Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pn-20/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 26. studenog 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ksenije Ančić, odvjetnice u Vinkovcima, te u prisutnosti punomoćnika tuženika Krunoslava Glokovića, odvjetnika u Županji, a koja presuda je donesena i objavljena 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, platiti:

- na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupni iznos od 4.697,68 EUR (slovima: četiritisućešeststotinadevedesetsedameuraišezdesetosamcenti) sve sa zakonskom zateznom kamatom od 17. veljače 2022. kao dana podnošenja tužbe do isplate,

- na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege i tuđe pomoći iznos od 280,00 EUR (slovima: dvijestotineosamdeseteura), sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2025. kao dana presuđenja pa do isplate,

- na ime imovinske štete (po osnovi troškova uništene odjeće i osobnih stvari) iznos od 132,72 EUR (slovima: stotinutridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2025. kao dana presuđenja pa do isplate, sve po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025.

- kao i parnični trošak u iznosu od 2.067,83 EUR (slovima: dvijetisućešezdesetsedameuraiosamdesettricenta).

II. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenoga zahtjeva preko dosuđenih iznosa iz točke I. al. 1., 2. i 3. izreke ove presude, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog u točki I. al. 4. izreke ove presude, do ukupno zatraženog iznosa parničnog troška od 7.435,81 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj: 5-7/12-43 od 21. siječnja 2016., a koja je dijelom preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž 297/17-4 od 13. lipnja 2017., tuženik ZP proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela, pokušaj ubojsva iz članka 90. vezi s člankom 33. stavak 1. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, da je navedena presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2017., te da je tužitelj navedenom presudom s imovinsko- pravnim zahtjevom upućen na parnicu. Tužitelj nadalje navodi kako je tijekom izvršenja kaznenog djela 15. rujna 2011. tuženik ZP zadao tužitelju ukupno jedanaest ubodnih rana nožem i to tri ubodne rane leđa, dvije ubodne rane glave i šest ubodnih rana prednje prsne i trbušne stijenke, što je pravno i činjenično opisano u izreci presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-7/12-43 od 21. siječnja 2016., kao i u nalazu i mišljenju vještaka mr. sc. Ante Blažanovića od 25. listopada 2011. Tužitelj navodi kako je trpio fizičke boli visokog intenziteta, osjećao strah od ponovnog napada i zabrinutost za sebe i obitelj u budućnosti, što je na tužitelju ostavilo psihološke tragove u vidu reaktivnih anksioznih i reaktivnih depresivnih smetnji, anksioznosti, pada raspoloženja, smetnje sna uz morne snove vezane za ponovno proživljavanje stresnog događaja te da je sve to rezultiralo poteškoćama u izvršavanju svakodnevnih obveza, trajnim strahom i zabrinutošću za sigurnost sebe i obitelji. Nadalje, tužitelj navodi da je imao duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, da ima naruženost srednjeg stupnja, treba tuđu pomoć i njegu, uništene su mu stvari, stoga tužitelj s osnova neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i za uništene stvari potražuje novčanu naknadu i to za pretrpljene fizičke boli iznos od 40.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 40.000,00 kuna, za smanjenje životne aktivnosti iznos od 33.000,00 kuna, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 22.000,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu iznos od 8.000,00 kuna i za uništene stvari iznos od 1.000,00 kuna.

2. Na raspravnom ročištu od 4. svibnja 2023. tužitelj je u skladu sa stupanjem na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) uredio tužbu i tužbeni zahtjev na način tako da na ime neimovinske štete potražuje iznos od 17.917,57 EUR, a na ime imovinske štete iznos od 1.194,50 EUR, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmjenjen. Slijedom navedenog u tužbi i tijekom postupka, tužitelj predlaže sudu da nakon provođenja predloženih dokaza donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime neimovinske štete isplati ukupni iznos od 17.917,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a na ime imovinske štete iznos od 1.194,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, te obveže tuženika da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prvotno ističe prigovor zastare potraživanja navodeći da je kazneno djelo počinjeno 15. rujna 2011. u vrijeme važenja Kaznenog zakona (dalje samo: KZ NN br. 110/97), a kako je tuženik osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela - pokušaja ubojstva iz članka 90. u svezi članka 33. stavak 1. KZ NN br. 110/97, daljnjom zakonitom i pravilnom primjenom odredbe članka 231. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje samo ZOO NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18, u kojemu se navodi "Kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona", zastara za podnošenje tužbe radi naknade štete je nastupila 16. rujna 2016., pozivajući se na članak 19. stavak 1. točka 4. KZ NN br. 110/97, s obzirom da je tužba podnesena tek 16. veljače 2022. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu ukazuje i na iskaze saslušanih svjedoka u kaznenom predmetu poslovni broj K-7/12 Županijskog suda u Vukovaru, kao i neposrednih očevidaca samog događaja iz kojih proizlazi utvrđenim (dokazanim) da je tužitelj kritične zgode prvi najprije verbalno, a potom i fizički napao tuženika. Tuženik ističe kako su pretpostavke odštetne odgovornosti štetna radnja, šteta, uzročno veza između štetne radnje i posljedice te protupravnost štetne radnje, pa kako uvidom u provedene dokaze, napose iskaze neposrednih očevidaca štetnog događaja, tužitelj smatra kako nije ispunjen niti jedan od zakonskih uvjeta za nastanak odgovornosti tuženika za štetu, navodeći kako je tuženik utvrđeno napadnut na način da mu je ugrožen život (prijetnja smrću, davljenjem i potom udaranjem tuženika), pa je štetnu radnju ili napad prouzrokovao tužitelj, a posljedice na strani tužitelja ili ozljede nastale su obranom ili podredno prekoračenjem nužne obrane, a sama obrana ili pravo obrane tuženika isključuje protupravnost i uzročno posljedično vezu jer je kritične zgode u strahu za vlastiti život i zdravlje primjenjivao način obrane za koji je bio uvjerenja da može spriječiti ili otkloniti neposrednu opasnost po njegov život i zdravlje, dok iz kaznenog spisa (vještačenje) proizlazi da se radi o ozljedama tužitelja kojim mu nisu ugrožene bilo kakve vitalne ili druge funkcije, odnosno doveden život tužitelja u pitanje. Pozivajući se na članak 29. KZ NN br. 110/97 tuženik navodi kako nema kaznenog djela kada je počinitelj postupao u nužnoj obrani, da je nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, te se tuženik poziva i na članak 1052. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima koji određuje da tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenju nužne brane. Nadalje tuženik navodi da je tuženik utvrđeno, odnosno po iskazima svjedoka neposrednih očevidaca bio izravno i prvi fizički napadnut od strane tužitelja i to prijetnjom smrću i davljenje, tuženik je samo primijenio prijeko potrebnu i nužnu obranu da bi od sebe odbio izravni napad tužitelja u naprijed opisanim okolnostima uslijed čega nije, niti može biti odgovoran, pa se svako nametanje odštetne odgovornosti tuženiku nameće ne samo kao neosnovano, već i nezakonito, odnosno da se u najmanju ruku dokazuje da se u konkretnom slučaju eventualno može raditi o prekoračenju nužne obrane, što samo po sebi ukazuje na znatan doprinos tužitelja štetnom događaju od najmanje 70 %m a samim time i osnovanim prigovor podijeljene odgovornosti na kojeg se poziva tuženik i koji je uostalom utvrđen u kaznenoj presudi. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu opreza radi osporava u cijelosti visinu potraživanja navodeći da se u konkretnom slučaju radi o ozljedama tužitelja koje mu nisu ugrozile, niti jednu životnu funkciju, a kako je tužitelj poznat kao osoba sklona nasilju, odnosno tučama i slično (u obitelji i izvan nje), a i sam je izazvao odnosno isprovocirao sukob, neprimjereno (nespojivo) je takvoj osobi dosuđivati bilo kakvu naknadu sa naslova straha. Tuženik nadalje navodi da bolovi zbog prirode i karaktera ozljeda nisu mogli biti dugotrajni i intenzivni, a osporava tužitelju i pravo naknada sa naslova smanjenja životne aktivnosti koja ne postoji, ako i postoji nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetom spora jer je tužitelj osoba sklona pretjeranoj konzumaciji alkohola, a prema saznanjima kojima raspolaže tuženik, tužitelj je bolovao i prije štetnog događaja, dok naruženost ne postoji odnosno svakako nije vidljiva.Tuženik napominje da sama oskudna medicinska dokumentacija priložena uz tužbu dokazuje minornost, odnosno benignost nastalih povreda što visinu tužbenog zahtjeva čini potpuno neprimjerenom. Stoga se tuženik u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu te predlaže po provedenom postupku u cijelosti odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: presliku spisa Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-7/12, presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-7/12-43 od 21. siječnja 2016. s lista 4-16 spisa, medicinsku dokumentaciju tužitelja s lista 17-21 spisa, dopis PGP Županja od 27. lipnja 2022. s lista 48 spisa, dopis Centra za socijalnu skrb Županja od 28. lipnja 2022. s lista 49 spisa, dopis PGP Vrbanja od 1. srpnja 2022. s lista 50-51 spisa, osobni zdravstveni karton tužitelja s lista 74-75 spisa, dopis medicinskog vještaka dr. Ante Blažanović od 19. veljače 2024. s lista 81 spisa, saslušane su parnične stranke, a sud je odustao od izvođenja dokaza pribavom od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije izvoda iz prekršajne i kaznene evidencije za tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

5. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen na način kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude, a djelomično odbijen, na način kako je to pobliže navedeno u točki II. Izreke ove presude.

6. Među strankama je nesporno:

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj: 5-7/12-43 od 21. siječnja 2016., a koja je dijelom preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž 297/17-4 od 13. lipnja 2017., tuženik ZP proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela, pokušaj ubojstva iz članka 90. vezi s člankom 33. stavak 1. Kaznenog zakona na štetu tužitelja i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, da je navedena presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2017., te da je tužitelj navedenom presudom s imovinsko- pravnim zahtjevom upućen na parnicu,

- da je u kaznenom postupku utvrđeno da je tijekom izvršenja kaznenog djela 15. rujna 2011. tuženik ZP zadao tužitelju ukupno jedanaest ubodnih rana nožem i to tri ubodne rane leđa, dvije ubodne rane glave i šest ubodnih rana prednje prsne i trbušne stijenke, što je pravno i činjenično opisano u izreci presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-7/12-43 od 21. siječnja 2016., kao i u nalazu i mišljenju vještaka mr. sc. Ante Blažanovića od 25. listopada 2011.

- da iz dopisa koji je sudu dostavila Postaja granične policije Vrbanja proizlazi da je tužitelj kažnjavan osim za kazneno djelo iz kojeg proizlazi štetni događaj i za druga kaznena djela kao što su povreda djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ RH, nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ RH, prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ RH, kazneno djelo tjelesne ozlijede iz članka 117. stavka 2. KZ RH, te zbog bviše različitih prekršaja.

7. Među strankama je sporan istaknuti prigovor zastare tužiteljeva potraživanja (tuženik smatra da je kazneno djelo počinjeno 15. rujna 2011. u vrijeme važenja Kaznenog zakona NN br. 110/97, a kako je tuženik osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela - pokušaja ubojstva iz članka 90. u svezi članka 33. stavak 1. KZ NN br. 110/97, primjenom odredbe članka 231. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima zastara za podnošenje tužbe radi naknade štete je nastupila 16. rujna 2016.); sporna je odgovornost tuženika za nastanak štete (tuženik tvrdi da nije kriv za štetu koja je nastala tužitelju), također sporan je i doprinos tužitelja nastanu štete (tuženik smatra da ga je tužitelj verbalno napao i vrijeđao, da mu je prijetio smrću i davio ga, pa je time tužitelj pridonjeo nastanku štete od najmanje 70%); sporno je da li je tuženik postupao u nužnoj obrani, koju je eventualno samo prekoračio; sporna je i visina potraživanja po svim osnovama, vidovima i kvalifikatornim okolnostima zatražene štete, a također sporno je i pravo tužitelja na dosudu neimovinske štete (budući da tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti da se tužitelju dosudi naknada neimovinske štete, jer se radio o minornim ozljedama).

8. Radi utvrđivanja ovih spornih okolnosti sud je između ostalog proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika, te odgovarajućim medicinskim vještačenjem.

9. U svom iskazu tužitelj navodi da se kritične zgode nalazio terasi kafića Monako u [adresa] zajedno sa svojim društvom, te se u jednom trenutku digao i htio je proći, tu je sjedio MP, došlo je do nekakvog verbalnog sukoba između tužitelja i nejga, MP je tužitelja udario rukom u predjelu glave, te je tužitelj također mahao rukom i udario istog i dalje se nalazio na terasi navedenog kafića, odnosno negdje na ulazu, te mu je njegov rođak ponudio da MP odvede u wc da se opere. U tom trenutku se tužitelj i dalje nalazio na ulazu u terasu, te je u jednom trenutku vidio tuženika da se diže sa mjesta na kojem je sjedio na istoj terasi i odlazi ka svom automobilu, koji je bio parkiran odmah ispred ulaza navedenog kafića, nije vidio da se on vraća, nego je samo u jednom trenutku osjetio da ga bode nožem u predjelu lijeve bočne strane trupa. On mu je došao sa leđa i počeo ga bosti, tužitelj se okrenuo i probao je tuženika uhvatiti za ruke, no on ga je i dalje nastavio bosti u predjelu trupa (prednji dio trupa). Tužitelj je u jednom trenu počeo padati, te ga je tuženik nožem zahvatio po glavi u predjelu lijeve sljepoočnice, a kada je pao dolje više se ničeg ne sjeća, a njemu su ostali koji su se nalazili na terasi rekli da kada je pao da je tuženik krenuo nožem da ga zakolje, odnosno da mu je stavio nož pod vrat. Nakon toga je skupio snage, ustao i prešao na drugu stranu ceste, gdje je ponovno pao, prišla mu je IP koja mu je dala ručnik kako bi zaustavio krv, u tom trenutku došao je vlasnik i drugog lokala koji je nasuprot ovog lokala u kojem se desio štetni događaj po imenu ŠP te ga ja zamolio da se pobrine za njega u slučaju daljnjeg napada od strane tuženika, jer je vidio da tuženik šeta odnosno hoda ispred tužitelja, a u ruci je i dalje držao nož. Pojašnjava da kritične zgode nije imao bilo kakvo oružje ili oruđe, te da je tuženik kritične zgode sjedio na istoj terasi kao on ali se njemu tada uopće nije obraćao jer sa njim od ranije nije bio u dobrim odnosima, da je tužitelj star 38 godina, visok 180 cm, a težak 95 kg. Da je kritične zgode na se bi od odjeće imao trenirku, tenisice, te majicu, sve je bilo novo, da mu odjeća i obuća nije vraćena, a pretpostavlja da je istu zadržala policija kao dio dokaznog materijala, ne zna no pretpostavlja da je ista bila krvava i oštećena, a po njegovoj slobodnoj procjeni sva obuća i odjeća koja se kritične zgode nalazila na njemu mogla je koštati otprilike 1.000,00 kn. Posebno je dodao da je par godina prije ovog štetnog događaja njega tuženik već pokušao napasti, odnosno napao ga je na način da ga je krenuo tući, no on se obranio i uspio pobjeći, a od tada tužitelj nije uopće komunicirao sa tuženikom, jer nisu bili u dobrim odnosima. Naveo je da se prije napada tuženika tuženiku nije obratio bilo kojom riječju, niti je komunicirao s njim.

10. U svom iskazu tuženik ZP naveo je da u cijelosti u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je kao okrivljenik dao u spisu Županijskog suda u Vukovaru, koji se vodio pod poslovnim brojem K-7/12, a posebno je dodao da u cijelosti kao neistinit osporava iskaz tužitelja, budući da isti nije podudaran s iskazom koji je tužitelj dao u navedenom kaznenom postupku. Osporava dio navoda tužitelja u kojem on tvrdi da je imao ubodne rane, jer tvrdi da se radilo samo o posjekotinama, a ne o ubodnim ranama, a on je kritične zgode imao nož ukupne duljine 32 cm, od čega je oštrica iznosila 19 cm, a smatra da je takvim nožem i ubo tužitelja da njega ne bi posjekao nego bi ga ubio. Navodi da je visok 182 cm, a težak 110 kg, kao što je bio i na dan štetnog događaja, te da je star 59 godina. Da je osnovni razlog što s tužiteljem nije u dobrim odnosima stoga što je tužitelj čistog mira i bokserom razbio nos tuženikovu sinu HP, te da je to osnovni razlog zbog kojeg je došlo do štetnog događaja. Da se kritične zgode nalazio na terasi kafića na kojem se desio štetni događaj te je točno vidio što je istom prethodilo, tako da osporava navod da je MP prvi udario tužitelja, da je bilo upravo suprotno, da je tužitelj prvi udario MP, oborio ga na pod na ulazu odnosno stepenicama na kojima se ulazi na terasu, tuženik se u tom trenutku dignuo kako bi intervenirao i rastavio ih, te je vidio da je tužitelj sa stola uzeo staklenu pepeljaru, zamahnuo prema tuženiku i udario ga, te je došlo do fizičkog i verbalnog naguravanja, tuženik je odlučio napustiti lice mjesta i otići kući, otišao je u smjeru svog auta, ali je vidio da je tužitelj uzeo stolicu i uperio je u smjeru vjetrobranskog stakla njegovog automobila, te mu se obratio riječima "Jebat ću ti kćerku, ubit ću ti sina", te kako se na suvozačkom sjedalu tuženikovog automobila nalazio nož kojim se služio za sječu cerade, on je uzeo taj nož i krenuo prema tužitelju. Imao je namjeru uplašiti tužitelja, no tužitelj je i dalje kretao na njega, poderao je svoju majicu koju je imao na sebi i vikao "ajde bodi ako imaš muda", tuženik je mlatarao nožem i tada je tužitelju napravio 11 posjekotina. Dakle, tuženik smatra da nije uboo tužitelja, nego je samo mlatarao nožem, te smatra da je tužitelj i u tom dijelu iskazao neistinito. Tužitelja smatra osobom koja je sklona agresivnom i nasilničkom ponašanju, osobom koja je ranije kažnjavana.

11. Analizirajući iskaze parničnih stranaka po pitanju okolnosti koje su prethodile štetnom događaju ovaj sud utvrđuje da su tužitelj i tuženik u tom dijelu iskazivali dijametralno suprotno, dakle tužitelj je tvrdio da su okolnosti koje su prethodile napadu bile drugačije od onih okolnosti koje je navodio tuženik, a tako su iskazivali i po pitanju samog štetnog događaja.

12. Imajući u vidu ovakve iskaze parničnih stranaka, a pogotovo činjenicu da tijekom ovog parničnog postupka na sporne okolnosti koje su prethodile štetnom događaju, radi ispitivanja prigovora isključive krivnje tužitelja, odnosno radi ispitivanja prigovora doprinosa tužitelja samoj šteti nije u ovom parničnom postupku saslušan niti jedan svjedok, jer takvog dokaznog prijedloga nije bilo, stoga je radi zauzimanja stava vezanog za ove prigovor isključive krivnje i doprinosa tužitelja, da li je tuženik postupao u nužnoj obrani i što je prethodilo štetnom događaju sud izvršio uvid u kazneni spis Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-17/12.

13. Uvidom u navedeni kazneni spis utvrđeno je da je iz iskaza saslušanih svjedoka ŽP, TP, EP, FP, GP, koji su bili očevici samog štetnog događaja, iz kojih proizlazi da se tužitelj fizički sukobio sa VP zvanim " P", zatim im je prišao tuženik kako bi ih razdvojio, tužitelju je zasmetalo što se tuženik miješa i nešto mu je opsovao, tuženik mu je uzvratio psovke, došlo je do sukoba između njih dvojice koji se zaoštrio, oni su se počeli međusobno naguravati, a kako su obojica bili fizički snažni nitko im nije prilazio, potom su se počeli međusobno udarati šakama, padali su na pod i ustajali su, nastavljajući se udarati, stranke su i dalje nasrtale jedna na drugu, u jednom trenutku tuženik je izvadio nož kojeg je prethodno uzeo iz svog automobila, te je lijevom rukom držao tužitelja, a u desnoj nož čija je oštrica bila prislonjena na vrat tužitelja, te su potom vidjeli da je tužitelj tim nožem i povrijeđen.

14. Imajući u vidu navedeno sud nije prihvatio dio iskaza tuženika u kojem navodi da je samo stajao i mahao nožem, te da nije imao namjeru ubosti tužitelja, jer je naknadno tijekom ovoga postupka iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Ante Blažanović utvrđeno upravo suprotno, odnosno utvrđeno je da je tuženik tužitelju nanio jedanaest udaraca u razne dijelove tijela.

15. Sud također nije mogao prihvatiti tvrdnju tuženika da je tužitelj isključivi krivac za štetni događaj ili da je tužitelj doprinjeo nastanku štetnog događaja, ovo stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je tuči parničnih stranaka prethodila činjenica da je tuženik pokušao spriječiti fizički sukob koji se odvijao između tužitelja i MP, a pri čemu je tužitelju samo zasmetalo što se tuženik miješa u njihov sukob te ga je zbog toga opsovao, a nakon psovke tužitelja tuženik mu je uzvratio također psovkom, dakle tužitelju istom mjerom, te je i on opsovao tužitelja, nakon čega se njihov fizički sukob nastavio po principu "jedan na jedan" sve dok tuženik nije donio nož i izboo tužitelja. Dakle, ovakvo postupanje tužitelja ne može se smatrati niti isključivom krivnjom, a niti bilo kakvom vrstom doprinosa nastanku štete kako to pogrešno smatra tuženik da je tužitelj izazvao odnosno isprovocirao sukob.

16. Bez obzira što je uvidom u podatke o kaznenom i prekršajnom kažnjavanju tužitelja koje je dostavila PGP Vrbanja utvrđeno da je tužitelj evidentiran kao počinitelj više kaznenih i prekršajnih djela, ova činjenica sama po sebi ne može biti niti indicija, a niti dokaz o tome da je u konkretnom slučaju tužitelj kriv za nastalu štetu, a niti da je istu eventualno izazvao svojim ponašanjem.

17. U smislu odredbi Kaznenog zakona (Narodne Novine 11/97, 27/98, 50/00,51/01, 11/03, 90/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11-nastavno KZ/97)pod nužnom obranom se smatra ona obrana koja je prijeko potrebna da bi počinitelj od sebe ili drugog odbio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

18. Imajući u vidu da je tužitelj prije fizičkog sukoba s tuženikom, dakle prije nanošenja ozljeda tužitelju, opsovao tuženika, tuženik mu je u tom smislu mogao uzvratiti i imao način da i on opsuje tužitelja, što je i učinio, a na fizički napad goloruke osobe - tužitelja, koji je pri tom fizički podjednake snage i konstitucije kao tuženik mogao je reagirati fizičkim napadom i tako pokušati eventualno odbiti napad tužitelja, a svakako nije smio upotrijebiti napad takve sile koja je veća od tužiteljevog napad, odnosno mogao je tužitelja kao eventualnog napadača zaustaviti jednakim napadom, a ne napadom uz upotrebu "hladnog oružja"-noža kao što je to tuženik učinio. Imajući u vidu navedeno sud nije mogao cijeniti osnovanim prigovor tuženika da je on postupao u nužnoj obrani, ovo stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik na psovku tužitelja odgovorio psovkom, na naguravanje je odgovorio naguravanjem, a na udarce koji su bili između njih odgovorio je ne samo darcima, nego težom mjerom odnosno odgovorio je nožem. Ovakav stav zauzet je pogotovo imajući u vidu da u konkretnom predmetu sud nije našao da bi život tuženika od strane tužitelja bio ugrožen, pa da je on morao postupati u nužnoj obrani. Imajući u vidu sve navedeno stav je suda da je tuženik isključivi krivac za nastanak štetnog događaja.

19. S obzirom na navedeno tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju, u smislu članku 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da je šteta nastala za vrijeme važenja istog, razmjerno svojoj krivnji.

20. U situaciji kada je šteta uzrokovana kaznenim djelom o nastupanju zastare može se odlučiti primjenom odredbe članka 230. ZOO ili odredbe članka 231. ZOO, ovisno o tome primjena kojeg propisa je za oštećenika povoljnija, te u tom smislu treba primijeniti onu odredbu prema kojoj nije nastupila zastara. Dakle, duži zastarni rok propisan člankom 231. ZOO primjenjuje se kada je kazneni postupak dovršen osuđujućom presudom, jer se radi o privilegiranom roku zastare koji se primjenjuje samo u slučajevima kada je šteta uzrokovana kaznenim djelom, te kada je počinitelj kaznenog djela u kaznenom postupku koji je dovršen proglašen krivim osuđujućom pravomoćnom presudom kaznenog suda.

21. Člankom 230. stavak 1. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni zastarni rok), dok je stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano da u svakom slučaju tražbina naknade štete zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (objektivni zastarni rok).

22. Nesporno je da se štetni događaj zbio 15. rujna 2011., stoga bi po članku 230. stavku 2. ZOO zastara naknade štete nastupila 15. rujna 2016., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 17. veljače 2022., nastupila je dakle zastara naknade štete po citiranom članku. No u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 231. ZOO, budući da je šteta počinjena kaznenim djelom, te da je protiv štetnika kao okrivljenika proveden kazneni postupak i da je isti pravomoćno proglašen krivim.

23. Člankom 231. stavak 1. ZOO propisano je kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, dok je stavkom 2. i 3. citirane zakonske odredbe propisano da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete, a isto vrijedi i za zastoj zastare. Ova odredba primjenjuje se u slučaju kada je kazneni postupak završen osuđujućom presudom, a zastarijevanje ponovno počinje teći od pravomoćnosti osuđujuće kaznene odluke odnosno presude.Dakle, pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka protiv štetnika prekinuto je zastarijevanje, te ono počinje teći kada je postala pravomoćna kaznena presuda kojom je štetnik proglašen krivim. Dakle, prekid zastarijevanja kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, pa zastarijevanje koje je bilo prekinuto pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka počinje ponovno teći pravomoćnošću osuđujuće kaznene presude, bez obzira na to je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev. (Ovakav stav zauzet je odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1472/2014-3 od 20. rujna 2020. kao i u drugim brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-2679/11 od 22. travnja 2015., Rev-230/12 od 6. srpnja 2016., Rev2038/2016 od 26. siječnja 2022., Rev-226/2022 od 4. listopada 2022. i Rev- 365/23 od 24. travnja 2024.)

24. Ukoliko je kazneni progon poduzet i završen unutar roka zastare kaznenog progona donošenjem prvostupanjske osuđujuće presude, tada nema mjesta primjeni roka određenog za apsolutnu zastaru kaznenog progona. (Ovakav stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-313/23-2 od 15. svibnja 2024.) 25. Nesporno je da je u ovom predmetu šteta prouzročena kaznenim djelom pkušaja ubojstva iz članka 90. U vezi sa člankom 33. Stavkom 1. KZ/97, te da se na zastaru primjenjuje članak 231. stavak 1. ZOO.

26. Uvidom u spis Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-7/12 utvrđeno je da relativna zastara za kazneno djelo za koje je tuženik pravomoćno osuđen nastupa 15. rujna 2026., a apsolutna zastara za isto nastupa 15. rujna 2041.

27. Prema odredbama članka 230. ZOO da šteta nije prouzročena kaznenim djelom apsolutna zastara bi nastupila 15. rujna 2016., ovo stoga što se štetni događaj zbio 15. rujna 2011., pa JE objektivni rok zastare istekao 15. rujna 2016.

28. Dakle, imajući u vidu navedeno kao i nespornu činjenicu da je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare stoga u konkretnom slučaju dolazi do primjene članka 231. stavka 1. ZOO te zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Kako je utvrđeno da je kazneni postupak okončan unutar roka zastare kaznenog progona, stoga se primjenjuje odredba o relativnoj zastari kaznenog progona, a uvidom u kazneni spis utvrđeno je da će relativna zastara kaznenog progona nastupiti, tek 15. rujna 2026. Budući da je kaznena osuđujuća presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2017., relativni zastarni rok (od 15 godina) računajući od pravomoćnosti kaznene presude nastupa 13. lipnja 2032., a kako je tužba podnesena 17. veljače 2022., dakle ista je podnesena u okviru zastarnog roka, pa je stoga valjalo kao neosnovan odbiti istaknuti prigovor zastare od strane tuženika.

29. Na okolnost utvrđenja obujma i visine štete, izvršen je uvidu medicinsku dokumentaciju tužitelja, saslušan je tužitelj, te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Anti Blažanović, specijalistu sudske medicine.

30. Iz pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Ante Blažanović utvrđeno je da je tužitelj u spornom štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: dvije ubodne rane leđa, dvije ubodne rane glave, četiri ubodne rane prednje stjenke prsa i prednje trbušne stjenke s prolaskom ubodnog kanala u trbušnu šupljinu, dvije ubodne rane leđa predstavljaju skupno i pojedinačno tjelesnu ozljedu (laka), nastale s dva odvojena udarca ruke, koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo snagom umjerenog intenziteta, dvije ubodne rane glave predstavljaju skupno i pojedinačno tjelesnu ozljedu (laka), nastale s dva odvojena udarca ruke, koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo snagom umjerenog intenziteta, dvije ubodne rane prednje stjenke prsa predstavljaju skupno i pojedinačno tjelesnu ozljedu (laka), nastale s dva odvojena udarca ruke, koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo snagom umjerenog intenziteta, dvije ubodne rane prednje trbušne stjenke s prolaskom ubodnog kanala u trbušnu šupljinu su ozljede koje skupno i pojedinačno predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, nastalu s dva odvojena udarca rukom koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo, snagom umjereno jakog intenziteta. Sve ozljede u svom zbroju predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 6 dana, intenziteta i trajnog karaktera 15 dana, slabog intenziteta i povremenog karaktera ulaze u pojačane životne napore. Da su duševne boli i pretrpljeni strah jakog intenziteta trajali koliko i sam štetni događaj, a strah je nakon toga prešao u zabrinutost za ishod liječenja, što po stavu vještaka ima karakter sekundarnog straha, tako da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta sedam dana, srednjeg intenziteta deset dana i slabog intenziteta petnaest dana. Također je utvrdio da je strah u konkretnom slučaju mogao ostaviti posljedice na psihički status tužitelja, a što je na procjeni vještaka psihijatrijske struke. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega osam sati dnevno kroz pet dana, a zatim tuđa pomoć četiri sata dnevno kroz naredna tri dana, te tuđa pomoć dva sata dnevno kroz naredna dva dana. Vještak je stava da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 5%. Pregledom tužitelja navedeni vještak je utvrdio da je kod tužitelja zaostala naruženost srednjeg stupnja u vidu ožiljaka od otvaranja prednje trbušne stjenke te ožiljaka od ubodnih rana.

31. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj je imao primjedbi, dok tuženik nije imao primjedbi, a tijekom postupka nije predložen dokaz da se provede psihijatrijsko vještačenje.

32. Na okolnost primjedbi tužitelja, vještak se pisano očitovao podneskom od 17. veljače 2025. (list 114-115 spisa) u kojem navodi da su iz medicinske dokumentacije razvidne sljedeće dijagnoze koje opisuju tjelesne ozljede tužitelja: dvije ubodne rane leđa, dvije ubodne rane glave, četiri ubodne rane prednje stjenke prsa i prednje trbušne stjenke s prolaskom ubodnog kanala u trbušnu šupljinu, dvije ubodne rane leđa predstavljaju skupno i pojedinačno tjelesnu ozljedu (laka), nastale s dva odvojena udarca ruke, koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo snagom umjerenog intenziteta, dvije ubodne rane glave predstavljaju skupno i pojedinačno tjelesnu ozljedu (laka), nastale s dva odvojena udarca ruke, koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo snagom umjerenog intenziteta, dvije ubodne rane prednje stjenke prsa predstavljaju skupno i pojedinačno tjelesnu ozljedu (laka), nastale s dva odvojena udarca ruke, koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo snagom umjerenog intenziteta, dvije ubodne rane prednje trbušne stjenke s prolaskom ubodnog kanala u trbušnu šupljinu su ozljede koje skupno i pojedinačno predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, nastalu s dva odvojena udarca rukom koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo, snagom umjereno jakog intenziteta. Sve ozljede u svom zbroju predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Sve ozljede koje ne penetriraju u šupljine ispod ubodnih rana su kvalificirane kao lake tjelesne ozljede, obzirom na veličinu oštećenja koja su izazvala zarastaju vrlo brzo, a bol koju izazivaju je po danima opisana u pisanom nalazu i mišljenju od 6. studenog 2024. Dvije ubodne rane penetriraju u trbušnu šupljinu, ali bez ozljede trbušnih organa. Ozljede su kvalificirane kao teške zbog apstraktne opasnosti po život, koja se utjelovljuje mogućim probojem bakterija unutra trbušne šupljine, kroz ubodni kanal, što teoretski može dovesti do upale potrbušnice, razvoja sepse i smrti, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo. Obzirom na veličinu i oštećenja koja su izazvala, zarastaju vrlo brzo, a bol koju izazivaju je po danima opisana u pisanom nalazu i mišljenju od 6. studenog 2024. Strah je također adekvatno procijenjen, a javlja se kao sekundaran, i po jačini opada kako rane cijele, a bol opada i prestaje. Ove ozljede ne dovode do smanjenja živote aktivnosti, jer ni jedan organ nije ozlijeđen, niti je nanesena ozbiljna šteta po zdravlje pacijenta. Opisani ubodi su ostavili trajne ožiljke koji se ne mogu zbog svoje veličine i pozicije smatrati naruženjem, mogu se prihvatiti kao kozmetski defekti. Ponovnom analizom vještačenja od 6. studenog 2024. mišljenja je da je trajanje boli i straha moglo biti i nešto manje.

33. Na okolnost primjedbi tužitelja i radi dodatnog saslušanja medicinskog vještaka isti je saslušan na raspravnom ročištu od 26. studenog 2025. te je naveo da u cijelosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja od 6. studeni 2024. (list 95-100 spisa),da se podneskom-odgovor od 17. veljače 2025. očitovao na primjedbe po podnesku tužitelja od 20. prosinca 2024. te da je vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 6. studenog 2024. s time što je naveo da bi bol i strah mogli biti nešto manji, ali po pitanju boli i straha i nadalje ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Na upit da se vještak očituje da li je umjereni stupanj naruženja koji je utvrdio kod tužitelja vidljiv trećim osobama uvijek ili samo ponekad vještak je odgovorio da opisani ožiljak nakon otvaranja trbušne šupljine je vidljiv u ljetno vrijeme kada se osoba izlaže suncu, kupa ili na drugi način koristi toplo vrijeme bez odjeće, a vidi se i u nekim intimnim trenucima kada postojeće stanje kod druge osobe može izazvati najmanje nelagodu. Na upit da se vještak očituje koje to životne radnje i aktivnosti tužitelj neće moći obavljati zbog zadobivenih ozljeda u svakodnevnom životu odnosno u čemu se točno očituju duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja vještak je odgovorio da obzirom da se radi o dugačkom rezu na prednjoj trbušnoj stjenci koja dovodi do destabilizacije prednje trbušne stjenke i smanjene otpornosti na napor i nakon potpunog zarastanja u trajanju od 6 do 7 mjeseci otvorena prednja trbušna stjenka nakon zarastanja je oko 70% kvalitete stjenke prije operativnog zahvata tako da je smanjena otpornost na fizički napor koji uvjetuje napinjanje prednje trbušne stjenke. Na upit vještak je odgovorio da će tužitelj morati ulagati pojačane napore pri teškom fizičkom radu, dizanju tereta, nošenju, kopanju i težem fizičkom radu. Na upit vještak je odgovorio da ostaje kod ocjene bolova i straha kako je to utvrdio u svom osnovnom pisanom nalazu i mišljenju, dakle neće isto korigirati iz razloga, jer je percepcija boli kod svakog čovjeka različita, postoje ljudi s vrlo niskim pragom za bol kao i oni s vrlo visokim pragom pa je između te dvije činjenica zaključio da su dani koji su utvrđeni za bol i strah primjereni. Ostao je u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 6. studenog 2024., očitovanja od 17. veljače 2025. kao i kod svih navoda iznesenih na ročištu.

34. Navedeni vještak je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

35. Na ovakav nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, koji se temeljio na iscrpnim materijalnim dokazima - uvidom u zdravstvenu dokumentaciju tužitelja vezanu za štetni događaj, kao i u njegov osobni zdravstveni karton, te na temelju pregleda istog, tužitelj je imao primjedbi, na te primjedbe se vještak stručno i detaljno očitovao usmeno na ročištu, detaljno je odgovorio na sva pitanje i primjedbe tužitelja, te ga stoga primjedbe tužitelja nisu ničim nisu dovele u sumnju, niti dvojbu, pa ga tim više sud drži vjerodostojnim, objektivnim i stručnim, te ga prihvaća u cijelosti.

36. S obzirom na sve navedeno, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju u smislu članka 1045. ZOO, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da je šteta nastala za vrijeme važenja istog, razmjerno svojoj krivnji.

37. Cijeneći da je tužitelj zadobio dvije lake tjelesne ozljede i trpio bolove kako su naprijed opisani, mišljenje je suda da tužitelju za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova primjerena naknada iznosi 871,30 EUR.

38. Imajući u vidu nalaz i mišljenja medicinskog vještaka mišljenje je suda da je za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha primjerena naknada iznos od 609,91 EUR.

39. Imajući u vidu nalaz i mišljenje medicinskog vještaka po pitanju smanjenja životnih aktivnosti koje ukupno iznose 5%, sud je za ovu kvalifikatornu okolnost primjerenom naknadom smatra iznos od 2.216,47 EUR. Ovdje je potrebno napomenuti da smanjenje životne aktivnosti kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih boli obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je on ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao. Pod ograničenjima se razumije i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima, a taj oblik štete u pravilu je trajnog karaktera.

40. Imajući u vidu stupanj naruženosti koja je preostala kod tužitelja nakon prometne nezgode, a koju je utvrdio medicinski vještak, sud tužitelju za ovu kvalifikatornu okolnost primjerenom naknadom smatra iznos od 1.000,00 EUR.

41. Dakle, sud je dosudio tužitelju na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete ukupni iznos od 4.697,68 EUR.

42. Imajući u vidu ocjenu tuđe pomoći i njege i tuđe pomoći utvrđene nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, sud smatra da je primjerena naknada za ovaj vid štete, temeljem čl. 233. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku) iznos od 280,00 EUR (i to na ime tuđe pomoći i njege iznos od 160,00 EUR, a na ime tuđe pomoći iznos od 120,00 EUR).

43. Vezano za troškove uništenih stvari tužitelj je naveo da su mu u štetnom događaju uništena trenerka, tenisice i majica, da je sve bilo novo, da mu odjeća i obuća nije vraćena, a pretpostavlja da je istu zadržala policija kao dio dokaznog materijala, a da pretpostavlja da je odjeća bila krvava i oštećena. Po slobodnoj procjeni sve stvari koje je imao na sebi na dan štetnog događaju koštaju ukupno 1.000,00 kuna odnosno 132,72 EUR. Ovom dijelu iskaza tužitelja sud je poklonio vjeru u cijelosti. Na ime ove štete tužitelj je za uništenu odjeću potraživao iznos od 132,72 EUR. Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 223. ZPP, za ovaj vid štete može se smatrati primjerenim naknada u iznosu od 132,72 EUR.

44. Imajući u vidu ovako utvrđenu imovinsku štetu, valjalo je tužitelju na ime ukupne imovinske štete dosuditi iznos od 412,72 EUR.

45. Na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 1103. i čl. 1086., u vezi sa čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, pa mu je sud dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 17. veljače 2022., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kako je to tužbom zatraženo, a po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dok mu je na imovinsku štetu kamatu dosudio od 19. prosince 2025. kao dana donošenja prvostupanjske odluke, budući da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, čija je visina utvrđena odlukom suda.

46. Sud je odustao od izvođenja dokaza pribavom od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije izvoda iz prekršajne i kaznene evidencije za tužitelja, ovo stoga što su ti podaci zatraženi no Ministarstvo isto sudu nije dostavilo, no podaci o prekršajnom i kaznenom kažnjavanju tužitelja utvrđeni su iz dopisa koji je sudu dostavila Postaja granične policije Vrbanja iz kojih je očito da je tužitelj kažnjavan osim za kazneno djelo iz kojeg proizilazi štetni događaj i za druga kaznena djela kao što su povreda djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ RH, nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ RH, prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ RH, kazneno djelo tjelesne ozlijede iz članka 117. stavka 2. KZ RH, te zbog različitih prekršaja. Stoga se ovaj dokazni prijedlog ukazao kao nepotreban.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

48. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 19.112,07 EUR, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 5.110,40 EUR, uspio sa 27%, a tuženik sa 73%. ,049. Međutim, kako je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporavao i osnovu zahtjeva, to proizlazi da je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 64% (tužitelj 100%+27%=127%:2=63,5% odnosno 64%; a tuženik 0%+73%=73:2=36,5% odnosno 36%), a tuženika 36%.

50. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj 64%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik 36%), te se i na taj način dolazi do razlike od 28% (64%-36%=28%).

51. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istom kao nužne i potrebne priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), sastava tužbe, zastupanja na 6 ročišta i to od 21. lipnja 2022., 29. listopada 2024., 9. siječnja 2025., 20. kolovoza 2025., 23. listopada 2025. i 26. studenog 2025., tri obrazložena podneska i to od 16. svibnja 2022., 26. ožujka 2024., i 20. prosinca 2024., svaka radnja po 250,00 bodova, na ime zastupanja na odgođenom ročištu 4. svibnja 2023. iznos od 125,00 bodova, što ukupno čini 2.625,00 bodova, te pripadajući porez na dodanu u iznosu od 656,25 bodova, što ukupno iznosi 3.281,25 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 eura, iznosi 6.652,50 eura.

52. Tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi iznos od 398,17 eura na ime troška medicinskog vještačenja, iako je na ime ovog troška tužitelju mogao biti dosuđen ukupni iznos od 537,50 EUR (i to iznos od 376,25 EUR na ime sastava pisanog nalaza i mišljenja vještaka te iznos od 161,25 na ime troška dolaska vještaka na ročište), no kako je tužitelj na ime ovog troška potraživao ukupni iznos od 398,17 EUR, radi izbjegavanja prekoračenja zahtjeva za naknadu troška, i suđenja u okviru istog, sud mu je mogao dosuditi samo zatraženi iznos od 398,17 EUR.

53. Tužitelju je priznat iznos od 237,57 EUR na ime troška sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 96,89 EUR na ime troška sudske pristojbe na presudu. Dakle, tužitelju je priznat sveukupni iznos troška od 7.385,13 EUR.

54. Od ovog iznosa tužitelju je priznato 28% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa mu je odmjerena naknada troška u iznosu od 2.067,83 EUR.

55. Iskazivanje dosuđenoga iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

56. Temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.

U Županji 19. prosinca 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Miji Maćaš, odvjetniku u Vinkovcima

2. Tuženik po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji