81 EUR (slovima: četrnaesttisućadvjestočetrdesettrieuraiosamdesetjedan cent)/107.320,00 kn (slovima: stosedamtisućatristodvadeset) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8
dana.
IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika D.D. na ime naknade štete u preostalom iznosu od 8.546,29 EUR.
V Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o. koji glasi:
"Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužitelja i
tuženika s danom 22. siječnja 2018."
VI Nalaže se tuženiku-protutužitelju E.s.s.l. d.o.o. da tužitelju-protutuženiku D.D. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.488,77 EUR (slovima: tisućučetristoosamdesetosameuraisedamdesetsedamcenti)/11.217,13 kn (slovima: jedanaesttisućadvjestosedamnaestkunaitrinaestlipa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacijere financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
VII Odbija se zahtjev za naknadu troška postupka tužitelja-protutuženika
D.D. u preostalom dijelu u iznosu od 10.514,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
VIII Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja E.s.s.l. d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 7.386,73 EUR.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe tužitelja-protutuženika D.D. predložena na ročištu održanom 29. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 2. ožujka 2018. navodi da je od 15. svibnja 2015. u radnom
odnosu kod tuženika na radnom mjestu voditelja razvoja poslovanja, a od 1. rujna
2017. na radnom mjestu specijalista razvoja poslovanja. Dana 22. siječnja 2018.
primio je odluku Uprave tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog
osobito teške povrede radnog odnosa te osobito važne činjenice gubitka povjerenja
u tužitelja zbog zloupotrebe bolovanja. Dana 5. veljače 2018. tužitelj je podnio
zahtjev za zaštitu prava radnika, koji je tuženik primio 6. veljače 2018., međutim na
isti se nije očitovao. Tužitelj navodi da do zloupotrebe bolovanja nije došlo. Naime,
tužitelj je temeljem predodobrenja godišnjeg odmora od strane neposredno
nadređene osobe 16. studenog 2017. u cijelosti uplatio aranžman za skijanje u
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
siječnju 2018. u V.t., međutim tužitelja je neposredno nadređena osoba 14.
prosinca 2017. obavijestila da mu godišnji odmor ipak nije odobren. Tužitelj je
odlučio otputovati 5. siječnja 2018. u V.t. kako bi barem djelomično
iskoristio već uplaćeni odmor i trebao se vratiti na radno mjesto 8. siječnja 2018.
Tužitelj se 7. siječnja 2018. razbolio, 8. siječnja 2018. otvorio bolovanje i 10. siječnja
2018. završio na hitnom bolničkom liječenju u A., odakle je hitno
premješten u bolnicu u C. radi potrebe za koronarografijom. S bolničkog
liječenja tužitelj je otpušten 15. siječnja 2018. nakon čega se vratio u H., a po
ozdravljenju na radno mjesto. Dana 19. siječnja 2018. tužitelj je pozvan na sastanak
radi iznošenja obrane na kojem mu je uručen dopis s navodima da je zloupotrijebio
bolovanje iskorištavanjem aranžmana. Zbog činjenice ranijih ružnih iskustava sa
sastanaka s nadređenima i toga da kod sebe nije imao svu liječničku dokumentaciju,
tužitelj je obavijestio tuženika da će se očitovati naknadno. Ne čekajući obrazloženje
tužitelja, tuženik je 22. siječnja 2018. uručio izvanredni otkaz tužitelju. Ističe da je
takvo ponašanje tuženika nastavak diskriminirajućeg postupanja tuženika i
mobbinga koji se nad tužiteljem izvršava od srpnja 2017., sve zbog postupka koji je
tužitelj pokrenuo protiv tuženika nakon redovitog otkaza ugovora o radu s ponudom
izmijenjenog ugovora tužitelju 29. kolovoza 2017. i postupka radi zaštite
dostojanstva tužitelja, kao radnika, od 23. studenog 2017. Smatra da je odluka
tuženika donesena izvan prekluzivnih rokova predviđenih člankom 116. Zakona o
radu, da tužitelju nije dana mogućnost očitovanja i iznošenja obrane, da je
opravdanost bolovanja utvrđena i kontrolom bolovanja od strane HZZO, da je tužitelj
bio na bolničkom liječenju od 10.-15. siječnja 2018., da je relevantnu dokumentaciju
vezanu za bolovanje dostavio tuženiku u zakonskim rokovima, da je odluka
donesena temeljem radnji koje predstavljaju povredu prava privatnosti tužitelja
(praćenje od strane privatnog detektiva od 5. siječnja 2018.). Konačno uređenim
tužbenim zahtjevom iz podneska od 14. rujna 2022. tužitelj predlaže utvrditi
nezakonitom i nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o
radu tužitelju od 22. siječnja 2018. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije
prestao, sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 7. srpnja 2017.
s danom 17. lipnja 2018., naložiti tuženiku da s osnove naknade štete isplati tužitelju
iznos od 22.790,00 EUR/171.712,00 kn, koji predstavlja osam bruto plaća tužitelja
prije otkaza, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude
do isplate te naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom koja teče od
dana donošenja presude do isplate. Predmetnim podneskom postavlja i podredni
protutužbeni zahtjev za slučaj da sud prihvati protutužbeni zahtjev tuženika za
sudski raskid s danom 22. siječnja 2018. kojim predlaže naložiti tuženiku s osnove
naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 22.790,00 EUR/171.712,00 kn zajedno sa
zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik odgovorom na tužbu od 16. ožujka 2018. u cijelosti osporava
osnovanost tužbenog zahtjeva. Ne osporava da je tužitelj bio zaposlenik tuženika
na temelju Ugovora o radu od 7. srpnja 2017. na radnom mjestu specijalista razvoja
poslovanja te da je tuženik 22. siječnja 2018. donio Odluku o izvanrednom otkazu
ugovora o radu protiv koje je tužitelj 5. veljače 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava
radnika, a na koji se tuženik nije očitovao. Navodi da se između stranaka vodi
parnični postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-1853/17, koji je tužitelj
pokrenuo radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu s
ponudom izmijenjenog ugovora. Predlaže spajanje predmetnog postupka na ovaj
postupak zbog razloga ekonomičnosti postupka te objektivne povezanosti obiju
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
parnica i utjecaja zahtjeva i ishoda tih parnica jedna na drugu. Navodi da je pobijana
odluka o otkazu donesena iz opravdanih razloga te unutar roka propisanog člankom
116. ZR. Otkaz je dan u roku od 15 dana od dana kada je uprava tuženika primila
detektivski nalaz iz kojeg je vidljivo da je tužitelj, unatoč neodobrenom godišnjem
odmoru, realizirao planirano privatno putovanje u F. Osporava da je
pobijana odluka donesena temeljem radnji koje predstavljaju povredu prava
privatnosti tužitelja budući da je tuženik iskoristio eksplicitno utvrđenu mogućnost
korištenja uređene detektivske djelatnosti i poslova sukladno Zakonu o privatnim
detektivima. Na taj način je tuženik došao do nedvojbenih i jasnih utvrđenja o
počinjenoj osobito teškoj povredi tužiteljeve obveze iz radnog odnosa koja je
rezultirala potpunim gubitkom povjerenja u tužitelja, kao radnika. Smatra da se
tužitelj uopće nije razbolio, a svakako se nije razbolio 7. siječnja 2018. koji dan je
proveo na skijalištu, već je u pozadini cjelokupne stvarne i pravne situacije
činjenično postupanje tužitelja koji je provodio i proveo svoju volju te realizirao svoj
plan da u razdoblju za koje je uplatio privatno putovanje, bez obzira na obvezu rada,
otputuje i odmara se. Smatra da je tužitelj, nakon što je stekao saznanje da je
tuženik inicirao kontrolu njegova bolovanja, na samom putovanju, koje je u
stvarnosti samovlasno ostvaren odmor, sredinom tjedna kojeg je provodio u
F., počeo prikupljati medicinsku dokumentaciju kojom je nastojao dokazati
opravdanost svog bolovanja. Smatra da formalno otvaranje bolovanja od liječnice
obiteljske medinice tužitelja, koja se nalazila u Z., a tužitelj u F., nije
ni od kakvog pravnog značaja. Osporava vjerodostojnost medicinske dokumentacije
dostavljene uz tužbu. Navodi da „predodobrenje“ godišnjeg odmora nije propisano
odredbama ZR te da godišnji odmor i raspored njegovog korištenja utvrđuje
poslodavac, po proceduri i na način propisan člankom 85. ZR pa osporava da bi
tužitelju godišnji odmor u siječnju 2018. bio „predodobren“ ili odobren. Smatra da
nije ni logično ni životno uvjerljivo da bi tužitelj putovao na skijalište u F.,
koje je udaljeno 1009 km od Zagreba, autobusom samo na vikend. Navodi da tužitelj
nije dostavio voznu kartu, za koju je razumno pretpostaviti da ju je kupio i imao već
odlaskom na putovanje, ako se stvarno imao namjeru vratiti u Z. u nedjelju 7.
siječnja 2018., a s druge strane je imao potvrdu Društva za upravljanje žičarama
kojom mu se potvrđuje trajanje karte za žičare od šest dana. Ističe da je tužitelju bila
dana mogućnost iznošenja obrane na sastanku 19. siječnja 2018., međutim tužitelj
obranu na predmetnom sastanku nije iznosio. Smatra da su paušalni navodi tužitelja
od navodnom diskriminirajućem postupanju poslodavca i mobbingu budući da
tužitelj nikad od tuženika nije zahtijevao zaštitu svog prava u odnosu na godišnji
odmora pa isti nisu predmet ovog spora. Na temelju svega navedenog, predlaže
odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženiku.
Podredno i opreza radi, iz razloga što radni odnos tužitelja kod tuženika nije moguć
zbog potpuno izgubljenog povjerenja tuženika u tužitelja, postavlja protutužbeni
zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom prestanka radnog odnosa tužitelja
kod tuženika po osnovi odluke o izvanrednom otkazu.
3. Tužitelj-protutuženik je 22. siječnja 2018. primio Odluku o izvanrednom
otkazu ugovora o radu, protiv koje je 5. veljače 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava
radnika (list 7-12 spisa). Tuženiku-protutužitelju je predmetni zahtjev dostavljen 6.
veljače 2018., koji se na isti nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu
podnesena 2. ožujka 2018., to je ocjena ovog suda da je ista podnesena u roku
propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj:
93/14, 127/17; dalje: ZR).
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
4. Sud je na ročištu održanom 22. rujna 2022. odbio prijedlog stranaka za
spajanje spisa ovog suda poslovnog broja Pr-1853/2017 na predmetni spis budući
da to, prema ocjeni ovog suda, nije bilo svrsishodno, ekonomično niti moguće u
konkretnom slučaju. Naime, spis poslovnog broja Pr-1853/2017 započeo je prije
predmetnog spisa (5. listopada 2017.) i bio je statistički riješen pa se isti, sukladno
odredbama Sudskog poslovnika, nije mogao spojiti na ovaj spis.
5. Sud nije donio djelomičnu presudu u odnosu na točku I tužbenog zahtjeva,
kako je to tužitelj-protutuženik predložio na ročištu održanom 29. ožujka 2022.,
budući da su u konkretnom slučaju svi zahtjevi postavljeni tijekom postupka sazreli
za donošenje konačne odluke. Također se dodaje da je tužitelj-protutuženik u
kolovozu 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, koji
je odlukom predsjednika ovog suda od 23. kolovoza 2023. poslovnog broja Su-Gzp
I-24/2023-5 ocijenjen osnovanim te je određen rok za rješavanje predmeta od deset
mjeseci. Slijedom navedenog je u konkretnom slučaju potrebno donijeti cjelovitu
odluku.
6. Na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i odredbe članka
125. stavka 3. ZR odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za
zaštitu prava od 5. veljače 2018. (list 7-12 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu
ugovora o radu od 22. siječnja 2018. (list 13-14 spisa), Poziva na iznošenje obrane
i Zapisnika s iznošenja obrane od 19. siječnja 2018. (list 15-16 spisa), e-mail
korespondencije (list 17-25, 56, 66-68 spisa), Potvrde o privremenoj nesposobnosti
za rad od 8. siječnja 2018. (list 26 spisa), Izvješća o privremenoj nesposobnosti za
rad (list 27 spisa), medicinske dokumentacije (list 28-39, 50-51, 96, 298-312, 358-
361 spisa), Ugovora o radu od 7. srpnja 2017. (list 42-43 spisa), izvatka iz sudskog
registra (list 44-48 spisa), ispisa autobusnih linija (list 52, 389-391 spisa), Zahtjeva
za zaštitu prava od 23. studenog 2017. (list 53-55 spisa), dopisa (list 57-63 spisa),
Zaključka povodom pritužbe tužitelja-protutuženika od 23. studenog 2017. (list 64-
65 spisa), Elektroničkog zapisa iz evidencija HZMO (list 97-100 spisa), obračuna
plaća tužitelja (list 112-132 spisa), Izvješća privatnog detektiva od 17. siječnja 2018.
(list 135-177 spisa), Ugovora 026-D/2017 o obavljanju detektivske djelatnosti od 18.
prosinca 2017. (list 213-218 spisa), Pravilnika o radu tuženika-protutužitelja (list
220-246 spisa), dopisa HZZO od 21. listopada 2021. (list 251 spisa), dopisa HZZO
od 11. siječnja 2022. (list 256 spisa), preslike medicinskog kartona tužitelja-
protutuženika (list 321-352 spisa), internog oglasa za posao (lista 374-375 spisa),
ispisa sa viamichelin.com (list 387-388 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora
o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. kolovoza 2017. (list 413-414 spisa),
saslušani su tužitelj-protutuženik (list 364-366 spisa), zakonski zastupnik tuženika-
protutužitelja K.Ž. (list 366-369 spisa) te svjedokinje V.G. (list 397-399 spisa) i dr.
J.E. (list 417-419 spisa).
8. Na ročištu održanom 19. rujna 2023. odbijeni su preostali dokazni prijedlozi
stranaka, kao nepotrebni. Naime, dokumentacija koju je tužitelj-protutuženik
predložio pribaviti od tuženika-protutužitelja na okolnost visine tužbenog zahtjeva
nije bila potrebna budući da je tužitelj-protutuženik prethodno dostavio u spis
obračune plaća, a sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovnog broja Pr-
1853/2017. Dokazni prijedlog tuženika-protutužitelja za saslušanje svjedoka D.H. i
I.T., koji su bili predloženi na okolnost detektivskog praćenja,
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
sadržaja i dostave izvješća, postojanja ugovora, punomoći i zahtjeva, odbijen je kao
nepotreban budući da navedene činjenice nisu bile sporne tijekom postupka, a
relevantna dokumentacija je dostavljena u spis. Dokazni prijedlog tuženika-
protutužitelja za saslušanje svjedokinje A.S. odbijen je kao nepotreban
budući da činjenica neodobravanja godišnjeg odmora tužitelju u siječnju 2018., na
koju okolnost je predmetna svjedokinja bila predložena, nije bila sporna tijekom
postupka (list 268 spisa). Dokazni prijedlozi za provođenje medicinskog vještačenja
i očitovanja Bolničkog centra u C. odbijeni su kao nepotrebni budući da
su spisu priložene preslike i izvornici brojne medicinske dokumentacije tužitelja-
protutuženika koja se odnosi na predmetno oboljenje, kao i preslika zdravstvenog
kartona tužitelja-protutuženika iz kojih je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri
utvrđeno. Dodatno se navodi da je tuženik-protutužitelj na ročištu održanom 19.
rujna 2023. naveo kako je nesporno da je medicinska dokumentacija autentična i
izdana od bolnica slijedom čega je za zaključiti da je tuženik-protutužitelj
odustao od prigovora da predmetna dokumentacija nije vjerodostojna. Također je
odbijen dokazni prijedlog tuženika-protutužitelja za pribavu podataka od putničke
agencije glede rezervacije aranžmana, uplati, povratu, datumu rezervacije
aranžmana od strane tužitelja-protutuženika jer isto nije bilo relevantno za
donošenje odluke u ovom predmetu.
9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP,
sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika djelomično osnovan, a
protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja nije osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje nedopuštenosti
i nezakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. siječnja 2018.,
da radni odnos tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije prestao,
sudski raskid Ugovora o radu od 7. srpnja 2017. s danom 17. lipnja 2018. te isplata
iznosa od 22.790,10 EUR/171.712,00 kn s osnove naknade štete, kao i zahtjev
tuženika-potutužitelja za sudski raskid Ugovora o radu na određeno vrijeme
sklopljenog između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja s danom 22.
siječnja 2018.
11. Među strankama nije sporno da je tužitelj-protutuženik bio zaposlen kod
tuženika-protutužitelja od 15. svibnja 2015. do odluke o otkazu 22. siječnja 2018. te
da mu godišnji odmor početkom siječnja 2018. nije bio odobren od strane
poslodavca. Također nije sporno da tužitelj-protutuženik protiv tuženika-
protutužitelja pred ovim sudom vodi parnični postupak pod poslovnim brojevima Pr-
1853/2017 radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu
s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 22. kolovoza 2017. te radi vraćanja na
rad.
12. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik-protutužitelj imao opravdan razlog
za otkazivanje ugovora o radu tužitelju-protutuženiku, je li tuženik-protutužitelj
omogućio tužitelju-protutuženiku iznošenje obrane prije otkazivanja te je li pobijana
odluka o otkazu donesena u roku propisanom odredbom članka 116. stavka 2. ZR.
Sporno je i postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog
odnosa tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije moguć.
13. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik
imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili
određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka
(izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju
ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog
članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od
petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
14. Odredbom članka 119. stavka 2. ZR propisano je da je poslodavac, prije
redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan
omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih
nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
15. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog
otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz
ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na
radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o
radu.
16. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. siječnja 2018.
utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj donio pobijanu odluku zbog osobito teške
povrede obveza iz radnog odnosa te osobito važne činjenice gubitka povjerenja u
radnika zbog kojih nastavak radnog odnosa između stranaka nipošto nije moguć
budući da je tužitelj-protutuženik, iako mu nije bio odobreno korištenje godišnjeg
odmora u razdoblju 8.-12. siječnja 2018., 8. siječnja 2018. izostao s posla, dostavio
je poslodavcu e-mail da mora ostati na bolovanju, da je 9. siječnja 2018. dostavio
potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u kojoj je očekivano trajanje bolovanja
pet dana, da je u razdoblju od 8.-12. siječnja 2018. realizirao planirano prethodno
najavljeno privatno putovanje i zloupotrijebio institut privremene nesposobnosti za
rad za tu svrhu, a što je poslodavac utvrdio na način da je prethodno angažirao
privatnog detektiva radi prikupljanja obavijesti i informacija o povredama radnih
obveza. Privatni detektiv je 17. siječnja 2018. dostavio poslodavcu izvješće iz kojeg
je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik s noći 5. na 6. siječnja 2018. autobusom
otputovao u V.t., kamo je stigao 6. siječnja 2018., a s kojeg se vratio u
Z. 16. siječnja 2018. Bolovanje je produžio do 18. siječnja 2018. Tužitelju-
protuženiku je 19. siječnja 2018. omogućeno pravo na iznošenje obrane, na koji je
tužitelj-protutuženik naveo da će se očitovati naknadno.
17. Budući da je tuženik-protutužitelj saznanje za činjenicu na kojoj se izvanredni
otkaz temelji stekao po primitku izvješća privatnog detektiva 17. siječnja 2018., to je
ocjena ovog suda da je tuženik-protutužitelj u roku propisanom člankom 116.
stavkom 2. ZR dana 22. siječnja 2018. donio odluku o otkazu ugovora o radu.
18. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik u grupaciji
E.s.b. d.d. radio od 2002. godine, da je od 2015.,
nakon što se javio na interni oglas za oglašeno slobodno radno mjesto, zaposlen
kod tuženika-protutužitelja, pri čemu je zadržao plaću i sve benefite koje je do tada
imao iako je sve to sada na novom radnom mjestu bilo niže, da je tužitelja-
protutuženika A.S. e-mail-om od 24. studenog 2017. obavijestila da mu
može predodobriti korištenje godišnjeg odmora u siječnju 2018. ukoliko sve
aktivnosti i zaduženja koja ima budu dobro i jasno iskoordinirana, a e-mail-om od
14. prosinca 2017. ga je obavijestila da mu u ovom trenutku nema mogućnosti
odobriti zimski godišnji odmor koji je zatražio u razdoblju od 8.-12. siječnja 2018.,
da su tužitelju-protutuženiku neposredno prije termina planiranog godišnjeg
odmora, po prijedlogu neposredno nadređene A.S., oduzete sve ovlasti
pristupa internom serveru i podacima na njemu, a zadaci na kojima je radio su bili
delegirani drugim kolegama, da je tužitelj, budući da je već ranije uplatio aranžman
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
kod agencije K.t., odlučio otići za vikend na skijanje s prijateljima gdje je
u subotu navečer, 6. siječnja 2018., osjetio prve znakove viroze, da se u nedjelju
nakon 13 sati vratio sa skijališta jer se nije osjećao dobro, da je u nedjelju navečer,
7. siječnja 2018., dobio visoku temperaturu pa mu partner, koji je medicinske struke,
nije dao da putuje autobusom natrag u Z., da je u ponedjeljak, 8. siječnja 2018.,
nazvao svoju liječnicu obiteljske medicine koja mu je otvorila bolovanje i preporučila
mirovanje, što je on i učinio do srijede kada je otišao do lokalnog liječnika u V.
t., koji ga je odmah vozilom hitne pomoći uputio u bolnicu na odjel intenzivne
njege, da je sutradan premješten u veću bolnicu u C. radi koronarografije
gdje je na kraju utvrđeno da je boraveći na planini razvio visinsku bolest, da je u
navedenoj bolnici ostao do ponedjeljka, a potom se autobusom vratio u Z., da
je u Z. obavljao daljnje pretrage kod pulmologa, nakon toga bio još dva dana
na bolovanju pa se vratio na posao, po povratku na posao tužitelj-protutuženik je
pozvan da se očituje na okolnosti bolovanja, on se u tom trenutku nije bio u stanju
očitovati, a za tri dana mu je uručen izvanredni otkaz ugovora o radu, koji je donesen
nakon primitka izvješća detektivske agencije koju je tuženik-protužitelj angažirao
budući da je tužitelj-protutuženik, koji je inače često izostajao s posla, najavio put,
a nije mu bio odobren godišnji odmor pa je postojala sumnja tuženika-protutužitelja
da će tužitelj-protutuženik otići na planirani put. Navedeno u bitnome proizlazi iz
iskaza tužitelja-protutuženika, zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja
K.Ž. te svjedokinja V.G. i dr. J.E., a kojim iskazima
je sud u cijelosti povjerovao budući da su uvjerljivi, životno logični, koherentni te u
međusobnoj suglasnosti kako jedan s drugim tako i s materijalnim dokazima u spisu.
19. Uvidom u dopis HZZO od 11. siječnja 2022. utvrđeno je da je 28. prosinca
2021. mjerodavni kontrolor HZZO proveo kontrolu Specijalističke ordinacije
obiteljske medicine dr. J.E. kojom prilikom je utvrđeno da je privremena
nesposobnost za rad tužitelja-protutuženika od 8.-18. siječnja 2018. bila medicinski
indicirana i opravdana (list 256 spisa).
20. Uvidom u spis ovog suda poslovnog broja Pr-1853/2017 utvrđeno je da je u
Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22.
kolovoza 2017. tuženik-protutužitelj kod donošenja odluke o iznosu otpremnine i
trajanju otkaznog roka tužitelju-protutuženiku priznao ukupan radni staž u E.
g. kojoj pripada tuženik-protutužitelj i to od 2. siječnja 2002. do 14. svibnja 2015.
te je u članku IV. navedene odluke odredio otpremninu u iznosu od 107.320,00 kn
bruto (list 413-414 spisa).
21. U odnosu na način na koji je tuženik-protutužitelj došao do saznanja za razlog
otkaza (angažiranje privatnog detektiva), navodi se da isto, prema ocjeni ovog suda,
u konkretnom slučaju predstavlja zadiranje u privatni život tužitelja-protutuženika.
Naime, uvidom u Pravilnik o radu tuženika-protutužitelja utvrđeno je da istim radnici
tuženika-protutužitelja nisu upoznati i upozoreni na mogućnost praćenja od strane
privatnog detektiva radi utvrđivanja mogućih povreda radnog odnosa. Nadalje,
tijekom postupka tuženik-protutužitelj, osim paušalnih navoda da je tužitelj-
protutuženik i ranije često izostajao s posla i imao velik broja dana kada je bio
privremeno nesposoban zbog bolesti, nije dokazao da je predmetno bilo slučaj. Iz
navedenog je za zaključiti da tuženik-protutužitelj, osim činjenice da u njegovim
internim aktima nije bilo upozorenja za radnike na mogućnost praćenja od strane
privatnih detektiva, nije dokazao da bi postojao razlog u vidu ranijih kršenja radnih
obveza koje bi opravdavale razlog za praćenje tužitelja-protutuženika. Stoga se u
konkretnom slučaju angažiranje privatnog detektiva za praćenje tužitelja-
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
protutužitelja u njegovo privatno vrijeme te u razdoblju u kojem tužitelj-protutuženik
obavlja rad i nije privremeno nesposoban za rad ocjenjuje neopravdanim i
pretjeranim zadiranjem u privatni život tužitelja-protutuženika (tako i ESLJP u odluci
Barbulescu v. Romania, C 61496/08 od 5. rujna 2017.)
22. Navodi tužitelja-protutuženika da mu nije dana mogućnost očitovanja i
iznošenja obrane prije otkazivanja ocijenjeni su neosnovanim. Naime, tijekom
postupka je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik, nakon povratka na posao po
ozdravljenju, pozvan na sastanak s nadređenima 19. siječnja 2018. na kojem je
obaviješten o razlozima otkaza te mu je dana mogućnost da iznese svoju obranu.
Činjenica da tužitelj-protutuženik nije obranu odmah iznio, već je tražio da se očituje
naknadno, čemu poslodavac nije udovoljio, ne čini takvo postupanje poslodavca
suprotno odredbi članka 119. stavka 2. ZR.
23. Sud nije razmatrao navode tužitelja-protutuženika da je pobijana odluka o
otkazu nastavak postupka diskriminacije i mobbinga nad tužiteljem-protutuženikom
budući da su predmetni navodi samo paušalno izneseni u tužbi te u iskazu tužitelja-
protutuženika, ali tijekom postupka nisu učinjeni vjerojatnim, odnosno dokazani.
24. U odnosu na navode tuženika-protužitelja da je tužitelj-protutuženik otišao na
planirani put na skijanje s namjerom da tamo ostane do 12. siječnja 2018. iako je
znao da mu godišnji odmor nije odobren iz čega izvodi zaključak da je tužitelj-
protutuženik zlorabio bolovanje, navodi se da namjera tužitelja-protutuženika da
provede planirani privatni put na skijanje nije pravnorelevantna za donošenje odluke
u ovom postupku. Za donošenje odluke u ovom predmetu odlučno je utvrditi je li se
tužitelj-protutuženik zaista razbolio zbog čega je bio privremeno nesposoban za rad.
25. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj-protutuženik otišao na
skijanje za vikend (tijekom noći s 5. na 6. siječnja 2018.) gdje se 6. siječnja 2018.
razbolio te je 10. siječnja 2018. hospitaliziran u bolnici u F., da je liječenje
nastavio i po povratku u R.H., da je svog poslodavca o privremenoj
nesposobnosti za rad pravovremeno obavijestio (9. siječnja 2018.), da je njegova
bolest trajala do 18. siječnja 2018., a ista je, nakon kontrole bolovanja od strane
HZZO, ocijenjena medicinski indiciranom i opravdanom, za zaključiti je da tužitelj-
protutuženik nije zlorabio bolovanje u razdoblju od 8.-18. siječnja 2018., a što je bio
razlog za donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Stoga je odlučeno kao u
stavku I izreke ove presude.
26. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR, na zahtjev tužitelja-
protutuženika raskinut je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen
između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja 7. srpnja 2017., s danom 17.
lipnja 2018., kao danom koji prethodi danu sklapanja ugovora o radu tužitelja-
protutuženika s novim poslodavcem. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove
presude.
27. S obzirom da iz obračuna plaća (list 112-132 spisa) proizlazi da je bruto plaća
tužitelja-protutuženika, u razdoblju kada nije bio privremeno nesposoban za rad,
iznosila 21.464,00 kn/2.848,76 EUR, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR,
tužitelju-protutuženiku je dosuđena naknada štete u visini od pet mjesečnih bruto
plaća što ukupno iznosi 107.320,00 kn/14.243,81 EUR. Pritom je uzeto u obzir
trajanje radnog odnosa, odnosno da je tužitelj-protutuženik bio zaposlen u grupaciji
E.s.b. d.d. od 2002. godine, da je od 2015., nakon
što se javio na interni oglas za oglašeno slobodno radno mjesto, zaposlen kod
tuženika-protutužitelja, pri čemu je zadržao plaću i sve benefite koje je do tada imao,
te da mu je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
ugovora od 22. kolovoza 2017. tuženik-protutužitelj kod donošenja odluke o iznosu
otpremnine i trajanju otkaznog roka priznao ukupan radni staž u E.g. kojoj
pripada tuženik-protutužitelj i to od 2. siječnja 2002. do 14. svibnja 2015. i odredio
otpremninu u iznosu od 107.320,00 kn bruto (list 413-414 spisa). Također je prilikom
odluke o visini iznosa naknade štete uzeto u obzir da je tužitelj-protutuženik srednje
životne dobi (46 godina) te da tijekom postupka nisu navedene obveze uzdržavanja
koje bi teretile tužitelja-protutuženika. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke
presude.
28. Na dosuđeni iznos naknade štete, tužitelju-protutuženiku je dosuđena
zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi
članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).
29. Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na ime naknade štete u preostalom
dijelu odbijen je kao neosnovan budući da je, prema ocjeni ovog suda, postavljen u
previsokom iznosu. Stoga je, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR,
odlučeno kao u stavku IV izreke presude.
30. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja odbijen je kao neosnovan budući
da tuženik-protutužitelj tijekom postupka nije dokazao da postoje okolnosti koje
opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti
i interesa obiju ugovornih strana nije moguć. Naime, tuženik-protutužitelj je tijekom
postupka samo paušalno navodio da je tužitelj-protutuženik već ranije često
izostajao s posla i često bio na bolovanju, međutim predmetne navode nije tijekom
postupka dokazao. Stoga je, na temelju odredbe članka 125. stavka 2. ZR, odlučeno
kao u stavku V izreke presude.
31. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 2.
ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama
i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).
33. Tužitelju-protutuženiku je do trenutka postavljanja novčanog tužbenog
zahtjeva (ročište održano 29. ožujka 2022.) priznat trošak u visini jednokratne
nagrade od 200 bodova (Tbr. 7/2), a nakon postavljanja novčanog tužbenog
zahtjeva prema vrijednosti predmeta spora od 22.790,10 EUR/171.712,00 kn (tako
VSRH u odluci od 27. lipnja 2023. poslovnog broja Rev-312/2022). Tužitelju-
protutuženiku priznat je trošak pristupa na ročišta održana 29. ožujka 2022., 22.
rujna 2022. i 19. rujna 2023. od 3x250 bodova (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od
1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 u vezi Tbr. 48/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25%
(Tbr. 42), ukupno iznosi 2.363,12 EUR.
34. Tužitelj-protutuženik je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče
visine zahtjeva uspio je sa 63% svog zahtjeva. Tuženik-protutužitelj je u odnosu na
tužitelja-protutuženika, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 37%.
Uzimajući u obzir omjer 100:63% u odnosu na 0:37%, tužitelj-protutuženik je uspio
u sporu 81,5%, a tuženik 18,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku-protutužitelju da
naknadi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u omjeru od 63%, a što
odgovara iznosu od 1.488,77 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku VI izreke ove
presude.
35. Tužitelju-protutuženiku nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 19.
svibnja 2022. (kojim ocjenjuje iskaze stranaka i ponovno uređuje tužbeni zahtjev
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
koji je prethodno uredio na ročištu održanom 29. ožujka 2022.), od 12. srpnja 2022.
(kojim nakon zaključenja prethodnog postupka predlaže izvođenje dokaza koji nisu
izvedeni tijekom postupka), od 14. rujna 2022. (kojim ponavlja već nekoliko puta
iznesene navode i dvojno iskazuje novčani tužbeni zahtjev budući da je isto obveza
suda, a ne stranaka), od 14. listopada 2022. (koji je dostavljen sudu 30. studenog
2022., kojim ponavlja već iznesene navode) i od 14. veljače 2023. (kojim ponovno
predlaže izvođenje dokaza koji nisu izvedeni tijekom postupka). Tužitelju nije
dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 995,42 EUR te
pristojba u iznosu od 100,04 EUR (za koju nije navedeno po kojoj osnovi bi bila
plaćena) budući da iste nisu plaćene od strane tužitelja-protutuženika u ovom
postupu. Samo podredno se napominje da je tužitelj-protutuženik, na temelju
odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne
novine" broj: 118/18, 51/23) oslobođen od plaćanja pristojba u ovom predmetu.
Nadalje tužitelju nije dosuđen niti iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn na ime troška
vještaka jer nije jasno na što se isti odnosi s obzirom da u ovom predmetu nije
izveden dokaz vještačenjem niti je posljedično takav trošak u ovom postupku plaćen
od strane tužitelja-protutuženika. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. stavka
1. ZPP, odlučeno kao u stavku VII izreke ove presude.
36. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče
od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP,
u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO.
37. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od
7.386,73 EUR odbijen je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP. Stoga je,
odlučeno kao u stavku VIII izreke ove presude.
38. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana, sukladno odredbi članka 436.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14), a na temelju odredbe
članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).
39. Novčani iznosi u izreci ove presude dvojno su iskazani u kunama i eurima na
temelju odredbe članka 48. stavaka 1. i 2. u vezi s odredbom članka 43. stavka 1.
Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne
novine" broj: 57/22 i 88/22).
40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. listopada 2023.
Sutkinja
Mateja Cvitić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave iste
(čl. 437. st. 1. ZPP/14 u vezi s čl. 117. st. 1. ZID ZPP/19). Žalba se podnosi ovom
sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Poslovni broj: 10 Pr-3023/2018-64
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a
uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena
onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9.
ZPP).
DNA:
1. Tužitelju po pun. 2. Tuženiku po pun.
