REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-3489/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja IK, Su-50/12 i punomoćnika tuženika ZK, Su-357/15, dana 19. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 13.609,92 EUR uz pripadajući zateznu kamatu koja teče od 27.05.2024. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od petnaest dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik NK stradao u prometnoj nezgodi dana 7. listopada 1989. godine, kao vozač u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] i to na način da mu je BK, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], oduzeo prednost prolaska. Odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Donjoj Stubici broj K-8/80 od 26. ožujka 1980. godine. Uslijed predmetnog štetnog događaja iza pok. NK, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, a čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Navodi da je tuženik svoju obvezu prema tužitelju uredno izvršavao postupajući po odštetnim zahtjevima, te je tako i naplaćena šteta zaključno do 31.01.2018. Za prvotno razdoblje naknade štete vođen je sudski postupak pri Okružnom privrednom sudu u Zagrebu broj P-7162/82, a u kojem postupku je tuženik priznato tužbeni zahtjev u cijelosti. Za razdoblje naknade štete od 01.01.2014. do 31.01.2006. godine zaključena je sudska nagodba u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1592/16, dok je štetu nastalu u razdoblju od 01.02.2016. do 31.01.2018. tuženik uredno podmirio u mirnom postupku. Za razdoblje naknade štete od 01.02.2018. do 31.01.2020. u tijeku je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1751/2020, te postupak pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P- 671/2022 u razdoblju od 01.02.2020. do 31.03.2022. U razdoblju od 01.04.2022. do 30.11.2023. tužitelj je na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od 13.609,92 EUR, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu koju tužitelj trpi u smislu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13). Tužitelj upućuje i na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN-115/18), a kojim se mijenja čl. 161.st.2., te se u članku 41. navodi da tužitelj ima pravo da potražuje štetu u punom iznosu isplaćene mirovine i sve dok traje isplata bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu. Navodi da je dana 03.05.2024. uputio tuženiku odštetni zahtjev, a koji je otklonjen uz obrazloženje da je tužitelj u obvezi isplaćivanja starosne mirovine. Stoga tužitelj, a temeljem odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 13.609,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.05.2024. pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika, ali osporava pravnu osnovu tužbe obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Protivi se pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti, te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, a kako je obiteljska mirovina osiguranika tužitelja nastala zbog ozljede na radu, tj. isplaćuje se zbog ozljede na radu, a što je razvidno iz rješenja tužitelja od dana 19.01.1979., to ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, a sve sukladno čl. 27. Zakona o obveznim odnosima osiguranja u prometu. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u presudu Općinskog suda u Donjoj Stubici broj K-8/80 od 26.03.1980., rješenje tužitelja broj MO-281650 od 19.01.1979., presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj P-7162/82 od 10.03.1983., presudu Općinskog suda u Zlataru broj P-671/2022 od 04.12.2023., zapisnik od 21.07.2016. iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1592/16, obračun isplaćene obiteljske mirovine s ispisima iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev tužitelja od 03.05.2024. s povratnicom, dopise tuženika od 09.05.2024. i 13.05.2024., kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine osiguranika tužitelja za razdoblje od 01.04.2022. godine do 30.11.2023. godine u iznosu od 13.609,92 EUR.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Nadalje, nije sporno da je osiguranik tužitelja BK **.**.1989. skrivio prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja NK, te da je rješenjem tužitelja broj MO-281650 od **.**.1979. FK (udovici umrlog osiguranika tužitelja MK), te djeci NK i GK priznato pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 07.10.1978. godine. Iz navedenog rješenja proizlazi da se nesreća u kojoj je smrtno stradao NK smatra nesrećom na poslu u smislu odredbi tadašnjeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju.

7. Uvidom u obračun isplaćene obiteljske mirovine i ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 01.04.2022. do **.**.2023. FK (udovici pok. NK) na ime obiteljske mirovine isplatio ukupni iznos od 13.609,92 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. Nesporno je i da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu tog iznosa, a tuženik je nakon primitka istoga 09.05.2024. dopisima od 09.05.2024. i 13.05.2024. otklonio takav zahtjev.

8. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

9. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na osnovi tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18 – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 01.01.2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku.

11. Pravni stav o primjeni ZOOP-a, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa viših sudova koja je dosljedna (Gž- 1970/2022 od 19. srpnja 2022.).

12. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Kako je prema rješenju tužitelja udovici i djeci umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te kako je smrt osiguranika prouzročena povredom na radu, to u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP-a. Kako je obiteljska mirovina osiguranika tužitelja nastala zbog ozljede na radu, tj. isplaćuje se zbog ozljede na radu, to ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time ukazuje neosnovanim (zbog čega sud nije posebice cijenio preostale navode stranaka niti provodio daljnje dokaze na te sada neodlučne okolnosti), valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku