REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 90 P-4622/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mila Mikecin Mišetić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nino Rojnić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 20.05.2024. godine s računa tužitelja kao ovršenika SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u korist tuženog kao ovrhovoditelja odvjetnika Marka Jaklin OIB: [osobni identifikacijski broj], na račun FZ kao ovrhovoditelja IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. temeljem rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, poslovni broj Kmp-57/2017, od 20.03.2023. godine, sve temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 20.05.2024. godine proglašavaju se nedopuštenim. Tuženi je dužan tužitelju naknaditi trošak zastupanja u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 562,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik protiv tužitelja dana 20.05.2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju osnove za plaćanje, rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež Kmp-57/2017, od 20.03.2020. U opisanom rješenju nije naveden rok za dobrovoljno izvršenje činidbe, niti su dosuđene kamate. Ovršenik, ovdje tužitelj, podnio je prijedlog za proglašenje nedopuštenim izravne naplate iz žalbenih razloga navedenih u čl. 50.st.1.toč.7. OZ-a navodeći da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Budući rješenje ne sadrži rok za dobrovoljno izvršenje činidbe, odluka u kojoj nije naveden rok za dobrovoljno izvršenje činidbe nije podobna za ovrhu izravnom naplatom. U opisanoj činjeničnoj i pravnoj situaciji malodobni oštećenici mogli bi pokrenuti eventualno ovršni postupak kod suda uz primjenu članka 29. stavak 3 i 4 OZ-a, a ne njihov punomoćnik. Iz navedenih razloga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje na sadržaj točke 1. izreke rješenja Općinskog kazneni sud u Zagrebu, Odjela za mladež, posl.br. Kmp-57/2017-34 od 20. 03. 2020. u kojem se jasno naznačuje kako se na temelju čl. 145. st. 4., a u svezi s čl. 145. st. 2. t. 8. Zakona o kaznenom postupku opunomoćniku maloljetnih oštećenika NZ, Liberini Annabel Kovačević i Nikol Kovačević, odvjetniku FZ (tuženiku) iz [adresa], određuje nagrada i nužni izdaci za zastupanje maloljetnih oštećenika u iznosu od 36.000,00 kn, dok se točkom 2. navedenog rješenja određuje da se isti trošak ima isplatiti na žiro račun odvjetnika FZ, ovdje tuženika. Stoga je upravo iz sadržaja predmetnog rješenja, koja predstavlja ovršnu ispravu (pravomoćnu i ovršnu), razvidno kako je upravo tuženik kao ovrhovoditelj jedini aktivno legitimiran pokrenuti ovršni postupak (postupak prisilne naplate predmetnog rješenja), a nikako ne oštećeni koje je tuženik zastupao u kaznenom postupku protiv tužitelja. Ističe kako je rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež posl.br. Kmp-57/2017 od 20. 03. 2020. postalo ovršno s danom 21. 04. 2020. te da je na njega istaknuta i potvrda pravomoćnosti i potvrda ovršnosti. Budući da se radi o rješenju donesenom u kaznenom postupku, rok za dobrovoljno izvršenje činidbe određen je procesnim zakonom kojim se navedena materija regulirana. S tim u svezi ukazuje se na odredbu čl. 179. st. 5. Zakona o kaznenom postupku prema kojem se rješenja u kaznenom postupku izvršavaju kad postanu pravomoćna. Budući da je tuženik kao ovrhovoditelj prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Agenciji sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a zatražio i isplatu kamate na dosuđene troškove kaznenog postupka, to je Agencija dužna primjenom odredbe 30. st. 5. OZ-a, a u svezi s čl. 209. OZ-a, postupiti po navedenom zahtjevu, uslijed čega se navodi tužitelja ukazuju neosnovnim. Stoga predlaže da se tužba odbije kao neosnovana, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu od 20. svibnja 2024. (listovi 4-5), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, posl.br. Kmp-57/2017-34 od 20. 03. 2020. (listovi 6-7), potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti (list 8), rješenje i zaključak ovog suda br. Ovr-2325/2024-4 od 27. lipnja 2024. (listovi 12-17), te uvid u spis ovog suda br. Ovr-2325/2024-4 od

27. lipnja 2024. (preslika u priklopu).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom na temelju rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, posl.br. Kmp-57/2017-34 od 20. 03. 2020. i to zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje OZ).

6. Među strankama nije sporno da je tuženik 20. svibnja 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI radi naplate potraživanja na temelju ovršne isprave - rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, posl.br. Kmp-57/2017-34 od 20. 03. 2020. Nije sporno ni da je tužitelj zaključkom ovog suda u postupku koji se vodi pod brojem Ovr-2325/2024 upućen pokrenuti parnicu iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Nije sporno ni da je tužitelj u roku od 15 dana od dostave zaključka, koji mu je dostavljen 14. srpnja 2024. (dostavnica na poleđini lista 35 spisa Ovr-2325/2024), podnio ovom sudu tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate.

6.1. Prema odredbi čl. 210. st. 2.OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. U konkretnom je predmetu sporno je li tuženika kao ovrhovoditelj ovlašten na temelju rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, posl.br. Kmp-57/2017-34 od 20. 03. 2020. zahtijevati izravnu naplatu.

8. Prvenstveno valja reći da je ovaj sud ispitivao samo tužbene navode zbog kojih je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu, a to je iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, odnosno zato što tužitelj tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Naime, prema čl. 55. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Prema tome, sud nije posebno ispitivao navode tužitelja u pogledu toga da u ovršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje niti su dosuđene kamate, odnosno da zbog toga isprava nije podobna za ovrhu.

8.1. Prema odredbi čl. 52. st. 7. OZ-a ako je žalba izjavljena i zbog kojeg od razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i točke 8. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja, ako smatra da žalba zbog njih nije osnovana, uputit će bez odgode presliku spisa sudu drugoga stupnja radi odlučivanja o žalbi u povodu tih razloga. Prema tome u pogledu žalbenih navoda koji su propisani čl. 50. st. 1. i 2. OZ-a (ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava te ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti) je nadležan i ovlašten odlučivati ovršni sud u okviru postupka povodom pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate. Upravo je iz navedenih razloga rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-27/2025-2 od 11. ožujka 2025. donesenom povodom žalbe ovršenika, ovdje tuženika, u postupku koji se vodi pod brojem Ovr-2325/2024, prvostupanjskom sudu dana uputa da takvi navodi ovršenika predstavljaju okolnosti o kojima treba odlučiti prvostupanjski ovršni sud pri odlučivanju o nedopuštenosti prijedloga za pljenidbu i prijenos, što je sud prvog stupnja dijelom (glede tvrdnji koje po njegovoj ocjeni čine žalbeni razlog iz čl.50.st.1.t.7. OZ/12) već i učinio donošenjem zaključka o upućivanju na parnicu, dok o preostalim razlozima, izvan onih o kojima se odlučuje u parnici (čl.50.st.1.t.7., t.9. do t.11. OZ/12), treba odlučiti naknadno donošenjem rješenja.

9. U odnosu na žalbene navode tužitelja da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, posl.br. Kmp-57/2017-34 od 20. 03. 2020. zahtijevati izravnu naplatu, valja reći sljedeće.

9.1. Iz rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, posl.br. Kmp-57/2017-34 od 20. 03. 2020. proizlazi da je toč. 1. izreke riješeno da se na temelju čl. 145. st. 4., a u svezi s čl. 145. st. 2. t. 8. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu ZKP/08) opunomoćniku maloljetnih oštećenika NZ, Liberini Annabel Kovačević i Nikol Kovačević, odvjetniku FZ, određuje nagrada i nužni izdaci za zastupanje maloljetnih oštećenika u iznosu od 36.000,00 kn, dok se točkom 2. navedenog rješenja određuje da se isti trošak ima isplatiti na žiro račun odvjetnika FZ, ovdje tuženika.

9.2. Iz navedenog slijedi da su predmetni troškovi određeni punomoćniku oštećenika, ovdje tuženiku, te da je naloženo okrivljeniku, ovdje tužitelju, da troškove isplati na račun punomoćnika oštećenika, odnosno ovdje tuženika. Prema tome kako iz same ovršne isprave proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na temelju iste tražiti provedbu izravne naplate to nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate jer nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 151. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora, prema troškovniku predanom na ročištu 11. studenog 2025., za sastav odgovora na tužbu iznos od 150,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 21. svibnja 2025. i 11. studenog 2025., svaki u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1.) ukupno 450,00 eura što uvećano za PDV 25% iznosi 562,50 eura (Tbr. 46).

10.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom da sukladno odredbi čl. 4. st. 2. odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/2018, 51/2023) tuženiku navedeni trošak još nije nastao.

11. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku ukupan trošak postupka u iznosu od 562,50 eura, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.