Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-616/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠK zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO-568/2025. od 31.listopada 2025. godine, na raspravi održanoj dana 19.prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenice ODO Sisak ŠKL, okrivljenog ŠK i njegovog branitelja Vladimira Simića, a u odsutnosti oštećenika MK, javno je istoga dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljeni ŠK, zvani " Š", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i JK, djevojački J, rođenog **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ing. prehrambene tehnologije u mirovini s mirovinom od 257,00 eura, vlasnik OPG-a, vlasnik kuće na adresi prebivališta cca 100 m2, vlasnik oranica od cca 6 hektara, vlasnik traktora 1980 godište, vlasnik osobnog vozila marke Hyundai 2011. godište, razveden , otac jednog punoljetnog djeteta, vojni čin nema, nije odlikovan, vode se drugi kazneni postupci i to pred Županijskim sudom u Zagrebu i Županijskom sudu u Rijeci,

k r i v  j e

što je :

dana 12. rujna 2025. oko 10,00 sati, u Topuskom, Trg bana Josipa Jelačića 2, na nogostupu ulice gdje je slučajno susreo MK, prišao mu te zbog ranije narušenih međusobnih odnosa, u nakani da ga ustraši rekao : „Što gledaš, što hoćeš, jebem ti mater ustašku“, a potom mu rekao : „Govno jedno, ubit ću te“, nakon čega ga je fizički napao udarajući ga dva puta zatvorenim šakama u predjelu grudnog koša, uslijed čega mu je MK uzvratio udarivši ga šakom u predjelu glave, da bi ih potom razdvojili policijski službenici Policijske uprave primorsko-goranske koji su se slučajno zatekli na mjestu događaja, a izrečene riječi i fizički napad su kod MK izazvale strah, uznemirenost i bojazan za vlastiti život i sigurnost,

II/ dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

III/ čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" broj : 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24-dalje u tekstu : KZ/11).

IV/ te se na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 okrivljeni ŠK

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (dvije) GODINE

V/ te mu se na temelju članka 57. KZ/11, i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

s time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 1 (jednu) godinu, a dio izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI/ Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvora počevši od 12. rujna 2025. do 12. prosinca 2025.

VII/ Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 sud žrtvu sa imovinsko pravnim

zahtjevom od 20.000 eura upućuje u parnicu.

VIII/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to troškove dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 40,00 eura te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-568/2025. od 31. listopada 2025., koja je činjenično izmijenjena na raspravi 19. prosinca 2025. okrivljenom ŠK stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Žrtva MK postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.000,00 eura na ime duševnih odnosno psihičkih problema koje trpi već godinama.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljeni ŠK izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te je u cijelosti osporio postavljeni imovinskopravni zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je na početku dokaznog postupka ispitao okrivljenika, u svojstvu svjedoka ispitao žrtvu MK, ispitao svjedoke ĐK, VK, RK i OK, a pročitana je i materijalna dokumentacija dostavljena uz optužnicu i to Zapisnik Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj: [serijski broj] od **.**.2025. kod MK , Zapisnik Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj: [serijski broj] od **.**.2025. kod ŠK. Sud je pročitao je i obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom od 4. i 11. prosinca 2025., dopis dostavljen od obrane uz DVD sa snimkom, reproducirao dostavljenu video snimku obrane, pročitao izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da nije kriv jer on MK ni na koji način nije prijetio, čak mu nije rekao niti jednu riječ toga dana već je zapravo MK njega napao dok je on samo pružio ruku prema njemu nakon što ga je udario i rekao "zovemo policiju". Pojašnjavajući sudu kako je došlo do ovog događaja navodi da je tog dana 12. rujna 2025. negdje oko 10,00 sati ujutro išao u mjestu [adresa] i kretao se i prolazio pokraj kafića "Rapido" i primijetio je MK kako je parkirao vozilo i prošao pored njega 5-6 metara prema istom kafiću na način da je MK prije nego što je on prolazio već ušao u kafić stepenicama, a on je nastavio kretanje istom ulicom prema placu do kojeg još ima nekih 50-70 metara. Na tom putu sreo je osobu po imenu OK koji inače živi u [adresa], ali ima svoje imanje u blizini s kojim se kratko pozdravio tako da se okrenuo malo lijevo i vidio kako mu MK prilazi s leđa te se zaustavlja na nekoliko metara od njih dvojice i nešto je radio, a on pretpostavljam da je zapalio cigaretu. Taj njegov susret s OK traje 2-3 minute, pozdravili su se i kratko porazgovarali , nakon toga on nastavlja kretanje prema placu, prelazi pješački prijelaz u namjeri da skrene desno prema štandu na placu i u tom trenutku, nakon njegovog prelaza preko pješačkog prijelaza začuo je MK koji je bio na par metara od njega kako je viknuo "majmune jedan", on se okrenuo udesno u kojem trenutku je MK rekao "što me gledaš" i udario ga šakom u lijevi obraz odnosno jagodicu od kojeg udarca mu je ostala mala posjekotina na obrazu, vjerojatno od prstena kojeg je nosio, u tom trenutku on je podigao lijevu ruku prema MK kako bi ga zaustavio i rekao "stani zovemo policiju" i istovremeno drugom rukom vadio mobitel iz unutarnjeg džepa jakne, pokušavajući nazvati policiju, u jednom trenutku drži mobitel s obje ruke koje mu drhte zbog ovog napada MK, a MK nogom udara njegove ruke tako da mu je mobitel odletio u vis i pao na mrežu odnosno tendu razapetu na obližnjem štandu. U tom trenutku je počeo vikati "zovite policiju, molim policija" i tada dolaze dvije osobe u civilu koje se predstavljaju kao policajci, a MK u tom trenutku se udaljava kao da želi otići pa ga jedan od ta dva policajca zaustavlja i traži osobnu iskaznicu, a kako nije imao kod sebe odlazi sa tim policajcem do svog vozila po osobnu iskaznicu. Tada je RK koji je u tom trenutku prolazio dodao mu mobitel, a policijski službenik mu je rekao koji broj da nazove odnosno broj policije iz Gvozda koji je nazvao i javio se vođa smjene, navodi da je rekao tom vođi smjene da se nalazi kod placa u [adresa], da ga je napao MK i da moli intervenciju policije. Nakon jedno pola sata došla je policija, a čitavo vrijeme dok su čekali policiju jedan od policijskih službenika je bio sa ZK, a drugi s njim, a za to vrijeme je MK nekoliko puta pokušao prići mu i udariti ga što mu nije dozvolio policijski službenik. Kazuje da za vrijeme dok su tako stajali sa policijskim službenicima MK je pokazivao na mobitel policajcu i govorio o njemu da je ratni zločinac i pokazivao prstom u njega. Kada je pristupila policija ispitivali su prvo njega, a potom MK, za vrijeme dok su njega ispitivali MK je u jednom trenutku podigao u zrak svoj mobitel i doviknuo jednom policajcu da ga trebaju iz Policijske uprave , prišao do mjesta gdje su ga ispitivali i dao svoj mobitel tom policajcu. Kada je ispitivanje završilo policija je odvela do hitne pomoći jer mu je bilo slabo, srce mu je jako lupalo i sav se tresao zbog ovog događaja, a kako mu nisu mogli tamo pružiti pomoć, otišao je do svoje liječnice koja mu je dala injekciju kako bi se smirio i propisala lijekove koje on uopće nije uspio ni podići jer ga je nakon toga uhitila policija. Želi reći da se nije niti jednom riječju prilikom tog napada obratio MK već jedino što je rekao je "stani zovemo policiju". Dalje navodi da je dan ranije bio sa MKL i DK na ručku nakon kojeg su išli u kafić Rapido , bilo je negdje između 12.00 i 13.00 sati, kad su ušli u Rapido on nije primijetio MK za kojeg je kasnije saznao od DK da je sjedio dva stola lijevo od ulaza, a kada su ušli DK je prišao čovjeku po imenu LK da ga pozdravi, a kako je LK strastveni pušač i puno puši pozvao je DK da sjedne s njim za stol ne znajući da je DK u društvu s njim i MKL jer su JKL i on naknadno ušli u kafić pa je DK rekao tom LK da neće sjesti s njim jer puno puši i sve smrdi od toga i da je u društvu s njim i sa MKL i da će sjesti dalje. Tek kada su sjeli DK mu je rekao da MK sjedi u kafiću, a on ga prije toga nije primijetio jer toga dana nije imao ni naočale, već je samo primijetio čovjeka koji sjedi pognute glave te nije odmah prepoznao da se radi o MK. Nakon toga MK je otišao iz kafića i prijavio ih policiji sa navodima da su mu govorili da smrdi, da su ga vrijeđali i da su mu se smijali i cerekali te je tražio policijsku zaštitu s navodima da bi ga oni zastrašivali i prijetili mu , a ništa od toga nije istina. Navodi da mu je DK rekao da je MK u nekoliko navrata podizao mobitel , a ne zna da li ih je možda tada slikao. Želi napomenuti da je MK za vrijeme lokalnih izbora 2021. godine verbalno napao i psovao ga u kafiću "Opatovina" , a on sa MK ne priča od 2001. godine otkada ga je verbalno napao kod njegovog bratića u njegovoj kući.

5.1. Na pitanje branitelja odgovara da su odnosi između njega i MK jako narušeni pa ga je tako 2017. godine prijavio MK da bi bacio kakvo granje na njegovu njivu, a zapravo je MK bio taj koji je palio na njegovoj njivi, 2021. godine je MK više puta podnio prijavu za ilegalno izgrađenu kućicu uz rijeku Glinu, prijetio mu je i iznuđivao od njega novac prvo 5.000,00, a potom 3.000,00 eura, a potom 500,00 eura sa ciljem da ga ne bi prijavio inspekciji na što on nije pristao pa je prijetio da će ga prijaviti za ratni zločin što je i učinio više puta. Tijekom 2014. godine imao je više krađa na svom imanju pa je tako pokradeno 350 kg suhog mesa, mlin, mnogi alati , a za istu krađu je osuđen AK koji je inače najbolji prijatelj MK i koji živi otprilike 5 km dalje u BiH, a on sumnja da je u sve ovo bio upleten upravo MK koji živi svega nekoliko kuća dalje od njega. Dalje odgovara da su mu nakon inkriminiranog događaja utvrđene ozljede za koje je dobio papir na hitnoj iz koje se vidi da ima ozljedu na lijevom obrazu, da su tog dana inkriminirani događaj mogli vidjeti više ljudi obzirom je to bilo u neposrednoj blizini placa, a kasnije je saznao da su ovaj događaj mogli vidjeti RK, OK, ČK, CK i DK .

5.2. Na pitanje ODO Sisak odgovara da ne zna da li je MK ostao stajati na istom mjestu nakon što se on pozdravio sa OK i krenuo prema placu, da on MK nije uzvraćao udarce već je bio u šoku i bio je jako uznemiren od tog napada, da kada je uzimao mobitel se nije nijednom drugom riječju obratio MK osim "stani zovemo policiju", da ne zna iz kojeg pravca i otkud su se u blizini stvorili policijski službenici i ne zna gdje su ranije bili, da nikada nije prijavio policiji prijetnje i iznuđivanja koje je doživljavao od MK jer mu je prijetio da ako prijavi policiji da ću onda vidjeti što će mi biti, a rekao mu je jednom i da će ga noć pozobati, a da je povodom inkriminiranog događaja prvi put pozvao policiju i završio u zatvoru, da DK taj dan nije bio na placu već je bio dan ranije s njim, da su osobe koje je naveo da su mogle vidjeti događaj bili RK koji mi je dodao mobitel pa pretpostavljam da je mogao čuti i vidjeti ovaj događaj jer je bio u neposrednoj blizini, da je CK prišao k njemu u trenutku kad mu je policijski službenik dao broj policije te mu je prišao i pitao što se tu dogodilo, da je OK mogao vidjeti jer se tamo zadržao, a čuo je da je ČK bila tu u neposrednoj blizini.

6. Žrtva MK u svom iskazu naveo je da je dan ranije prije ovog događaja o kojem se raspravlja, dakle u četvrtak napadnut verbalno i izvrijeđan od strane okrivljenika i DK, dok je JKL došao kasnije u kafić te ga je i on vrijeđao, a to se događalo u caffe baru Rapido. U trenutku kada su oni ušli u kafić on je već sjedio i pio kavu pa oni kada su ga primijetili ŠK i DK počeli su ga vrijeđati i dobacivati uz ubilački pogled i cinički smiješak, to je bio odvratni ubilački pogled, pogled monstruma, čime želi dočarati tu situaciju. DK i ŠK su mu dobacivali da je smrad, govno i da smrdi, rekli su konobaru da posluži dečka do njega pićem, a da oni prelaze malo dalje jer im dio kafića u kojem je on smrdi. Naknadno je došao taj JKL koji mu ništa nije dobacivao, misli da ih je čak možda i smirivao u što nije siguran. Kazuje da je ostao u kafiću možda 1 minutu nakon što je došao JKL, a potom se ustao i otišao prijaviti sve u policiju u Gvozdu, koliko se sjeća misli da je nazvao, da nije išao u policiju jer to nije bilo prvi put da prijavljuje ŠK. Navodi da je prije ovih događanja omražen u svojoj sredini, radi se o maloj ruralnoj sredini gdje svi sve znaju pa ga tako nazivaju ustašom, drukerom, izdajicom, a sve radi toga što je prijavio ŠK za dva ubojstva, a zna i za još neke slučajeve ubojstva i smatra da je okrivljenik masovni ubojica. Navodi da ove prijetnje i blaćenja dolaze i od ŠK i da strahuje da bi ga mogao dati ubiti po plaćenicima i to je prijavio policiji i ima saznanja da je bilo pokušaja naručivanja njegovog ubojstva. Kazuje da je inkriminiranog dana krenuo prema placu u [adresa] i vidio je okrivljenika na placu i samo je htio proći pokraj bez susreta, imao je namjeru skrenuti kada mu je okrivljenik dobacio "šta gledaš, kud ideš, što hoćeš" , a on mu je odgovorio "hoćeš mi ti zabraniti da idem kud hoću", a okrivljenik mu je odgovorio "da". Odmah potom je okrivljenik munjevito krenuo prema njemu, on se nalazio na samoj zebri- pješačkom prijelazu, okrivljenik je zamahnuo šakom kako bi ga udario, a on se izmaknuo pa ga je udario u prsa nakon čega ga je on udario desnom rukom, više okrznuo, a kako na ruci ima prsten okrivljeniku je ostala ogrebotina na licu zbog toga. Prije nego je krenuo na njega, a nakon što je izjavio da će mu zabraniti da ide kud hoće, krečući prema njemu okrivljenik mu je rekao da mu jebe mater ustašku i da će ga ubiti. Da se tamo nisu zatekli neki policajci u civilu pitanje je kako bi to završilo, ti policajci u civilu su ih razdvojili i pozvali policiju u Gvozdu koja je došla i obavila razgovor sa obojicom.

6.1.Na pitanje suca da li je u blizini bilo osim ta dva policajca još ljudi odgovara da je malo dalje bilo više ljudi, a ti ljudi su bili na placu dok je on bio na zebri, a okrivljenik na ulazu u plac, a misli da drugi nisu mogli vidjeti ovaj događaj i tu se nalazila u neposrednoj blizini tenda od štanda sa odjećom , a ta dva policajca su bili tamo i gledali s trgovcem odjeću dok se samo područje placa nalazi 50-ak metara dalje.

6.2. Na pitanje ODO Sisak odgovara da se ovaj događaj odvio oko 10,00 sati prije podne, da se cijeli događaj odvio jako brzo i trajao možda 20-ak sekundi do pola minute jer je okrivljenik nakon ove izmijene riječi odmah potrčao prema njemu, da je okrivljenik u trenutku kada mu izgovara riječi prijetnje bio udaljen od njega otprilike kao od jednog kuta sudnice dijagonalno do drugog kuta što po procjeni suca iznosi otprilike 10 metara, da ga je okrivljenik pritom uspio udariti u prsište, više okrznuti te ga je udario još jednom u predjelu rebara, a on je uzmicao korakom nazad i nakon toga uzvratio udarac, a to nije bio pravi udarac šakom već više pokret rukom odozdo prema licu, a da pri tom fizičkom obračunu nisu izmjenjivali nikakve riječi. Navodi da su u tom trenutku iz garderobe kod štanda izletjeli ti policajci, a bili su udaljeni od njih cca 2 metra, a te policajce je primijetio tek kada su im prišli i razdvojili njega i okrivljenika na način da je jedan uhvatio njega, a drugi okrivljenika. Navodi da je okrivljenik viknuo riječi "jebem ti mater ustašku ubit ću te" odmah kada je krenuo prema njemu, dakle prije nego je došao do štanda. Navodi da je ovu prijetnju shvatio ozbiljno, na pitanje da li je okrivljenik govorio da će zvat policiju odgovara da misli da su poslije i on i okrivljenik govorili da će zvati policiju, a da je na kraju jedan od ta dva policajca prijavio događaj policiji. Odgovara da su njega i okrivljenika držali razdvojene do dolaska policije iz Gvozda, a za to vrijeme je okrivljenik je više puta pokušavao i htio mu prići, pokušavao se približiti i dobacivao mu nešto, ali mu ova dva policajca to nisu dozvolili, odnosno sjeća se da ga je jedan policajac vukao odnosno branio okrivljeniku da mu se približava dok je on to vrijeme bio uznemiren i u strahu. Navodi da u trenutku kada su ih ta dva policajca u civilu razdvojili on i okrivljenik su vadili mobitele da će pozvati policiju, tu su između njih dvojice bile tenzije jer je okrivljenik htio da ispadne žrtva, pa mu je on u jednom trenutku izbio mobitel iz ruku što je učinio nogom, a mobitel je okrivljeniku odletio iz ruku i završio na tendi. Odgovara da poznaje RK i da je isti u jako dobrim odnosima sa okrivljenikom, kao i OK , a za vrijeme ovog događaja odnosno izgovaranja spomenutih riječi i fizičkog obračuna te osobe nisu bile u blizini, već je samo nakon ovog fizičkog obračuna došao CK do okrivljenika i nešto tiho govorio okrivljeniku, a on je rekao CK da kaže glasno što ima da svi čuju.

6.3. Na pitanje branitelja okrivljenika odgovara da je okrivljenik riječi prijetnje izrekao na udaljenosti od otprilike 10-ak metara kako je ranije opisivao, a na pitanje kako glasno je to izgovorio okrivljenik odgovara da mu je viknuo navedene riječi prijetnje vjerojatno revoltiran što mu je rekao zar ćeš mi ti zabraniti tu prolaziti nakon čega mi je on rekao "da" i odmah potom krenuo sa prijetnjom da mu jebe mamu ustašku i da će ga ubiti. Kazuje da je kasnije čuo od vlasnika kafića "MG" u koji je došao nakon ovog događaja, a prije nego je uhićen, da je okrivljenik rekao u tom kafiću pred svima, a to je inače srpski kafić, i pokazivao ogrebotinu na licu i optužujući ga što mu je napravio. Navodi da je ovaj događaj započeo upravo okrivljenik kada ga je primijetio i rekao mu šta gledaš, a da je neposredno prije ovog događaja bio u kafiću "Rapido" baš kao što ide svaki dan na kavu. Dalje odgovara da je poslije ovog događaja bio na splavi na rijeci Glini i to dva do četiri dana nakon ovog događaja i da se tamo okupao te ne smatra kako pita branitelj da se radi o splavi koja je vlasništvo okrivljenika i da ne zna čije je vlasništvo obzirom da je tamo i njegova zemlja i ima među sa okrivljenikom i dugogodišnji prijepor oko toga sa okrivljenikom. Na pitanje branitelja da li okrivljeniku duguje kakve novce navodi kako je ĆK donio torbu novca ŠK donesenih od GK i to ŠK kako bi s tim novcima platio prijevoz i potencijalne ljude glasače koje treba platiti da bi glasali za ŠK , a to je bilo prije otprilike 8 godina prije lokalnih izbora. Navodi da je dobio od ŠK 300,00 kuna, a ostali su dobivali po 100,00 do 200,00 kuna, nakon čega ga je tražio da mu vrati tih 300,00 kuna jer je bio ljut i zamjerio mu je da nije doveo dovoljno ljudi. Navodi da nije posuđivao niti tražio veće novčane iznose od okrivljenika. Dalje odgovara kako nakon inkriminiranog događaja nije davao svoj mobitel policajcima, sjeća se da je dao osobnu iskaznicu policajcu koji je išao s njim do vozila.

7. Na temelju rezultata provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno, kao i u međusobnoj povezanosti, te dovodeći iste u vezu s obranom okrivljenika, sud smatra kako su u radnjama okrivljenog FK tempore criminis ostvarena, kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje prema žrtvi iz članka 139. stavak 2. KZ/11, upravo na način opisan u optužnici.

7.1. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sadržaj iskaza ispitanih svjedoka sud nije prepisao u presudu, već će u nastavku obrazloženja navesti i istaknuti ključne dijelove iskaza u odnosu sa obranom okrivljenika iskazom žrtve i ostalim materijalnim dokazima.

8. U ovom postupku nije sporno da su okrivljenik i žrtva daljnji rođaci i da su u lošim odnosima od ranije, da su se inkriminiranog dana sreli na ulici u [adresa], te da je pritom došlo od verbalnog pa fizičkog sukoba koji je trajao kratko jer su ih razdvojili policijski službenici u civilu koji su se slučajno zatekli u neposrednoj blizini (ispitani svjedoci ĐK i VK), te su ih zadržali do dolaska policije.

8.1. Sporno je da li je okrivljenik uputio žrtvi kada ga je ugledao terećene riječi prijetnje „Što gledaš, što hoćeš, jebem ti mater ustašku“, a potom mu rekao „Govno jedno, ubit ću te“, nakon čega ga je fizički napao udarajući ga dva puta zatvorenim šakama u predjelu grudnog koša, uslijed čega mu je žrtva uzvratio udarivši ga šakom u predjelu glave ili je bilo kako tvrdi obrana odnosno da je žrtva prvi uvredljivo viknuo za okrivljenikom "majmune jedan", dakle prvo verbalno vrijeđao pa fizički nasrnuo na okrivljenika na način da je udario okrivljenika šakom u lijevi obraz odnosno jagodicu, a okrivljenik je u tom trenutku podigao lijevu ruku prema žrtvi kako bi ga zaustavio i rekao "stani zovemo policiju" a pritom okrivljenik nije uzvraćao udarce, niti je prijetio žrtvi.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica i okolnosti sud je cijenio izvedene materijalne dokaze te iskaze ispitanih svjedoka koje je logično povezao sa iskazom žrtve i obranom okrivljenika.

9.1. Kako su iskazi žrtve i okrivljenika u kontradikciji i međusobno se pobijaju, sud je pomoću kontrolnih dokaza ocjenjivao istinitost oba iskaza. Sud je prihvatio iskaz žrtve kao istinit i vjerodostojan i ocijenio ga kao ključnim dokazom, a nije prihvatio iskaz okrivljenika kao istinit jer tako proizlazi iz detalja iskaza svjedoka obrane koji nisu potvrdili navode okrivljenika.

9.2. Iako svjedok RK, inače prijatelj okrivljenika prema navodima žrtve, potvrđuje dio navoda okrivljenika da bi žrtva prvo njemu psovao pa fizički nasrnuo na okrivljenika, sud nije prihvatio taj iskaz kao vjerodostojan jer se razilazi sa iskazom okrivljenika u drugim dijelovima. Tako svjedok RK iskazuje da nije čuo da bi okrivljenik išta rekao žrtvi, iako je okrivljenik iskazao da je rekao „stani zovemo policiji“ i potom vikao "zovite policiju, molim policija". Po mišljenju suda svjedok je morao čuti okrivljenika da je on doista vikao jer je bio na udaljenosti od svega par metara i tvrdi da je vidio obojicu i čuo žrtvu kako vrijeđa okrivljenika navodnim riječima "šta gledaš mamu ti jebem" bilo bi logično da ako je čuo što govori žrtva, morao čuti što je govori i okrivljenik. Također svjedok na pitanje okrivljenika da li mu je dodao mobitel koji mu je žrtva izbio iz ruke, svjedok odgovara da nije i da ne zna ništa o mobitelu i mreži i bilo kakvom izbijanju mobitela, što direktno kompromitira iskaz okrivljenik u dijelu gdje je jasno imenovao da mu je svjedok RK tada prišao i dodao mobitel koji se nalazi na tendi. Da se to doista dogodilo sud smatra da se svjedok morao sjetiti tog neobičnog detalja obzirom na kraći protek vremena od događaja do ispitivanja (svega 3 mjeeca). Na kraju iskaza svjedoka, a prije izlaska iz sudnice svjedok je potraživao od suca da mu preda iskaz koji je dao na zapisnik, a kao razloge navodi da se možda neće sjetiti što je rekao za slučaj da ga sud opet zove. Sud nije udovoljio ovom neobičnom zahtjevu svjedoka, a ovakvo ponašanje svjedoka sudu je postalo vrlo sumnjivo nakon ispitivanje drugog svjedoka obrane OK koji također na kraju svoje iskaza identičnim riječima tražio od suca zapisnik, pa je na upit suca rekao da je na sudskom hodniku razgovarao sa svjedokom RK o ovom događaju radi kojeg su pozvani svjedočiti. Ujednačeno ponašanje spomenutih svjedoka u ovom detalju sudu baca sumnju na njihovu objektivnost i nepristranost, a upućuje na moguću raniju instruiranost ili povezanost sa obranom okrivljenika.

9.3. U odnosu na iskaz svjedoka OK, koji nije očevidac, a ima posrednih saznanja o događaju, isti nije potvrdio dio iskaza okrivljenika da bi istoga dana neposredno prije inkriminiranog događaja susreo okrivljenika u [adresa] i popričao 2-3 minute s njime, već se svjedok prisjeća da je posljednji njihov susret bio na skupštini kada se biralo novo stranačko vodstvo, što je još jedan detalj koji upućuje na nevjerodostojnost iskaza okrivljenika.

10. Svjedok ĐK (policijski službenik) koji se slučajno zatekao na mjestu događaja iskazao je da je bio na tržnici sa kolegom, nije čuo bilo kakve riječi prijetnje, već je čuo samo buku, viku i komešanje, a nakon što je podigao pogled vidio je dvoje ljudi kako se nagurava, te je sa kolegom prišao njima i razdvojio ih, te bio cijelo vrijeme uz okrivljenika da nisu međusobno komunicirali ne sjeća se da bi okrivljenik ili druga osoba (žrtva) bilo što govorili niti je on razgovarao s njima već su samo čekali dolazak policije. Dakle, svjedok nije očevidac samog događaja iako se našao u blizini jer nema direktnih saznanja o tome što se doista dogodilo između okrivljenika i žrtve. Navedeni dio iskaza svjedoka VK je u suprotnosti na iskazom okrivljenika koji je naveo da za vrijeme nakon sukoba dok su tako stajali sa policijskim službenicima žrtva pokazivao na mobitel policajcu i govorio o njemu da je ratni zločinac i pokazivao prstom u njega.

11. Za razliku od iskaza okrivljenika, iskaz žrtve zvuči uvjerljivo, doseljeno i logično uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je žrtva ranije prijavio okrivljenika za ratni zločin, ubojstvo dvije osobe za vrijeme Domovinskog rata i da će biti saslušan kao svjedoka u tim predmetima, te da mu okrivljenik upravo zbog toga prijetio. Sud ima saznanja putem ovog predmeta, ali i putem medija da se protiv okrivljenika vode postupci pri Županijskom sudu u Rijeci (optužnica potvrđena) i da je podignuta optužnica pri Županijskom sudu u Zagrebu, te ga se u oba premeta tereti za ratne zločine. Zato je prema mišljenju suda okrivljenik imao jasan motiv za svoje postupanje. Sud je prihvatio navode žrtve da bi dan prije ovog događaja okrivljenik zajedno sa drugom osobom vrijeđao žrtvu u kafiću „Rapido“, pa je to prijavio policiji. Okrivljenik je i sam govorio o tom događaju dajući svoju varijantu događaja u kojem žrtvu prikazuje kao lažljivca sa očitim ciljem opravdanja svojeg postupanja.

11.1. Da žrtva govori istinu, sud je kao kontrolni dokaz koristio jedan specifičan dio iskaza žrtve koji je u potpunosti potvrdio svjedok VK (policijski službenik) koji je naveo da nije komunicirao sa žrtvom, ali mu je žrtva u jednom trenutku rekao "zapamti mi facu, zapamti kako izgledam, vidjet ćeš on će mene kad- tad ubit, da sam na njegovom mjestu vjerojatno bi ubio i ja njega". Svjedok je naveo da je žrtva još pričao da ga okrivljenik već neko vrijeme proganja u smislu da mu prijeti kao i lokalno stanovništvo, odnosno okrivljenik sa nekim njegovim prijateljima, a dok je to govorio žrtva je izgledao frustrirano. Upravo navedeni dio iskaza svjedoka potvrđuje i emocionalno stanje žrtve koje ide u prilog utvrđenju suda da je bio napadnut od okrivljenika, a ne obrnuto.

11.2. Osim toga, žrtva je detaljno opisao raniji odnos sa okrivljenikom, koji je očito bio loš, ali sud ne nalazi bilo kakav motiv na strani žrtve da lažno inkriminira okrivljenika. Sud je odbacio kao neuvjerljive navode obrane i video snimku koja prikazuje žrtvu kako sjedi na pontonu i pije pivo te navodi „došlo vrijeme da se i ovo oslobodilo, da se svi ostali ljudi mogu kupat slobodno, živjeli“, a što bi navodno dokazivalo da žrtva slavi što je „strpao u zatvor“ okrivljenika i da bi jedini cilj ovakvog postupanja žrtve bio da okrivljenik završi u istražnom zatvoru. Očiti raniji imovinski problemi između okrivljenika i žrtve oko međe ili zemljišta, što je nesporna činjenica jer je priznaju i okrivljenik i žrtva (ali različito tumače) po mišljenju suda nije valjan i uvjerljiv motiv da bi žrtva postupio na opisani način. Odlazak okrivljenika u istražni zatvor očito ne može riješiti njihove imovinske probleme, niti sud prihvaća tvrdnju da bi se žrtva tako osvećivao okrivljeniku, već smatra da su ovi navodi obrane stavljeni sa isključivim razlogom diskreditiranja vjerodostojnosti iskaza žrtve kao ključnog dokaza protiv okrivljenika.

12. U pogledu subjektivnih elementa kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, jer njegova ubrojivost nije bila dovedena u pitanje, da je postupao s izravnom namjerom i bio svjestan da je djelo koje čini zabranjeno. Naime, u tijeku dokaznog postupka nije utvrđeno da bi okrivljenik bio psihijatrijski liječen, nema niti dokumentacije o bilo kakvim psihijatrijskim problemima, jer iz njegovog iskaza proizlazi kako je bio svjestan svih okolnosti svojeg djelovanja. Sud nije našao bilo kakvih okolnosti koje bi ispričavaju postupanja okrivljenika kao što je primjerice nužna obrana.

13. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne.

13.1. Od olakotnih okolnosti sud je cijenio što je okrivljenik prije ovog događaja bio kazneno neosuđivan.

13.2. Od otegotnih okolnosti valja spomenuti sljedeće. Ranije nasilničko ponašanje okrivljenika prema žrtvi, osobito dan ranije u kafiću „Rapido“ kada je zajedno sa drugim osobama vrijeđao i ponižavao žrtvu, te najotegotnija okolnost što je okrivljenik prilikom počinjenja djela postupao sa motivima mržnje prema žrtvi i sa ciljem da ga ustraši, jer žrtva treba svjedočiti protiv okrivljenika u postupcima za najteža kaznena djela – ratne zločine. Ova okolnost bitno pojačava težinu postupanja okrivljenika i značaj njegove prijetnje. Žrtva je u svojem iskazu iskazao opravdani strah da bi okrivljenik mogao izvršiti djelo kojim prijeti odnosno naručiti njegovo ubojstvo, te smatra da je okrivljenik masovni ubojica, što sud prihvaća kao vjerojatnost obzirom je okrivljenik osnovano sumnjiv, za sada za jedno ubojstvo (optužnica na Županijskom sudu u Rijeci je potvrđena). Žrtva je pojasnio da u ruralnoj sredini gdje svi sve poznaju upravo zbog blaćenja okrivljenika, njega ljudi (pripadnici srpske nacionalne manjine) sada pogrdno vrijeđaju i nazivaju ustašom, drukerom, izdajicom, a sve radi toga što je prijavio okrivljenika za dva ubojstva tijekom Domovinskog rata.

13.3. Slijedom ovih utvrđenja sud smatra da je primjerena kazna zatvora u trajanju od 2 godine koja se na temelju članka 57. ZKP/08 izriče kao djelomično uvjetna osuda na način da će okrivljenik izvršiti 1 godinu kazne zatvora, a dio izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Kako je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 predviđena kazna zatvora do 3 godine, izrečena kazna u gornjoj polovini predviđenog maksimuma odgovara ozbiljnosti prijetnje i spomenutih otegotnih okolnosti. Rok kušnje od 3 godine od pravomoćnosti presude za uvjetovani dio kazne izrečen je sa smislom odvraćanja okrivljenika od sličnog postupanja, jednom kada odsluži bezuvjetni dio kazne. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvora počevši od 12. rujna 2025. do 12. prosinca 2025. Sud smatra da je će ovako izrečena kazna kod okrivljenika stvoriti svijest o pogubljenost njegovog postupanja i da će se buduće se suzdržati od bilo kakvog protupravnog postupanja osobito prema žrtvi. Sud smatra da će ovako izrečena kazna utjecati i na ostale građane da ne čine ovakva ili druga kaznena djela i da će se na ovaj način ostvariti svrha generalne prevencije uzimajući u obzir da je ovo kazneno djelo počinjeno prema žrtvi koji treba biti saslušan kao svjedok u okviru drugih kaznenih postupka radi osobito teških kaznenih djela.

13.4. Na temelju odredba članka 158. stavak 2. ZKP/08 sud je žrtvu sa imovinsko pravnim zahtjevom od 20.000 eura sa naslova duševnih odnosno psihičkih problema koje trpi već godinama, upućen je da svoj zahtjev ostvari u posebnoj parnici. Naime, sud nije raspolagao medicinskom dokumentacijom niti je žrtva specificirao o kakvim se psihičkim problemima radi, a sud nema stručnih znanja kako bi utvrdio da li žrtvi pripada tražena naknada. Osim toga, nakon pribavljanja eventualne medicinske dokumentacije žrtve (za koju sud ne zna da li uopće postoji) trebalo bi provesti i psihološko-psihijatrijsko vještačenje, a što bi znatno oduljilo ovaj postupak i prouzrokovalo dodatne troškove.

13.5. U odnosu na trošak postupka, sud je na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/11, dakle uvažavajući osuđujuću presudu i dobro imovno stanje okrivljenika, istog obvezao troškove kaznenog postupka i to troškove dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 40,00 eura, te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

U Sisku 19. prosinca 2024.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku na broj KO-DO-568/2025

2. Okrivljeni ŠK

3. Branitelj odvjetnik Vladimir Simić

4. Žrtva MK