Posl. broj: P-368/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Kseniji Kantura, odvjetnici iz Zaboka, protiv H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Radnička cesta 41, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivi Vukoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. studenoga 2025. u prisutnosti z.z. punomoćnika tužitelja Romea Hercega, odvjetnika iz Zaboka i z.z. punomoćnika tuženika Miroslava Lovrića, odvjetnika iz Zagreba, 19. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku određena rješenjem poslovni broj Ovr-179/202318 od 17. lipnja 2025. g. na nekretnini tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čkbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište od 46 čhv (165 m2) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 523.632,98 € (petstodvadesettritisućešestotridesetdva eura i devedesetosam centi) uz zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekuću od dana 31. siječnja 2023. g. pa do isplate, te u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na troškove u iznosu od 1.954,24 € (tisuću- devetstopedesetčetiri eura i dvadesetčetiri centa), sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekuću od dana 31. siječnja 2023. g. pa do isplate.
II. O d b i j a se dio tužbenog zahtjeva za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku određene rješenjem poslovni broj Ovr-179/202318 od 17. lipnja 2025. g. na nekretnini tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čkbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište od 46 čhv (165 m2) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate glavnog duga u iznosu od 132.722,81 € (stotridesetdvijetisućesedamstodvadesetdva eura i osamdesetjedan cent) te troškova u iznosu od 1.954,24 € (tisuću- devetstopedesetčetiri eura i dvadesetčetiri centa)
III. N a l a ž e se tuženiku H-ABDUCO d.o.o. da tužitelju ED naknadi troškove postupka u iznosu od 15.326,17 EUR (petnaesettisućatristodvadesetšest eura i sedamnaeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 10.217,45 EUR (desettisućadvijestosedamnaeset eura i četardesetpet centi).
IV. O d b i j a se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 8. rujna 2025. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi zaključkom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku br. Ovr-179/2023-23 od 06. kolovoza 2025. upućen je ovdje tužitelj da u roku od 15 dana od dana primitka tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr179/2023-18 od 17. lipnja 2025. te da dokaz o pokrenutoj parnici dostavi na ovršni spis. Tuženik je, kao ovrhovoditelj, 24. ožujka 2023. podnio naslovnom sudu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 50012-134-97 od 20. rujna 1997., solemniziranog od strane javnog bilježnika Duška Sudar iz Zagreba pod brojem OU-357/97 dana 20. rujna 1997. i Aneksa br. 1 tog ugovora, solemniziranog od strane istog javnog bilježnika pod brojem OU-48/98 dana 13. veljače 1998., a radi naplate glavne tražbine u iznosu od 132.722,81 EUR, radi naplate dospjele zakonske zatezne kamate na iznos glavne tražbine u iznosu od 523.632,98 EUR, sve uz zakonsku zateznu kamatu na oba naznačena iznosa tekuću od 30. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se, za svako polugdište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te radi naplate troškova postupka ovrhe. Ovrha je zatražena na nekretnini tužitelja, kao ovršenika, čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvorište površine 46 čhv (165 m²). Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku je rješenjem o ovrsi broj Ovr-179/2023-2 od 27. ožujka 2023. g. na temelju prijedloga iz prethodnog stavka odredio predloženu ovrhu na nekretnini ovdje tužitelja čkbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište od 165 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Istim rješenjem naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu u Zaboku da provede zabilježbu ovrhe na nekretnini ovdje tužitelja te je ovdje tuženiku odmjerena naknada troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.954,24 EUR. Povodom žalbe ovršenika, ovdje tužitelja, od 7. travnja 2023., Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem broj Gž Ovr-229/2023-2 od 06. rujna 2023. ukinuo rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr-179/2023-2 od 27. ožujka 2023. g. te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U ponovljenom postupku, Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku je rješenjem broj Ovr-179/2023-18 od 17. lipnja 2025. ponovno odredio ovrhu na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište površine 46 čhv ili 165 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Istim rješenjem naloženo je Općinskom sudu u Zlataru, Zemljišnoknjižnom odjelu u Zaboku da provede zabilježbu ovrhe na nekretnini iz točke I. tog rješenja i to s danom 27. ožujka 2023., budući da je tog dana pod brojem Z- 179/2023 zabilježena ovrha na temelju rješenja istog suda broj Ovr179/2023-2 od 27. ožujka 2023. g.. Pod točkom III. Izreke istog rješenja naloženo je ovdje tuženiku da ovdje tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.820,36 EUR. Tužitelj je u žalbama od 7. travnja 2023. i 4. srpnja 2025. podnijetima protiv rješenja o ovrsi istaknuo prigovor zastare sporednih tuženikovih tražbina s naslova zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga u iznosu od 523.632,98 € i tražbine u iznosu od 1.954.24 € s naslova troškova, koji obrazlaže sljedećim. Glavna tražbina pravnog prednika tuženika, Slavonske banke d.d., prema glavnom dužniku, društvu LUG d.o.o., Zabok, a za koju tražbinu tužitelj, kao založni dužnik odgovara, iznosila je 1.000.000,00 kn, a dospjela je 30. lipnja 1998. Glavna tražbina odgovarajuća je iznosu od 132.722,81 €, izraženo u sadašnjoj službenoj valuti u RH. U smislu odredbe čl. 228 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu roba i usluga koje sklope trgovac i osoba javnog prava te tražbine s naslova naknade za izdatke u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za 3 godine. Sve ukoliko se uzme da se radi o glavnoj tražbini utvrđenoj ovršnim javnobilježničkim aktom (koji je pandan pravomoćnoj sudskoj presudi), i u tom je slučaju prije podnošenja prijedloga za ovrhu protekao zastarni rok od 10 godina, računajući od dospijeća glavne tražbine, u smislu odredbe čl. 233 ZOO. Tuženikova tražbina je, prema potvrdi ovršnosti na ovršnoj ispravi iskazanoj 23. ožujka 2023., postala ovršna 1. srpnja 1998., dok je tuženik, kao ovrhovoditelj, prijedlog za ovrhu na temelju te ovršne isprave podnio dana 24. ožujka 2023. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215 ZOO), a nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena za zastaru (čl. 216 ZOO). Iz naprijed iznijetog slijedi da je nastupila zastara tužiteljeve glavne tražbine u odnosu na glavnog dužnika (LUG d.o.o., Zabok) danom 1. srpnja 2008. Pravne posljedice nastupa zastare glavne tražbine osigurane hipotekom propisane su odredbama čl. 222 ZOO. U smislu odredbi čl. 222 ZOO, kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može je namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u zemljišnoj knjizi. No, to se odnosi samo na glavnu tražbinu, a ne i na sporedne tražbine. Dakle, tuženik glavnu tražbinu više ne može naplatiti od glavnog dužnika, ali je može naplatiti od založnog dužnika iz vrijednosti založene stvari. Međutim, zastarjelu tražbinu kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari (čl. 222 st. 2 ZOO). Kako je glavna tražbina u zastari od 1. srpnja 2008., to tuženik, kao vjerovnik iz vrijednosti založene stvari može naplatiti samo glavnicu tražbine. Dakle, u smislu odredbi čl. 222 st. 2 ZOO, tužitelj (kao založni dužnik i ovršenik u ovršnom postupku) nakon nastupa zastare glavne tražbine više nije dužan trpjeti naplatu tuženikovih sporednih tražbina s naslova dospjelih zateznih kamata na glavnu tražbinu, kao ni drugih sporednih davanja, uključujući i troškove postupka, pa je stoga ovršni zahtjev za naplatu iznosa od 523.632,98 €, na ime obračunatih dospjelih zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga i iznosa od 1.954.24 € s naslova troškova, neosnovan i nedopušten, jer se te tuženikove tražbine ne mogu namiriti iz vrijednosti založene stvari nakon nastupa zastare potraživanja s naslova glavnog duga. Iz naprijed iznijetih razloga temeljem odredbi čl. 222. st. 2 ZOO nedopuštena je ovrha koja je zatražena radi naplate iznosa od ukupno 525.587,22 €. U predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj Ovr-179/2023 ovopredmetni tužitelj ima ulogu ovršenika (kao založni dužnik), pa za namirenje tražbine tuženika (ovrhovoditelja) odgovara isključivo založenom stvarju. Tužitelj nadalje tvrdi da nekretnina koju je dao u zalog pravnom predniku tuženika (ovrhovoditelja) Slavonskoj banci d.d. i na kojoj je određena ovrha u ovom predmetu, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada i dvorište od 46 čhv (165 m²), u naravi više ne postoji u obliku i površini u kojoj je bila upisana u zemljišnoj knjizi 1997., kada je zasnovano pravo zaloga. Naime, ova zemljišna čestica prema službenoj identifikaciji nekretnina iz sustava ZIS, odgovarajuća je nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema katastarskim podacima i prema novoj izmjeri. Čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana je na temelju elaborata br. 1187/1991, te upisana sa zadnjim promjenama pod brojem 84/1994 u površini od 236 m², te u obliku i granicama vidljivima na kopiji katastarskog plana koja se prilaže. Dakle, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana je u svom sadašnjem obliku i površini prije zaključenja i ovjere ovršne isprave i prije uknjižbe prava zaloga, pa slijedi da već 1997. više nije postojala u obliku i površini u kojoj je bila upisana u zemljišnoj knjizi. Dovođenjem u vezu podataka iz javnih očevidnika, podataka iz zk. uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posjedovnog lista br. 3341 k. o. [katastarska općina] i kopije katastarskog plana, slijedi da nema identiteta između nekretnine čkbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište od 46 čhv (165 m²) i nekretnine čkbr. [katastarska čestica] zgrada od 134 m² i dvorište od 102 m², ukupno 236 m². Budući da se ne radi o istovjetnim nekretninama, da između njih nema identiteta, slijedi da nekretnina koju je tužitelj, kao ovršenik, dao u zalog faktično više ne postoji, nema je kao takve na katastarskom planu, slijedom čega je ovrha postala nemoguća, u smislu odredbi čl. 72 st. 2 Ovršnog zakona, pa je valja obustaviti. Tužitelj stoga tvrdi da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten provesti ovrhu na tužiteljevoj nekretnini površine 236 m², jer je tužitelj u zalog dao samo nekretninu površine 165 m², a takva nekretnina ne postoji, nema je. Tužitelj predlaže da sud provede geodetsko i građevinsko vještačenje radi utvrđenja nepostojanja identiteta danas postojeće nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je svojedobno bila dana u zalog. Pri tome, građevina na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neodvojivo je povezana s građevinama na susjednim čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa sve te građevine predstavljaju jednu cjelinu, što ovrhu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] također čini nemogućom i nedopuštenom, jer u zalog nisu dane nekretnine na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno, ove dvije nekretnine su u suvlasništvu treće osobe, a ne u isključivu vlasništvu tužitelja, a treća osoba nije založni dužnik. Sukladno navedenom, tužitelje je postavio tužbene zahtjeve kao u tužbi.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj tužbeni zahtjev bazira na žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ), odnosno zastare. Tužitelj smatra kako je tuženikova tražbina u zastari budući prema potvrdi ovršnosti na ovršnoj ispravi iskazanoj dana 23. ožujka 2023. tražbina tuženika je postala ovršna dana 1. srpnja 1998., dok je tuženik, kao ovrhovoditelj, prijedlog za ovrhu na temelju te ovršne isprave podnio dana 24. ožujka 2023. Nadalje smatra kako tuženik u ovrsi može naplatiti samo glavnicu tražbine. Tužitelj također ističe kako Nekretnina koju je tužitelj dao u zalog pravnom predniku tuženika (ovrhovoditelja) Slavonskoj banci d.d. i na kojoj je određena ovrha u ovom predmetu, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada i dvorište od 46 čhv (165 m²), u naravi više ne postoji u obliku i površini u kojoj je bila upisana u zemljišnoj knjizi 1997. g., kada je zasnovano pravo zaloga slijedom čega smatra da nema identiteta između nekretnine čkbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište od 46 čhv (165 m²) i nekretnine čkbr. [katastarska čestica] zgrada od 134 m² i dvorište od 102 m², ukupno 236 m². Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane. Glede stava tužitelja da je nastupila zastara dijela potraživanja, tuženik ističe kako je isti neosnovan budući tuženik na nekretninama koje su predmet ovrhe ima uknjiženo založno pravo koje mu omogućava naplatu tražbine u punom iznosu, uključujući troškove i kamate, a što je potvrđeno odlukama i Vrhovnog i Ustavnog suda, konkretno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 433/17-2 od 16. svibnja 2017. i Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III4388/2018 od 24. veljače 2021. kojima je nedvojbeno utvrđeno kako založni vjerovnik ima pravo namiriti svoju tražbinu iz predmeta zaloga do visine onog iznosa koji je upisan u zemljišne knjige. Glede navoda tužitelja kako nekretnina koju je tužitelj dao u zalog pravnom predniku tuženika i na kojoj je određena ovrha u ovom predmetu, u naravi više ne postoji u obliku i površini u kojoj je bila upisana u zemljišnoj knjizi 1997, kada je zasnovano pravo zaloga, tuženik ističe kako isto ne može biti predmet odlučivanja u ovom postupku, obzirom je ovaj postupak strogo formalne naravi budući je tuženik vezan isključivo žalbenim razlogom iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona, posljedično i Zaključkom o upućivanju u parnicu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku br. Ovr- 179/202323 od 06. kolovoza 2025. Podredno, tuženik ističe kako hipoteka “prati” nekretninu pri svim kasnijim upisima u katastru i u zemljišnoj knjizi te je isti prilikom pokretanja ovršnog postupka postupao sa povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, dok je njegov prednik također na isti način postupao prilikom zasnivanja hipoteke na predmetnim nekretninama, slijedom čega je razvidno kako nelogična tvrdnja tužitelja da nekretnine koje su predmet ovrhe i prije uknjižbe prava zaloga više nisu postojale u obliku i površini u kojoj je bila upisana u zemljišnoj knjizi usmjerena isključivo na opstrukciju ovršnog postupka. Kako je iz svega navedenog, razvidno da su tužba i tužbeni zahtjevi neosnovani, tuženik predlaže Naslovnom sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. U postupku su pročitani: zaključak Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl. broj: Ovr-179/2023-23. od 6. kolovoza 2025., potvrda o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena, prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave od 24. ožujka 2023., rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl. broj: Ovr-179/2023-2. od 27. ožujka 2023., žalba ovršenika od 7. travnja 2023., rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj: Gž Ovr-229/2023-2. od 6. rujna 2023., rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl. broj:
Ovr-179/2023-18. od 17. lipnja 2025., žalba ovršenika od 4. srpnja 2025., aneks br. 1 ugovoru o kreditu za obrtna sredstva br. 50012-134-97 sklopljenog dana 30. rujna 1997. godine sklopljen 13. veljače 1998. između Slavonske banke d.d. i poduzeća Lug d.o.o., Zabok, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 3. srpnja 2025., prijepis posjedovnog lista broj 3341 k. o. [katastarska općina] od 3. srpnja 2025., izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3. srpnja 2025. te izvodi iz posjedovnog lista broj 1404 od 3. srpnja 2025. za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
4. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za provođenje geodetskog i građevinskog vještačenja jer su usmjereni na dokazivanje činjenica koje u ovoj parnici nisu odlučne.
5. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
6. Tužbeni zahtjev pod I. točkom je osnovan, a pod II. točkom neosnovan.
7. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:
- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika 24. ožujka 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – ugovora o kratkoročnom kreditu broj 50012-134-97, solemniziranog po javnom bilježniku Dušku Sudaru iz Zagreba pod brojem OU-357/97 i aneksa br. 1 tom ugovoru solemniziranom po javnom bilježniku Dušku Sudaru iz Zagreba pod brojem OU-489/98 te ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014. solemniziranog pod brojem OV-1333/14-2, radi naplate glavnice u iznosu od 132.722,81 EUR, obračunate kamate u iznosu od 523.632,98 EUR i troškova u iznosu od 1.954,24 EUR, a na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište površine 46 čhv/ 165 m2, u vlasništvu ovršenika;
- da je prema navedenom aneksu br. 1 ugovoru o kreditu za obrtna sredstva br. 50012- 134-97 sklopljenog dana 30. rujna 1997. godine, sklopljenom 13. veljače 1998., rok vraćanja sredstava iz članka 1. osnovnog ugovora u iznosu od 1.000.000,00 kn, 30. lipnja 1998. te je tražbina prema toj isprava postala ovršna 1. srpnja 1998.;
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl. broj:
Ovr-179/2023-2. od 27. ožujka 2023. određena ovrha prema navedenom prijedlogu za ovrhu;
- da je ovršenik protiv navedenog rješenja o ovrsi 7. travnja 2023. podnio žalbu u kojoj se poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 10. i 11. te čl. 50. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022., dalje: OZ);
- da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj: Gž- Ovr-229/2023-2 od 6. rujna 2023. uvažena žalba ovršenika te je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl. broj: Ovr-179/2023-2. od 27. ožujka 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak;
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl. broj:
Ovr-179/2023-18. od 17. lipnja 2025. ponovno određena ovrha prema navedenom prijedlogu za ovrhu;
- da je ovršenik i protiv ovog rješenja o ovrsi 4. srpnja 2025. podnio žalbu u kojoj se poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 10. i 11. te čl. 50. st. 2. OZ-a te navodi da u ponovljenom postupku sud prvog stupnja nije raspravio ostale prigovore ovršenika, koje je on istaknuo u žalbi od 7. travnja 2023. i prije svega ukazuje da je ovršenik založni dužnik, pa za tražbinu ovrhovoditelja odgovara isključivo založenom stvarju, a da nekretnina koja je dana u zalog pravnom predniku ovrhovoditelja i na kojoj je određena ovrha u ovom predmetu, čkbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište od 46 čhv (165 m²), ne postoji više u naravi u obliku i površini u kojoj je upisana u zemljišnoj knjizi 1997., kada je zasnovano pravo zaloga i to obrazlaže kao i u ovoj tužbi, a osim toga ponovno ističe i prigovor zastare koji također obrazlaže kao u ovom tužbi i predlaže da ovršni sud povodom žalbe sâm stavi izvan snage rješenje o ovrsi, a po potrebi da prethodno provede po ovršeniku predložene dokaze na okolnost nepostojanja identiteta stvari i faktične nemogućnosti provedbe ovrhe zbog promijenjenih okolnosti, a podredno predlaže da ga ovršni sud povodom žalbe, temeljem odredbi čl. 52 Ovršnog zakona, uputi na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za dio ovrhovoditeljeve tražbine koji je u zastari te ujedno predlaže da sud prvog stupnja žalbu dostavi na odluku nadležnom žalbenom sudu te da žalbeni sud ukine rješenje o ovrsi;
- da se ovrhovoditelj na žalbu ovršenika u danom roku nije očitovao te je ovršenik zaključkom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl. broj: Ovr- 179/2023-23. od 6. kolovoza 2025. upućen da u roku od 15 dana o primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. broj: Ovr-179/2023-18 od 17. lipnja 2025. iz to iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a;
- da je ovršenik u danom roku podnio tužbu u ovom predmetu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
8. Sporno je, i za ovu parnicu odlučnu, je li nedopuštena ovrha određena navedenim rješenjem o ovrsi, radi naplate obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 523.632,98 eura i troškova u iznosu od 1.954,24 eura, odnosno radi naplate glavnog duga u iznosu od 132.722,81 eura i to uslijed tvrdnji tužitelja da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
9. Naime, prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a, u vezi odredbe čl. 52. st. 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu te sud u ovoj parnici može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima, a nije ovlašten raspravljati niti odlučivati i eventualnim ostalim žalbenim razlozima, o kojima je ovlašten odlučivati drugostupanjski sud u ovršnom postupku.
10. Tužitelj je zaključkom upućen na parnicu isključivo zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 1. OZ-a – ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom pa stoga sud u ovoj parnici ne može raspravljati niti odlučivati o navodima tužitelj u pogledu nemogućnosti ovrhe zbog tvrdnji da nema identiteta između nekretnine koju je dao u zalog i nekretnine na kojoj je određena ovrha, pri čemu se ti navodi niti ne bi mogli podvesti pod opozicijski žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. t. 10. OZ- a, koji tužitelj navodi u žalbi protiv rješenja o ovrsi ali zbog njega ni nije upućen na parnicu.
11. Prema odredbi čl. 360. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., dalje: ZOO), važećeg u vrijeme nastanka ovršne isprave, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema stavku 2. tog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
12. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, pa je prema tome, u konkretnom slučaju zastarijevanje počelo teći 2. srpnja 1998.
13. Prema odredbi čl. 362. ZOO-a, zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
14. Prema odredbi čl. 379. st. 1. ZOO-a, sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa o ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
15. Budući da je prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016. i 57/2022., javnobilježnički akt ovršna isprava kao je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadri izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu, a prema stavku 6. tog članka, isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovog članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao), i na takve se isprave, pa dakle i u ovom slučaju, primjenjuje rok zastare iz čl. 379. st. 1. ZOO-a.
16. Kako tuženik niti ne tvrdi da bi u konkretnom slučaju bilo zastoja zastarijevanja u smislu odredbi čl. 381-386. ZOO-a, ili bi prije podnošenja prijedloga za ovrhu nastupio prekid zastarijevanje prema odredbama čl. 387. ili 388. ZOO-a, potraživanje tuženika prema predmetnoj ovršnoj ispravi je zastarjelo.
17. No, prema odredbi članka 368. st. 1. ZOO-a, kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, međutim, prema stavku 2. tog članka, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.
18. Prema odredbi čl. 301. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje: ZV), založnim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina u kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojeg se osigurava zalogom, a prema stavku 3. tog članka, pored glavne tražbine iz stavka 1. ovog članka založno pravo ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine.
19. Navedene su odredba jasne, i po viđenju ovoga suda odredba čl. 368. st. 2. ZOO-a, neovisno o odredbama čl. 301. st. 1. i st. 3. ZV-a, izričito isključuje dopuštenost naplata zastarjelih potraživanja "kamata i drugih povremenih davanja" iz opterećene stvari, pri čemu treba naglasiti da troškovi ne spadaju u "povremena davanja" već u "sporedne tražbine" iz odredbe čl. 369. ZOO-a, naplatu kojih odredba čl. 368. st. 2. ZOO-a ne isključuje.
20. Što se sudske prakse tiče, osim odluka na koje se tuženik poziva (presuda VSRH Rev-433/2017-2. od 16. svibnja 2017. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4388/2018 od 24. veljače 2021.), u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-920/2023-3. od 5. veljače 2025., Rev-1464/15-2. od 8. srpnja 2015., Rev-3553/2019-2. od 9. studenoga 2022., itd.) jasno je izraženo pravno shvaćanje da se vjerovnik ima pravo namiriti iz založene stvari čak i kada je tražbina zastarjela, "ali u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja".
21. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik se iz založene nekretnine ima pravo namiriti za glavnicu u iznosu od 132.722,81 eura te troškove u iznosu od 1.954,24 eura pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbijen, a nema se pravo namiriti u odnosu na obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 523.632,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos te na iznos troškova postupka tekućom od 31. siječnja 2023. pa do isplate pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev usvojen.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), budući da su obje stranke djelomično uspjele u postupku.
23. Tužitelj je uspio s približno 80 % svojeg zahtjeva, a tuženik sa 20 % pa je tuženik obvezan tužitelju naknaditi 60 % troškova postupka.
24. Od troškova određeno zatraženih u tužbi i na ročištu 6. studenoga 2025., tužitelju su kao potrebni priznati troškovi: sastava tužbe po tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa) u visini od 4.951 bod; pribave zemljišnoknjižnog izvatka i prijepisa posjedovnog lista po tbr. 36. st. 3. Tarife u visinama od po 25 bodova te zastupanja na ročištu 6. studenoga 2025. po tbr. 9/1 u visini od 4.951 bod, a što zajedno iznosi 9.952 boda , odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54 Tarife, 19.904 eura, s pripadajućim PDV- om u iznosu od 4.976,00 eura.
25. Osim troškova zastupanja, tužitelju su priznati određeno zatraženi troškovi sudskih pristojbi na tužbu (331,81 eura) i na presudu (331,81 eura), a što ukupno iznosi 25.543,62 eura pa je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade troškova plati 60 % navedenog iznosa, odnosno 15.326,17 eura, a odbijen je preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.217,45 eura.
26. Na naknadu troškova dosuđena je i zakonska zatezne kamate od donošenja ove presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zlataru 19. prosinca 2025.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćnici tužitelja Kseniji Kantura, odvjetnici iz Zaboka
2. punomoćniku tuženika Ivi Vukoviću, odvjetniku iz Zagreba
