Poslovni broj 24 Gž-770/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-770/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz L., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. Z. Š., odvjetnici u V., protiv tuženika I. P. iz L., OIB: …, kog zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mr. D. K.1 i D. K.2 iz L., radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-242/2022-14 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-242/2022-14 od 15. prosinca 2022. pod točkama I. i II. izreke pa se o tome ovako sudi:

             

1. Tuženiku I. P., L., OIB: …, nalaže se da prestane uznemiravati tužiteljicu M. B. iz L., OIB: …, u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava u pogledu stana br. … (etažno vlasništvo E-16) na prvom katu zgrade od 52,67 m2, koji se sastoji od ulaza sa 5,64 m2, kuhinje i dnevnog boravka sa 19,73 m2, sobe sa 14,01 m2, kupaone sa 5,15 m2, loggie sa 4,15 m2 i spremišta br. 2. sa 3,99 m2, a nalazi se na čkbr. 1237/5 L. povr.1187 m2, koja se sastoji od stambene zgrade povr. 370 m2 i livade povr. 817 m2 up. u z.k.ul. 2979 k.o. L., koji posebni dio nekretnine je neodvojivo povezan s 53/1139 dijela cijele nekretnine, na način da ukloni pregradnu PVC stijenu sa vratima i zvono s desne strane ulaznih vratiju u stan tužiteljice, te mu se ubuduće zabranjuje svako ponašanje kojim se čini takvo ili slično daljnje uznemiravanje prava vlasništva tužiteljice, kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od  1.140,39 eura / 8.592,24 kuna, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00 kuna.

 

II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 364,16 eura / 2.743,75 kuna na ime naknade troškova žalbe, u roku od 15 dana.

                           

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-242/2022-14 od 15. prosinca 2022. suđeno je:

 

"I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I/ Tuženiku I. P., L., OIB: …, nalaže se da prestane uznemiravati tužiteljicu M. B. iz L., OIB: …, u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava u pogledu stana br. … (etažno vlasništvo E-16) na prvom katu zgrade od 52,67 m2, koji se sastoji od ulaza sa 5,64 m2, kuhinje i dnevnog boravka sa 19,73 m2, sobe sa 14,01 m2, kupaone sa 5,15 m2, loggie sa 4,15 m2 i spremišta br. 2. sa 3,99 m2, a nalazi se na čkbr. 1237/5 L. povr.1187 m2, koja se sastoji od stambene zgrade povr. 370 m2 i livade povr. 817 m2 up. u z.k.ul. 2979 k.o. L., koji posebni dio nekretnine je neodvojivo povezan s 53/1139 dijela cijele nekretnine, na način da ukloni pregradnu PVC stijenu sa vratima i zvono s desne strane ulaznih vratiju u stan tužiteljice, te mu se ubuduće zabranjuje svako ponašanje kojim se čini takvo ili slično daljnje uznemiravanje prava vlasništva tužiteljice, kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak prouzročen ovim postupkom, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude."

 

II.              Nalaže se tužiteljici M. B. iz L., OIB: …, naknaditi tuženiku I. P. iz L., OIB: …, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 eur (sedam tisuća petsto kuna/devetsto devedeset pet eura i četrdeset dva centa, fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn), u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine.

 

3. Žalba je osnovana.              

 

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za prestankom uznemiravanja njenog prava vlasništva, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

              -tužiteljica je vlasnica posebnog dijela zgrade kog predstavlja stan broj … (etažno vlasništvo E-16) na prvom katu zgrade od 52,67 m2, sa spremištem br. 2, a koje je vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom od 53/1139 dijela k.č.br. 1237/5 u naravi stambena zgrada s 370 m2 i livada s 817 m2 upisano u zk.ul.br. 2979 k.o. L.;

-tuženik je vlasnik posebnog dijela zgrade kog predstavlja stan broj … (etažno vlasništvo E-17) na prvom katu zgrade od 60,86 m2, sa spremištem br. 3, a koje je vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom od 61/1139 dijela k.č.br. 1237/5 u naravi stambena zgrada s 370 m2 i livada s 817 m2 upisano u zk.ul.br. 2979 k.o. L.,

-u naravi se radi o dva stana i spremištima koji se nalaze u istom hodniku, stan do stana, te suvlasništva zajedničkih dijelova nekretnine;

-tuženik je 2015. postavio PVC stijenu i vrata kojima je pregradio dio zajedničkog hodnika zgrade, te izmjestio prekidače za zvono za svoj stan i za svjetlo na zajedničkom hodniku na način da su oba prekidača nakon izmještanja na jednom prekidaču postavljenom na zidu između ulaznih vrata u stan tužiteljice i PVC stijene.

 

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 167. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), pa odlučio kao u izreci.

 

8. Sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio činjenično stanje, pa posljedično nije ni pravilno primijenio materijalno pravo.

 

9. Sud prvog stupnja smatra kako tuženik postavljanjem PVC stijene s vratima nije zadirano u širinu ulaza u stan tužiteljice; da se vrata PVC stijene otvaraju prema unutra, odnosno da se ne otvaraju prema hodniku zgrade; da se vrata stana tužiteljice otvaraju prema unutra, dakle da se ne otvaraju prema hodniku zgrade i PVC stijeni; da tužiteljica bez i sa torbama u ruci može bez potrebe da se otvaraju vrata na PVC stijeni ući u svoj stan; da se u stan tužiteljice može ući ili izaći istovremeno kada jedna osoba ulazi ili izlazi kroz vrata PVC stijene bez međusobnog dodirivanja; da mogućnost dodira postoji u situaciji kada tužiteljica izlazi iz svog stana sa 3 pune vrećice u ruci, a istovremeno 4 osobe ulaze u stan tuženika kroz vrata PVC stijene, no da ionako zbog širine vrata PVC stijene kroz ista istovremeno može ulaziti samo jedna osoba, a da s obzirom na dovoljnu širinu hodnika neće doći do međusobnog dodira ako se preostale osobe koje namjeravaju ući kroz vrata PVC stijene uz minimalni trud pomaknu nekoliko centimetara prema zidu hodnika na suprotnoj strani stana tužiteljice; da tužiteljica može nesmetano izaći iz svog stana noseći ispred sebe u obje ruke stolicu dimenzija 55 x 55 cm, dakle može je iznijeti iz stana ne dodirujući PVC stijenu, no da bi u slučaju da tom prilikom netko izlazi kroz vrata PVC stijene došlo do kontakta te osobe sa stolicom. Sud je prvog stupnja ocijenio da postavljanjem PVC stijene s vratima tužiteljica nije ograničena u ostvarivanju svojih vlasničkih prava u odnosu na svoj stan, a s obzirom da postavljanjem PVC stijene s vratima tužiteljici nije zadirano u širinu ulaza u stan, tužiteljici nije onemogućeno nešto unositi ili iznositi iz stana, niti joj nije onemogućeno izlaziti ili ulaziti u stan sa ili bez kakvih stvari u rukama, čak i istodobno kada kroz vrata u PVC stijeni ulazi ili izlazi neka osoba, pri čemu eventualni susreti tužiteljice s više osoba na hodniku prilikom izlaska ili ulaska u njezin stan, te eventualna potreba da tom prilikom pričeka da navedene osobe prođu hodnikom odnosno uđu ili izađu iz tuženikovog stana ne predstavljaju ograničenje njezinog prava vlasništva.

 

10. Izloženo shvaćanje ne prihvaća ovaj viši sud. Iz rezultata očevida kao i iz priloženih fotografija (vidi listove 22-27 spisa) proizlazi kako blizina pregradnog zida ulaznim vratima tužiteljičinog stana zasigurno u stanovitoj mjeri otežava unošenje i iznošenje većih predmeta u tužiteljičin stan, te općenito komoditet prilikom ulazaka i izlazaka iz stana, na način kako je to ona opisivala tijekom postupka, a i sad u žalbi. Primjerice, prilikom iznošenja stolice na kojoj sjedi kad šiva u svom spremištu koje se nalazi preko puta ulaza u njen stan. Ili situacije kad mora pričekati da prođu osobe koje prolaze kroz PVC stjenku ulazeći ili izlazeći iz tuženikovog stana, te tome slično. Pa makar to nije visok stupanj narušavanja tužiteljičinog komoditeta, niti joj to onemogućuje ulazak ili izlazak iz njenog stana, tuženikov utuženi čin nedvojbeno predstavlja uznemiravanje tužiteljičinog vlasništva u smislu propisa iz čl. 167. st. 1. ZV. Stoga ovaj viši sud utvrđuje tu činjenicu po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

 

11. Po čl. 66. st. 1. ZV, vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno. Pa kad tužiteljica traži zaštitu vlasništva posebnog dijela nekretnine (stana i spremišta) ona ujedno traži i zaštitu svog suvlasništva zajedničkih dijelova nekretnine. Primjerice hodnika, zidova hodnika, stepeništa, krova, dvorišta i tome slično. A što se tiče izmijenjenih prekidača na hodniku valja kazati da i zidovi uz taj hodnik, zato jer spadaju među zajedničke dijelove zgrade, jesu suvlasništvo tužiteljice, kao i svih drugih vlasnika posebnih dijelova zgrade.

 

12. Nije sporno kako se ostali suvlasnici zajedničkih dijelova predmetne nekretnine nisu suglasili s utuženim tuženikovim činom. Zato nije odlučno da li se tužiteljica suglasila s njegovim činom, ili ga je barem neko vrijeme tolerirala, jer sama, kao suvlasnica 53/1139 dijela zajedničkih dijelova nekretnina nije ovlaštena na davanje takve suglasnosti. Radi se o poslovima izvanrednog gospodarenja (čl. 41. st. 1. ZV) pa takvu suglasnost mogu dati samo svi suvlasnici jednoglasno. Stoga, sve da je i dala suglasnost, izrijekom ili prešutno, to ne oduzima karakter bespravnosti tuženikovom utuženom činu.

 

13. Upravo ta protupravnost utuženog čina, zajedno s činjenicom uznemiravanja vlasništva, pa ma koliko to uznemiravanje bilo minorno, čini tužiteljičin zahtjev osnovanim.

 

14. Prema čl. 167. st. 1. ZV ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Po čl. 37. st. 6. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Pa tako može i protiv drugog suvlasnika ustati s tužbom na zaštitu od uznemiravanja.

 

15. Radi svega rečenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je tužiteljici pružiti traženu zaštitu od uznemiravanja njenog prava vlasništva posebnog dijela nekretnine i suvlasništva zajedničkih dijelova.

 

16. Pa je po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, valjalo presudom preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točci I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

17. Kako je sad tužiteljica uspjela s čitavim zahtjevom, a tuženik nije uspio u sporu, valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP izmijeniti i odluku o trošku postupka nastalom prije žalbene faze. Po čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove potrebne za vođenje parnice, a po čl. 155. ZPP. Trošak tužiteljice sastoji se od nagrade njenom odvjetniku koja je obređena prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa). Zastupanje se sastoji od ovih radnji:

-sastav tužbe po Tbr.  8./1. Tarife 100   bodova;

-zastupanja na 3 (16. rujna 2022, 16. listopada 2022, 29. studenoga 2022) ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, po Tbr. 9./1. Tarife svaka radnja 100 bodova.

 

17.1. Zbir bodova iznosi 400, a umnožen vrijednošću boda od 15 kuna rezultira iznosom od 6.000,00 kuna. Tome treba dodati 25% na ime PDV u iznosu od 1.500,00 kuna pa zbir svega iznosi 7.500,00 kuna. Tužiteljica je potraživala i naknadu pristojbe na tužbu od 200,00 kuna te na presudu od 400,00 kuna, kao i naknadu za predujam troškova očevida od 492,24 kune. Stoga, ukupan zbir tužiteljičinog potrebnog troška iznosi ukupno 8.592,24 kune pa je ovaj drugostupanjski sud odlučio da joj tuženik naknadi ovaj trošak. Ujedno je iz istih razloga valjalo dobiti zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan

 

18. Kako je tužiteljica uspjela sa svojom žalbom valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, naložiti tuženiku da joj naknadi trošak izjavljenog pravnog lijeka. Taj se trošak sastoji od troška sastava žalbe po odvjetniku koji po Tbr. 10. Tarife iznosi 2.343,75 kuna (125 bodova x 15,00 kuna vrijednost boda + 25% PDV) te od pristojbe na žalbu od 400,00 kuna, ukupno 2.743,75 kuna / 364,16 eura.

 

U Zagrebu 24. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                                     Vlatka Fresl Tomašević, v.r.