REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: Pr-37/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane iz Zagreba, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te zakonskog zastupnika tužene, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku, 19. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e :
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužitelju CĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime, naknade za neiskorišteni dnevni odmor, u utuženom razdoblju od 05.12. 2012.g. do 05.12.2017.g. isplati iznos 3.944,86 EUR bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zz kamatu na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u roku od 8 dana, po mjesecima, kako slijedi:
- na iznos od 88,92 EUR od 16.11.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 54,34 EUR od 16.12.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 99,23 EUR od 16.01.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 82,82 EUR od 16.03.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 57,75 EUR od 16.04.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 69,05 EUR od 16.05.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 63,53 EUR od 16.06.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 55,24 EUR od 16.07.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 28,88 EUR od 16.08.2013.g. pa do isplate
- na iznos od 45,38 EUR od 16.09.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 69,05 EUR od 16.10.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 45,42 EUR od 16.11.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 57,75 EUR od 16.12.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 41,43 EUR od 16.01.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 75,63 EUR od 16.03.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 43,51 EUR od 16.04.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 87,01 EUR od 16.05.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 106,35 EUR od 16.06.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 97,10 EUR od 16.07.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 37,98 EUR od 16.08.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 101,52 EUR od 16.09.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 97,10 EUR od 16.10.2014.g. pa do isplate
- na iznos od 111,67 EUR od 16.11.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 97,10 EUR od 16.12.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 34,67 EUR od 16.01.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 106,79 EUR od 16.02.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 110,95 EUR od 16.03.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 97,52 EUR od 16.04.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 145,94 EUR od 16.05.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 48,76 EUR od 16.06.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 46,64 EUR od 16.07.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 43,78 EUR od 16.08.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 48,76 EUR od 16.09.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 48,76 EUR od 16.10.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 51,08 EUR od 16.11.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 93,28 EUR od 16.12.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 51,08 EUR od 16.01.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 87,57 EUR od 16.02.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 59,96 EUR od 16.03.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 65,97 EUR od 16.04.2016.g. pa do isplate
- na iznos od 76,96 EUR od 16.05.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 55,97 EUR od 16.06.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 43,98 EUR od 16.07.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 46,84 EUR od 16.08.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 97,95 EUR od 16.09.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 51,31 EUR od 16.10.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 97,95 EUR od 16.11.2016.g. pa do isplate,
- na iznos od 92,77 EUR od 16.01.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 62,80 EUR od 16.02.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 61,43 EUR od 16.03.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 94,61 EUR od 16.04.2017.g. pa do isplate
- na iznos od 47,99 EUR od 16.05.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 107,52 EUR od 16.06.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 97,90 EUR od 16.08.2017.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,61 EUR od 16.09.2017.g. pa do isplate,
te da tužitelju namiri parnični trošak u iznosu od 9.552,00 eura od presuđenja 19. prosinca 2025. pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Rijeci donio je drugostupanjsku odluku pod poslovnim brojem Gž R-1046/2021-3 od 28. svibnja 2025. (list 334-339 spisa) kojom je presudio i to pod točkom I. da se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 7 Pr-32/2018-38 od 20. travnja 2021. u dosuđujućem dijelu točaka II., IV. i V. izreke te u točki VI. izreke, dok je pod točkom II. izreke presudio da se djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7 Pr-32/2018-38 od 20. travnja 2021. u točki I. izreke i sudi: da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane da tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime rada na izdvojenom objektu za razdoblje od mjeseca studenoga 2012. do mjeseca svibnja 2014. isplati iznos od 15.764,07 kuna bruto uvećano za iznos zakonske zatezne kamate"…, te je također drugostupanjski sud riješio da djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7 Pr-32/2018-38 od 20. travnja 2021. u točkama III. i VII. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te je odlučeno da o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, odlučiti će sud prvog stupanj u konačnoj odluci.
2. Dakle, sukladno naprijed navedenoj drugostupanjskoj odluci, prvostupanjska odluka ukinuta je samo u dijelu koji se odnosi na isplatu novčanog iznosa sa zateznim kamatama s naslova neiskorištenog, uvećanog dnevnog odmora (stanke) u utuženom razdoblju od 5. prosinca 2012. do 5. prosinca 2017., te u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari.
3. Nadalje, s obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev prema podnesku od 27. listopada 2025. (list 361-362 spisa).
4. Odlukom o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714-03/1 Urbr: 512- 01-14-382, koja je stupila na snagu 01.06.2014. u čl. XVIII određeno je da se dežurstvo djelatnih vojnih osoba odvija neprekidno u trajanju od 24 sata a da se djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa svih obveza prvi sljedeći radni dan. Budući da tužitelj obnaša službu dežurstva 7 x 24 sata, analogno navedeno tužitelju pripada nakon svakih 7 dana dežurstva 7 slobodnih dana a tuženik mu odobrava 4 slobodna dana te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima Oružanim snagama neradni. Sukladno navedenom tužitelj potražuje naknadu za tri slobodna dana nakon svakog dežurstva. Čl. XIV Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714-03/1 Urbr: 512-01-14-382 od 28.05.2014. propisano je da djelatna vojna osoba – tužitelj za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada – dežuranu. Tužitelj je dežuran 7 x 24 sata i vrijeme rada i tzv. aktivne pripravnosti za rad odvijaju se na isti način i u istom prostoru, te tužitelj ne smije napuštati mjesto rada svih 7 x 24 sata čak niti za vrijeme konzumiranja hrane koju mu na mjesto rada dovozi tuženik. Sukladno navedenom tužitelj traži da mu se vrijeme dežurstva od 7 x 24 sata plati kao dežurstvo u punom iznosu od 24 sata sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaća. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora dana 5. prosinca 2017., sukladno čl. 186. a ZPP-a, ali do podnošenja predmetne tužbe nije primio očitovanje ODO-a.
5. U utuženom razdoblju na snazi su bile odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12, dalje: Odluka/12 koja se primjenjivala do 31. svibnja 2014.) i odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15 i 84/15 – dalje: Odluka/14 koja se primjenjivala od 1. lipnja 2014. do 31. listopada 2017.).
6. Člankom III. stavak 6. Odluke/12 propisano je da pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske kojemu je određeno dnevno radno vrijeme dulje od 8 sati ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor od 12- satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta, a može se ovisno o procesu rada koristiti u više dijelova.
6.1. Nadalje, člankom XI. stavak 2. Odluke/14 propisano je da djelatna vojna osoba koja radi u turnusu ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta u skladu s naravi i potrebama posla.
6.2. Tijekom postupka, tužena nije dokazala da je tužitelj imao propisano točno vrijeme dnevnog odmora u okviru rada na izdvojenom objektu jer je sama tužena navela da je tužitelj mogao nakon odrađene smjene od 12 sati s obzirom da boravi u objektu koristiti ostalo vrijeme kao dnevni odmor.
6.3. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj na osnovu zapovijedi dnevno radio 12 sati pa stoga ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor od 60 minuta, također tijekom postupka tužena nije dokazala da je tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora od 60 minuta.
7. Prema odredbi članka 96. stavak 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) i članak 153. stavak 3. Zakona u službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15 i 50/16), raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Iz navedenih odredbi proizlazi da odredbe Odluke/12 i Odluke/14 predstavljaju materijalnopravna pravila o promjeni kojih ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Odredbom čl. XII. st.6. Odluke/12 određeno je da oblik i sadržaj dnevne evidencije radnog vremena uređuje glavni stožer OSRH u suradnji s Upravom za ljudske resurse u roku od 8 dana od dana stupanja na snagu Odluke.
9. Ako tužitelju od strane tužene nije omogućeno ostvarenje pravo na uvećani dnevni odmor (stanku), koje pravo proizlazi iz materijalnopravne odredbe koju je donijela sama tužena, te budući se vrijeme provedeno na stanci ubraja u radno vrijeme, stoga je tužena dužna jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti stanku naknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada.
10. Sukladno naprijed navedenom, a imajući u vidu cjelokupno provedeni postupka te provedene dokaze, iz istih proizlazi da je tužitelj na osnovu zapovijedi dnevno radio 12 sati i dulje, te stoga isti ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor (stanku od 60 minuta), a također iz vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr.sc. ŠĆ, te iz evidencije radnog vremena, kao i iz iskaza tužitelja, proizlazi da mu nije omogućeno korištenje uvećanog dnevnog odmora (stanke), pri čemu tužena nije niti tvrdila da je tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora od 60 minuta, iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja prema podnesku od 27. listopada 2025. (list 361-362 spisa) u cijelosti osnovan.
11. U smislu odredbe čl. 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 375/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate kako je to u konkretnom slučaju, obzirom da tuženik kasni s ispunjenjem novčane obveze, te je stoga valjalo tužitelju priznati i zakonsku zateznu kamatu, na način kako je to navedeno u izreci presude.
12. Sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.
13. Imajući u vidu gore navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, a kako je to naznačeno i u izreci presude. Zatezna kamata dosuđena je na način kako je to navedeno u izreci ove presude, sukladno odredbi čl. 84. st. 3. ZR-a pa sve do isplate i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te u skladu s tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i imajući u vidu vrijednosti predmetnog spora. Sud je tužitelju priznao sljedeće troškove parničnog postupka (Tbr. 36. toč.1. OT): sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 5.12.2017. u iznosu 250 bodova, sastav tužbe od 15.3.2018. u iznosu 250 bodova, sastav podneska od 9.4.2018. u iznosu od 250 bodova, sastav podneska od 5.6.2018. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 14.6.2018. u iznosu od 250 bodova, sastav podneska od 19.3.2019. u iznosu od 250 bodova, sastav podneska od 14.5.2019. u iznosu od 250 bodova, sastav podneska od 14.8.2019. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 3.12.2019. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 5.11.2020. u iznosu od 250 bodova, sastav podneska od 28.12.2020. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 16.2.2021. u iznosu od 250 bodova, sastav podneska od 27.10.2025. u iznosu od 250 bodova, pristup na ročište 28.10.2025. u iznosu od 250 bodova što ukupno iznosi 3500 bodova, odnosno 7.000,00 eura uz PDV 25% odnosno 1.750,00 eura što ukupno iznosi 8.750,00 eura uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 802,00 eura, tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 9.552,00 eura.
15. U skladu s naprijed navedenim odlučeno je kao u izreci presude.
Velika Gorica, 19. prosinca 2025.
Sudac:
Marijan Muža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
