1

Poslovni broj 26 Gž-3808/2023

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-3808/2023-2

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz G., R. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u R., protiv tuženog G. H. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1504/2020-74 od 6. veljače 2023., u sjednici vijeća održano 24. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja B. G., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1504/2020-74 od 6. veljače 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjeve kojim tužitelj zahtijeva naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 68.455,00 eura i 11.151,47 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točki II. izreke naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.447,34 eura / 86.250,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s time da određeno ne predlaže sadržaj drugostupanjske odluke.

 

3. U odgovoru na žalbu, tuženik ističe da je žalba tužitelja neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Rukovodeći se iznijetim činjenicama i predloženim dokazima stranaka, u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu tako izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

             

7. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

 

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu ugovorene svote osiguranja po polici osiguranja plovnih objekta broj 413707 od 2. prosinca 2008., zbog nastanka osiguranog slučaja, konkretno pomorske nezgode koja se dogodila 20. lipnja 2009.

 

9. Iz postupka koji je prethodio pobijanoj odluci proizlazi:

 

- da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kasko osiguranju brodice 2. prosinca 2008. i to za plovilo …, registarske oznake …, jahta …, na ukupno osigurani iznos od 1.272.950,00 kuna (POLICA osigturanja plovnih objekata broj …, list 7 spisa),

 

- da su sastavni dio navedenog Ugovora o kasko osiguranju (POLICE), Opći uvjeti za kasko osiguranje plovila … (dalje: Opći uvjet), koji su bili u primjeni od 1. svibnja 2009. (Opći uvjeti, list 50-57 spisa), kojim Općim uvjetima su u čl. 3. propisani rizici koji su pokriveni osiguranjem, između kojih je i pomorska nezgoda (sudar, udar u nepokretni uronjeni ili plutajući predmet, potonuće ili prevrnuće, nasukavanje, dodir plovila s dnom, nevrijeme i drugi izvanredni vanjski događaj u svezi s plovidbom),

 

- da je čl. 13. st. 1. Općih uvjeta propisano da je iz osiguranja isključena šteta nastala posredno ili neposredno zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje osiguranika, osobe koja se koristi plovilom uz suglasnost osiguranika te osoba za čije postupke oni odgovaraju,

 

- da se štetni događaj dogodio 20. lipnja 2009., noću (3 sata ujutro), na način da je tužitelj upravljajući brodicom krenuo od otoka I. prema M. te se nasukao na otok V. P.,

 

- da je u kritično vrijeme na području gdje je došlo do nasukavanja brodice bila djelomična naoblaka, loša vidljivost, puhao je umjeren do umjereno jak vjetar, a stanje mora je bilo valovito (potvrda DHMZ-a od 13. siječnja 2010., list 22-24 spisa),

 

- da iz prijave nezgode brodice od 20. lipnja 2009. (list 10-12 spisa), proizlazi da je tužitelj kao voditelj brodice, prijavio kapetaniji u Z. predmetni štetni događaj nasukanja motorne brodice s kabinom, u kojoj je naveo da je vozio preko noći od otoka I. do M., da je kod otoka S. G. mijenjao pravac, a da kada se smirio, da je pojačao okretaje na 2500 i udario u otok P. V., da je bilo oblačno i bura, vidljivost slaba te da je u nezgodi totalno oštećen trup i osovina,

 

- da iz fax poruke naslovljene na tuženika - objašnjenja o nezgodi od 28. lipnja 2009. (list 68-69 spisa), proizlazi da je tužitelj izjavio da je kritične zgode u S. kanalu počelo pogoršanje vremena, zbog čega su brodicom htjeli doći do otoka U. da se sakriju od vjetra i valova, da ih je tada počelo valjati, pa je on smanjio okretaje na prvu brzinu, da je GPS stalno mijenjao pozicije, no da je u trenutku kada je GPS pokazao smjer prema SE, pojačao okretaj motora na 2500 okretaja po minuti, u kojem trenutku su se nasukali,

 

- da je tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu naveo da je kritične zgode u ranim jutarnjim satima upravljao brodicom od I. prema M., da ih je na brodici bilo troje, da su druga dvojica spavali, da je do sredine S. vrijeme bilo dobro i da  je vjetar bio normalan, ali da je nakon S. počela puhati bura, bila je naoblaka, po njegovom mišljenju, on je mogao normalno upravljati brodicom, a i inače jedri kontinuirano od 2005., u upotrebi je imao kompas, karte i GPS marke …, da kada je došao na kraj otoka Sestrunj, da je počeo vjetar, pa je smanjio brzinu na 3 ili 4 milje jer se brodica nagnula, da je počeo tražiti smjer jugoistok, kako bi se sklonio, u kojem traženju mu se kompas stalno ljuljao, pa je gledao paralelno i kompas i GPS, da kada

mu je GPS pokazao smjer prema jugoistoku, da je pojačao kretanje, u kojem trenutku je začuo udarac, pa je odmah i pretpostavio da je udario, odnosno da se plovilo nasukalo, a radilo se o otoku V. P.,

 

- da iz nalaza vještaka dipl. ing. A. Z. iz Z. - S. d. d.o.o. Z. (čiji nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, s time da na isti u konačnome niti stranke nisu imale primjedbe), zaključno proizlazi da plovidba nije bila dobro pripremljena, jer je kod plovidbe noću potrebna pažljivija priprema, a da je u konkretnom slučaju uzrok nastanka štetnog događaja i korištenje neažurirane karte, s time da je pouzdavanje voditelja brodice na nesigurnu poziciju (GPS uređaj), bila kobna za nastanak štetnog događaja, slijedom čega vještak zaključuje da se radilo o neiskustvu u plovidbi po ''teškom'' moru, jer se događaj dogodio noću, kod oblačnog vremena, u koju plovidbu se voditelj brodice olako upustio, ne poznajući dovoljno akvatorij po kojem plovi,

 

- da je vještak u nalazu i mišljenju detaljno obrazložio da je brodicom trebalo upravljati korištenjem znanja terestričke navigacije i tako polako doći u sigurnost luke zakloništa, naglašavajući da je poznavanje terestričke navigacije nezaobilazno u edukaciji na tečajevima voditelja brodice, jer se voditelji brodica ne smiju pouzdati samo u tehniku GPS uređaja, zanemarujući poznavanje obale i akvatorija po kojem plove, tako da vještak smatra da je za ovaj slučaj bila ključna orijentacija po svjetlu na pličini B., budući se trebalo u početku oslanjati na ovo svjetlo i jedno od svjetala s desne strane na otočiću U. ili rtu L., jer se pomoću 2 pravca mogla odrediti dovoljno točna pozicija, a da je tek bočnim prolaskom rta P., s lijeve strane, vidljivo svjetlo na R. rtu, slijedom čega je brodica trebala još neko vrijeme ploviti u tom južnom kursu, pa tek onda poduzeti manevar skretanja prema otoku U., jer bi se time izbjeglo da vjetar i valovi nose brodicu prema rtu gdje se nasukala, naglašavajući da je u konkretnoj situaciji trebalo koristiti lučka svjetla, obalna svjetla i svjetionike koji su u dosegu, a da terestričku navigaciju treba svladati svaki voditelj brodice, a da se u konkretnom slučaju tužitelj kao voditelj brodice, precijenio,

 

- da je tužitelj temeljem izdanog prekršajnog naloga ministarstva, uprave, kapetanije Z. od 23. lipnja 2009., proglašen krivim za predmetni štetni događaj jer je počinio prekršaj iz odredbe čl. 133. Pomorskog zakonika, tako što je kritične zgode upravljao brodicom te se u lošim vremenskim uvjetima, posebice loše vidljivosti, oslanjao u plovidbi isključivo na GPS uređaj čime je prouzrokovao nasukavanje brodice na otok V. P.

 

10. Prvostupanjski sud je, cijeneći sve naprijed navedene dokaze koje je izveo po prijedlogu stranaka, pozivom na odredbu čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), zaključio da je predmetni štetni događaj nastao zbog krajnje nepažnje tužitelja kao voditelja brodice te da se stoga radi o šteti koja je isključena iz osiguranja sukladno čI. 13.1. Općih uvjeta, slijedom čega ocjenjuje da ne postoji odgovornost tuženika i tužbeni zahtjev odbija.

 

11. Tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako i sada u žalbenom stupnju postupka, sporno je jesu li nastupile okolnosti za isključenje tuženika od odgovornosti u smislu odredbe čl. 13. st. 1. Općih uvjeta.

 

12. Tužitelj u žalbi upire na pogrešan zaključak suda prvog stupnja o tome da su nastupile okolnosti za isključenje tuženika od odgovornosti te da je predmetna šteta nastala zbog krajnje nepažnje tužitelja, uz tvrdnju da je tužitelj pomorac – amater, a ne iskusan pomorac, radi čega u uvjetima plovidbe kakvi su vladali predmetne noći, nije mogao napraviti dobru procjenu rute puta prema pomorskim svjetlima, tako da nesluženje pomorskim svjetlima u okolnostima „teškog mora“ i kriva procjena, za tužitelja kao pomorca amatera, ne predstavlja grubu nepažnju.

 

13. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, pravilno sud prvog stupnja, cijeneći sve izvedene dokaze, zaključuje da je predmetni štetni događaj nastao zbog krajnje nepažnje tužitelja, kao voditelja predmetne brodice, pravilno cijeneći da se za plovidbu po noći i po lošem vremenu, nije dobro pripremio, odnosno da se precijenio te da je do predmetne pomorske nesreće došlo zbog loše pripremljene plovidbe i kršenja pravila navigacije, a koja se nije smjela oslanjati samo na GPS uređaj, već se trebala oslanjati i na obalna i lučka svjetla te svjetionike u vidokrugu (terestrička navigacija), a što je nužno znanje za voditelja brodice.

14. Naime, tuženikove tvrdnje o tužiteljevoj krajnjoj  nepažnji potkrjepljuju rezultati vještačenja sudskog vještaka za strojarstvo, brodogradnju i pomorski promet, dipl. ing. A. Z., čiji je nalaz i mišljenje prvostupanjski sud pravilno prihvatio, s time da mu u konačnome nije prigovarao niti sam tužitelj, što ne čini niti sada u žalbi, iz kojeg jasno proizlazi da su obalna i lučka svjetla te svjetionici koji su se nalazili na pravcu kretanja tužitelja, bili i više nego dovoljni za orijentaciju, s time da su isti bili u vidokrugu tužitelja, a da je u konkretnom slučaju GPS uređaj bio van funkcije zbog velikih oscilacija na brodu, tako da preveliko oslanjanje na GPS uređaj nije bilo dobro, jer kod lošeg vremena GPS uređaj ne pokazuje pravu poziciju, slijedom čega je sud prvog stupnja, pravilno se rukovodeći njime, zaključuje da je upravo zbog loše pripremljene plovidbe i kršenja pravila navigacije, manevar skretanja brodice proveden prerano, uslijed čega je došlo do nasukavanja brodice.

15. I po stavu ovoga suda, u okolnostima konkretnog slučaja u kojima tužitelj kao voditelj brodice donosi odluku da u noćnim satima krene u plovidbu, u kojim noćnim uvjetima plovidbe („teškog mora“, oblačnog vremena i loše vidljivosti), se ne odlučuje za orijentaciju po obalnim i lučkim svjetlima te svjetionicima (koji su se nalazili na pravcu kretanja i bili u vidokrugu tužitelja), što mu je kao voditelju brodice moralo biti poznato jer je poznavanje terestričke navigacije nezaobilazno u edukaciji na tečajevima voditelja brodice, već se u plovidbi oslanja na GPS uređaj koji je bio van funkcije zbog velikih oscilacija na brodu (i koji kod lošeg vremena ne pokazuje pravu poziciju), upravo je tako loše pripremljena plovidba i kršenje pravila navigacije, a time i činjenica da je tužitelj precijenio svoje sposobnosti upravljanja brodicom u takvim uvjetima plovidbe dovelo do nasukavanja brodice, čime se ocjena prvostupanjskog suda o stupnju krivnje tužitelja, ukazuje valjanom.

16. Tužitelj je kao voditelj brodice bio osposobljen za upravljanje brodicom, pa tako i po noćnim uvjetima kao što su bili u konkretnom slučaju, pa kada se ipak odlučio na plovidbu noću, koja plovidba je već sama po sebi rizična te kada se u uvjetima plovidbe kao što su bili u konkretnim slučaju, unatoč tome nije odlučio za pouzdanu orijentaciju po obalnim i lučkim svjetlima te svjetionicima, već se pouzdao u GPS uređaj koji sam po sebi u takvim uvjetima plovidbe nije pouzdan, tada se ponašanje tužitelja može ocijeniti krajnje nepažljivim te nedvojbeno predstavljati razlog za oslobođanje tuženika od odgovornosti.

17. Naime, u konkretnom slučaju, radi se o krajnjoj nepažnji tužitelja koji je u svom postupanju zanemario onu pozornost koja se može i mora očekivati od svakog onoga koji je kao voditelj brodice osposobljen za njezino upravljanje, pri čemu postupanje tužitelja u danim okolnostima, valja usporediti s ponašanjem bilo kojeg prosječnog voditelja brodice. Tužitelj se kao osposobljeni voditelj brodice, koji je, stoga, morao biti svjestan opasnosti i rizika plovidbe u noćnim okolnostima (u kojima je potrebna pažljivija priprema), odlučio za plovidbu noću, za koju plovidbu noću se nije dobro pripremio i to po akvatoriju kojeg ne poznaje dovoljno, pa kada se u takvim okolnostima ipak odlučio na plovidbu u kojoj je zanemario ključnu orijentaciju po obalnim i lučkim svjetlima te svjetionicima, olako držeći da će upotrebom GPS uređaja i temeljem višegodišnjeg iskustva u jedrenju (od 2005., kako sam navodi u iskazu), moći savladati izazove noćne vožnje (u plovidbi po ''teškom'' moru, uz oblačno vrijeme i lošu vidljivost), tada, u takvim okolnostima, takvo postupanje tužitelja (koji se upušta u plovidbu za koju objektivno nije bio spraman), predstavlja zanemarivanje one pozornosti koja se očekuje od svakog prosječnog voditelja brodice, kao što je bio i sam tužitelj.

18. U svim opisanim okolnostima konkretnog slučaja, na krajnju nepažnju tužitelja upućuje i činjenica da je tužitelj u svezi spornog štetnog, proglašen krivim za predmetni štetni događaj i to upravo iz razloga što je počinio prekršaj iz odredbe čl. 133. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19, daljke PZ), tako što je kritične zgode upravljao brodicom te se u lošim vremenskim uvjetima, posebice loše vidljivosti, oslanjao u plovidbi isključivo na GPS uređaj čime je prouzrokovao nasukavanje brodice na otok V. P., pri čemu valja ukazati i na to da je i općim odredbama o isključenju šteta iz pomorskog osiguranja, konkretno odredbom čl. 708. PZ-a, propisano da su iz osiguranja isključene štete nastale posredno ili neposredno zbog namjernog postupka osiguranika (st. 1.), da ako u ugovoru o osiguranju nije drugačije određeno, da su iz osiguranja isključene i štete nastale posredno ili neposredno zbog krajnje nepažnje osiguranika, namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za čije postupke, prema samom zakonu, odgovara osiguranik (st. 2.), a da se odredbe čl. 708. st. 2. PZ-a, ne primjenjuju na štete nastale zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda, a ni na štetu zbog radnji i propusta osiguranika - zapovjednika ili drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom (st. 3.).

19. Iz navedenog Zakona jasno slijedi da je isključenje štete iz osiguranja zbog namjernog postupka osiguranika, apsolutne naravi, pa stranke ne mogu ugovoriti drugačije, dok se štete nastale zbog krajnje nepažnje osiguranika, mogu posebno osigurati, a inače su isključene.

20. Tužitelj je svoje postupanje – odluku o plovidbi noću te nekorištenje pomorskih svjetala, žalbenim navodima pokušao pravdati krajnjom nuždom, i to na način da se na plovidbu noću (oko 2 sata ujutro), odlučio kako bi izbjegao put po lošem vremenu koje je bilo najavljeno za drugi dan, a da zbog vrlo jakog njihanja brodice, pomorska svjetla nije mogao kontinuirano vidjeti, radi čega se nikako prema njima nije mogao orijentirati. Međutim, u spisu ne postoje odgovarajući dokazi u prilog tih tužiteljevih tvrdnji o tome da je tužitelj u danim okolnostima napravio jedino moguće, odnosno da se morao upustiti u rizičnu plovidbu noću te da se nije mogao orijentirati prema pomorskim svjetlima, dok, štoviše, tužiteljeve tvrdnje demantira sudski vještak koji je zaključio da plovidba u danim okolnostima nije bila dobro pripremljena te da je pouzdavanje voditelja brodice na nesigurnu poziciju (GPS uređaj), bila kobna za nastanak štetnog događaja, u situaciji kada je trebao koristiti lučka svjetla, obalna svjetla i svjetionike koji su mu bili u dosegu.

21. Kod takvog stanja, i ovaj sud drži da se tužitelja ima smatrati odgovornim za nasukavanje svog broda, pri čemu se navedeno postupanje tužitelja, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, ne može pripisivati njegovoj krivoj procjeni, na što tužitelj sugerira žalbenim navodima.

22. Zaključno, cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze, ovaj sud prihvaća odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, koji je, utvrdivši da je do štete na brodici u konkretnom slučaju došlo uslijed krajnje nepažnje tužitelja, pravilno tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim primjenom odredbe članka 13. st. 1. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila kojom je za takav slučaj ugovoreno isključenje osiguratelja od dužnosti naknade štete, dok su svi žalbeni navodi tužitelja ocijenjeni neosnovanima. Prvostupanjski sud je na pravilan način ocijenio izvedene dokaze i utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, o čemu pobijana presuda sadrži valjane razloge.

23. Stoga, kako je pobijana presuda utemeljena na pravilnom shvaćanju, i budući da ne postoje razlozi zbog kojih je žalba izjavljena, to je žalbu tužitelja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari te presuditi kao u izreci pod točkom I.

24. Tužitelj u žalbi određeno ne navodi žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, pa imajući u vidu da ovaj sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

25. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 24. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.