Poslovni broj: 74 Gž-2665/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 74 Gž-2665/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Darija Horvat, sudac izvjestitelj i član vijeća Amanda Snoj te člana vijeća Lidija Bošnjaković, u pravnoj stvari tužitelja Z. t. d.o.o., M. O., D. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva S., K., B. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženika F. H., nositelja O. p. g. F. H. iz B., N. B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F. - G., H. M. iz B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-3/2023-14 od 7. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-3/2023-14 od 7. travnja 2023.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice S. N. iz S., poslovni broj Ovrv-374/2018 od 5. listopada 2018. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku plati parnične troškove u iznosu od 2.304,49 eura / 17.363,18 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22.- dalje ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno žalbi te tuženiku naložiti da tužitelju plati trošak parničnog postupka sve uz opredijeljeno navedeni trošak žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 27.838,14 kn / 3.694,76 eura, s osnova troškova obavljenog puta u P. radi prijevoza traktora u Republiku Hrvatsku, temeljem navodno sklopljenog ugovora o tom prijevozu sa tuženikom, a koji prijevoz nije obavljen jer je tuženik uslugu transporta ugovorio s drugim prijevoznikom.

 

5. Na temelju provedenog postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik kao nositelj O. p. g. sa djelatnikom tužitelja A. B. pregovarao radi prijevoza traktora i dvije gume iz P. do OPG tuženika u N. B., da je tužitelj tuženiku dostavio ponudu od 5. rujna 2018. za obavljanje tog prijevoza za cijenu od 27.838,14 kn / 3.694,76 eura uz naznaku dospijeća plaćanja istog dana, da je sin tuženika I. H. koji je tuženiku u tom poslu pomagao, u poruci poslao A. B. podatke o točnoj lokaciji prijevoza uz obavijest da će prijevoz najaviti slijedećeg dana, a A. B. njemu je poslao podatke o registarskom broju kamiona i ime vozača koji će izvršiti prijevoz, te odmah nakon toga I. H. po nalogu svog oca koji je prijevoz dogovorio sa drugim prijevoznikom, A. B. je poslao poruku koja je glasila "E nazovi staroga mislim da je onaj što je trebao otići otišao" uz naznaku broja mobitela oca (poruke na listu 51 spisa), te je prijevoz traktora i guma dana 7. rujna 2018. obavio prijevoznik TD T. (tovarni list na listu 52 spisa). Kako je posljednja citirana poruka ukazivala da je drugi prijevoznik otišao po traktor i gume, prvostupanjski sud zaključuje da su time prestali pregovori između stranaka, te ugovor nije zaključen u smislu čl. 247. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18.- dalje ZOO), jer tužitelj nije dokazao da je njegova ponuda prihvaćena, te prijevoz nije bio plaćen, pa tužitelj nije imao osnove za slanje kamiona na put, i stoga troškovi navedeni u utuženom računu nisu osnovani. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba jer je prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i razloge iz kojih smatra da tuženik nije prihvatio ponudu tužitelja, te da ugovor nije sklopljen, a izreka presude nije proturječna tim razlozima, niti u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima datim postupku, te se prvostupanjska presuda može ispitati.

 

7. Suprotno žalbi tužitelja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanja i na osnovi ocjene svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP, svoje stajalište je obrazložio jasnim i neproturječnim razlozima koji svoje uporište imaju u provedenim dokazima, te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

8. Odredbom čl. 247. ZOO propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

 

9. Odredbom čl. 262. st. 1. ZOO propisano je da je ponuda prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu, te kad učini neku radnju koja se na temelju ponude, prakse ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

 

10. Iz ponude na listu 17 spisa proizlazi da je plaćanje unaprijed, uvjet prihvata ponude, odnosno sklapanja ugovora. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da u ponudi nije naznačen niti rok odnosno dan izvršenja prijevoza. Kako tuženik nesporno nije izvršio uplatu (plaćanje avansno), što je uvjet prihvata ponude, tuženik je na nedvojbeni način dao do znanja tužitelju da ponudu ne prihvaća, što znači da ugovor nije sklopljen. Pored toga A. B. u svom iskazu niti ne tvrdi niti dokazuje da je izjavu tuženika da je prihvatio dostavljenu ponudu, primio, niti iz njegova iskaza proizlazi da je nakon što je ponudu poslao sa tuženikom komunicirao, već je komunicirao sa I. H. sinom tuženika. Suprotno žalbi, okolnost što mu je I. H., navedenim porukama dostavio adresu utovara te ga obavijestio da će slijedećeg dana najaviti taj prijevoz u P., da bi ga potom po proteku 4 minute od navedenih poruka obavijestio da u vezi prijevoza nazove njegova oca jer "misli da je otišao drugi prijevoznik", nisu okolnosti temeljem kojih se može smatrati da je tuženik ponudu prihvatio, obzirom da je uvjet prihvata ponude bilo avansno plaćanje, a iz iskaza A. B. (list 57 spisa) proizlazi daje politika firme bila da se sa strankama sa kojima se prvi put surađuje "ide na avansno plaćanje", dakle nedvojbeno je da je avansno plaćanje bilo uvjet prihvata ponude. Osim toga I. H. nije niti bio odgovorna osoba kako to i sam A. B. navodi u svom iskazu (list 96 do 98 spisa), kada tvrdi da I. H. nije zvao radi pojašnjenja posljednje poruke, "jer on očito nije odgovorna osoba", pa to što su tužitelju dostavljeni podaci o mjestu utovara, uz obavijest da će prijevoz u P. biti najavljen slijedećeg dana, ne znači da je ponuda prihvaćena.

 

11. Niti u žalbi istaknuta okolnost da je prijevoz obavljen po TD T. bez avansnog plaćanja nije od utjecaja na predmetnu ponudu jer iz iste jasno proizlazi da je avansno plaćanje uvjet prihvata ponude. Pored toga već i sam sadržaj posljednje poruke I. H., koji upućuje A. B. da radi prijevoza kontaktira F. H. jer postoji mogućnost da je prijevoz dogovoren sa drugim prijevoznikom, ukazuje da tuženik nije prihvatio ponudu.

 

12. Obzirom na navedeno, za odlučivanje u ovom predmetu neodlučan je iskaz C. D. (list 60 spisa na koji se poziva žalitelj), kada tvrdi da je A. B. rekao da mu je "gospodin H." rekao "da je prvotno najavio dolazak vozača iz poduzeća Z. t., koje je poslije stornirano". Pored toga taj iskaz ne potvrđuje ni sam A. B., dok I. H. navedeno poriče. Osim toga nelogično je i da bi I. H. najavio dolazak kamiona tužitelja, obzirom na navedeni sadržaj njegove posljednje poruke A. B. "da misli da je otišao drugi prijevoznik", te da nazove njegova oca i činjenicu da u tom trenutku najava dolaska kamiona tužitelja nije obavljena, obzirom da je u prethodnoj poruci navedeno da će najava biti poslana slijedećeg dana, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

 

13. Kako preostalim žalbeni navodima žalitelj preocijenjuje provedene dokaze, a na ocjenu dokaza ovlašten je samo sud, to isti nisu uzeti u razmatranje.

 

14. Budući slijedom navedenog tužitelj nije dokazao da je tuženik prihvatio ponudu i da je ugovor bio sklopljen, sukladno čl. 247. ZOO i čl. 262. ZOO, to tužitelj nije dokazao niti osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 219. st. 1. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

 

15. Kako tuženik odluku o troškovima postupka određeno ne pobija, a ovaj sud sukladno čl. 265. st. 2. ZPP na materijalno pravo u odnosu na odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti, to ta odluka ostaje neizmijenjena. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude, a kako tužitelj sa žalbom nije uspio odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 24. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Darija Horvat, v.r.