REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-284/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u OD Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika, Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u OD Porobija&Porobija d.o.o. iz Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. stavka 1. i stavka 2. Ugovora o kreditu broj 3206191010/06 kojeg su tužiteljica, JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnica kredita i tuženik, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditor sklopili 14. veljače 2006., ovjeren 24. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OU-618/06, koja glasi: „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d..“, „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora koja je promjenjiva…“

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 6. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 3206191010/06 kojeg su tužiteljica, JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnica kredita i tuženik, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditor sklopili 14. veljače 2006., ovjeren 24. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OU-618/06, koja glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“ III. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici, JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.022,14 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 4,93 EUR od 06.11.2007. do isplate,

- iznos od 4,96 EUR od 03.12.2007. do isplate,

- iznos od 4,97 EUR od 02.01.2008 do isplate,

- iznos od 5,05 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- iznos od 8,95 EUR od 10.03.2008. do isplate,

- iznos od 8,84 EUR od 12.04.2008. do isplate,

- iznos od 8,66 EUR od 05.05.2008. do isplate,

- iznos od 8,61 EUR od 02.06.2008. do isplate,

- iznos od 8,69 EUR od 07.07.2008. do isplate,

- iznos od 8,58 EUR od 11.08.2008. do isplate,

- iznos od 8,65 EUR od 11.09.2008. do isplate,

- iznos od 8,69 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- iznos od 9,19 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- iznos od 8,91 EUR od 11.12.2008. do isplate,

- iznos od 9,44 EUR od 07.01.2009. do isplate,

- iznos od 9,61 EUR od 14.02.2009. do isplate,

- iznos od 9,35 EUR od 16.03.2009. do isplate,

- iznos od 9,40 EUR od 14.04.2009.. do isplate,

- iznos od 9,49 EUR od 07.05.2009. do isplate,

- iznos od 9,32 EUR od 15.06.2009. do isplate,

- iznos od 9,36 EUR od 11.07.2009. do isplate,

- iznos od 15,73 EUR od 10.08.2009. do isplate,

- iznos od 15,85 EUR od 09.09.2009. do isplate,

- iznos od 15,71 EUR od 09.10.2009. do isplate,

- iznos od 15,76 EUR od 09.11.2009. do isplate,

- iznos od 15,77 EUR od 11.12.2009. do isplate,

- iznos od 16,19 EUR od 13.01.2010. do isplate,

- iznos od 16,37 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- iznos od 16,30 EUR od 08.03.2010. do isplate,

- iznos od 16,62 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- iznos od 16,72 EUR od 07.05.2010. do isplate,

- iznos od 17,09 EUR od 08.06.2010. do isplate,

- iznos od 17,62 EUR od 12.07.2010. do isplate,

- iznos od 17,09 EUR od 11.08.2010. do isplate,

- iznos od 18,49 EUR od 08.09.2010. do isplate,

- iznos od 17,92 EUR od 11.10.2010. do isplate,

- iznos od 17,90 EUR od 09.11.2010. do isplate,

- iznos od 18,51 EUR od 08.12.2010. do isplate,

- iznos od 19,47 EUR od 11.01.2011. do isplate,

- iznos od 18,68 EUR od 08.02.2011. do isplate,

- iznos od 18,74 EUR od 10.03.2011. do isplate,

- iznos od 18,39 EUR od 11.04.2011. do isplate,

- iznos od 19,08 EUR od 12.05.2011. do isplate,

- iznos od 19,94 EUR od 11.06.2011. do isplate,

- iznos od 20,05 EUR od 11.07.2011. do isplate,

- iznos od 22,15 EUR od 13.08.2011. do isplate,

- iznos od 20,23 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- iznos od 19,85 EUR od 11.10.2011. do isplate,

- iznos od 19,95 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- iznos od 19,95 EUR od 13.12.2011. do isplate,

- iznos od 20,36 EUR od 12.01.2012. do isplate,

- iznos od 20,56 EUR od 13.02.2012. do isplate,

- iznos od 20,56 EUR od 12.03.2012. do isplate,

- iznos od 20,38 EUR od 11.04.2012. do isplate,

- iznos od 20,48 EUR od 14.05.2012. do isplate,

- iznos od 20,62 EUR od 14.06.2012. do isplate,

- iznos od 20,46 EUR od 13.07.2012. do isplate,

- iznos od 20,48 EUR od 10.08.2012. do isplate,

- iznos od 20,40 EUR od 03.09.2012. do isplate,

- iznos od 20,40 EUR od 03.09.2012. do isplate,

- iznos od 20,07 EUR od 14.09.2012. do isplate,

- iznos od 20,40 EUR od 15.12.2012. do isplate,

- iznos od 20,50 EUR od 02.01.2013. do isplate,

- iznos od 20,16 EUR od 05.02.2013. do isplate,

- iznos od 20,17 EUR od 08.03.2013. do isplate,

- iznos od 20,38 EUR od 04.04.2013. do isplate,

po kamatnoj stopi koja je od dopijeća do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 3206191010/06 kojeg su tužiteljica, JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnica kredita i tuženik, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditor sklopili 14. veljače 2006., ovjeren 24. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OU-618/06, koja glasi: „u kunskoj protuvrijednosti… prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita“, „…uz valutnu klauzulu…“

V. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 3206191010/06 kojeg su tužiteljica, JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnica kredita i tuženik, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditor sklopili 14. veljače 2006., ovjeren 24. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OU-618/06, koja glasi: “…sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“.

VI. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 3206191010/06 kojeg su tužiteljica, JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnica kredita i tuženik, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditor sklopili 14. veljače 2006., ovjeren 24. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OU-618/06, koja glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti…obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…“

VII. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici, JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.643,28 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 0,28 EUR od 30.05.2006. do isplate,

- iznos od 0,05 EUR od 02.09.2006. do isplate,

- iznos od 7,45 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- iznos od 16,73 EUR od 07.01.2009. do isplate,

- iznos od 22,91 EUR od 14.02.2009. do isplate,

- iznos od 13,38 EUR od 16.03.2009. do isplate,

- iznos od 15,22 EUR od 14.04.2009. do isplate,

- iznos od 18,32 EUR od 07.05.2009. do isplate,

- iznos od 12,24 EUR od 15.06.2009. do isplate,

- iznos od 13,65 EUR od 11.07.2009. do isplate,

- iznos od 10,32 EUR od 10.08.2009. do isplate,

- iznos od 12,90 EUR od 09.09.2009. do isplate,

- iznos od 9,80 EUR od 09.10.2009. do isplate,

- iznos od 10,88 EUR od 09.11.2009. do isplate,

- iznos od 11,05 EUR od 11.12.2009. do isplate,

- iznos od 20,13 EUR od 13.01.2010. do isplate,

- iznos od 24,08 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- iznos od 22,54 EUR od 08.03.2010. do isplate,

- iznos od 29,55 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- iznos od 31,70 EUR od 07.05.2010. do isplate,

- iznos od 39,81 EUR od 08.06.2010. do isplate,

- iznos od 51,46 EUR od 12.07.2010. do isplate,

- iznos od 39,85 EUR od 11.08.2010. do isplate,

- iznos od 70,41 EUR od 08.09.2010. do isplate,

- iznos od 57,86 EUR od 11.10.2010. do isplate,

- iznos od 57,40 EUR od 09.11.2010. do isplate,

- iznos od 70,81 EUR od 08.12.2010. do isplate,

- iznos od 91,58 EUR od 11.01.2011. do isplate,

- iznos od 74,38 EUR od 08.02.2011. do isplate,

- iznos od 75,79 EUR od 10.03.2011. do isplate,

- iznos od 68,17 EUR od 11.04.2011. do isplate,

- iznos od 83,19 EUR od 12.05.2011. do isplate,

- iznos od 101,87 EUR od 11.06.2011. do isplate,

- iznos od 104,24 EUR od 11.07.2011. do isplate,

- iznos od 150,04 EUR od 13.08.2011. do isplate,

- iznos od 108,29 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- iznos od 99,92 EUR od 11.10.2011. do isplate,

- iznos od 102,01 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- iznos od 102,10 EUR od 13.12.2011. do isplate,

- iznos od 111,05 EUR od 12.01.2012. do isplate,

- iznos od 115,24 EUR od 13.02.2012. do isplate,

- iznos od 115,41 EUR od 12.03.2012. do isplate,

- iznos od 111,34 EUR od 11.04.2012. do isplate,

- iznos od 113,50 EUR od 14.05.2012. do isplate,

- iznos od 116,66 EUR od 14.06.2012. do isplate,

- iznos od 113,13 EUR od 13.07.2012. do isplate,

- iznos od 113,49 EUR od 10.08.2012. do isplate,

- iznos od 111,90 EUR od 03.09.2012. do isplate,

- iznos od 111,90 EUR od 03.09.2012. do isplate,

- iznos od 104,58 EUR od 14.09.2012. do isplate,

- iznos od 111,80 EUR od 15.12.2012. do isplate,

- iznos od 114,05 EUR od 02.01.2013. do isplate,

- iznos od 106,59 EUR od 05.02.2013. do isplate,

- iznos od 106,92 EUR od 08.03.2013. do isplate,

- iznos od 113,31 EUR od 04.04.2013. do isplate

po kamatnoj stopi koja je od dopijeća do 31.12.2007. određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 da tužiteljici, JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.713,33 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IX. Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, za nakandom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom 14. veljače 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj: 3206191010/06 na iznos od 37.414,13 CHF. Navodi kako je predmetnim Ugovorom u članku 2. određena kamatna stopa od 5,65% godišnje, koja kamatna stopa je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, da su stranke iznos kredita vezale uz srednji tečaj švicarskog franka HNB-a, a obveza tužiteljice je bila vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan dospijeća. Smatra da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i pravo na promjenu kamatne stope temeljem jednostrane odluke ili akta banke, obzirom je isto utvrđeno u presudi i rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. te je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. Tužiteljica navodi da navedene presude, a obzirom je način ugovaranje promjenjive stope ugovornih kamata i valutne klauzule bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, obvezuju temeljem članka 131. Zakona o zaštiti potrošača. Obzirom na ništetnost spomenutih ugovornih odredbi smatra da ima pravo na restitucijski zahtjev u visini iznosa koje je preplatila tuženiku, a tuženik ga stekao bez osnove. Tužiteljica prema tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 3. studenog 2020., nakon provedenog financijskog vještačanja, predlaže da sud utvrdi ništetnim dijelove ugovornih odredbi iz članka 2. i 6. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, dio odredbi iz članka 1., 2. i 6. Ugovora o kreditu u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, predlaže obvezati tuženika da joj isplati preplaćeni iznos po osnovi promjenjive kamatne stope iznosu od 1.022,14 eura/7.701,35 kn i iznosa od 3.643,28 eura/27.450,33 kune na ime razlike u valutnom tečaju, sve sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos preplaćenih iznosa koji je specificirala tužbenim zahtjevom a koje kamate teku od dana uplate pojedinih anuiteta, te zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima tužiteljica obrazlaže svoju tužbu u ovom sporu. Smatra da sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i glavnici vezanoj uz CHF nisu ništetne. Ističe prigovor zastare te tužiteljici osporava svojstvo potrošača. Nakon što je tužiteljica po provedenom financijskom vještačenju podneskom od 3. studenog 2020. specificirala tužbeni zahtjev uskladivši ga sa utvrđenjima iz nalaza vještaka, tuženik je podneskom od 27. svibnja 2021. naveo da je tužiteljica podneskom od 3. studenog 2020. preinačila kondemnatorne tužbene zahtjeve na način da je iste "razložila" po mjesecima tako da se preinačeni zahtjevi u potpunosti razlikuju od onih postavljenih u tužbi, a kojoj preinaci se tuženik protivi, te ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

3. U odnosu na podnesak tužiteljice od 3. studenog 2020. valja reći kako je tužiteljica navedenim podneskom doista preinačila zahtjev te istaknula zahtjev glede tijeka zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose koje potražuje. No, kako je odredbom čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužiteljica je tužbu preinačila nakon što je provedeno financijsko vještačenje upravo na okolnost utvrđivanja preplaćenog iznosa te sud smatra da se radi o preinaci u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti. Stoga je sud rješenjem od 8. lipnja 2021. dopustio preinaku koju je tužiteljica učinila podnesakom od 3. studenog 2020..

4. Nakon tako provedenog postupka ovaj sud je 22. srpnja 2021. donio Pesudu poslovni broj P-2433/2019 kojom je utvrdio ništetenim dijelove ugovornih odredbi čl. 2. stavak 1. i stavka 2. Ugovora o kreditu, dio odredbe čl. 6. stavak 2 Ugovora (točka I i točka II. izreke) sve u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, naložio tuženiku isplatu iznosa od 7.701,25 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (točka III. izreke), utvrdio ništetenim čl. 1. stavak 1., čl. 2. stavak 1. i čl. 6. stavak 1. Ugovora (točka IV., V. i VI. izreke) sve u odnosu na valutnu klauzulu, naložio tuženiku isplatu izsnosa od 27.450,33 kune sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (točka VIII. izreke), te tuženiku naložio da tužitelju nadokadi trošak postupka u iznosu od 11.534,50 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate (točka VIII. Izreke).

5. Odličujući povovom žalbe tuženika, Županijski sud u Slavonskom brodu 27. listopada 2023. donio je Rješenje poslovni broj Gž-1155/2021 kojim uvažava žalbu tuženika, ukida presudu ovog suda poslovni broj P-2433/2019 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja navedene drugostupanjske odluke (točka 6. obrazloženja) proizlazi kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što je izreka pobijane presude nerazumljiva pa se presuda ne može ispitati. Naime, drugostupanjski sud navodi kako tuženica ispravno ukazuje da je u točki III. izreke presude prvostupanjski sud naložio isplatu ukupnog iznosa od 7.701,35 kn, dok ukupan zbroj pojedinačnih iznosa daje iznos od 7.547,63 kn, odnosno u pojedinačnim mjesečnim iznosima nedostaje iznos od 153,72. (listopad 2012.), iako je ubrojen u konačni zbroj tražbine po osnovi promjenjive kamatne stope.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je podneskom od 15. rujna 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da predlaže utvrđenje ništetenim dijelova ugovornih odredbi (kako je to navedeno u točkama I., II., IV, V. I VI. izreke ove presude, da se tuženiku naloži isplata iznos od 1.022,14 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (kao u točki III ove izreke), da se tuženiku naloži isplata iznosa od 3.642,28 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (kao u točki VII. Izreke) te da tuženiku naloži da tužitelju nadokadi trošak postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. Na ročištu održanom 13. studenog 2025. tužitelj je ispravio omaške u pisanju pojedinih iznosa i to iznosa 1.022,14 eura i 3.643,28 eura obzirom je u podnesku od 15. rujna 2025. pri pisanju navedenih brojeva izostavio točku iza broja tisućica.

7. Podnesakom od 30. listopada 2025. tuženik je očitujući se na podnesak tužitelja od 15. rujna 2025. naveo kako se protivi učinjenoj preinaci te ističe prigovor zastare u odnosu na prenačeni dio tužbenog zahtjeva.

8. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu (list 7- 10), potvrdu o namirenju kreditne tražbine (list 11-12), izvadak iz obrtnog registra (list 87), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 93- 99), pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu, otplatne tablice i promet po kreditu/specifikaciju uplate (list 103-113) te je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Petri Blašković (list 119-126 spisa).

9. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Uvidom u predmetni Ugovor o namjenskom kreditu kao relevantno je utvrđeno da je sklopljen između ovdje stranaka 14. veljače 2006. u iznosu kunske protuvrijednosti od 37.414,13 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1.), da je ugovorena godišnja kamatna stopa od 5,65% koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke (čl. 2. Ugovora), da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 537,79 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, a koji anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta (čl. 6.), da se kredit odobrava za kupnju vozila marke Renault, tip i model Laguna (čl. 5.), a što među strankama nije sporno. Nadalje, nesporno je da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je u razdoblju otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Među strankama nije sporno da je kredit otplaćen prije utuženja, a što je utvrđeno i uvidom u potvrdu o isplati kredita koja prileži spisu na listu 11-12.

11. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi, protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, kao i iznosa plaćenog po osnovi promjene kamatne stope. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare, visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata, status potrošača.

12. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, povodom tužbe Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, a u kojem postupku je sud dana 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Spomenuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija ovdje tuženika protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

13. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula): - Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. djelomično preinačio prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, - Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva, - Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-2521/2015, U-III 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu, - Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu, - Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., - Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

14. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (pa tako i ovdje tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

15. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14,110/15,14/19), ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

16. Također valja istaći da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Međutim, tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze na navedene okolnosti (saslušanje djelatnika tuženika koji je sudjelovao u zaključenju ugovora, saslušanje tužitelja I sl.), dok je dokazne prijedloge vezane za kamatnu stopu i valutnu klauzulu (obavijest o promjeni kamatnih stopa, obavijest o novostima u utvrđivanju kamatne stope od 8. siječnja 2013., izlaganja vice-guvernera Švicarske narodne banke, nocinski članci…) sud ocijenio irelevantnim za ovaj postupak obzirom se siti ne odnose neposredeno na pregovaranje i relevantne okolnosti zaključenja konkretnog ugovora sa tužiteljem. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje relevantne dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

17. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema svojstvo potrošača valja istaknuti da je u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 96/03. i 46/07.) potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a u bitnom isto je propisano i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2007.g. Iz uređenja pojma potrošač u Direktivi 93/13 bitan je jedino objektivni funkcionalni kriterij, tj. da fizička osoba sklapa konkretni ugovor radi obavljanja osobnih – privatnih potreba. Upravo je na tuženiku, kao kreditoru, teret dokaza činjenice da tužiteljica nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a tuženik do okončanja ovog postupka takve posebne okolnosti nije dokazao. Obzirom na sadržaj izvoda iz obrtnog registra, ovaj sud ništa ne navodi na zaključak da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o potrošačkom kreditu.

18. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik postupio drugačije nego što je utvrđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa niti je dokazano da tužiteljica nije potrošač, to su ništetne odredbe ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika 14. veljače 2006. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14,110/15,14/19), čl.138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,70/09,89/09, 78/12, 56/13), uz daljnju primjenu Direktive u vezi s čl. 11., čl. 12., čl. 46., čl. 50. i čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. dalje: ZOO), te čl.502.a i c ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelovima u kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (stavak I. i II., izreke)., te u dijelu kojim je ugvorena valutna klauzula (točka IV., V. i VI. izreke).

20. Dakle kako sud smatra da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Nastavno na navedeno proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim, tj. onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene stope koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne ranije navedenim zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza te stoga ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to u visini razlike između iznosa anuiteta koji su plaćeni primjenom tečaja CHF na dan plaćanja u odnosu na iznos anuiteta primjenom tečaja CHF na dan isplate kredita.

21. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sa zadatkom da utvrdi izračun preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i to između početno ugovorene kamatne stope od 5,65% i svih kasnijih povećanja kamatne stope, kao i izračun preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike i to između tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate ugovora o kreditu i svih kasnijih povećanja tečaja, za sve vrijeme trajanja predmetnog ugovora o kreditu. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 20. listopada 2020. proizlazi da razlika u više plaćenim iznosima koje je tužiteljica platila primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćala da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 5,65% iznosi 1.022/14 eur/7.701,35 kn, dok visina preplate koja proizlazi iz razlike između većeg tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi ukupno 3.643,28 eur/27.450,33 kn. Zaključno vještak navodi da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nisu mogle mijenjati kamatna stopa niti tečaj na štetu tuženika, ukupno potraživanje tužiteljice po predmetnom kreditu iznosi 4.666,75 eur/ kn.

22. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se tuženik na isti nije posebice očitovao. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je isti dat stručno, jasno i obrazloženo te u skladu sa pravilima struke i u skladu sa zadatkom vještačenja kako ga je odredio sud rješenjem od 22. rujna 2020.

23. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu specificirala podneskom od 15. rujna 2025. sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, to je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od ukupno 4.665,42 eura prihvaćen u cijelosti temeljem odredbe čl. 104. st. 1. i čl. 210. st. 1. ZOO-a. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 214. ZOO-a i to od dana kada su izvršene pojedine uplate, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka. Slijedom čega je odlučeno kao u stavku III. i VII. izreke ove presude. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 76/96, 72/02 i 153/04) i čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

24. Nadalje, po stavu ovoga suda neosnovan je prigovor zastare. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe dana 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), o čemu se izričito izjasnio Vrhovni sud u presudi Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. glede zahtjeva za povrat preplaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope jednostranom odlukom Banke, odnosno od 14. lipnja 2018. glede zahtjeva za povratom onog novčanog iznosa preplaćenog temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak.

25. Potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, a to sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje od rujna 2006. pa do konačne otplate kredita, slijedom čega bi za potraživanja dospjela prije 4. travnja 2007. nastupila zastara, jer u odnosu na ista nije došlo do prekida zastare pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. No obzirom na zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a kako je to u ovom konkretnom slučaju i utvrđeno, slijedom čega primjenom navedenog pravnog shvaćanja prigovor zastare je u cijelosti neosnovan, pa je stoga obvezan tuženik isplatiti u cijelosti zahtijevani iznos.

26. U odnosu na navode tuženika kako je tužitelj podneskom od 15. rujna 2025. izvršio preinaku tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tužitelj protivi, valja reći kako podneskom od 15. rujna 2025. tužitelj nije izvršio preinaku tužbenog zahtjeva već je samo otklonio omaške u pisanju kondemtanornog dijela tužbenog zahtjeva navedenog u podnesku od 3. studenog 2020. (kojim podneskom jeste izvršena preinaka a koju preinaku je sud obrazložio u točki 3.)

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. i 3., čl. 154. stavak 1. te čl. 155. ZPP-a. Također, pri donošenju odluke o troškovima postupka sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu (4.665,42 eur) kako je to i tužitelj naveo u tužbi i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT).

28. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 18. rujna 2019., 1. listopada 2019., 3. stuednoga 2020., 15. rujna 2025. svaki u vrijednosti 1000 bodova (tbr. 8/1 OT), za pristup ročištu 22. rujna 2020., 8. lipnja 2021. i 13. studenoga 2025. svaki u vrijednosti 100 bodova (Tbr.9/1. OT), za sastav podnesaka od 25. rujna 2020. u vrijednosti 25 bodova (tbr.8/3 OT), pristup ročištu za objavu presude 22. srpnja 2021. i 19. prosinca 2025. svaki u vrijednosti 50 bodova (tbr. 9/3 OT) odnosno sveukupno 925 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 2.312,50 eura. Nadalje, u cijelosti joj je kao nužan priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 135,38 eura odnosno sveukupno 2.713,33 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

29. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 2. listopada 2019. (dostava potvrde o uplati sudske pristojbe za tužbu) i podnesak od 29. siječnja 2024. (požurnica) obzirom je riječ o podnescima koji prema stavu ovog suda nisu bili potrebni za vođenje postupka.

30. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki VIII. i IX. izreke

Zagreb, 19. prosinca 2025.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku