REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-3357/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja PHOTO VOLT d.o.o., OIB 57336380667, Put gradine 3, Skradin, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika MICROSTAR d.o.o., OIB 52954759109, Gornje Plavnice 165C, Gornje Plavnice, kojeg zastupa punomoćnik Radovan Lipanović, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika VR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tuženika RR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. tuženika ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. tuženika JR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. tuženika SR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. tuženika AR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika OR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica u Sisku, i umješača na strani 1. – 8. tuženika Chielo Klara d.o.o., Zagreb, Medulićeva ulica 21, OIB: 43242030539, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Vrankić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, nakon javne, glavne rasprave zaključene 14. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se, kao neosnovani, tužbeni zahtjevi tužitelja, koji glase: „1. Utvrđuje se da je I. tuženik zaključio Ugovor o osnivanju prava građenja od 1. lipnja 2021. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4004/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6914/2022 sa II. Tuženikom ER u svojstvu punomoćnik Tužitelja te je Tužitelj nositelj prava građenja osnovanog na k. č. br. [katastarska čestica], KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 237232 m2, k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE površine 240409 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 242310 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo građenja je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se I. Tuženiku i II. Tuženiku trpjeti upis prava građenja na ime i korist Tužitelja upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao PRAVO GRAĐENJA, na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pravo je osnovano na k. č. br. [katastarska čestica], KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 237232 m2, k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE površine 240409 m2, k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE površine 242310 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji upis će se provesti temeljem ove presude.

3. Utvrđuje se da je I. Tuženik zaključio Ugovor o osnivanju prava građenja od 01. lipnja 2021. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4002/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6912/2022 sa III. Tuženikom RR i IV. Tuženom ĆR u svojstvu punomoćnik Tužitelja te je Tužitelj nositelj prava građenja osnovanog na k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 177484 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo građenja je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4. Nalaže se I. Tuženiku i III. i IV. Tuženiku trpjeti upis prava građenja na ime i korist Tužitelja upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao PRAVO GRAĐENJA, na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pravo je osnovano na k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 1774847 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a koji upis će se provesti temeljem ove presude.

5. Utvrđuje se da je I. Tuženik zaključio Ugovor o osnivanju prava građenja od 01. lipnja 2021. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4002/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6915/2022 sa V. Tuženikom JR, VI. Tuženikom FR, VII. Tuženikom AR i VIII. Tuženikom UR u svojstvu punomoćnik Tužitelja te je Tužitelj nositelj prava građenja osnovanog na k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 241469 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 238026 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo građenja je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Nalaže se I. Tuženiku i V. do VIII. Tuženiku trpjeti upis prava građenja na ime i korist Tužitelja upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao PRAVO GRAĐENJA, na k. č. br. [katastarska čestica], i na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pravo je osnovano na k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 241469 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 238024 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a koji upis će se provesti temeljem ove presude.

7. Utvrđuje se da je nastao pravni odnos iz Ugovora o osnivanju prava građenja od 01. lipnja 2021. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4004/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6914/2022 sklopljen između I. tuženika i II. Tuženika ER u svojstvu punomoćnik Tužitelja kojim je Tužitelj nositelj prava građenja u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 237232 m2, k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 240409 i k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 242310 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo građenja je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Utvrđuje se da je Tužitelj stekao pravni osnov za upis prava građenja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao PRAVO GRAĐENJA, na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pravo je osnovano na k. č. br. [katastarska čestica], KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 237232 m2, k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE površine 240409 m2, k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE površine 242310 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji upis će se provesti temeljem ove presude.

9. Utvrđuje se da je nastao pravni odnos iz Ugovora o osnivanju prava građenja od 01. lipnja 2021. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4002/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6912/2022 sklopljenog između I. Tuženika i III. Tuženika RR i IV. Tuženom ĆR u svojstvu punomoćnik Tužitelja kojim je Tužitelj nositelj prava građenja u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 177484 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo građenja je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravni osnov za upis prava građenja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao PRAVO GRAĐENJA, na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pravo je osnovano na k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 177484 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a koji upis će se provesti temeljem ove presude.

11. Utvrđuje se da je nastao pravni odnos iz Ugovora o osnivanju prava građenja od 01. lipnja 2021. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4002/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6915/2022 sklopljenog između I. Tuženika i V. Tuženika JR, VI. Tuženika FR, VII. Tuženika AR i VIII. Tuženika UR u svojstvu punomoćnik Tužitelja kojim je Tužitelj nositelj prava građenja u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 241469 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 238026 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo građenja je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Utvrđuje se da je Tužitelj stekao pravni osnov za upis prava građenja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao PRAVO GRAĐENJA, na k. č. br. [katastarska čestica] i na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pravo je osnovano na k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 241469 m2, i na k. č. br. [katastarska čestica] KOČICE, ORANICA KOČICE, površine 238024 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a koji upis će se provesti temeljem ove presude.

13. Nalaže se II.-VIII. tuženiku izdati tužitelju valjanu Tabularnu ispravu za upis prava građenja u korist tužitelja, a koje je pravo građenja upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

14. Utvrđuje se da je Ugovor o osnivanju prava građenja od 01. lipnja 2021. godine ovjeren kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4004/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6914/2022 zaključen između I. Tuženika i II. Tuženika ništetan.

15. Utvrđuje se da je Ugovor o osnivanju prava građenja od 01. lipnja 2021. godine ovjeren kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4004/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6912/2022 zaključen između I. Tuženika i

III. i IV. Tuženika ništetan.

16. Utvrđuje se da je Ugovor o osnivanju prava građenja od 01. lipnja 2021. godine ovjeren kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska dana 01. lipnja 2021. godine pod brojem Ov-4004/2021 i javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara dana 03. kolovoza 2022. godine pod brojem Ov-6915/2022 zaključen između I. Tuženika i

V. do VIII. Tuženika ništetan.

17. Nalaže se brisanje prava građenja upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa] temeljem ove presude.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II. -VIII. tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR sa zateznim kamatama počev od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentn a stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka u iznosu do 750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev II—VIII. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. prosinca 2023. navodi da su tužitelj i I. tuženik sklopili ugovor o poslovnoj suradnji 2. travnja 2020., kojim su regulirao svoje odnose realizacije sunčanih elektrana u Hrvatskoj, posebice u odnosu na projekte MVES 60, MVES 6, MVES 12, MVES 23 i MVES 35, koje se nalaze na području Općine Martinska Ves. Zadatak tužitelja je bio pronalaziti investitore. Zadatak tuženike je bio pronalaziti adekvatno zemljište, pregovarati s vlasnicima, izrađivati projektnu dokumentaciju te nadzor izgradnje sunčanih elektrana. Projekte se razvijao, pa se projektni zadatak precizirao. Sve troškove izrade projektne dokumentacije i pokretanja postupka plaćao je tužitelj. Tako je tužitelj platio Energovodu d.o.o. izradu studije izvodljivosti priključaka na prijenosnu mrežu, idejno rješenje i preliminarnu analizu za MVES priključne snage 139 MW te idejno rješenje priključnog dalekovoda za sunčanu elektranu, koja će se sastojati od četiri zasebne jedinice. Tužitelj je sklopio ugovor o osnivanja prava građenja na kč. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica] (sada k. č. br. [katastarska čestica]) 20. travnja 2021. s Općinom Martinska Ves, te je opunomoćio I. tuženika za sklapanje ugovora o osnivanju prava građenja na k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu 343, 348, i 349 k. o. [katastarska općina], odnosno za zastupanje i potpisivanje ugovora o pravu građenja i poslovima ishodovanja svih potrebnih dozvola u svrhu realizacije izgradnje prethodno opisanih sunčanih elektrana 10. svibnja 2021. Tužitelj je postupao s potpunim povjerenjem u I. tuženika, te nije provjeravao niti propitivao njegovo postupanje. Tužitelj je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je na k. č. br. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo II. tuženika, osnovano pravo građenja u zk. ul. [broj ZK uloška] na ime i korist I. tuženika, što ne odgovora dogovoru tužitelja i I. tuženika niti izdanoj punomoći, obzirom da je kao vlasnik prava građenja trebao biti upisan tužitelj. Takvim postupanjem I. tuženika onemogućuje se realizacija projekta kojeg je investitor tužitelj. Uvidom u zbirku isprava tužitelj je utvrdio da su za navedene nekretnine I. tuženik i II. tuženik zaključili ugovor o osnivanju prava građenja dana 1. lipnja 2021., te da je iste I. tuženik zaključio kao nositelj prava građenja, a ne kao punomoćnik tužitelja. Tužitelj je uvidom u zemljišne knjige utvrdio na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo III. i IV. tuženika upisano pravo građenja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i korist I. tuženika, što ne odgovora dogovoru tužitelja i I. tuženika, niti izdanoj punomoći, obzirom da je kao vlasnik prava građenja trebao biti upisan tužitelj. Takvim postupanjem I. tuženik onemogućuje realizaciju projekta kojeg je investitor tužitelj. Uvidom u zbirku isprava tužitelj je utvrdio da su za navedene nekretnine I. tuženik i III. i IV. tuženik zaključili ugovor o osnivanju prava građenja dana 1. lipnja 2021., te da je iste I. tuženik zaključio kao nositelj prava građenja, a ne kao punomoćnik tužitelja. Tužitelj je uvidom u zemljišne knjige utvrdio na k. č. br. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo V. do VIII. tuženika upisano pravo građenja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i korist I. tuženika, što ne odgovora dogovoru tužitelja i I. tuženika obzirom da je kao vlasnik prava građenja trebao biti upisan tužitelj. Takvim postupanjem I. tuženik onemogućuje realizaciju projekta kojeg je investitor tužitelj. Uvidom u zbirku isprava tužitelj je utvrdio da su za navedene nekretnine I. tuženik i V. do VIII. tuženici zaključili ugovor o osnivanju prava građenja 1. lipnja 2021., te da je iste I. tuženik zaključio kao nositelj prava građenja, a ne kao punomoćnik tužitelja. Tužitelj je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije upisano pravo građenja iako je I. tuženik tvrdio da je ugovor sklopljen i za tu nekretninu. Poziva se na čl. 309. i 313. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Objašnjava da su II. -VIII. tuženici prilikom zaključenja ugovora o osnivanju prava građenja morali biti upoznati s projektom za koji su sklopili ugovor. Naime, na svim dokumentima, koji se odnose na projekt, kao naručitelj, odnosno investitor naznačen je tužitelj. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi da je I. tuženik zaključio sve ugovore o osnivanju prava građenja od 1. lipnja 2021. i to s II. tuženikom, III. i IV. tuženikom, odnosno V. -VIII. tuženicima u svojstvu punomoćnika tužitelja. Ujedno tužitelj predlaže da sud naloži I. tuženiku te II. tuženiku, III. i IV. tuženicima, V. -VIII. tuženicima da trpe upis prava građenja na ime i u korist tužitelja.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je točno da su tužitelj i I. tuženik sklopili sporazum o poslovnoj suradnji od 2. travnja 2020. Ukazuje na punomoć od 10. svibnja 2021. te njen sadržaj u kojem stoji da je tužitelj opunomoćio I. tuženika da potpiše ugovor o pravu građenja na ime I. tuženika. Navodi da je I. tuženik raskinuo sporazum o poslovnoj suradnji od 2. travnja 2025. i to 17. svibnja 2021. zbog neispunjenja obveza tužitelja. Ujedno je tuženik sporazumno raskinuo sve ugovore o osnivanju prava građenja 2. siječnja 2024. s II. -VIII. tuženicima. Stoga predlaže odbiti tužbene zahtjeve, kao neosnovane.

3. II.-VIII. tuženici u odgovoru na tužbu navode da II.-VIII. tuženicima nije poznato jesu li tužitelj i I. tuženik sklopili ugovor o poslovnoj suradnji. Nisu im poznati detalji poslovnog odnosa između tužitelja i I. tuženika. Nije im poznato postojanje punomoći. Točno je da je I. tuženik s II.-VIII. tuženicima sklopio ugovore o osnivanju prava građenja. Svi ti ugovori sporazumno su raskinuti 2. siječnja 2024. Navodi da tužitelj nema pravni interes. Pravo građenja, koje je bilo upisano u zemljišnim knjigama u korist I. tuženika, je brisano. II.-VIII. tuženici nisu znali za postojanje punomoći, niti im je punomoć predočena. Ne spore da su imali saznanja o projektu izgradnje sunčanih elektrana. Ne spore da su znali da je tužitelj sklopio ugovor o osnivanju prava građenja s Općinom Martinska Ves. Ističu da tužitelj već više od tri godine, iako je imao sve uvjete za izgradnju sunčanih elektrana, do danas nije ishodio građevinsku dozvolu. U ugovorima o osnivanju prava građenja stoji da I. tuženik ne može bez suglasnosti II. -VIII. tuženika prenijeti pravo građenja na treću osobu. Tužitelj se nikada prije pokretanja ovog postupka nije obratio II. -VIII. tuženicima. Navodi da je tužitelj zabilježio spor na nekretninama u vlasništvu II.-VIII. tuženika. Stoga predlaže odbaciti tužbu, kao nedopuštenu, odnosno odbiti tužbene zahtjeve, kao neosnovane.

4. Umješač na strani tuženika podnio je podnesak 9. siječnja 2025. Objasnio je da je o postupku obaviješten od strane tuženika. Naveo je da je spor zabilježen na nekretninama na kojima umješač ima osnovana prava građenja. Predložio je da mu se odobri miješanje na strani tuženika u ovom postupku.

5. Raspravnim rješenjem od 2. lipnja 2025. sud je dopustio miješanje umješača na strani tuženika. Tako je sud odlučio jer umješač na strani tuženika ima pravni interes da tuženici uspiju u ovom sporu. Ovo stoga jer umješač na strani tuženika ima upisano pravo građenja na nekretninama na kojima tužitelj želi upisati pravo o osnivanja prava građenja u korist tužitelja (listovi 361. – 367. spisa).

6. Tijekom postupka sud je pročitao sporazum o poslovnoj suradnji (list 7. spisa), studio izvodljivosti priključenja na prijenosnu mrežu (listovi 8. – 56. spisa), idejno rješenje i preliminarna analiza mogućnosti priključenja SE MVES (listovi 57. – 108. spisa, idejno rješenje priključnog dalekovoda (listovi 109. – 140. spisa), izvatke iz zemljišnih knjiga (listovi 141. – 143., 145. – 155. spisa), punomoć od 10. svibnja 2021. (list 144. spisa), ugovore o osnivanju prava građenja (listovi 156. – 181. spisa), sporazume o raskidu ugovora o osnivanju prava građenja (listovi 224. – 234. spisa), saslušao prokuristu 1.tuženika IR (listovi 481. – 491. spisa) i V .tuženika GR (listovi 491. – 495. spisa).

7. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu Visokog trgovačkog sud RH, posl. br. Pž-1769/2023- 2 od 7. lipnja 2023. (listovi 333. – 337. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br.Rev-2836/1990-2 od 27. ožujka 1991. (listovi 338. i 339. spisa) i presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž-834/2022-3 od 14. rujna 2023.

(listovi 340. – 344. spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 14. studenog 2025. (list 496. spisa) sud je odbio daljnje, predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Tako sud nije pribavljao i vršio uvidu u upravni spis koji se vodi pred Sisačko-moslavačkom županijskom, pod br. 350-02/21-03/03, ur.br. 378- 22-65. Tužitelj nije objasnio zašto stavlja navedeni dokazni prijedlog. Navedeni dokazni prijedlog nije od utjecaja na meritum spora u ovom konkretnom postupku. Sud nije pribavljao i vršio uvid ni u spis Ministarstva gospodarstva klasa: UP/I-391- 01/24-01/70, ur.br. 517-07-2-2-24-1 u kojem je ishođena suglasnost na prvu fazu projekta sunčanih elektrana. I taj dokazni prijedlog nije od utjecaja na sam meritum spora. Sud nije pribavljao rodne listove iz kojih bi mogao utvrditi rodnu povezanost tuženika jer II. do VIII. tuženici nisu osporavali da su V. do VIII. tuženici članovi jedne obitelji (list 303. spisa). Sud nije provodio očevid jer se taj dokazni prijedlog koriti radi toga da sud neposredno utvrdi činjenice, a u ovom postupku na terenu sud nije imao što od odlučnih činjenica radi rješavanja ove pravne stvari utvrđivati. Nije provođeno građevinsko, geodetsko i energetsko vještačenje. Navedeno stoga jer je odlučne činjenice za ovaj konkretni spor ne bi ni mogle utvrditi vještačenjima, već ispravama koje prileže spisu, saslušanjem svjedoka i saslušanjem stranaka. Uz navedeno, geodetsko vještačenje nije bilo potrebno jer nije sporan identitet nekretnina. Nisu vršeni građevinski radovi pa nije jasno zašto bi se provodilo građevinsko vještačenje i što bi se njime trebalo utvrditi dok navedeno tužitelj do zaključenja prethodnog postupka ne obrazlaže. Jednako se odnosi i na energetsko vještačenje. Sud je pokušao saslušati svjedoka CR. Sud je tako postupio, iako tužitelj nije u postupku, nije naveo koje to odlučne činjenice svjedok zna i/ili bi mogao znati, odnosno kakvih saznanja i o čemu točno bi trebao posvjedočiti, odnosno na koju okolnost je predložen svjedok CR. Ujedno sud je pokušao saslušati zakonskog zastupnika tužitelja HR. Radi saslušanja svjedoka CR i zakonskog zastupnika tužitelja zakazivano je više glavnih rasprava koje su odgađane jer i/ili svjedok i/ili zakonski zastupnik tužitelja nije pristupio glavnoj raspravi. (Tako je zakazana glavna rasprava radi saslušanja svjedoka CR za 14. siječnja 2025. Sud nije uspio pozvati svjedoka na navedenu adresu zbog čega je pozivao tužitelja rješenjem od 14. prosinca 2024. da dostavi točnu adresu svjedoka CR. Tužitelj je adresu dostavio u podnesku od 7. siječnja 2025. Zbog ekonomičnosti, sud je odgodio ročišta zakazano za 14. siječnja 2025. Sud je ponovno zakazao glavnu raspravu radi saslušanja svjedoka CR za 19. ožujka 2025. Svjedok CR je poziv za navedenu glavnu raspravu uredno primio 14. veljače 2025. U e-mailu od 18. ožujka 2025. svjedok CR se obratio sudu na njemačkom jeziku. Podneskom od 18. ožujka 2025. tužitelj i punomoćnica tužitelja predložili su odgodu ročišta zakazano za 19. ožujka 2025. jer su uvidom u sustav e-komunikacije utvrdili da je odgodu zatražio svjedok CR. Stoga je sud riješio da se ročište 19. ožujka 2025. neće održati radi ekonomičnosti postupak. Glavna rasprava radi saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja zakazana je za 21. siječnja 2025., a koja je odgođena zbog prijedloga tužitelja i punomoćnice tužitelja za 28. siječnja 2025. Tužitelj i punomoćnica tužitelja stavili su prijedlog za odgodu ročišta u podnesku od 27. siječnja 2025. navodeći da je zakonski zastupnik tužitelja lošeg zdravstvenog stanja. Uz taj podnesak nije dostavljena zdravstvena dokumentacije zakonskog zastupnika tužitelja. Tužitelj je zdravstvenu dokumentaciju dostavio uz podnesak od 4. veljače 2025. na njemačkom jeziku. Sud je ponovno prezakazao glavnu raspravu radi saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja za 24. ožujka 2025. Tužitelj i punomoćnica tužitelja su ponovno 21. ožujka 2025. zatražili odgodu zbog lošeg zdravstvenog stanja zakonskog zastupnika tužitelja uslijed prometne nezgode koju je imao 11. veljače 2025. Uz taj podnesak dostavljena je medicinska dokumentacija. Stoga je sud riješio da se ročište 24. ožujka 2025. neće održati dok je glavnu raspravu radi saslušanja svjedoka CR zakazao za 2. lipnja 2025., a glavnu raspravu radi saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja za 4. lipnja 2025. Tužitelj je potvrdu o zdravstvenom stanju zakonskog zastupnika tužitelja na hrvatskom jeziku dostavio uz podnesak od 28. ožujka 2025. Glavna rasprava 2. lipnja 2025. je održana ali na nju nije pristupio svjedok CR za kojega u trenutku održavanja glavne rasprave nije bila uredna dostava. Stoga je sud zakazano i ponovno glavnu raspravu radi saslušanja svjedoka CR za 9. listopada 2025., a radi saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja za 10. listopada 2025. Poziv svjedoku za navedenu glavnu raspravu išao je poštom uz povratnicu i putem e-maila. 7. listopada 2025. sudu se obratio zakonsku zastupnik tužitelja HR navodeći da je teškog zdravstvenog stanja. Uz mail dostavio je medicinsku dokumentaciju na njemačkom jeziku. Zbog navedenog, sud je i ponovno prezakazao glavnu raspravu radi saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja za 14. studenoga 2025. 8. listopada 2025. sudu se obratio svjedok CR na njemačkom jeziku. Zbog maila svjedoka CR u kojem je obavijestio da nije u mogućnosti pristupiti na ročište zbog bolesti, sud je prezakazao i glavnu raspravu radi saslušanja svjedoka CR na 14. studenoga 2025. Podneskom od 31. listopada 2025. tužitelj je obavijestio sud da su stranke suglasne da se upute u postupak mirenja. Taj podnesak tužitelja potpisan je samo od strane punomoćnice tužitelja. Navedeni podnesak nisu potpisali drugi tuženici. Odgovor na podnesak od 31. listopada 2025. stavio je I. tuženik u podnesku od 11. studenoga 2025. navodeći da se postupku mirenja protivi. 13. studenoga 2025., dan prije održavanja ročišta, sudu se obratio zakonski zastupnik tužitelja, na hrvatskom jeziku, te obavijestio sud da nije u mogućnosti doći na ročište zbog zdravstvenog stanja. Taj dan sudu je pozvao dva e-maila. Sud je održao ročište 14. studenoga 2025. Tijekom ročišta sud je više puta kontaktirao zakonski zastupnik tužitelja pokušavajući razgovara sa sutkinjinom na hrvatskom jeziku, što je razvidno iz raspravnog zapisnika.)

9. Dakle, sud je pokušao saslušati i svjedoka CR i zakonskog zastupnika tužitelja ali bez uspjeha. Sud mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP).

10. Međutim, u konačnici je sud riješio da neće dalje provoditi dokaze te da odbija sve daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovdje valja navesti da tužitelj nigdje tijekom postupka nije naveo koje su to okolnosti na koje bi trebalo saslušati svjedoka CR. Istovremeno uvidom u isprave u spisu te saslušanjem prokuriste I. tuženika i V. tuženika sud nije mogao zaključiti da je u ičemu oko merituma spora na neki način sudjelovao svjedok CR. Stoga saslušanje svjedoka CR nije važan dokaz za odlučivanje u konkretnom predmetu. Također, sud je u konačnici odlučio ne saslušati zakonskog zastupnika tužitelja. Ovo stoga jer ga je više puta zvao ali je zakonski zastupnik tužitelja svaki puta tražio odgodu zbog zdravstvenog stanja, a prvenstvenog stoga što svjedočenje zakonskog zastupnika tužitelja ne može reći ništa o odlučnim činjenicama sklapanja ugovora o pravu građenja između I. tuženika, s jedne strane te II. – VIII. tuženika, s druge strane. Sud je iz provedenog dokaza, odnosno uvidom u isprave u spisu te saslušanjem prokuriste I. tuženika i V. tuženika utvrdio da prilikom pregovora i prilikom samog sklapanja ugovora o građenju između I. tuženika s II. – VIII. tuženicima nije sudjelovao zakonski zastupnik tužitelja. Tužitelj u postupku ne tvrdi da je sudjelovao u prethodno navedenim pregovorima i prilikom sklapanja ugovora o osnivanju prava građenja između I. s II. – VIII. tuženicima. Stog je odlučnu činjenicu tko je s II. – VIII. tuženicima sklopio ugovore o pravu građenja, odnosno u kakvoj je ulozi bio I. tuženik, je li nastupao kao I. tuženik i/ili kao opunomoćenik tužitelja sud mogao jedino utvrditi, kao što i jest učinio, uvidom u isprave u spisu, odnosno u sam sadržaj ugovora o osnivanju prava građenja, te saslušanjem prokuriste I. tuženika i V. tuženika. Saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja relevantno je jedino za odnos tužitelja s I. tuženikom ali u odnosu na prema nekom drugačijem tužbenom zahtjevu, odnosno prema nekom drugačijem predmetu spora, npr. tužbenom zahtjevu postavljenom samo prema I. tuženiku radi naknade štete. Slijedom iznesenog, sud ponavlja da nije bilo bitno za odlučivanje o meritumu spora, u odnosu na postavljen tužbeni zahtjev, saslušati svjedoka CR i zakonskog zastupnika tužitelja. Uz sve prethodno navedeno, valja navesti da je sud rješenjem od 21. prosinca 2023. naložio strankama priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka ili stranaka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika uz uputu da će se eventualno saslušanje svesti na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz iskaza. Iako je sud tako naložio strankama, do zaključenja prethodnog postupka, pa i do zaključenja glavne rasprave, tužitelj nije dostavio ovjerenu pisanu izjavu svjedoka CR, pa čak ni ovjerenu pisanu izjavu zakonskog zastupnika tužitelja.

11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi neosnovani.

12. Predmet ovog spora su prvotno postavljeni tužbeni zahtjevi na utvrđenje da je I. tuženik zaključio ugovore o osnivanju prava građenja od 1. lipnja 2021. s II. tuženikom, III. i IV. tuženicima te V. -VIII. tuženicima u svojstvu punomoćnika tužitelja te je time tužitelj nositelj prava građenja osnovanih na kč. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je pravo građenja upisano u zk. ul. [broj ZK uloška]., kč. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je pravo građenja upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] te kč. br. [katastarska čestica], upisano u 365. k. o. [katastarska općina] Ves Lijeva, koje je pravo građenja upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Ujedno je predmet spora i zahtjev tužitelja da sud naloži tuženicima da trpe upis prava građenja na predmetnim nekretninama u korist tužitelja. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje da je nastao pravni odnos iz ugovora o osnivanju prava građenja od 1. lipnja 2021. u kojem je I. tuženik nastupao kao punomoćnik tužitelja, kao i da se utvrdi da je tužitelj stekao pravni odnos za upis prava građenja na svim prethodno navedenim nekretninama. Treći po redu postavljeni tužbeni zahtjev je zahtjev za utvrđenje ništetnima svih ugovora o osnivanju prava građenja koji su sklopljeni između I. tuženika s II. tuženikom, III. i IV. tuženicima te V. -VIII. tuženicima.

13. Između tužitelj i I. tuženika nije sporno da su tužitelj i I. tuženik sklopili ugovor o poslovnoj suradnji 2. travnja 2020. (list 7. spisa). Između tužitelja i I. tuženika nije sporno da je tužitelj u tom ugovoru nastupao kao investitor, a obveza I. tuženika bila je pronalaziti adekvatno zemljište, pregovarati s vlasnicima, izrađivati projektnu dokumentaciju i nadzor izgradnje sunčanih elektrana. Između tužitelja i I. tuženika nije sporno da je tužitelj, kao investitor, platio studiju izvodljivosti, idejna rješenja i preliminarnu analizu.

14. Između tužitelja i tuženika nije sporno da je tužitelj s Općinom Martinska Ves sklopio ugovor o osnivanju prava građenja 20. travnja 2021. Između stranaka nije sporno da i nakon tri godine, pošto su stečeni uvjeti za izgradnju sunčanih elektrana, nije ishođenja građevinska dozvola.

15. Između stranaka nije sporno da su nekretnine iz ovoga predmeta u vlasništvu II.-VIII. tuženika. Nije sporno da je I. tuženik s II., odnosno III. i IV., odnosno V. -VIII. tuženicima sklopio ugovore o osnivanju prava građenja u korist I. tuženika od 1. lipnja 2021. (listovi 156. - 164. spisa – ugovor o osnivanju prava građenja između I. tuženika s III. tuženikom RR i IV. tuženicom ĆR - listovi 165. – 172. spisa, ugovor o osnivanju prava građenja između I. tuženika s II. tuženikom VR, listovi 173. – 181. spisa, ugovor o osnivanju prava građenja između I. tuženika s V. -VIII. tuženicima GR, ČR, AR i ŠR).

16. Međutim, između stranaka je sporno u kojem je svojstvu nastupao I. tuženik kada je pregovarao i kada je sklapao ugovore o osnivanju prava građenja s II., III. i IV. te V.-VIII. tuženicima. Konkretno sporno je je li I. tuženik s II. -VIII. tuženicima pregovarao i u konačnici sklopio ugovore o osnivanju prava građenja u svoje ime i za svoj račun odnosno je li u tim pregovorima i prilikom sklapanja ugovora nastupao kao punomoćnik tužitelja. Sporno je jesu li II. -VIII. tuženici znali za poslovni odnos, ovlaštenja i punomoći između tužitelja i tuženika. Sporno je jesu li II. -VIII. tuženici znali da je naručitelj i investitor projekta sunčanih elektrana u Općini Martinska Ves tužitelj.

17. Kao što je već obrazloženo, između tužitelja i I. tuženika nije sporno da su sklopili sporazum o poslovnoj suradnji od 2. travnja 2020. (list 7. spisa). U sporazumu stoji da nadopunjuje sporazum od 12. srpnja 2017. i definirana poslovnu suradnju realizacije sunčanih elektrana u Hrvatskoj, a da su postojeći projekti u općini [adresa]. Sporazumom su tužitelj i I. tuženik ugovorili da tužitelj traži investitora ili investitore, da I. tuženik pronalazi adekvatno zemljište, pregovara s vlasnicima, obavlja pripremne radnje, izrađuje projektnu dokumentaciju te obavlja nadzor građenja. Sporazumom je ugovore između tužitelja i I. tuženika da mogu pisano prenijeti svoja prava i obveze iz ugovora na bilo koje fizičke ili pravne osobe uz obavijest drugog potpisnika sporazuma. Sporazumom je ugovoreno da stranke imaju pravo na jednostrani raskid ugovora ako jedna od stranaka ne ispunjava uredno ugovorne obveze. U sporazumu nigdje ne stoji u čije će se ime, odnosno u čiju korist, odnosno tko će biti nositelj prava građenja koja će se buduće sklapati.

18. Uvidom u punomoć od 10. svibnja 2021. (list 144. spisa) vidljivo je da je tužitelj opunomoćio I. tuženika za zastupanje u sklapanju i potpisivanje ugovora o pravu građenja na ime I. tuženika i u poslovima ishodovanja svih potrebnih dozvola kod državnih tijela za granju sunčanih elektrana u [adresa]. Punomoć je potpisana i ovjerena pečatom tužitelja. Na punomoći prileži i ovjera javnog bilježnika u Republici Austriji ali navedenu ovjeru sud nije koristio jer nije napisana, a ni prevedena na hrvatski jezik, kao službeni jezik suda.

19. Stoga iz punomoći proizlazi upravo to da je I. tuženik trebao sklopiti ugovor o osnivanju prava građenja s II. -VIII. tuženicima u svoje ime i za svoj račun. Potpis i pečat tužitelja na punomoći, tužitelj tijekom postupka ne osporava (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a), kao što ne osporava ni postojanje punomoći. Tužitelj osporava samo značenje i tumačenje punomoći iz svibnja 2021. Strankama valja navesti da su u obvezno-pravni odnos poslovne suradnje oko realizacije sunčanih elektrana na području [adresa] ušli kao trgovačka društva. Stoga su i tužitelj i I. tuženik u takvom obveznom odnosu trebali postupati s povećanjem pažnjom, odnosno s većim stupnjem pažnje koja se u pravom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa, konkretno s pažnjom dobrog gospodarstvenika (st. 10. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO).

20. Uvidom u ugovore o osnivanju prava građenja od 1. lipnja 2021. proizlazi da je I. tuženik, kao nositelj prava građenja, jednake ugovore za osnivanje prava građenja sklopio s II. tuženikom VR (listovi 250. – 256. spisa), s III. tuženikom RR i IV. tuženicom ĆR (listovi 257. – 263. spisa) te s V.-VIII. tuženicima GR, ČR, AR i ŠR i to u odnosu na nekretnine koje svaki od pojedinih II. -VIII. tuženika imaju u svojem vlasništvu. Iz ugovora proizlazi da je jedna od ugovornih strana u svakom od tri ugovora o osnivanju prava građenja I. tuženik. I. tuženik je naveden kao nositelj prava građenja. Nije navedeno da I. tuženik nastupa u nečije ime i/ili za nečiji račun. Nije navedeno da I. tuženik nastupa po nečijoj uputi i/ili po nečijoj punomoći, dapače, jasno je i nedvosmisleno navedeno da I. tuženik nastupa upravo u svoje ime i za svoj račun te je zastupan po svom zakonskom zastupniku u vrijeme sklapanja ugovora IR.

21. Dapače, sva tri ugovora o osnivanu prava građenja sadrže jednaku odredbu u čl. 4. st. 3. ugovora da I. tuženik, kao nositelj prava građenja, ne može prenijeti pravo građenja na drugu osobu bez suglasnosti vlasnika zemljišta. U slučaju prijenosa prava građenja na drugu osobu, nositelj prava građenja je dužan pisano obavijesti vlasnika zemljišta. Vlasnik zemljišta će s novim nositeljem prav građenja sklopiti novi ugovor o pravu građenja, pod istim uvjetima za vlasnika zemljišta. Stari nositelj prav građenja će isto potpisati taj ugovor u znak prihvaćanja prijenosa prava građenja.

22. Valja navesti da nitko od stranaka u ovom postupku ne tvrdi da je došlo do prijenosa prava građenja s I. tuženika na tužitelja.

23. Iz sporazuma o raskidu ugovora o osnivanju prava građenja, sklopljenog između I. tuženika, kao nositelja prava građenja, s II. tuženikom VR, kao vlasnikom zemljišta proizlazi da su stranke tog ugovora utvrdile da jesu zaključile ugovor o zasnivanju prava građenja 1. lipnja 2021. ali da ga suglasno i sporazumno raskidaju te da tim sporazumom prestaju sva prava i obveze iz ugovora dok nijedna od ugovornih strana nema nikakvih daljnjih potraživanja prema drugoj ugovornoj strani. Sporazum je potpisan po obje strne te ovjeren pečatom I. tuženika. Potpisi obje strane ovjereni su pred javnim bilježnikom (listovi 230. – 231. spisa).

24. Jednak dogovor postignut je i sporazumom o raskidu između I. tuženika s III. tuženikom RR i IV. tuženicom ĆR. I tu su potpisi stranaka ovjereni pred javnim bilježnikom (listovi 232. i 233. spisa).

25. Jednak dogovor postignut je i između I. tuženika s V. -VIII. tuženicima GR, ČR, AR i ŠR. I na tom sporazumom su potpisi ovjereni pred javnim bilježnikom (listovi 224. – 226. spisa).

26. Iz e-mail korespondencije od 17. svibnja 2021., poslanog od strane I. tuženika tužitelju proizlazi da se I. tuženik obraća tužitelju te navodi da, kao što je telefonom najavio, raskida sporazum iz travnja 2020. zbog neispunjenja obveza prema I. tuženiku. Objašnjava da je I. tuženik pronašao zemljište za gradnju sunčane elektrane u općini [adresa] i odradio sve poslove oko prijave na natječaj i sastanke s načelnikom. Ukazuje da je tužitelj natječaj dobio, da je potpisan ugovor o najmu, a da tužitelj posao ne želi platiti niti regulirati dodatke ugovoru. Poziva se na pisane dokaze. Stoga zbog neispunjenja, jednostrano raskida ugovor. Obrazlaže da više ne radi na pronalaženju zemljišta za gradnju sunčanih elektrana u Hrvatskoj, a da će svoje potraživanje prema tužitelju naplatiti sudskim putem (list 234. spisa).

27. Iz navedenog e-maila od 17. svibnja 2021. ne proizlazi da je I. tuženik naveo da je njegova obveza o sporazumu o poslovnoj suradnji iz travnja 2020. i/ili punomoći bila sklopiti ugovore o osnivanju prava građenja u ime i za račun tužitelja. Ne proizlazi da je I. tuženik sklopio ugovor o osnivanju prava građenja u ime i za račun tužitelja. Dapače, iz e-maila proizlaze druge obveze, odnosno poslovi koje je odradio I. tuženik vezano uz njihov poslovni dogovor iz travnja 2020., pa tako pronalazak zemljišta, prijava na natječaj, sastanci s načelnikom te potpisivanje govora o najmu.

28. Na glavnoj raspravi 14. studenoga 2025. sud je saslušao prokuristu I. tuženika (listovi 481. – 491. spisa) koji je naveo da je bio direktor I. tuženika 2020. zbog čega je upravo on pregovarao i sklopio ugovor o poslovnoj suradnji. Pregovore i dogovore vršio je sa zz tužitelja HR. Uz njih tada nikoga nije bilo osim što je došao vozač zz tužitelja ĐR i sjedio s njima u kafiću. Nije bio prisutan CR. Nikada nije upoznao CR. Zadatak I. tuženika u poslovnoj suradnji između tužitelja i I. tuženika bio je tražiti lokacije za sunčan elektrane, a tužitelj je trebao platiti njegov rad za pronalaženje lokacija, pripremu natječaja te sve komunikacije s Općinom Martinska Ves i druge radove. Tužitelj to nije platio. Zbog toga je došlo do dogovora da ugovori o pravu građenja idu na ime I. tuženika. On je tražio da se to napiše na papir i tako je i napisano te je potpis zz tužitelja ovjeren pred javnim bilježnikom u Austriji. Ponovio je da je dogovor između tužitelja i I. tuženika bio da ugovori o osnivanju prava građenja s II.-VIII. tuženicima idu na I. tuženika. 2020. je raskinut sporazum o poslovnoj suradnji. Raskinuti su ugovori o osnivanju prava građenja. HR je pričao hrvatski jezik. Vozač ĐR nije pričao hrvatski jezik, samo njemački. Sporazum o poslovnoj suradnji sastavio je I. tuženik, a prije potpisa slan je mailom zz-u tužitelja te je usuglašen između tužitelja i I. tuženika. Punomoć je dogovorno sastavljanja ali ju je on pisao sam. Punomoć je poslana zz-u tužitelja putem mail-a. Zz tužitelja ju je potpisao i potpis ovjerio pred javnim bilježnikom. Ponavlja da je dogovor između tužitelja i I. tuženika bio da se ugovori o osnivanju prava građenja sklope između I. tuženika s II. -VIII. tuženicima. Takav dogovor između tužitelja i I. tuženika dogodio se nakon što je proveden natječaj i nakon što je sklopljen ugovor s Općinom Martinska Ves i tužiteljem. Dogovor o tome da se ugovori o osnivanju prava građenja pišu na ime I. tuženika postignut je putem telefona. Nije sastavljen napismeno jer do takvog dogovora nije ni trebalo doći da je tužitelj poštivao svoje ugovorne obveze. Naveo je da je I. tuženik ispunio svoje ugovorne obveze. Svrha punomoći je bila da se legalizira dogovor i da I. tuženik sklopi ugovore o osnivanju prava građenja s II.-VIII. tuženicima. Prvo je bio dogovor da se ugovori o pravu građenja pišu na tužitelja, a zatim je između tužitelja i I. tuženika postignut dogovor da se ugovori o osnivanju prava građenja pišu na I. tuženika.

29. Sud je prihvatio iskaz prokuriste I. tuženika jer je iskazivao uvjerljivo, životno, a posebice stoga što je iskazivao sukladno ispravama u spisu te saslušanom V. tuženiku. Prokurist I. tuženika objasnio je slijed međusobnih dogovora između tužitelja i I. tuženika, razlog zašto je postoji aneks sporazumu o poslovnoj suradnji, odnosno razlog zašto postoji kasnija punomoć kojom se ovlašćuje I. tuženik da ugovore o osnivanju prava građenja s II. -VIII. tuženicima piše na ime I. tuženika.

30. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao V. tuženika GR (listovi 491. – 495. spisa) koji je rekao da je sklopio ugovor o građenju s I. tuženikom. Ugovor o osnivanju prava građenja nije sklopio s nikim drugim. Nije imao razloga sumnjati da sklapa ugovor s nekim drugim, osim s I. tuženikom. Ugovori su raskinuti. Raskinuti su jer nije poduzeto ništa tri godine. Jednako i u odnosu na sve druge tuženike. To zna jer su dva od tuženika njegova braća i to SR i OR te šogorica AR. Sa svima njima je u dobrim odnosima i u dobroj komunikaciji. Obnašao je dužnost u Općini Martinska Ves od 2013. – 2021. U kontakt s I. tuženikom došao je jer je držao predavanja i prezentaciju. I. tuženik nije nigdje spominjao tužitelja. Za tužitelja je prvi put čuo nakon završenog natječaja, odnosno nakon potpisanog ugovora između tužitelja i Općine Martinska Ves.

31. Sud je prihvatio i iskaz V. tuženika GR jer je iskazivao uvjerljivo, životno, logično te sukladno ispravama i iskazu prokuriste I. tuženika.

32. Prema odredbi iz čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

33. Ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da su tužitelj i I. tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju ugovora o poslovnoj suradnji od 2. travnja 2020. Sud je utvrdio da je u tom poslovnom odnosu tužitelj nastupao kao investitor, dok je I. tuženik trebao pronalaziti zemljište, pregovarati s vlasnicima, izrađivati projektnu dokumentaciju i vršiti nadzor sunčanih elektrana.

34. Na glavnoj raspravi 14. studenoga 2025., nakon zaključenja prethodno postupka, tužitelj je osporio raskid ugovora o poslovnoj suradnji iz travnja 2020. Naveo je da rok nije bio bitan sastojak ugovora. Takve navode sud nije uzeo u obzir jer su stavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, sve primjenom odredbe iz čl. 299. st. 3. ZPP-a. Čak i u slučaju da je sud uzeo u obzir navode tužitelja o rok kao bitnom sastojku ugovora o poslovnoj suradnji iz travnja 2020., odnosno sadržajno o pravnoj nevaljanosti jednostranog raskida ugovora o poslovnoj suradnji zbog neispunjenja, to navedeno i dalje ne bi bilo od utjecaja na meritum spora. Ovo stoga jer se ovaj dio navoda tiče obveznog odnosa između tužitelja i I. tuženika te nije od utjecaja na tužbene zahtjeve u konkretnom postupku.

35. Nadalje, valja navesti da je jedino bitno pitanje cijelog spora odlučna činjenica tko je, kao nositelj prava građenja, sklopio ugovore o osnivanju prava građenja s II. - VIII. tuženicima, odnosno kako je te u čije je ime i za čiji račun nastupao I. tuženik prilikom pregovora i sklapanja ugovora o osnivanju prava građenja s II. -VIII. tuženicima.

36. Ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a posebice uvidom u ugovore o osnivanju prava građenja, sporazume o raskidu navedenih ugovora, ugovor o poslovnoj suradnji, punomoć te saslušanjem prokuriste I. tuženika i V. tuženika, sud je utvrdio da je ugovore o osnivanju prava građenja I. tuženik sklopio s II. -VIII. tuženicima pritom nastupajući u svoje ime i za svoj račun, a ne kao opunomoćenik tužitelja, suprotno nedokazanim osporavanjima tužitelja.

37. Takav zaključak sud je izveo posebice iz samog ugovora o poslovnoj suradnji, sklopljenog između tužitelja i I. tuženika od 2. travnja 2020., iz kojeg proizlazi koje su obveze tužitelja, a koje su obveze tuženika, dok nigdje u ugovoru ne stoji na koga će se pisati, odnosno u čiju korist će se ugovarati prava građenja tj. tko će biti nositelj eventualno budućih sklopljenih ugovora o osnivanju prava građenja.

38. Dapače, a suprotno nedostatku odredbe iz sporazuma o poslovnoj suradnji iz travnja 2020., u punomoći kojom tužitelj opunomoćuje I. tuženika izričito stoji da je dogovor između tužitelja i I. tuženika da se ugovori o osnivanju prava građenja pišu u korist I. tuženika, kao nositelja prava građenja.

39. Pritom su obje strane u poslovnom odnosu nastupale i/ili bile dužne nastupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika iz čl. 10. st. 1. ZOO-a.

40. Do istog zaključka sud je došao i saslušanjem prokuriste I. tuženika, a koji je u vrijeme pregovara i sklapanja govora o osnivanju prava građenja bio zakonski zastupnik I. tuženika te je upravo on sam pregovarao i sklapao ugovore o osnivanju prava građenja u ime i za račun I. tuženika. Stoga o navedenoj odlučnoj činjenici ima neposredna saznanja.

41. Do jednakog zaključka sud je došao i saslušanjem V. tuženika, kao stranke, koji je naveo da je ugovor o pravu građenja sklopio samo s I. tuženikom, dok za tužitelja u tom odnosu nije uopće znao.

42. Nadalje, sud je utvrdio da su sva tri ugovora o osnivanju prava građenja, koji su sklopljeni između I. s II.-VIII. tuženicima, u konačnici sporazumno raskinuti.

43. Tužitelju valja navesti da da čak i u slučaju da su II. -VIII. tuženici znati da je tužitelj investitor, to ne bi utjecalo na drugačiju odluku suda, jer je odlučno tko je i u čije ima sklopio ugovore o građenju, što je u ovom pravnoj stvari utvrđeno na izvjesnoj razini.

44. Stoga i iz tog razloga, a kako su ugovori o osnivanju prava građenja raskinuti te kako je pravo građenja, upisano u zemljišnim knjigama na nekretninama II.-VIII. tuženika, brisano, to ni u kojem slučaju ne može biti osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je I. tuženik u sklapanju tih ugovora nastupao kao opunomoćenik tužitelja dok su, također, neosnovani tužbeni zahtjevi na trpljenje upisa prava građenja u korist tužitelja po ugovorima sklopljenim između I. s II. -VIII. tuženika jer ti ugovori više nisu na snazi, a pravo građenja je u zemljišnim knjigama brisano.

45. Neosnovani su i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi na nastanak pravnih odnosa u kojem je I. tuženik nastupao u svojstvu punomoćnika tužitelja, kao i da je stečen pravni odnos na upis prava građenja na ime tužitelja. Ovo stoga iz svih prethodno navedenih razloga, a posebice stoga jer je na nekretninama II. -VIII. tuženika upisano sasvim novo pravo građenja i to u korist umješača na strani tuženika, što tužitelj ne osporava.

46. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

47. Valja navesti da tužitelj nigdje tijekom postupka ne navodi razloge po kojima traži utvrđenje ništetnosti ugovora o osnivanju prava građenja, sklopljenih između I. s II.-VIII. tuženicima te s time u vezi nalaganje brisanja prava građenja.

48. Sud nije našao da su ugovori o osnivanju prava građenja, sklopljeni između I. s II.-VIII. tuženicima protivni Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva.

49. U odnosu na brisanje prava građenja valja navesti da je navedeno već ispunjeno te je upisano pravo građenja u korist I. tuženika već brisano.

50. Stoga je valjalo kao neosnovane odbiti i treće po redu postavljene tužbene zahtjeve.

51. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

52. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

53. Tužitelj je u tužbi naznačio vps u iznosu od 10.000,00 EUR. II. -VIII. tuženici prigovarali su prenisko označenom vps-u. II.-VIII. tuženici predložili su da sud odredbi vps 100.000,00 EUR. Sud smatra da je primjerena vrijednost predmeta spora u ovom predmetu 10.000,00 EUR jer je većina tužbenih zahtjeva postavljena na utvrđenje. Stoga je sud odredio vps u iznosu od 10.000,00 EUR na temelju čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a.

54. Nadalje, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo je I. tuženiku priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tafire, sastava podnesaka od 28. listopada 2024., 16. prosinca 2024. i 12. studenoga 2025., za svaki iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 15. listopada 2024., 2. lipnja 2025. i 14. studenoga 2025., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV(25 %). Stoga je I. tuženiku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.750,00 EUR, a zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

55. II.-VIII. tuženicima je valjalo priznati trošak sastava odgovara na tužbu u iznosu od 300,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastava podneska od 9. prosinca 2024. u iznosu od 300,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćnici, na ročištima 15. listopada 2024., 2. lipnja 2025. i 14. studenoga 2025., za svako iznos od 300,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Jedna radnja II.-VIII. tuženicima priznata je u iznosu od 300,00 EUR na temelju Tbr. 40. t. 1. Tarife, odnosno uvećana za 50 %. Stoga je II. -VIII. tuženicima valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR. Na troškove su suđene zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

56. Umješaču na strani tuženika valjalo je priznati trošak sastava podneska od 9. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife te troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 2. lipnja 2025. i 14. studenoga 2025., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Stoga je umješaču na strani tuženika valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke.

57. S obzirom na to da II. -VIII. tuženici nisu pristupili na objavu, to je taj dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka valjalo obiti zbog čega je odlučeno kao u t. V. Izreke.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 146,45 EUR

2. I. tuženiku, po pun.

3. II. – VIII. tuženicima, po pun.

4. umješaču na strani tuženika, po pun.

5. kal. 30 dana