Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

Kzd-100/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu za mladež Gregoru Sakradžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOz-DO-28/2024-1 od 14. ožujka 2024., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice za mladež ODO u Bjelovaru Mire Ban, opunomoćenice oštećenika Sanje Vukmanović, odvjetnice iz Bjelovara, branitelja Josipa Bažanta, odvjetnika iz Bjelovara i optuženika, 28. studenog 2025., a objavljene u prisutnosti zamjenice za mladež ODO u Bjelovaru Mire Ban, opunomoćenice oštećenika Sanje Vukmanović, odvjetnice iz Bjelovara i branitelja Josipa Bažanta, odvjetnika iz Bjelovara, dana 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)

optuženik CČ, zvani C, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i KČ, rođene U, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, oženjen s UČ, otac dvoje djece, pismen, sa završenom višom tehničkom školom, prima mirovinu u mjesečnom iznosu od 400,00 eura, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta i osobnog automobila marke "Toyota Jaris", godina proizvodnje 2006., neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, brani se sa slobode,

kriv je

što je 05. rujna 2023. u večernjim satima u [adresa], svjestan da time dovodi u opasnost pravilan psihofizički razvoj svoje unuke djeteta CČĐ, rođene **.**.2017., zbog neposluha, trčao za djetetom CČĐ sa šibom u ruci, a kada ju je sustigao, primio je dijete CČĐ za ruku i drvenom šibom ju više puta udario po tijelu što je sve kod djeteta CČĐ izazvalo bol zbog čega je navedena vrištala i plakala te ga molila da prestane govoreći da će biti dobra, uslijed čega je dijete CČĐ zadobila ozljede u vidu šest trakastih međusobno usporednih hematoma,

dakle, zlostavio dijete,

čime je počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019 i 84/2021, 114/22 (KZ/11)), pa se na temelju istog članka, uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 4. i čl. 48. st. 2. KZ/11,

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te mu se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik se obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 50,00 eura, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik se obvezuju naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog opunomoćenika oštećenika, o visini kojih troškova će biti doneseno posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je kod ovog suda podiglo optužnicu broj KOz-DO-28/2024-1 od 14. ožujka 2024. protiv optuženika CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11).

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio kako se smatra krivim za kaznena djela za koja ga se tereti, te se suglasio s predloženom vrstom i mjerom kazne.

3. Na raspravi su pročitani medicinska dokumentacija za oštećenicu (list 28-29, 69), socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb Bjelovar (list 36-45), reproducirana je snimka ispitivanja oštećenice CČĐ (list 103-105), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka DČ (list 133-134), zapisnik o ispitivanju svjedoka VČ (list 134-135), izvod iz kaznene evidencije za optuženika i izvod iz prekršajne evidencije za optuženika.

4. Prilikom prvog ispitivanja optuženik je naveo kako se on i supruga brinu o unukama, veća ide u šesti razred i nema problema, a s manjom je isto tako, mirna je i poslušna, dijete za poželjeti. Problemi su nastali kada su u blizinu došli novi susjedi s malom djecom, tako da se tamo skupi ekipa djece od njih desetak. Loša je situacija jer se tamo juri po cesti autima, biciklima, romobilima i električnim motorima. Vlada jurnjava, vriska, vika. Često dolaze auti i kombiji, jer susjed ima autootpad pa puno ljudi dolazi k njemu. Ispred njegove kuće je živica od čempresa, ali nema vrata, do nje je odmah cesta. U toj jurnjavi i zaigranosti ta djeca više ne paze na cestu, izletjeti će iz te živice, a čovjek u autu jednostavno ne može stati. Situacija je za njega zbog toga zabrinjavajuća. Navodi da je njegova obaveza da pazi na unuku i vodi brigu o njoj. Znala je baki izaći iz auta kada su negdje trebale ići i odmah je odjurila preko ceste kod druge djece. Tako je bilo i to veče, baka ju je zvala da dođe u kuću oprati ruke, večerati i spavati. Mala je odjurila prema cesti, on se uplašio te je uzeo šibu koja mu je bila pri ruci i krenuo je za njom. Uhvatio ju je za ruku i udario po guzi. Rekla je da će slušati i da će biti dobra. Novi susjed je bio blizu i to je valjda vidio i onda ga je prijavio. Osporava navod susjeda da je unuci rekao da će ju uloviti i da će ju ubiti, to je laž i to nije nikada rekao. S tim susjedima nije baš kontaktirao, iako se djeca druže.

5. Žrtva je u svom iskazu navela da živi sa sekom D, tatom, djedom i bakom. Djed se zove CČ. Kada djeda ne sluša, onda je ljut na nju. Prije je imao šibu u kući, sada više nema. Kad nije bila dobra, djed je koristio šibu. To boli. Lupio ju je po stražnjici. Ne zna koliko puta ju je deda udario šibom. Otišla je skroz na ulicu kod V i tamo se sakrila iz drveta. Deda ju je našao pa ju je lupio blizu guze. Ne zna koliko puta. To ju je boljelo. Imala je otisak od šibe. Deda joj je rekao: "jesam ti rekao da ne smiješ ići na ulicu, hoćeš da te auto pogazi". Deda ju je stalno tukao pa je pobjegla u kuću i zaključala vrata. Ne zna da li joj je deda rekao nešto ružno.

6. Svjedok DČ u svom iskazu navodi kako se događaj odvio u dvorištu preko puta njegove kuće i to je dvorište od jednih susjeda koji su u Njemačkoj trenutno. Tog dana pozvala ga je njegova supruga i rekla mu je da čuje viku i dreku iz tog dvorišta i on je izašao na ulicu i u tom dvorištu je vidio kako je mala djevojčica preskočila malu ogradu i ušla u to dvorište, a za njom je u dvorište ušao optuženik, ulovio ju je za jednu ruku i tu joj je ruku podigao u zrak, a u drugoj ruci je držao deblji prut kojim je udarao djevojčicu po tijelu, bilo je najmanje 10-ak udaraca u području ispod ruke djevojčice po njenom trupu, rukama i nogama. Povikao je što radi i da prestane i želio je krenuti prema njemu, ali ga je supruga zadržala i optuženik je tada pustio djevojčicu, odbacio je prut i otišao je svojoj kući, a djevojčica je također otrčala svojoj kući. Može reći da je njegov vid ograničen na način da na jedno oko ne vidi, a na drugo oko vidi 70%. U tom trenutku nije znao ime djevojčice, ali je znao da je ista unuka od optuženika. Djevojčica je plakala i vikala: "Prestani! Dosta!". Događaj je trajao 10-15 sekundi u kojem vremenu je optuženik djevojčici zadao više od 10 udaraca. Nakon što je djevojčica otrčala u svoju kuću optuženik je došao do vrata kuće i ona su tada bila zaključana i optuženik je tada povikao: "otvaraj, razvalit ću". Nije čuo da bi optuženik izgovarao riječi da će nekoga ubiti. Kasnije je razgovarao po ulici s ljudima i ljudi kažu da se optuženik uvijek korektno ponašao prema svojoj unuci i da se više negativno prema unuci odnosila njena baka i da mu je to bilo prvi put da bi se tako negativno ponio prema unuci. Neki od susjeda nisu vjerovali da bi on udarao unuku. Smatra da mu je zbog nečega pukao film. Kasnije kada je optuženika susreo na ulici isti mu je rekao kako je tog dana izgubio kontrolu jer je unuka potrčala prema cesti i on se uplašio da ju ne udari automobil. Njemu se ta priča čini realnom jer je 15-20 metara od mjesta događaja vrlo brza cesta i to je opasno za djecu.

7. U svom iskazu svjedok VČ je navela kako se nalazila u svojoj kući na kojoj su bila otvorena vrata i u jednom trenutku je čula vikanje i vrištanje djeteta, pa je pomislila da se netko nije ozlijedio i tada je izašla iz kuće i vidjela djevojčicu koja trči i preskače ogradu u dvorište kuće nasuprot kuće u kojoj oni stanuju i u tom trenutku ona je pozvala svog oca i kada je vratila pogled vidjela je kako je optuženik lijevom rukom djevojčicu uhvatio za njenu ruku, optuženik je bio u totalnom afektu, kao u nekom crnilu i udarao je djevojčicu štapom debljine do 2 centimetra i nije gledao gdje udara i tako ju je udario 5-6 puta i ona je nakon toga dreknula: "tata", i povikala je i tada se djevojčica istrgnula optuženiku i pobjegla prema svojoj kući, a za njom je i optuženik otišao prema svojoj kući i kada je optuženik došao do kuće vrata kuće su očigledno tada već bila zaključana i on je počeo lupati po vratima i tražiti da ga puste unutra, te je čula riječi "ubit ću", ali ne može sa sigurnošću reći na što su se te riječi konkretno odnosile. Nema saznanja da bi seoptuženik prije ili nakon događaja negativno odnosio prema djevojčici, već je u toj obitelji baka djevojčice osoba koja se po njenom dojmu dosta strogo odnosi prema djevojčici. Optuženika doživljava kao mirnog čovjeka. Ne može tvrditi sa sigurnošću što je optuženiku bio okidač za njegovo negativno postupanje, ali želi napomenuti, što je već rekla, da je plač djevojčice čula još u trenutku dok se nalazila u svojoj kući i u tom trenutku djevojčica još nije niti ušla u dvorište od njima susjedne kuće.

8. Unatoč deklaratornom priznanju optuženika obrana je u završnom govoru porekla da bi optuženik inkriminirane zgode i prijetio žrtvi. Kako o izrečenim prijetnjama nije posvjedočila žrtva, dok je svjedok DČ naveo kako nije čuo da bi optuženik „izgovarao riječi da će nekoga ubiti“, a svjedokinja VČ je navela kako je čula riječi „ubit ću“, ali ne može sa sigurnošću reći na što su se te riječi konkretno odnosile, prema ocjeni suda, tijekom postupka nije dokazano da bi optuženik „nakon što je dijete CČĐ pobjegla u kuću i zaključala vrata od kuće, navedenoj rekao da će ju prebiti i ubiti“, te je zbog prethodno navedenog citirani dio činjeničnog opisa optužnice ispušten.

9. Nasuprot prethodno navedenom optuženikovo je priznanje potpuno u vezi radnji počinjenja „udaranja djeteta sa šibom po tijelu“, a citirano je priznanje u suglasnosti s ostalim provedenim dokazima, tj. materijalnom dokumentacijom i iskazima svjedoka DČ i VČ.

10. U vezi radnji počinjenja „udaranja djeteta sa šibom po tijelu“ obrana smatra kako se radilo o postupanju optuženika u odgojne svrhe, budući da on kao starija osoba nije znao da na inkriminirani način ne smije sankcionirati dijete, s obzirom na pogibelj koja je prijetila zbog njenog istrčavanja na ulicu, zbog čega obrana predlaže razmotriti primjenu instituta beznačajnog djela.

11. Prema nalaženju suda konkretne radnje počinjenja koje se optuženiku stavljaju na teret premašuju prihvatljivu mjeru kažnjavanja djece u odgojne svrhe i predstavljaju zlostavljanje djeteta. Sud je uzeo u obzir okolnosti počinjenja, tj. činjenicu što se optuženik našao u stanju afekta zbog straha od toga da bi unuka mogla stradati ako istrči na cestu, no njegova je reakcija po svom intenzitetu prešla u zlostavljanje. Naime, sama reakcija svjedoka VČ koji su pozvali policiju ukazuju na to kako se radilo o vrlo intenzivnom nasrtaju optuženika, te je događaj očito doista uznemirio svjedoke. Svjedoci govore o tome kako se radilo o većem broju udaraca (DČ govori o desetak udaraca) po trupu, rukama i nogama djeteta, debljim drvenim prutom (debljine do 2 cm), te optuženik nije prestajao s udaranjem dok svjedoci nisu verbalno reagirali kako bi ga spriječili u daljnjem udaranju. Opisane okolnosti, po ocjeni suda, predstavljaju fizičko kažnjavanje kao oblik zlostavljanja i ne mogu se podvesti u prihvatljivo kažnjavanje u odgojne svrhe. Također je ocjena suda kako dob optuženika ne može od istoga isključiti postojanje svijesti o protupravnosti, budući da je optuženik kao prosječna osoba svoje dobi svakako znao da je ovakvo njegovo postupanje zabranjeno. Konačno, nema govora o tome da bi se radilo o beznačajnom djelu budući da stupanj počiniteljeve krivnje nije nizak, posljedice nisu neznatne, te prema ocjeni suda postoji potreba da optuženik bude kažnjen. Potrebno je istaknuti kako je svakako bitna okolnost da je optuženik postupao u nekoj vrsti afekta, tj. u stanju straha za život i zdravlje unuke i ta je okolnost posebno cijenjena kod odmjeravanja kazne kao naročito olakotna okolnost.

12. Radnje počinjenja kojima je optuženik „trčao za djetetom CČĐ sa šibom u ruci, a kada ju je sustigao, primio je dijete CČĐ za ruku i drvenom šibom ju više puta udario po tijelu što je sve kod djeteta CČĐ izazvalo bol zbog čega je navedena vrištala i plakala te ga molila da prestane govoreći da će biti dobra, uslijed čega je dijete CČĐ zadobila ozljede u vidu šest trakastih međusobno usporednih hematoma“ predstavljaju radnje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

13. Optuženik je prilikom počinjenja kaznenog djela postupao u stanju ubrojivosti. Postupao je s izravnom namjerom (znao je da će konkretnim intenzivnim šibanjem zlostaviti dijete, i to je htio počiniti), bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

14. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019 i 84/2021, 114/22, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

15. Kod odmjeravanja kazne sud je kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio priznanje djela, koja okolnost je pridonijela ekonomičnosti vođenja kaznenog postupka. Također mu je kao olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost unatoč godinama život. Kada se pobrojane olakotne okolnosti povežu s činjenicom da na strani optuženika ne postoje otegotne okolnosti, ali i s naročito olakotnom okolnosti da je optuženik postupao u stanju jakog afekta zbog straha da unuka ne bi nastradala, onda sve to u ukupnosti, po ocjeni suda, ukazuje opravdanim primijeniti institut ublažavanja kazne. S obzirom na utvrđene olakotne i naročito olakotnu okolnost sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, time da su pobrojene olakotne i naročito olakotna okolnost bile presudne i da se optuženiku izrekne uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. Sud nalazi da će upravo izrečena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja u odnosu na konkretnog počinitelja, ali i u odnosu na konkretne okolnosti počinjenja kaznenog djela.

16. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 50,00 eura (visina odmjerena uzimajući u obzir trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka). Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog opunomoćenika oštećenika, o visini kojih troškova će biti doneseno posebno rješenje.

17. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 455. st. 1. ZKP-a.

U Bjelovaru, 19. prosinca 2025.

Sudac za mladež

Gregor Sakradžija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA

I. Dostaviti

-ODO u Bjelovaru

-optuženik CČ

-branitelj Josip Bažant, odvjetnik iz Bjelovara

-oštećenica mlljt. CČĐ po zz ČČ

-opunomoćenica oštećenika Sanja Vukmanović, odvjetnica iz Bjelovara

II. Kal. 15 dana