Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-242/2021-46

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslav Markovinović i Matko Pavičić iz Bjelovara, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska Avenija 6, Zagreb, kao pravni slijednik Hypo Alpe- Adria-bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 11. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika Maje Marte Martonje, odvjetnice iz Zagreba, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska Avenija 6, Zagreb isplatiti tužitelju ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.243,24 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznose od:

- 7,93 eura teče od 27. ožujka 2008. do isplate,

- 7,67 eura teče od 7. svibnja 2008. do isplate,

- 7,75 eura teče od 17. lipnja 2008. do isplate,

- 7,69 eura teče od 15. srpnja 2008. do isplate,

- 7,64 eura teče od 23. kolovoza 2008. do isplate,

- 7,72 eura teče od 30. rujna 2008. do isplate,

- 8,59 eura teče od 28. listopada 2008. do isplate,

- 8,06 eura teče od 21. studenog 2008. do isplate,

- 8,11 eura teče od 24. prosinca 2008. do isplate,

- 8,52 eura teče od 15. siječnja 2009. do isplate,

- 8,59 eura teče od 17. veljače 2009. do isplate,

- 8,43 eura teče od 24. ožujka 2009. do isplate,

- 8,49 eura teče od 28. travnja 2009. do isplate,

- 9,22 eura teče od 22. svibnja 2009. do isplate,

- 29,42 eura teče od 8. srpnja 2009. do isplate,

- 29,77 eura teče od 26. kolovoza 2009. do isplate,

- 25,68 eura teče od 21. listopada 2009. do isplate,

- 28,62 eura teče od 10. prosinca 2009. do isplate,

- 43,81 eura teče od 17. veljače 2010. do isplate,

- 50,48 eura teče od 20. travnja 2010. do isplate,

- 60,17 eura teče od 20. svibnja 2010. do isplate,

- 72,20 eura teče od 29. lipnja 2010. do isplate,

- 74,76 eura teče od 14. kolovoza 2010. do isplate,

- 94,13 eura teče od 18. rujna 2010. do isplate,

- 89,42 eura teče od 6. listopada 2010. do isplate,

- 82,58 eura teče od 26. listopada 2010. do isplate,

- 86,31 eura teče od 24. studenoga 2010. do isplate,

- 116,09 eura teče od 22. prosinca 2010. do isplate,

- 104,80 eura teče od 25. siječnja 2011. do isplate,

- 108,00 eura teče od 23. veljače 2011. do isplate,

- 112,79 eura teče od 23. ožujka 2011. do isplate,

- 119,67 eura teče od 17. svibnja 2011. do isplate,

- 150,93 eura teče od 28. lipnja 2011. do isplate,

- 154,14 eura teče od 15. rujna 2011. do isplate,

- 137,86 eura teče od 14. listopada 2011. do isplate,

- 139,23 eura teče od 15. studenog 2011. do isplate,

- 147,86 eura teče od 29. prosinca 2011. do isplate,

- 157,35 eura teče od 21. siječnja 2012. do isplate,

- 154,83 eura teče od 30. ožujka 2012. do isplate,

- 158,68 eura teče od 28. lipnja 2012. do isplate,

- 157,50 eura teče od 31. srpnja 2012. do isplate,

- 156,85 eura teče od 21. studenog 2012. do isplate,

- 153,38 eura teče od 13. prosinca 2012. do isplate,

- 139,90 eura teče od 22. siječnja 2013. do isplate,

- 152,07 eura teče od 20. ožujka 2013. do isplate,

- 139,76 eura teče od 28. svibnja 2013. do isplate,

od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023 pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kao referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.648,16 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 2. svibnja 2019. tužbu Općinskom sudu u Bjelovaru u kojoj u bitnome navodi da je zaključio sa prednikom tuženika kao kreditorom Ugovor o kreditu broj ugovora 166-227/2006 od 15. prosinca 2006., a kojim ugovorom se tuženik obvezao tužitelju dati na korištenje novčanog iznosa od 57.837,68 CHF po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita. Tužitelj navodi da je predmetni kredit bio namjenski za potrebe kupovine poljoprivredne mehanizacije te kako su stranke ugovorile i promjenjivu kamatnu stopu koja na dan sklapanja kredita iznosi 6,50 % na način da je određeno kako je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke. Tužitelj ističe da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena kamatna stopa koja tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to isključivo na osnovi jednostrane odluke tužene banke, a tužitelju nisu bili poznati bilo kakvi parametri na osnovu kojih se kamatna stopa mijenja niti mu je na bilo koji način bilo rečeno na koji način i temeljem čega se kamatna stopa mijenja te da mu nije bilo omogućeno pojedinačno pregovaranje o uvjetima ugovora kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i valuti, a što se protivi kogentnim odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora, a o ništetnosti navedenih odredbi izjasnio se Trgovački sud u Zagrebu presudom broj P- 140l/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-663/2017-10. Tužitelj, nadalje navodi kako mu je prilikom uzimanja kredita nuđen isključivo kredit u valuti švicarski franak iako je on zapravo želio i mislio uzeti kredit u eurima. Nitko mu nije objasnio o kakvim se rizicima radi već mu je rečeno kako rizika nema jer se radi o sigurnoj valuti. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ništa mu nije bilo rečeno ni dano do znanja već mu je rečeno da je ista promjenjiva i da se mijenja odlukom banke. Tužitelj naglašava kako je po struci poljoprivrednik sa završenom osnovnom školom, bez ikakvog ekonomskog znanja. Tužitelj ističe da ne raspolaže dokumentacijom pa sukladno odredbama članka 196 b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku predlaže da se naloži tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos, a koji iznos zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi ima vratiti tužitelju čiju visinu će odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke za određivanje visine novčane tražbine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. svibnja 2019. prije upuštanja u raspravljanje ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru te između ostalog navodi da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u Sesvetama. Nadalje, tuženik navodi kako u cijelosti osporava navode iz tužbe. Tuženik osporava tužiteljevo svojstvo potrošača jer tužitelj nije sklopio Ugovor o kreditu sa tuženikom u svojstvu potrošača, već kao vlasnikom OPG-a s ciljem nabave poljoprivredne mehanizacije radi obavljanja profesionalne djelatnosti. Tuženik ističe kako je prije i u vrijeme sklapanja kredita poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače pa tako i tužitelja o svim rizicima sklapanja kredita u valutnoj klauzuli švicarski franak. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja te prigovor promašene aktivne legitimacije. Navodi kako je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-347/2019 od 27. travnja 2021. prihvaćen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti te je predmet ustupljen Općinskom sudu u Sesvetama kao mjesno nadležnom sudu za postupanje.

4. Podneskom od 24. rujna 2019. tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, dok se tuženik podneskom od 13. travnja 2021. raspravlja o bitnim pravnim pitanjima te dostavlja sudsku praksu u sličnim ili istovrsnim predmetima.

5. Tužitelj podneskom od 11. listopada 2022. specificira tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka od 30. rujna 2022. te postavlja tužbeni zahtjev na iznos od 11.184,41 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznima kamatama. Nadalje, tužitelj podneskom od 4. travnja 2025. nakon dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 23. siječnja 2025. usklađuje svoj tužbeni zahtjev sa nalazom vještaka te postavlja konačan tužbeni zahtjev na iznos od 5.243,24 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznima kamatama.

6. Tuženik se podneskom od 16. rujna 2025. protivi djelomičnom povlačenju tužbe te predlaže da sud isto cijeni prilikom odluke o troškovima postupka. Tužitelj je u tužbi naveo kako će određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to odredi nadležni sud tijekom postupka odnosno sukladno odredbama članka 186. b. stavak 4. i 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).Naime, kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora, a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi članka 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 6.630,00 eura, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva čl. 40. st. 1. ZPP, pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

7. Dakle, tužitelj je nakon provedenog dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev u skladu sa istim, te konačno potražuje od tuženika iznos od 5.243,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

8. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to Ugovor o kreditu broj 166-2272006/05 od 15.12.2006. solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta, Karlovačka ulica 2, poslovni broj: OU- 2166/2006 od 20. prosinca 2006. (str. 4-9 spisa), sudsku praksu ( str.36-49 spisa i 82- 91 spisa, 139-152 spisa), Zbornik sudske prakse ( str. 50- 55 spisa i 74-81 spisa), Glasilo Hypo Timesa br. 7 iz lipnja 2005. ( str. 56-63 spisa), bilten o bankama iz kolovoza 2006. ( str. 64-69 spisa), razni dokumenti tuženika (str. 70-73 spisa), Zapisnik sa 50-te sjednice kreditnog odbora Kreditnog odjela za fizičke osobe Sesvete održanog 12. prosinca 2006. (str. 153-157 spisa), dopis agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 7. ožujka 2022. (str. 199- 204 spisa), saslušan je svjedok ĐH i svjedok DH ( str. 227-229 spisa), te tužitelj ĆH ( str. 229 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću str. 226- 253 spisa), otplatni plan ( str. 281-283 spisa), dopunski nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Darka Prpića (str. 351-368 spisa).

9. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje ŽH, zaposlenice tuženika i svjedoka javnog bilježnika Ignaca Vugera, jer je tuženik na ročištu za glavnu raspravu 12. rujna 2024. odustao od tog dokaznog prijedloga.

10. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je konačno specificiran tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 166-227/2006 dana 15. prosinca 2006. solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta, poslovni broj: OU-2166/2006 od 20. prosinca 2006. na iznos od 57.837,68 CHF na rok otplate 10 godina i to za kupovinu poljoprivredne mehanizacije. Također nije sporno da je u čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da se na iznos iz čl. 2. Ugovora o kreditu obračunavaju kamate od 6,50% kao i da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, te da je odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika ili dr. akata tuženika.

12. Među strankama je sporno da li je valutna klauzula sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna, odnosno da li je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 6. Ugovora o kreditu. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženik primio zbog primjene valutne klauzule, a uslijed rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, je li tužitelj potrošač, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te aktivna legitimacija tužitelja.

13. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjeni tečaja za valutu CHF u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta.

14. U odnosu na istaknuti prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud ocjenjuje isti u cijelosti neosnovanim, budući da nisu relevantni navodi tuženika o tome da su pojedine uplate po predmetnom Ugovoru vršene od strane Croatia osiguranja. Naime, na ročištu za glavnu raspravu 6. lipnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji je u svom iskazu naveo kako je kredit otplaćivao nekih 6-7 godina no s vremenom više nije mogao otplaćivati rate jer se u međuvremenu podigla i kamata i tečaj. Htio je podmiriti dugove pa je otišao na dogovor tuženiku za nagodbu i dva tjedna potom je dobio rješenje po kojem se banka naplatila od Croatia osiguranja za iznos od misli 150.000,00 kn i na taj način se banka naplatila, a on je kasnije Croatia osiguranju vratio dug. Dakle, po ocjeni ovog suda isključivo je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, budući da nije sporno da je predmetni kredit otplaćen.

15. Svjedok ĐH, sin tužitelja u svom iskazu navodi kako je njegov otac podigao predmetni kredit za kupnju poljoprivrednih strojeva za svoje potrebe, konkretno od istog je kupljena rol-preša, plugovi, sakupljač sjena, prikolica za stanjak i prikolica od 8 tona. Njegov otac je inače nositelj OPG-a, a on je tamo član. Oni se oduvijek bave mljekarstvom i uzgojem krava, imali su za to strojeve od prije no oni su s vremenom zastarjeli te ih je trebalo zamijeniti. Imali su nešto ušteđevine, ali ne dovoljno da bi takve strojeve kupili pa je otac odlučio dići kredit kako bi ga otplatio od ušteđevine koju su imali jer su u to vrijeme imali novaca. Njihov OPG bio je namijenjen za poljoprivredu, imali su 8 hektara zemlje i nastojali su to s vremenom povećavati, a zato su i kupovali nove strojeve. U početku obavljanja te djelatnosti to još nije bio OPG u današnjem smislu, a može reći da su predmetni kredit otplaćivali svojim sredstvima, a kada su ta sredstva potrošena, otac kredit više nije mogao plaćati. Nije bio prisutan kada je otac pregovarao s tuženikom o uvjetima predmetnog kredita. 8 hektara zemlje koju posjedujemo je njihova djedovina odnosno ta zemlja bila je vlasništvo mog djeda kojeg je naslijedio otac. Njihova obitelj se prehranjuje upravo od tih krava koje su oduvijek imali. On se točno ne sjećam kada je OPG osnovan a kad me se pita kada smo počeli poslovati preko OPG-a mogu reći da je to bilo 3-4 godine od kada su naprijed navedeni strojevi kupljeni. Mi u početku nismo imali toliko zemlje za poslovanje OPG-a no otac je naknadno zakupio još 16 hektara zemlje pa su tek tada mogli raditi preko OPG-a. Na pitanje znam li koliko je iznosio krediti i kako je bilo s njegovom otplatom navodi da rata kredita u početku nije bila velika ali kad je "švicarac poludio", iznosi rata otišli su u nebo. Na pitanje pun. tuženika da navedem što inače uzgajamo na svojoj zemlji odg. da uzgajamo kulture isključivo za ishranu životinja pa je u tu namjenu kupljen spomenuti skupljač sjena. Mi smo oduvijek imali oko 30 krava i u vrijeme kada je podizan predmetni krediti prodavali smo i mlijeko. Krave smo s vremenom prodali pa nam je ostao još dio junica koje smo uzgajali i za koje smo radi hranjenja spremali i dalje sjeno, a te junice su s vremenom odrasle u krave i dalje ih koristimo za proizvodnju mlijeka. Nadalje, izjavljuje kako su i ostali naprijed navedeni strojevi korišteni upravo za obradu zemlje. Navodi da je njihova obitelj i u vrijeme pred. kredita u vlasništvu imala 30-tak krava.

16. Svjedok DH, sin tužitelja u svom iskazu navodi da što se tiče predmetnog kredita, može reći da ga je otac digao za svoje potrebe i njime je kupio strojeve jer su stari strojevi s vremenom bili ishabani. Strojevi su kupljeni kako bi mogli obrađivati zemlju i kako bi im taj posao bio lakši. U to vrijeme imali su 8 hektara zemlje, a otac je to htio povećati pa je uzeo u zakup još 15 – 16 hektara. Njihova obitelj oduvijek je imala krave i to njih 30-tak muzara još od doba kada je on bio dječak i te krave ih ustvari hrane. Rate podignutog kredita svojedobno su počele skakati pa ih je bilo teško otplaćivati, a otac ih je otplaćivao od svoje ušteđevine a kasnije više nije imao dovoljno novaca za njihovo plaćanje. Koliko se sjeća predmetnim kreditom kupljeni su strojevi i to plugovi za obradu zemlje, stajska prikolica, pauk za skupljanje sjena, roto kosa i rolo preša i mislim 8 tonska prikolica. Ja se više točno ne sjećam kada je OPG osnovan jer sam u to vrijem imao nekih 13 ili 14 godina, a OPG se isključivo bavi prodajom mljekarskih proizvoda. Na pitanje pun. tužitelja u vezi spomenutih 8 hektara zemlje mogu reći da je to zemlja oko naše kuće a za dodatnih 15 – 16 hektara uzetih u zakup ne mogu se više točno očitovati je li ta zemlja uzeta u zakup prije ili nakon zaključenja ugovora o kreditu no znam da je zemlja uzeta u zakup upravo radi prehrane krava. Na pitanje pun. tuženika kome smo prodavali mlijeko odg. da smo mlijeko prodavali "Ledu" jer su bili njihov kooperant.

17. Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku iskazao je kako se svojedobno raspitivao o kreditu za kupnju poljoprivrednih strojeva i u to vrijeme kredit je mogao dići jedino u valuti švicarskog franka, a kao najpovoljniji ispao je ovaj kredit od tuženika. On se o kupnji strojeva raspitivao u firmi Jurval u Vrbovcu i ta firma mu je pripremila sve papire za dizanje kredita, a koje papire je on potom išao potpisati kod javnog bilježnika. U banci u Sesvetama raspitivao se da li bi mu kamata bila manja ako kredit digne kao nositelj OPG-a, no tamo su mu rekli da je kamata u tom slučaju 2% veća tako da je od toga odustao i kredit je podigao na svoje osobno ime. Kredit je otplaćivao nekih 6-7 godina no s vremenom više nije mogao plaćati rate jer se u međuvremenu podigla i kamata i tečaj. Htio je podmiriti dugove pa se išao dogovoriti tuženiku za nagodbu i 2 tjedna potom dobio je rješenje po kojem se banka naplatila od Croatia osiguranja za iznos misli od 150.000,00 kn i na taj način se banka naplatila, a on je kasnije Croatia osiguranju vratio taj dug. Ugovor o kreditu banka je raskinula i prije istaka njegova roka. Što se tiče kupljenih strojeva, kupio ih je za pripremu zemlje za ishranu životinja koje su imali. Oni su kao OPG prodavali mlijeko Ledu, no nisu o tome imali nikakav ugovor već su nosili mlijeko u mljekaru, međutim to nije dugo trajalo jer je i Ledo svojevremeno propao. Na pitanje pun. tužitelja da navede jesam li s bankom išta pregovarao u vezi valute, kamata ili otplate kredita odg. da nije ništa pregovarao jer je kredit moga jedino dići u valuti švicarskog franka. Rate podignutog kredita otplaćivao je od ranije ušteđevine. Preko OPG-a počeo je poslovati otprilike 3-4 godine nakon što je kupio strojeve sredstvima ovog kredita. Kad ga se pita što je bio razlog osnivanja OPG-a odg. da je svojedobno dobio otkaz u Poljoopskrbi gdje je radio pa se prijavo kao nositelj OPG-a. U vrijeme dizanja tog kredita imao je 8 hektara zemlje koje je naslijedio od roditelja, a imali su uvijek 20-30 krava zajedno sa junicama. Može reći i to da je njegova obitelj i prije, a i nakon podizanja predmetnog kredita živjela od poljoprivrede i stoke. On nije u mirovini i drugo ništa ne može niti raditi. Otkaz je dobio prije podizanja predmetnog kredita. Ugovor o kreditu je letimično pročitao jer je htio što prije obaviti taj posao. Na pitanje je li mu javni bilježnik pojasnio odredbe ugovora odg. da je, a na na pitanje je li prije sklapanja ugovora tražio pojašnjenje pojedinih odredaba odg. da nije. Na pitanje jesam li još kome osim ledu prodavao mlijeko odg. da sam nešto prodavali na kućnom pragu, nešto bi popili telići, od manje količine ručno su izrađivali sireve, no siranu nisu imali. Većinu krava je radi otplate kredita morao prodati. Sad ima tri junice i nešto od rane junadi tako da mlijeko više niti ne prodaje jer ga nemamo kome prodavat, a bikove uzgajaju za meso i prodaju mesaru. Kad ga se pita što su uzgajali na zakupljenih 16 hektara zemlje odg. da su tamo uzgajali sjeno, kukuruz i pšenicu, sve za prehranu stoke. Viškove poljoprivrednih proizvoda nisu prodavali jer ih nisu ni imali. Inače je po kravi potrebno 1 hektar zemlje za prehranu.

18. Sud je u ovom postupku u cijelosti ocijenio vjerodostojnim navode tužitelja budući da je njegov iskaz uvjerljiv i logičan te iz istog proizlazi kako prednik tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije upozorio tužitelja na potencijalne rizike valutne klauzule, niti se o istoj pojedinačno pregovaralo, a iz oblika i sadržaja samog Ugovora o kreditu (stranica 4-9 spisa) razvidno je kako je predmetni ugovor sklopljen na standardnom obrascu tuženika. Nadalje, kako je iz iskaza tužitelja i samog ugovora o kreditu utvrđeno da je prednik tužitelja odobrio korisniku kredita potrošački kredit, teret dokaza je na tuženiku da dokaže kako tuženik nije potrošač i da se ne radi o potrošačkom kreditu, te bez obzira što se bavi poljoprivredom kao zanimanjem, poljoprivrednu mehanizaciju kupljenu sredstvima kredita nije kupio i za svoje osobne potrebe, odnosno potrebe svoje obitelji. Prema definiciji iz čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 u daljnjem tekstu; ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotnu načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema odredbi čl. 86. ZZP/03 propisano kako dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

19. Dakle, iz iskaza tužitelja i svjedoka koje je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu tužitelj sklopio u svojstvu potrošača, budući da se radilo o kreditu podignutom za kupovinu poljoprivredne mehanizacije i to ne samo za potrebe bavljenja poljoprivredom vlastitog OPG-a, već i za svoje osobne potrebe proizvodnje hrane za cijelu obitelj.

Isto proizlazi iz iskaza svjedoka ĐH koji u svom iskazu navodi kako se njihova obitelj prehranjuje od krava koje su oduvijek imali, a predmetnim kreditom su kupljeni strojevi koji su korišteni za obradu zemlje kako bi se iste mogle prehraniti. Iz iskaza svjedoka DH također je utvrđeno je kako su predmetnim kreditom kupljeni novi strojevi kako bi mogli obrađivati zemlju za ishranu krava te kako je njegova obitelj oduvijek imala krave koje prehranjuju obitelj. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka ĐH i ĆH, budući da su njihovi iskazi uvjerljivi i u cijelosti suglasni međusobno, kao i iskazu samog tužitelja.

20. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj po svom zanimanju prodavač te kako iz njegovog iskaza proizlazi da u vrijeme sklapanja kredita nije raspolagao stručnim ekonomskim znanjem o valutnoj klauzuli te drugim ekonomskim pojmovima te je bio u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na prednika tuženika koji je na tom području profesionalac, te je raspolagao stručnim i profesionalnim znanjem, a nije postupio sukladno čl. 4. ZOO-a uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običaja, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi.

21. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 to člancima 81., 82. i 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

22. Sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a stav. 1. ZPP-a) ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. ZZP/03 kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. S obzirom na to da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor o kreditu djelomično je ništetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO-a te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, dužan vrati iznose koje primio temeljem ništetne ugovorne odredbe. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovog suda dio predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula svakako ne može proizvoditi pravne učinke te je predmetni Ugovor po ocjeni ovog suda u tom dijelu ništetan.

23. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 156/22), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno za valutnu klauzulu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke tj. tim je presudama utvrđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna zbog kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl. 241. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 114/22), budući je tužba podnesena 2. svibnja 2019. tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

24. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj sukladno dopunskom Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. oec. Darka Prpića potražuje sveukupni iznos od 5.243,24 EUR.Što se tiče dopunskog nalaza i mišljenja vještaka stranke nisu imale prigovore, već se tuženik podneskom od 16. rujna 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe i predložio da sud isto cijeni prilikom odluke o troškovima.

25. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 23. siječnja 2025. proizlazi kako ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i osnove valutne klauzule umanjena za negativne tečajne razlike za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 5.243,24 EUR. Dakle, vještak je u svom nalazu i mišljenju uzeo u obzir i negativne tečajne razlike, te sud takav nalaz i mišljenje smatra objektivnim, stručnim i danim u skladu s pravilima struke te ga prihvaća u cijelosti.

26. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju sukladno čl. 1115. ZOO-a isplati iznos od 5.243,24 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/2022).

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 - dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu dana 11. studenog 2025., kao i vrijednost predmeta spora te činjenicu da je tužitelj sa konačno specificiranim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti pa mu je priznat trošak sastava tužbe od 2.05.2019. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak podneska od 18.09.2019. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak podneska od 24.09.2019. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) trošak podneska od 21.3.2022 u iznosu od 100 bodova (Tbr.8/1 Tarife), trošak podneska od 11.10.2022 u iznosu od 100 bodova ( Tbr8./1 Tarife), trošak podneska od 04.04.2025. u iznosu 50 bod. (Tbr. 8/3 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 26.09.2019.,11.01.2021., 24.02.2022.,06.06.2022.,12.09.2024.,24.10.2024.,11.11.2025. za svako pod 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak ročišta od 22.04.2021. u iznosu od 50 bod.(Tbr. 9/2 Tarife) budući da se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 2.600,00 EUR, odnosno s pripadajućim PDV-om 25 % (Tbr. 42. ) 650,00 EUR ukupno iznosi 3.250,00 EUR. Tužitelju je također priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,80 EUR-a. Tužitelju je također priznata i trošak sudske pristojbe na tužbu plaćenu 7.6.2019 u iznosu od 66,36 Eur-a.

Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 3.648,16 EUR.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22). te je odlučeno kako pod točkom II. izreke presude.

28. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 14.02.2020., a kojim je tužitelj odgovorio na žalbu tuženika, budući da isti nije potreban za vođenje parnice u ovoj pravnoj stvari u smislu članka 155. ZPP-a.

U Svetom Ivanu Zelini 19. prosinca 2025.

S U D A C:

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1.tužitelju, po pun

2.tuženiku, po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte