Poslovni broj: Pn-11/2017-118

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika 1. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Slavici Čupić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku FV, radi naknade štete, utvrđenja i činidbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 29. listopada 2025., u nazočnosti parničnih stranaka osobno i s punomoćnicima, na ročištu za objavu presude, 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku BV, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da, u roku od 15 dana, na ime ukupne imovinske štete, isplati tužiteljima VV, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OV, rođenoj V, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.554,82 eura, od kojeg iznosa:

-iznos od 2.904,82 eura, na ime građevinskih radova,

-iznos od 150,00 eura, na ime uređenja i prilagodbe vodovodnih instalacija,

-iznos od 2.500,00 eura na ime izrade elektroinstalacija i opreme, sve uz zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude (19. prosinca 2025.), pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za više traženu naknadu imovinske štete od dosuđene i to za :

-iznos od 31.288,12 eura / 235.740,36 kn, koji iznos uključuje PDV od 25%, na ime izrade, dobave i montaže ugostiteljske opreme,

-iznos od 726,21 eura na ime građevinskih radova, što predstavlja zatraženi PDV od 25% na iznos od 2.904,82 eura dosuđene naknade

- iznos od 443,75 eura na ime uređenja i prilagodbe vodovodnih instalacija, što predstavlja razliku od 325,00 eura zahtijevane (475,00 eura bez PDV-a) i dosuđene naknade (150,00 eura bez PDV-a) te iznos PDV-a od 25% na 475,00 eura (118,75 eura)

- iznos od 1.375,00 na ime izrade elektroinstalacija i opreme, što predstavlja razliku od 600,00 eura između zahtijevane naknade (3.100,00 eura bez PDV-a) i dosuđene (2.500,00 eura) te iznos PDV-a od 25% na 3.100,00 eura (775,00 eura), te u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku da naknadu štete isplati tužiteljima kao solidarnim vjerovnicima.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ " Nalaže se tuženiku BV, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime izgubljene dobiti, isplati tužiteljima VV, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OV, rođenoj V, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao solidarnim vjerovnicima ukupan iznos od 19.000,00 € / 143.155,50 kn, uz zatezne kamate na iznos od:

1. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.04.2015. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. uz pripadajuće zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.05.2015. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. uz pripadajuće zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa

koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.06.2015. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. uz pripadajuće zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

4. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.07.2015. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. uz pripadajuće zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

5.

500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

6. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.09.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

7. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.10.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

8. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.11.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

9. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.12.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

10.

500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.01.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

11. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.02.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

12. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.03.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

13. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.04.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

14. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.05.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024 do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

15. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.06.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

16. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.07.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

17. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.08.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

18. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.09.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

19. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.10.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

20. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.11.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

21. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.12.2016. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

22. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.01.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

23. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.02.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

24. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.03.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

25. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.04.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

26. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.05.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

27. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.06.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

28. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.07.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024 do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

29. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.08.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

30. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.09.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

31. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.10.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

32. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.11.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

33. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.12.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

34. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.01.2018. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

35. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.02.2018. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

36. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.03.2018. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

37. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.04.2018. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

38. 500,00 € / 3.767,25 kn, koje teku od 10.05.2018. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Raskida se ugovor o zakupu od dana 05. siječnja 2025. godine ovjeren od strane javnog bilježnika Helene Dragun pod oznakom OV-7/15 danom 03. travnja 2015. godine.

2. Nalaže se tužiteljima solidarno da vrate tuženiku njegove stvari koje su neosnovano zadržali u svom prostoru položenom u zgradi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], smještenog u prizemlju, neto površine 27,82 m2, a koji prostor je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu u ZU 15473, [broj poduloška], oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i to šank i retropult."

IV Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o zakupu od 5. siječnja 2025. ovjeren od strane javnog bilježnika Helene Dragun pod oznakom OV-7/15, i to s danom 3. travnja 2015.

V Nalaže se tužiteljima pod 1. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 10.903,75 eura, sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (19. prosinca 2025.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženi iznos od 13.346,25 eura (razlika između zatražene naknade od 24.250,00 eura i dosuđene 10.903,75 eura), zahtjev tuženika odbija kao neosnovan, te se odbija kao neosnovan i zahtjev tuženika da sud tužiteljima naloži solidarnu isplatu parničnog troška.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji su 10. siječnja 2017. podnijeli tužbu protiv tuženika radi naknade štete, navodeći da su suvlasnici za 1/2 dijela poslovnog prostora u Splitu anagrafske oznake [adresa], položenog u prizemlju, označenog br. 9B, neto površine 27,82 m2, koji je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu u z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška] (treća etaža) na čest. zem. [katastarska čestica], u kojem su tužitelji obavljali ugostiteljsku djelatnost (caffe bar "Bipino"), a unazad nekoliko godina predmetni prostor daju u zakup trećim osobama.

1.2. Tužitelj VV je u svoje ime i u ime svoje supruge tužiteljice TV, nakon raskida ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora sa RV **.**.2014., sa tuženikom BV sklopio Ugovor o zakupu, koji je ovjeren kod javnog bilježnika 5. siječnja 2015. pod posl. br. OV-7/2015. Tim ugovorom stranke su odredile da ugovor o zakupu sklapaju na određeno vrijeme od 1. travnja 2015. do 31. ožujka 2025. uz mjesečnu zakupninu od 500,00 eura, izraženo kao protuvrijednost u kunama, prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Obzirom da je ugovoren dugotrajan zakup, člankom 7. Ugovora o zakupu tužitelji su ovlastili tuženika da u predmetnom prostotu izvrši preinake koje drži potrebnim za budući rad ugostiteljskog objekta. Tuženikova supruga vlasnica je obrta za ugostiteljstvo " [obrt]", a tuženik putem tog obrta obavlja ugostiteljsku djelatnost u tom caffe baru " [obrt]" koji se nalazi u blizini caffe bara tužitelja.

1.3. Tuženikova ulaganja nisu utjecala na visinu zakupnine niti su stranke izvršile prijeboj zakupnine s izvršenim radovima iz razloga što je ugovor sklopljen na 10 godina, pa su stranke pretpostavile da će tuženik vratiti uloženo kroz to razdoblje. Tuženik je preuzeo ključeve poslovnog prostora 5. siječnja 2015. te u naredna 3 mjeseca vršio građevinske preinake i prostor opremio ugostiteljskom opremom. U tom periodu od 3 mjeseca predviđenih izvođenja građevinskih radova tuženik nije bio dužan plaćati zakupninu, već samo komunalnu naknadu i trošak struje i vode.

1.4. Stranke nisu sačinile Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora, kako je to bilo predviđeno člankom 2. st. 2. Ugovora o zakupu, jer su bile svjesne da će se stanje prostora i opreme mijenjati s planiranim radovima tuženika.

1.5. U trenutku sklapanja Ugovora o zakupu 5. siječnja 2015. predmetni poslovni prostor imao je lokacijsku, građevinsku i uporabnu dozvolu, ispunjavao je sve tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, uredne sanitarno tehničke i higijenske uvjete, elektroenergetsku suglasnost, suglasnost za vodovodni i kanalizacijski priključak, rješenje nadležnog ureda za turizam o ispunjenju tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Prostor je bio opremljen s ugostiteljskom opremom i to šankom, tzv. retro pultom, staklenim policama s ogledalima za piće, čaše i šalice, nad konstrukcijom šanka s rasvjetom, ventilacijama, vanjskim uređenim štekatom s podnom daščanom konstrukcijom i tendom. Prostor je bio dovršen i u prostoru su bile postavljene podne obloge, zidovi obojani, sanitarni čvorovi opremljeni sanitarnim uređajima, a sve instalacije u funkciji.

1.6. Po sklapanju Ugovora o zakupu i preuzimanju posjeda prostora od strane tuženika stranke su prenijele obvezu plaćanja utroška struje na tuženika, obvezu plaćanja komunalne naknade i plaćanja utroška vode.

1.7. Tuženik je u siječnju 2016. započeo s radovima u poslovnom prostoru pri čemu ga tužitelji ni na koji način nisu ometali niti dolazili u prostor. 31. ožujka 2015. tuženik je tužiteljima uputio dopis kojim zahtjeva raskid Ugovora o zakupu te predlaže sačinjavanje zapisnika o primopredajni poslovnog prostora, bez prethodne najave ili bilo kakve pritužbe na eventualne nedostatke u prostoru. Po zaprimanju zahtjeva za raskid ugovora tužitelj VV je 6. travnja 2015. ušao u poslovni prostor sa inženjerom EV i električarem KV, kako bi utvrdio u kakvom stanju se nalazi predmetni prostor te je tužitelj VV o tome sačinio zapisnik i fotografirao uočene nedostatke te zapisnik uputio tuženika sa zahtjevom za očitovanje. U očitovanju od 16. travnja 2015. tuženik je priznao određene nedostatke utvrđene zapisnikom, a u pogledu opreme caffe bara istaknuo da ugrađena oprema podobna za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a građevinski radovi najvećim dijelom, dovršeni i izvedeni po pravilima struke.

1.8. Kako su tužitelji smatrali da zatečena oprema nakon tuženikovih preinaka ne udovoljava zahtjevima obavljanja ugostiteljske djelatnosti, od prodavatelja ugostiteljske opreme pribavili su ponudu za dobavu i ugradnju adekvatne ugostiteljske opreme i ponudu za izvođenje građevinskih radova te radova na električnim i vodovodnim instalacijama, kako bi se stanje prostora dovelo u stanje prije tuženikovih preinaka, te su se dopisom od 15. lipnja 2015. ponovno obratili tuženiku i zahtijevali iznos od 140.000,00 kuna. Tuženik se e-mailom očitovao da je spreman otkoniti u uočene nedostatke u izvedenim radovima, ali da se o visini štete ne može očitovati jer mu nisu dostavljene ponude, a kada su tužitelji 7. rujna 2015. dostavili i ponude, tuženik se nije očitovao do podnošenja tužbe.

1.9. Tužitelji su pred ovim sudom pokrenuli postupak osiguranja dokaza pod posl. br, R1-147/2016 te je 2. ožujka 2016. održan očevid uz nazočnost suda, tužitelja s punomoćnikom, vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Jure Malenice i vještakinje za graditeljstvo – interijer i dizajn Romine Radović, a tuženik nije sudjelovao na očvidu niti je svoj izostanak opravdao. U tom postupku sačinjeni su pisani nalazi i mišljenja navedenih vještaka.

1.10. Tuženik je suprotno dogovoru prigodom sklapanja Ugovora o zakupu izbacio iz prostora svu ugostiteljsku opremu, u prostor ugradio opremu koja po kvaliteti nije pogodna za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, građevinske radove izveo je nestručno i nekvalitetno, a dio radova nije dovršio, čime je tužiteljima počinio golemu materijalnu štetu. Tuženik je srušio retropult, a na njegovo mjesto montirao kuhinjski element koji nema odgovarajuću duljinu, sa gornjom pločom neotpornom na mehanička oštećenja i neotpornom na vlagu. Postojeće staklene zidne police je srušio i uklonio, a policu postavio direktno na retropult, čime je polica neupotrebljiva. Srušio je postojeći šank obložen kamenom sa vodootpornom radnom plohom te ugradio šank od iverice, koji je neupotrebljiv, porušio je konstrukciju iznad šanka, koja je imala rasvjetu, a novu nije postavio. Radovi na vodovodnoj i električnoj instalaciji nisu izvedeni stručno, stropovi i zidovi su rađeni amaterski i dijelom nedovršeni, ventilacijski otvor koji je nužan za pristup ventilatoru, čišćenje i eventualni popravak ventilatora napravljen je preusko, radi čega je ventilator nedostupan. Na vanjskom štekatu tuženik je skinuo postojeću tendu i na njeno mjesto postavio balkonsku tendu, koja je potrgana, a dodatno neupotrebljiva za štekat jer samo dijelom pokriva štekat i nema bočnu zaštitu, a postojeću podnu oblogu štekata je uklonio, a nije postavio drugu.

1.11. Tuženik nije naveo razloge zbog čega je obustavio započete radove, a od preuzimanja prostora nije ukazao na eventualne nedostatke zakupljenog prostora, skrivene mane ili osobne razloge zbog kojih ne može ispoštovati ugovorene obveze. Stranke nisu sporazumno raskinule ugovor, a tužitelji nisu prihvatili tuženikovu molbu za raskid ugovora zbog čega se ima držati da Ugovor o zakupu nije prestao jer je sklopljen na određeno vrijeme i prestaje istekom tog vremena.

1.12. Tuženik je tužiteljima počinio materijalu štetu i dužan je kao zakupnik prostor vratiti u stanje u kojem ga je primio i preuzeo, kao i platiti sve neplaćene zakupnine od travnja 2015. zbog čega zahtijevaju da im tuženik isplati iznos od 150.000,00 kuna na ime materijalne štete, iznos od 91.200,00 kuna na ime izgubljene dobiti te nadalje po 3.800,00 kuna mjesečno, a alternativno da demontira i odveze ugostiteljsku opremu i uređaje, demontira i odveze tendu na štekatu ispred poslovnog prostora, a u prostor vrati ranije postojeću opremu i uređaje te prostor dovede u stanje u kojem je prostor bio prije 5. siječnja 2015. te im plati iznos od 91.200,00 kuna na ime izgubljene dobiti te nadalje po 3.800,00 kuna mjesečno.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na tužiteljicu OV, budući da s njom tuženik nije u nikakvom obveznom pravnom odnosu. Čini nespornim da su tužitelji vlasnici predmetnog poslovnog prostora te da prostor ima valjanu građevinsku i uporabnu dozvolu. Tuženik navodi da je tužitelj VV na poziv tuženika raskinuo predmetni ugovor o zakupu te da je stupio u posjed 3. travnja 2015. predmetnog poslovnog prostora kada je preuzeo ključ, pa tuženik i da je htio nije mogao pristupiti i ispoštovati Ugovor o zakupu, odnosno 2 dana nakon početka Ugovora o zakupu preuzeo prostor i raskinuo predmetni ugovor suglasnom voljom.

2.2. Tuženik navodi da je člankom 7. Ugovora o zakupu tužitelj IV dao suglasnost tuženiku da napravi sve preinake u poslovnom prostoru koje su potrebne za rad ugostiteljskog objekta, što je tuženik i pokušao napraviti i napravio bi da nije bio spriječen od strane tužitelja IV. Naime, poslovni prostor bio je neadekvatan za obavljanje ugostiteljske djelatnosti jer je zaudarao na vlagu, iz prostora se širio nesnosni smrad radi puknuća odvodne cijevi, tzv. retropult je bio zahrđan i opasan za zdravstvenu sigurnost, zbog čega je ugovoreno da se dopušta ".. da Zakupnik napravi sve preinake potrebne za rad ugostiteljskog objekta." Tužitelj VV je radi navedenog angažirao RV da po njegovom nalogu otkloni izbor neugodnih mirisa, što je RV napravio na dvije trećine prostora dignuvši pod. Pri obavljanju tih radova utvrđeno je da je cijeli pod, odnosno kamena vuna koja je bila izolacija ispod poda poplavljena otpadnim vodama iz puknutih cijevi ili iz nekog drugog izvora. Tuženik je o svom trošku krenuo u renoviranje predmetnog prostora, budući da to IV nije to želio napraviti, protivno usmenom dogovoru sa tuženikom, tuženik je stavio nove cijevi i na tom dijelu sanirao pod. Tuženik je od tužitelja VV tražio da isti obavi radove na preostalom dijelu prostora, odnosno u zahodu za goste i zahodu za osoblje, što je VV odbio. Tuženik je smatrao da je prostor neadekvatan za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te je zatražio raskid ugovora o zakupu.

2.3. Tuženik navodi da je i bivši vlasnik RV između ostalog, iz istih razloga odustao i raskinuo ugovor o zakupu, a tuženik od VV tražio da popravi prostor o svom trošku jer je bio doveden u zabludu, ali je VV to odbio, zbog čega je tuženik odustao od zakupa, zatražio raskid ugovora, koji je i dobio i kojemu je 3. travnja 2015. predao ključ predmetnog poslovnog prostora.

2.4. Tuženik smatra da tužitelji nastoje inscenirano od tuženika izvući nepripadajuću korist na ime starog hrđavog namještaja, da im tuženik kupi novi, bez ikakvog dokaza koliko je isti vrijedio, budući da se radilo o "retro" namještaju iz 1994., kako je izgledao, koliko je komada bilo, a sam tužitelj IV je uzeo stvari iz poslovnog prostora. Navodi da je upravo tužitelj IV uzeo i odnio staru tendu sa štekata i pod. Zahtjevu tužitelja da stavi novu tendu i pod na štekat tuženik ne može izvršiti s obzirom da se radi o javnoj površini za koju tuženik nema ugovor s Gradom Splitom.

2.5. Tuženik u cijelosti osporava vještačenja sastavljena u postupku pod posl. br. R1- 14/16, budući da je vještačeno samo zatečeno stanje, na temelju uputa tužitelja, bez utvrđivanja stanja koje je bilo prije, čime bi se mogla utvrditi eventualna šteta.

2.6. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije i postavlja protutužbeni zahtjev da sud raskine Ugovor o zakupu od 5. siječnja 2015. te naloži tužiteljima da vrate tuženiku stvari zadržane u poslovnom prostoru.

3. Podneskom predanom na pripremnom ročištu 9. studenog 2017. tužitelji su povukli alternativno postavljeni tužbeni zahtjev da tuženik demontira i odveze ugostiteljsku opremu i uređaje, demontira i odveze tendu na štekatu ispred poslovnog prostora, a u prostor vrati ranije postojeću opremu i uređaje te prostor dovede u stanje u kojem je prostor bio prije 5. siječnja 2015., a ustrajali u tužbenom zahtjevu za naknadom imovinske štete u iznosu od 150.000,00 kuna te 91.200,00 kuna na ime izmakle dobiti do 1.1.2017., pa nadalje po 3.800,00 kuna mjesečno. U tom podnesku tužitelji u spis prilažu fotografije poslovnog prostora i dijela vanjskog štekata od prije 5. siječnja 2015. (fotografije nisu datirane), te potvrdu da je tužitelj VV razmontiranu tendu odnio na otpad za koju je dobio 400,00 kuna. Također uz podnesak priložen je dopis od 29.6.2016. upućen tuženiku o demontiranju opreme tuženika iz poslovnog prostora, odgovor tuženika na dopis.

4. Podneskom od 22. studenog 2017. tuženik je uredio točku 2. protutužbenog zahtjeva sa zahtjevom tužiteljima da mu vrate šank i retropult te je osporio navode i priložene dokaze tužitelja iz podneska od 9. studenog 2017. godine i to prije svega što se dostavljeni dokazi (fotografije i zapisnik porezne uprave) u odnosu na stanje prostora ne odnose na period od 5. siječnja 2015. do 31. ožujka 2015., negira navode tužitelja da je usmeno dogovoreno sačinjavanje primopredajnog zapisnika najkasnije do 31.3. 2015., navodi da je prostor bio zapušten zbog čega je bilo nužno izvršiti sanaciju istog.

5. Na pripremnom ročištu 12. lipnja 2019. doneseno je rješenje kojim je odlučeno da će se raspravljanje po protutužbi (za koju je formiran novi parnični spis pod posl. br. P- 4968/2017) pripojiti raspravljanju po tužbi te će se postupak nastaviti pod posl. br. Pn- 11/2017.

6.1. Podneskom od 23. rujna 2025. tužitelji su nakon provedenih vještačenja konačno uredili zahtjev i isti preinačili , kojoj preinaci se tuženik protivio, a koju preinaku je sud dopustio na temelju odredbe članka 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP-a), jer se radi o dopuštenoj preinaci tužbe nakon provedenog vještačenja, zbog čega je sud u izreci odlučio o tom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6.2. Tuženik je podneskom od 20. listopada 2025. postavio podredni deklaratorni protutužbeni zahtjev da sud utvrdi da je Ugovor o zakupu od 5. siječnja 2015. raskinut s danom 3. travnja 2015., te je uređena točka II protutužbenog zahtjeva za vraćanjem tuženikovih stvari iz poslovnog prostora i to šank i retropult. Preinaku tužbe sud je na dopustio kao svrsishodnu za rješenje spora među strankama u smislu članka 190. stavak 3. ZPP-a.

7.1. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao izvadak iz zemljišne knjige z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 8-10 spisa), podatke ugostiteljskog obrta " [obrt]" (list 11 spisa), Ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja VV i tuženika BV ovjeren kod javnog bilježnika 5. siječnja 2015. pod posl. br. OV-7/2015 (list 12-14 spisa), Izjava tužiteljice OV od 12. travnja 2011. (list 15 spisa), Raskid ugovora o zakupu sklopljen između tužitelja VV i RV od 31. prosinca 2014. (list 16 spisa), Potvrda izvedenog stanja za poslovni prostor od 24. lipnja 2008. (list 17 spisa), Posebni uvjeti građenja za caffe bar "Bipino" od 27. veljače 2008. (list 18 spisa), Stanitarno-tehnički i higijenski uvjeti (list 19 spisa), Elektroenergetska suglasnost za poslovni prostor od 11. studenog 1993. (list 20 spisa), Dozvola za izvedbu vodovodnog priključka poslovnog prostora od 13. listopada 1993. (list 21 spisa), Rješenje Županije Splitsko-dalmatinske, Ureda za turizam o ispunjavanju tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti od 9. svibnja 1994. (list 22 spisa), Rješenje Županije Splitsko-dalmatinske, Ureda za turizam od 17, kolovoza 1998. (list 23 spisa), Izjavu sukladnosti za caffe bar "Bipino" ovl. arhitekta VVV iz svibnja 2008. (list 24-32 spisa), Lokacijska dozvola za caffe bar "Bipino" od 31. ožujka 2008. (list 33-34 spisa), Građevna dozvola od 11. veljače 1993. i Uporabna dozvola od 20. prosinca 1993. (list 35-37 spisa), Zahtjev za raskid ugovora od 31. ožujka 2015. (list 37 spisa), Zapisnik o stanju poslovnog prostora od 6. travnja 2015. (list 39-40 spisa), Očitovanje tuženika BV na Zapisnik o stanju poslovnog prostora (list 41-42 spisa), Opomena pred tužbu od 18. svibnja 2015. (list 43-45 spisa), Očitovanje tuženika na Opomenu pred tužbu od 18. svibnja 2015. (list 46 spisa), Dopis od 7. rujna 2015. tuženiku sa dostavom dokumentacije-ponude (list 47- 53 spisa), Zapisnik Općinskog suda u Splitu od 2. ožujka 2016. u predmetu R1-14/16 (list 54 spisa), Pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jure Malenice od 21. ožujka 2016. u predmetu R1-14/16 (list 55-63 spisa), Pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Romine Radović od 21. ožujka 2016. u predmetu R1-14/16 (list 64-82 spisa), fotodokumentacija zatečenog stanja od 6. travnja 2015. (list 83-92 spisa), fotodokumentacija vanjskog štekata od 9. ožujka 2014. (list 93-95 spisa), fotodokumentacija vanjskog štekata od 5. travnja 2015. (list 96 spisa), Ugovor o prijenosu ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona sklpoljen između VV i BV od 21. siječnja 2001. (list 97 spisa),

Zahtjev za novim rješenjem za komunalnu naknadu od 15. siječnja 2015. (list 98 spisa), Obavijest Vodovodu i kanalizaciji o promjeni korisnika od 15. siječnja 2015. (list 99 spisa), izjava tužitelja VV od 3. travnja 2015. (list 109 spisa), Izjava RV od 11. svibnja 2016. (list 110 spisa), izvadak iz obrtnog registra za ugostiteljski obrt „ [obrt]“ vlasništvo BV (list 120 spisa), Zapisnik Ministarstva financija-Porezna uprava Split od 6. rujna 2007. o očevidu poslovnog prostora (list 121 spisa), Dopis VV od 29. lipnja 2016. (list 126 spisa), Očitovanje BV na dopis od 29.lipnja 2016. (list 127), nedatirane fotografije poslovnog prostora i vanjskog štekara (list 128-132), Potvrda Retrovizor j.d.o.o. od 3. ožujka 2015. (list 133 spisa), Popis dugovanja RV (list 142 spisa), fotografija skinute tende i invertara iz prostora na štekatu g. BV (list 143-144 spisa), Obavijest o mirovinskim primanjima tužitelja (list 145-146 spisa), Ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i ĆV od 30. studenog 2006. (list 156-157 spisa), Ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i JV od 13. rujna 2008. (list 158-159 spisa), Ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i DV od 1. ožujka 2011. (list 160-161 spisa), Ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i NV od 1. svibnja 2013. (list 162 spisa , Ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i RV od 22. travnja 2014. (list 163-165 spisa), Porezno rješenje od 13. listopada 2018. za dohodak od imovine VV (list 166 spisa), saslušanjem parničnih stranaka (list 182-190 spisa), saslušanjem svjedoka GV (list 206-208 spisa), EV (list 209 spisa), SV (list 217-218 spisa), čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo- interijer i dizajn mr. sc. Romine Radović od 26. kolovoza 2022. (list 230-240 spisa), čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za građevinu Jure Malenice od 9. rujna 2022. (list 246-251 spisa), saslušanjem svjedoka HV (list 278-279 spisa), MV (list 316-317 spisa), čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za vodoinstalacije Marka Višića od 7. ožujka 2024. (list 337-338 spisa), čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za elektrotehniku dr. sc. Rina Lucića od 16. kolovoza 2025. (list 394-398 spisa), saslušanjem svjedoka RV (list 416-417 spisa) te pregledom cjelokupnog spisa ovog suda pod posl. br. R1-14/2016 (u prilogu spisa).

7.2. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za ročištu glavne rasprave 29. listopada 2025. na kojoj je zaključena glavna rasprava, zbog čega je presuda donesena na temelju stanja spisa.

8. Stranke su popisale parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. Protutužbeni zahtjev nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora jest naknada štete koju je počinio tuženik u poslovnom prostoru vlasništva tužitelja i to zbog izvršenih preinaka u poslovnom prostoru nakon sklapanja Ugovora o zakupu od 5. siječnja 2015., kao i naknada izmakle dobiti, koju naknadu zahtijevaju tužitelji te raskid, podredno utvrđenje raskida tog ugovora s danom 03. travnja 2015., kao i vraćanje tuženiku ugrađene ugostiteljske opreme-šanka i retropulta.

11.1. Među strankama nije sporno da su tužitelji suvlasnici poslovnog prostora u naravi caffe bar na adresi [adresa] te da su tužitelj VV i tuženik BV **.**.2015. sklopili Ugovor o zakupu tog poslovnog prostora. Nije sporno da je poslovni prostor imao formalne dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, građevinsku i uporabnu dozvolu. Nije sporno da je tuženik BV po sklapanju Ugovora o zakupu ušao u posjed predmetnog poslovnog prostora, izvodio građevinske radove te 31. ožujka 2015. prije namjeravanog početka zakupa od tužitelja VV tražio raskid ugovora, sastavljanje zapisnika o stanju prostora te uređenje međusobnih odnosa. Nije sporno da je tužitelj VV preuzeo ključeve poslovnog prostora 3. travnja 2015., od kada su tužitelji u posjedu predmetnog poslovnog prostora.

11.2. Među strankama je sporno važenje Ugovora o zakupu od 5. siječnja 2015. nakon zahtjeva za raskid ugovora i preuzimanja ključeva od strane tužitelja VV **.**.2015., odnosno pravne posljedice tih radnji ugovornih stranaka, i to pravo tužitelja na naknadu imovinske štete (obične štete i izmakle dobiti) s jedne strane te pravo tuženika na vraćanje šanka i retropulta koji su zadržani u poslovnom prostoru tužitelja. Među strankama sporna je dakle, osnov i visina zahtijevane naknade štete tužitelja.

12. Zakonom o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" br. 125/11., dalje u tekstu: ZZKPP), važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora o zakupu od 5. siječnja 2015., uređeno je zasnivanje i prestanak zakupa poslovnoga prostora te međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika neovisno o tome tko je zakupodavac, odnosno zakupnik (čl. 1. st. 1.), a na zakupne odnose koji nisu uređeni tim zakonom primjenjuju se opći propisi obveznoga prava o zakupu (čl. 1. st. 5.). To znači da se opći propisi obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) primjenjuju na situacije koje nisu cjelovito regulirane ZZKPP-om, što je slučaj u ovom predmetu.

13.1. Čitanjem Ugovora o zakupu od 5. siječnja 2015. (list 12-14 spisa) sud je utvrdio da je da je tužitelj VV kao Zakupodavac, uz suglasnost tužiteljice OV dao zakup tuženiku kao Zakupniku poslovni prostor u naravi caffe bar isključivo za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, na određeno vrijeme i to počevši od 1. travnja 2015. do 31. ožujka 2025. uz zakupninu od 500,00 eura mjesečno te uz plaćanje svih troškova vezanih za obavljanje djelatnosti.

13.2. Člankom 7. Ugovora o zakupu stanke su ugovorile da je Zakupodavac suglasan da Zakupnik napravi sve preinake u poslovnom prostoru koje su potrebne za rad ugostiteljskog objekta. Članom 10. Ugovora o Zakupu stranke su ugovorile, pored mogućnosti raskida ugovora od strane Zakupodavca, da Ugovor može prestati u bilo koje vrijeme sporazumom stranaka. Člankom 11. Ugovora o zakupu ugovoreno da po prestanku zakupa zakupnik je dužan predati zakupodavcu predmetni poslovni prostor, o čemu će se sastaviti poseban zapisnik, a Zakupnik je obvezan prostor predati u urednom, čistom i ispravnom stanju.

13.3. Posebno su stranke ugovorile člankom 2. st. 2. Ugovora o zakupu da će kod primopredaje poslovnog prostora stranke sastaviti poseban zapisnik o stanju u kome se nalazi poslovni prostor.

14.1. Ugovorom o zakupu stranke nisu precizirale koje je preinake poslovnog prostora ovlašten izvršiti tuženik kao Zakupnik, a s kojima je suglasan Zakupodavac, već se radi o usmenim dogovorima prije i tijekom izvođenja preinaka. Stranke nisu sastavile primopredajni zapisnik iz kojeg je vidljivo stanje poslovnog prostora prije predaje tuženiku, a niti su zajedno sastavile zapisnik o stanju prostora nakon što je tuženik BV predao ključeve tužitelju VV **.**.2015. Preuzimanje ključeva poslovnog prostora VV od BV tužitelj je potvrdio vlastoručnom izjavom u kojoj navodi da mu je BV predao ključ caffe bara „Bipino“ kako bi utvrdio detaljno stanje prostora nakon prekida zakupa (list 109 spisa). Zapisnik o stanju poslovnog prostora nakon preuzimanja ključeva sačinio je 10. travnja 2015. tužitelj VV sam sa inženjerom EV, redovitim gostom kafića tužitelja i električarem AV, bivšim zaposlenikom tužitelja bez sudjelovanja tuženika BV (list 39 spisa).

14.2. Iako tuženik BV u Zahtjevu za raskid ugovora od 31. ožujka 2015. (list 38 spisa) ne navodi razloge za raskid ugovora, sud utvrđuje, a s obzirom na vlastoručnu izjavu IV od 3. travnja 2015., u kojoj izrijekom navodi da je preuzeo ključ radi utvrđivanja stanja prostora nakon prekida zakupa, da su stranke suglasnošću volja izražene pisanim izjavama odustale od sklopljenog Ugovora o zakupu od 31. ožujka 2015., odnosno isti sporazumno raskinuli prije dospijeća glavne zakupne obveze, koja je trebala uslijediti u travnju 2015. Ni jedna od ugovornih stranaka nakon zahtjeva za raskid ugovora i predaje (vraćanja) ključa poslovnog prostora nije zahtijevala ispunjenje glavne obveze iz zakupnog odnosa. Da je ugovor o zakupu prestao proizlazi i samih činjeničnih navoda tužitelja koji tvrde da zbog stanja prostora nisu mogli sklopiti ugovor s drugim zakupnikom, što znači da se ni tužitelji nisu smatrali vezanim Ugovorom o zakupu od 15. siječnja 2015., čije je trajanje određeno do 31. ožujka 2025., jer su u lipnju 2018. sklopili novi ugovor o zakupu sa zakupnikom Groove j.d.o.o., što dokazuju poreznim rješenjem od 13. listopada 2018. (list 166 spisa).

14.3. Dakle, Ugovor o zakupu od 15. siječnja 2015. nije prestao raskidom ugovora ispunjenjem zakonskih pretpostavki prema odredbama članka 22.-28. ZZKPP-a, već je do raskida sklopljenog Ugovora o zakupu i prestanka obveza iz tog ugovora došlo obostranom voljom stranaka, i to radi naknadne nemogućnosti dogovora VV i BV oko dovođenja poslovnog prostora u stanje prikladno za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, što će kasnije u presudi biti obrazloženo. Člankom 10. Ugovora o zakupu predviđena je mogućnost prestanka ugovora sporazumom stranaka, a kakav prestanak obveze je predviđen je i odredbom članka 160. st. 1. ZOO- a, i to mogućnošću prestanka obveza suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu.

14.4. Na temelju prednje navedenog, sud je utvrdio da je Ugovor o zakupu od 5. siječnja 2025. ovjeren od strane javnog bilježnika Helene Dragun pod oznakom OV- 7/15 raskinut s danom 3. travnja 2015., zbog čega je usvojio eventualno kumulirani deklaratorni protutužbeni zahtjev, kako je riješeno u točki IV izreke presude. Prethodno je sud utvrdio da glavni deklaratorni tužbeni zahtjev, kojim se traži raskid ugovora s danom 3. travnja 2025. nije osnovan, jer se radi o zahtjevu za donošenjem konstitutivne presude koja djeluje od njene pravomoćnosti, odnosno ne može djelovati retroaktivno. Drugim riječima, konstitutivna sudska je odluka kojom sud svojim rješenjem stvara nove pravne odnose među strankama, preinačuje postojeće ili ih ukida, za razliku od deklaratorne presude koja samo utvrđuje postojeće pravno stanje, pa sud ne može raskinuti ugovor sa ranijim datumom od dana donošenja presude, kako je tuženik zahtijevao. Iz tog razloga glavni protutužbeni zahtjev za raskid ugovora odbijen je točkom III izreke presude, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 188. stavak. 2. ZPP-a za odlučivanje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu na utvrđenje da je ugovor raskinut s danom 3. travnja 2015., o čemu je odlučeno, kako je već navedeno, točkom IV izreke presude.

15. Nadalje, prema odredbi članka 20. ZZKPP-a, nakon prestanka zakupa zakupnik je dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju u kojemu ga je primio, ako nije drukčije ugovoreno ili propisano ZZKPP-om. U tom slučaju zakupnik ima pravo odnijeti uređaje koje je ugradio u poslovni prostor, ako se time ne oštećuje poslovni prostor i ako mu to ulaganje zakupodavac nije priznao kroz smanjenje visine zakupnine (čl. 21. ZZKPP-a).

16. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitelj IV obavijestio tuženika BV dopisom od 29. lipnja 2016. (list 126 spisa) da će razmontirati njegov namještaj, te ga pozvao da ga uzme, kao i da demontira tendu, s čim se tuženik nije suglasio zbog nastanka eventualne štete, da su to tužitelji napravili i opremu i tendu tuženiku ostavili pored njegovog štekata sud je utvrdio pregledom fotografija (list 143- 144 spisa). Tuženik u ovom postupku nije predložio nikakve dokaze kojima bi sud mogao utvrditi da se šank i retropult čije vraćanje zahtijeva protutužbenim zahtjevom, još uvijek nalaze u posjedu tužitelja, zbog čega je sud odbio protutužbeni zahtjev i u tom dijelu (toč. III izreke).

17.1. Posljedice raskida ugovora prema odredbi članka 368. st. 1. ZOO-a, su da su obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

17.2. Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO-a). Šteta je, prema odredbi članka 1046. ZOO-a umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

18. U konkretnom predmetu, budući da je do raskida ugovora došlo prije njegove realizacije, ne radi se o povredi ugovorne obveze, već o izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Naime, Ugovorom o zakupu od 5. siječnja 2015. nitko od stranaka nije preuzeo obvezu uređenja poslovnog prostora, već je samo ugovorena suglasnost zakupodavca da zakupnik preuredi poslovni prostor za rad ugostiteljskog objekta. Svi dogovori oko uređenja poslovnog prostora, preliminarnih radova koje je potrebno izvesti, kao i nedostataka prostora koje je potrebno sanirati (vlaga u podu) dogovarani su usmeno između tužitelja VV i tuženika BV te su u uređenju sudjelovale obje stranke. Budući da po stavu ovog suda radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice TV je neosnovan. Naime, TV ovlaštena je kao suvlasnik poslovnog prostora zahtijevati naknadu štete od tuženika radi nesavjesnog izvođenja preinaka njenog poslovnog prostora i eventualne štete koja je pri tom počinjena.

19.1. U ovom postupku tužitelji zahtijevaju naknadu imovinske štete i to obične štete i izmakle koristi, dok tuženik ne zahtjeva nikakvu naknadu štete. Tužitelji svoj zahtjev u bitnom temelje na navodima da je tuženik vršenjem preinaka na poslovnom prostoru uklonio postojeću ugostiteljsku opremu i ugradio nekvalitetnu i neupotrebljivu opremu, građevinske i instalacijske radove izveo nestručno te nakon uklanjanja tende i poda štekata stavio neadekvatnu balkonsku tendu, čime im je nanio imovinsku štetu i to:

31.288,12 € / 235.740,36 kn, koji iznos uključuje PDV od 25%, na ime izrade, dobave i montaže ugostiteljske opreme, 3.631,03 € / 27.358,00 kn, koji iznos uključuje PDV od 25%, na ime građevinskih radova, 593,75 € / 4.473,61 kn, koji iznos uključuje PDV od 25%, na ime uređenja i prilagodbe vodovodnih instalacija te 3.875,00 € / 29.196,19 kn, koji iznos uključuje PDV od 25%, na ime izrade elektroinstalacija i opreme. Kako je prostor ostavljen u stanju neadekvatnom za obavljanje ugostiteljske djelatnosti tužitelji nisu mogli prostor dati u zakup drugoj osobi, pa na ime izmakle dobiti zahtijevaju i naknadu u visini ugovorene mjesečne zakupnine (500,00 eura) i to od travnja 2015. do lipnja 2018. kada su sklopili ugovor o zakupu s drugim zakupoprimcem Grove j.d.o.o.

19.2. U odnosu na izvršene preinake i radove u poslovnom prostoru, s obzirom da oni nisu navedeni niti precizirani u ugovoru, niti je sastavljen primopredajni zapisnik stanja poslovnog prostora, sud je radi utvrđenja izvršenih radova u poslovnom prostoru saslušao parnične stranke te svjedoka RV, koji je u tim radnjama sudjelovao, dok drugi svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o dogovorima i izvršenim radovima u poslovnom prostoru.

19.3. Tužiteljica TV u svom iskazu (list 182-186 spisa) navela je da s tuženikom bilo dogovoreno da će uređivati predmetni prostor 3 mjeseca te da za to vrijeme neće plaćati zakupninu, odnosno da se zakupnina plaća od 1. travnja 2015. Dogovorili su se da će tuženik u potpunosti preurediti poslovni prostor za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, ali nisu znali što će sve tuženik preurediti, u tuženika su imali puno povjerenje, jer je i sam imao kafić odmah do. Prije zahtijeva za raskidom ugovora o zakupu, ne zna točno kad, vidjeli su da je tuženik skinuo tendu i postavio kućnu tendu, da je podigao pod, sve je bilo isječeno, daske su bile svugdje sa strane te je štekat izgledao kao gradilište, zbog čega je njen suprug tužitelj IV samoinicijativno odnio ostatke na otpad kako se prolaznici ne bi ozlijedili, a budući da to radnici na njegov zahtjev nisu napravili. Prostor je bio devastiran. Stanje opreme prostora prije izvođenja radova tuženika bilo je takvo da je s vremenom amortizacija učinila svoje te je prostor samo trebalo malo urediti, odnosno uljepšati. Nakon što su preuzeli ključeve poslovnog prostora preko odvjetnice tražili su naknadu štete zbog devastacije prostora, na što tuženik nije pristao. Kako ona i suprug nisu bili u financijskoj situaciji da sami srede prostor, smatrali su da je najbolje da tuženik uzme svoje stvari i da novi zakupoprimac uđe u "goli prostor" pa da ga u dogovoru s nama uredi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Tuženik nije pristao da preuzeti svoje stvari iz poslovnog prostora, pa su sami demontirali opremu i ostavili je na štekatu tuženikovog kafića. U lipnju 2018. prostor su dali u novi zakup drugom zakupoprimcu koji je u dogovoru s njima opremio prostor za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Visinu naknade štete koju su potraživali od tuženika dokumentirali su ponudama od raznih firmi, a time što je prostor 3,5 godine bio van funkcije tuženiku je dobro došlo jer nije imao konkurenciju. Tuženik se nikada nije žalio na nedostatke predmetnog poslovnog prostora, već je svoje nezadovoljstvo iskazao tek 31. ožujka 2015. kada je zatražio raskid ugovora. Negira navode tuženika da je s njima dogovorio da će oni urediti 1/3 poda, nakon što je RV po njihovom nalogu uredio 2/3 poda. Navodi da od siječnja 2015. kada je tuženik ušao u prostor tuženika nisu uznemiravali u izvođenju radova, nisu dolazili u prostor, nisu ništa iskapčali (skinuli, isključili), već su samo vidjeli stanje izvana, odnosno na štekatu, a unutrašnjost prostora nije bila vidljiva budući da je staklo bilo obloženo papirima.

U iskazu se tužiteljica izjasnila da je šteta od 150.000,00 kuna koju zahtijevaju od tuženika sanirana u dogovoru s novim zakupodavcem, ne navodi kako te nije odgovorila na pitanje jesu li oni to platili i imaju li račune.

19.4. Tužitelj IV u svom iskazu (list 186-187 spisa) navodi da, nakon što je prvi put ušao u prostor, nakon radova tuženika, da je sve bilo razrušeno, osim WC-a za osoblje, i nestručno napravljeno. Tuženik je želio premjestiti šank što zahtjeva dovođenje posebnih instalacija za vodu, posebna instalacija za odvod i posebna instalacija za električnu energiju. Npr. na tom šanku postoje 4 velika potrošača: bojler, mlinac za kavu, caffe aparat i ledomat što je obvezno da budu u šanku, tuženik je stavio samo 2 šukoutičnice što je mimo svih propisa. Nadalje, ugradio je u razvodnom ormariću za struju neispravnu fido sklopku koja služi za zaštitu u slučaju kvarova u kafiću, a koja se nije mogla niti ručno isključiti. U odnosu na vodovodne instalacije napravljene su nestručno, u lavandinu (sudoper) špina (slavina) je puštala vodu, u WC- u u umivaoniku je tekla voda iz sifona, na pisoar je ugradio ventil u kojem se ne može otvoriti voda, a ako se otvori voda prska na sve strane. Postavio je ogledalo u WC-u tako da gleda prema stropu tako da se gost ne može pogledati u ogledalo. Pločice je nove stavio, a na samom ulazu 4 pločice su puknute u nizu što znači da je ljepilo stavljao samo na dio pločice tako da ostali dio pločica ako se po njima hoda puca. Nakon mjesec dana od dolaska novog zakupnika takvih ispucanih pločica je bio pun kafić. Namjerno je radio stvari da budu nevaljale. Sa zidova je skinuo lamperiju, ogradu oko klupa gdje se sjedilo te je zidove trebalo gledati, izbrusiti i obojiti sa 2 ruke boje, što je napravio jedanput umjesto dvaput. Tenda na štekatu je bila aluminijska, doduše platno tende se da popraviti, sigurno nije bilo za 5, konstrukcija je vječna te se samo trebalo promijeniti platno za tendu. Na podu su bile vodootporne daske koje mogu trajati niz godina, postavljene su 2012. Tuženik je postavio tendu koja u biti nije tenda. U iskazu navodi da je tuženika obavijestio da će napraviti zapisnik o stanju prostora i da on može prisustvovati, što je tuženik odbio, a u komisiji su bili električar ZV, koji je dugo radio u kafiću te je čak održavao električne instalacije te dipl. ing. ZV, koji je bio jedan od redovitih gostiju u kafiću.

19.5. Tuženik BV u svom iskazu (list 187-190 spisa) navodi kako je 13 godina vodio poslovni prostor (kafić) koji se nalazi do poslovnog prostora tužitelja prije sklapanja ugovora o zakupu i bio je zainteresiran da uđe u zakup njihovog poslovnog prostora. Prije toga rijetko je ulazio u njihov poslovni prostor, tada bi osjetio neugodan miris koji bi pripisivao ustajalom zraku te je smatrao da će se eliminirati kada se prostor prefarba. S obzirom da je prostor bio poprilično zapušten, željezna konstrukcija šanka je bila puna hrđe, iverica koja je bila obloga šanka povukla je vlagu, zidovi su bili zapušteni, neuredni, nisu bili ravni. Iza šanka je bio retropult koji je povukao vlagu (isto znači da se ta iverica napuhala pa da je iz nje izlazio neugodan miris), to je od tužitelja tražio suglasnost i dobio da preuredi predmetni prostor. Tužiteljima nije posebno opisivao što je mislio pod preuređenjem jer je smatrao da se to podrazumijeva po samom značenju riječi. Tuženik navodi da nisu potpisali zapisnik o primopredaji prostora, iako je to pitao gospodina VV, na što mu je on odgovorio da nemaju što potpisati kada je prostor prazan. Nisu točni navodi tužitelja da će zapisnički konstatirati stanje prostora nakon preuređenja, što nije ni logično.

U prostoru su bili betonski separei. Gospodin VV je ranijem zakupoprimcu gosp. RV predložio da sruši separee jer više nisu bili u skladu s vremenom. Kako RV nije iste uklonio tuženik ih je sam uklonio, odnosno RV je uklonio separee po tuženikovom nalogu. Kada su se isti uklonili došlo se do poda gdje se vidjela vlaga. Prilikom kopanja poda, nakon 5 cm smo naišli su na kamenu ili staklenu vunu kao izolaciju koja je bila natopljena vodom. Tada je tuženik shvatio da je tufina koja se čula zapravo potječe od vode. Sa svime je upoznao gospodina VV i rekao mu da prostor nije higijenski i da bi to trebalo srediti i da nema namjeru raditi toliku investiciju u taj prostor dok se ne ukloni izvor vlage. Tada su se dogovorili da će tužitelji to sanirati i onda je gospodin VV naložio gospodinu RV da to sve iskopa. RV je iskopao negdje 2/3 prostora jer je gospodin VV smatrao da je to dovoljno. Sve navedeno događalo se ili u siječnju ili u veljači 2015. Ostao je još personalni WC i WC za goste i skladište koje je trebalo dignuti s čime se gospodin VV nije složio. Tuženik mu je rekao ako to ne napravi da ne želi raditi u takvom prostoru jer će mu se ponovno desiti vlaga. Gospodin VV se nije htio složiti na što mu je tuženik rekao da će raskinuti ugovor. S istim se gospodin VV složio i rekao da mu tuženik vrati prostor u prvobitno stanje. Sve navedeno je bilo negdje krajem veljače 2015. Kako gospodin VV nije htio pristati na to da on sredi raskopani pod to je tuženik sredio na način da je stavio sve što treba od izolacije, promijenio cijevi, estrih i pločice na kraju. Potom je tuženik u prostor unio novi šank i retro pult, a stari iznio vanka s čime se složio gospodin VV. Sve navedeno je radio RV te su on i tuženik i šank i pult i kompletan šut odnijeli na otpad. Nakon svega tuženik od tužitelja zahtijeva raskid ugovora jer tužitelji nisu ispoštovali dogovor da saniraju vlagu, a koju je prethodno sanirao sam jer mu je to bio uvjet za izlazak iz prostora. Kako mu je uvjet za izlazak iz prostora bio da vrati sve u prvobitno stanje, a već je bio uklonio šank i pult, morao je unijeti novi šank i novi pult. Novi šank i pult su sigurno bili kvalitetniji jer su bili novi, jedino stigao nije opiturati (obojiti) željeznu konstrukciju od šanka. Nakon svega tužiteljima podnosi pisani zahtjev za raskid. S obzirom na protek vremena ne može se sjetiti kako su reagirali te misli da je 3. travnja 2015. tužiteljima vratio ključeve predmetnog prostora. Sve što je tužiteljima ostavio u prostoru bilo je u funkcionalnom stanju da bi se mogla nastaviti obavljati djelatnost.

U odnosu na nalaze i mišljenja vještaka iz postupka osiguranja dokaza, tuženik navodi da vještaci nisu bili upoznati sa stanjem prije. Ističe da je dva puta bio obaviješten o tome da će vještaci izaći na lice mjesta, na prvi termin nitko nije došao osim njega, a na drugi nije došao ili iz revolta ili iz toga što nije stigao.

Nakon nekih 10-15 dana, a nakon što je tužiteljima vratio ključeve predmetnog prostora, kontaktirao ga je gospodin VV i rekao mu da im je uništio prostor u protuvrijednosti od nekih 20.000,00 EUR. Tuženik ga je pitao o čemu se zapravo radi, a gospodin VV je izmišljao stvari pa je tako govorio da su zidovi neravni i slično. Tuženik ističe i to da je gospodin VV 2 puta tjedno dolazio dok su se izvodili radovi u prostoru. Pritom nije imao nikakve primjedbe. Što se tiče tende i podesta na vanjskom štekatu, navodi da je tenda bila stara 20 godina uključujući konstrukciju, što zna budući da se radi o tendi koja je prebačena iz drugog kafića pa nije teško zaključiti da se radi o tendi staroj 20 godina. Podest je bio plastičan, derutan. S obzirom na takvo stanje tende i konstrukcije, tuženik ih je odlučio zamijeniti i odnijeti u garažu, a jednog dana vratiti, međutim, gospodin VV mu je kazao da će on to odnijeti za potrebe svoje vikendice. RV je tužitelju pomogao odnijeti tendu, podest i tendinu konstrukciju, misli da su je odnijeli u garažu. RV je bio prisutan ovom razgovoru. Gospodin VV je rekao tuženiku da stavi bilo koju tendu, a sve to se desilo nakon što je već saopćio O da ne želi nastaviti poslovati u prostoru, iz razloga koje je već iznio. Gospodin VV mu je rekao da je konstrukciju tende prodao, a što je napravio sa podestom nije mu poznato. Tražio je od gosp. VV da zajedno potpišu zapisnik prije vraćanja ključeva, ali mu je gospodin VV rekao da mu vrati ključeve, da će on sastaviti zapisnik, na to je pristao jer uopće nije razmišljao. Sve dogovore i pregovore tuženik je vodio s gospodinom VV, tužiteljicu OV prvi put je vidio u sudnici. Sve obveze na ime vode, struje koje je imao u prostoru za siječanj, veljaču i ožujak 2015. tuženik je uredno podmirio, a što je bilo kasnije nije mu poznato. Prije potpisivanja ugovora tuženik je pitao gospodina OV jesu li svi računi čisti vezano za kafić i štekat na što mi je gospodin OV odgovorio potvrdno. Tuženik je čuo da je tužitelj za štekat Gradu ostao dužan 50-60.000,00 kuna, a što su mu iz Grada potvrdili.

RV poznaje iz susjedstva jer je radio u predmetnom prostoru, ne zna što je po struci, RV je on angažirao za micanje šanka, separea, tende i podesta, a gospodin OV je RV angažirao za sve ostalo vezano za pod, za što zna od OV koji mu je to rekao čim su otkrili vlagu u siječnju 2015. Ostale radove, nakon RV tuženiku su izveli majstori, keramičar je radio pločice, a vodoinstalater vodu.

Od tužitelja je jednom usmeno tražio naknadu za trošak koji je imao na ime vraćanja razrušenog poda u prvobitno stanje, na što mu je isti odgovorio da s tim nema ništa, a tuženik nije imao izbora nego na sve to pristati, odnosno sa istim se suglasiti. O kojem se iznosu točno radio ne može se prisjetiti zbog proteka vremena.

19.6. Svjedok RV naveo je da je po nalogu tuženika srušio 4 betonska separea unutar kafića, a kada su se betonski separei srušili tada su utvrdili u podu staklenu vunu (neku vrstu izolacije), koja je bila natopljena vodom. Nakon toga je svjedoku g. OV rekao da će on sanirati tu vlagu u podu, te je svjedoka angažirao da razbije pod kao pripremu za sanaciju. Razbijanje poda vršili su svjedok i prijatelj B (ne sjeća se imena). Kada su digli pod, našli su puknutu odvodnu cijev koja se nalazila na prostoru gdje je bio šank (šank je već bio maknut). Došli su do WC-a, g. BV je htio podignuti pod i u WC-u, da provjeri jesu li uredne cijevi i u WC-u, jer su se iz WC-a čuli neugodni mirisi, ali iz WC-a nisu digli pod jer, koliko se on može sjetiti, parnične stranke se oko toga nisu mogle dogovoriti, odnosno pojašnjava da je g. BV htio razbiti pod od WC-a, a g. OV je bio protiv toga, dok je svjedok čekao zeleno svjetlo od g. BV pa je pretpostavio da se oni nisu uspjeli dogovoriti. Svjedok navodi da je sudjelovao u micanju šanka i retropulta, ne može se sjetiti po čijem nalogu, stanje šanka i retropulta je bilo takvo da je bio zapušten i hrđav, ali upotrebljiv. Šank i retropult su razmontirali svjedok i B, te ga kamionom odveli na otpad zajedno sa ostalim građevinskim otpadom. U vrijeme kada je svjedok obavljao građevinske poslove u prostoru, WC se nije dirao.

Tendu i podest skinuli su svjedok i B, po sjećanju misli po nalogu g. OV. Sjeća se da su podest odnijeli u prostor g. OV naziva "Fregata-Krstarica", dok se ne sjeća gdje je završila tenda, odnosno misli da je i konstrukcija tende završila na otpadu. Svjedok navodi da je u vrijeme izvođenja radova, i to 10-15 dana koliko je on tu radio, tužitelj VV često bio prisutan, skoro svaki dan i bio je upoznat sa svim provedenim radovima.

Za radove su mu platili i VV za pod i misli za razmontiranje štekata, a BV za separee, gotovinom, iznosa se svjedok nije mogao sjetiti.

20.1. Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tijekom pripremnih radova tuženik, uz suglasnost tužitelja VV, uklonio betonske separee, te je nakon dizanja poda koje je po nalogu tužitelja VV izvršio RV utvrđeno puknuće vodovodne cijevi, te je dignuti pod sanirao tuženik o svom trošku, i to izolaciju, cijevi, estrih (sloj između betona i pločica) i pločice. Prethodno je tuženik BV imao izričitu suglasnost tužitelja VV za uklanjanje postojeće ugostiteljske opreme, konstrukcije vanjske tende i vanjskog podesta, što je obavio RV i odnio tužitelju. Tuženik je inzistirao na podizanju poda i u sanitarnim čvorovima, da bude siguran da je problem vlage u cijelosti riješen, kao uvjet za početak zakupa, s čime se tužitelj VV nije suglasio, odnosno pod u sanitarnim čvorovima nije dizan. Nakon navedenog, tuženik je o svom trošku ugradio ugostiteljsku opremu te izveo građevinske i vodovodne i elektroinstalacijske radove, za koje nikada od tužitelja VV nije tražio naknadu.

20.2. Tuženik je, dakle, imao suglasnost tužitelja IV za preinaku poslovnog prostora, a radi dovođenja prostora u stanje pogodno za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te suglasnost za uklanjanje postojeće ugostiteljske opreme u poslovnom prostoru te vanjske tende i podesta. Tuženik izvan ili protivno suglasnosti tužitelja nije poduzeo nikakve radnje, ali ga to ne oslobađa odgovornosti za one radove koje je izvršio, a koji su izvršeni nestručno.

21.1. Tužitelji nemaju pravo na naknadu štete pribavom nove ugostiteljske opreme, odnosno protuvrijednost od 31.288,12 € / 235.740,36 kn (iznos s PDV-om) na ime izrade, dobave i montaže ugostiteljske opreme, što traže tužbenim zahtjevom, iz više razloga. Prije svega, između stranaka nije bilo ugovoreno koja će se konkretna ugostiteljska oprema ugraditi, ni koje kvalitete niti da po prestanku ugovora prelazi u vlasništvo zakupodavca, niti je dogovorena obveza ugradnje nove vanjske tende i podesta. Nadalje, postojeća ugostiteljska oprema je bila dotrajala, njezino uklanjanje je izvršeno uz suglasnost zakupodavca, koji je svu opremu preuzeo, a dio odnio na otpad (metalna konstrukcija tende), zbog čega uklanjanjem postojeće opreme tužiteljima nije nastala šteta, jer je uklonjena oprema bez tržišne vrijednosti, a ako je i imala tržišnu vrijednost s opremom su tužitelji mogli raspolagati. Činjenica da su se tužitelji pouzdali u to da će zakupnik, kao dugogodišnji ugostitelj, ugraditi adekvatnu opremu predstavlja očekivanje, ali ne i ugovorenu obvezu određene kvalitete ili standarda opreme. Neodgovarajući šank i retropult koji nisu dovršeni i koji ne odgovaraju standardima ugostiteljske djelatnosti ne daju pravo na bolju stvar nego prije, što se odnosi i na vanjsku tendu i podest.

Zaključno, zahtjev za novom ugostiteljskom opremom, odnosno novčanom protuvrijednosti pribave i montaže nove opreme doveo bi tužitelje u povoljniji položaj nego prije štetnog događaja, što je protivno zabrani prekomjerne naknade štete. Tužitelji su iz tog osnova imali pravo od tuženika zahtijevati uklanjanje neodgovarajuće opreme ili naknadu troškova uklanjanja te stvarnu štetu kao razliku vrijednosti između postojeće (uklonjene) i ugrađene ugostiteljske opreme, odnosno alternativno naknadu štete za dovođenje u adekvatno stanje ugrađene ugostiteljske opreme, a ne novu ugostiteljsku opremu.

21.2. Da ugrađena ugostiteljska oprema ne zadovoljava namjeni za predviđenu ugostiteljsku djelatnost sud je utvrdio čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje za graditeljstvo- interijer i dizajn Romine Radović koje je izrađeno u postupku osiguranja dokaza koji je proveden pred ovim sudom pod posl. br. R1-14/16 (list 90-107 spisa R1-14/16), a koji pisani nalaz i mišljenje sadrži fotografije ugrađene opreme i navođenje nedostataka (neispravna tenda pokidanog platna, namještaj od iverice poludovršen, rubovi ploča pulta nisu obrađeni, kao ni prednja maska pulta i dr.). Tuženik nije sudjelovao na uviđaju u postupku R1-14/16, a utvrđeno je da je uredno primio poziv za uviđaj te izostanak nije opravdao. Tuženik je imao primjedbe na predmetni nalaz i mišljenje, ali njima nije doveo u pitanje utvrđene nedostatke ugrađene ugostiteljske opreme. Međutim, pisani nalaz i mišljenje od 14. kolovoza 2022. koje je vještakinja mr. sc. Romina Radović izradila u ovoj parnici (list 232-240 spisa) u odnosu na određenu visinu naknade štete pribavom i montažom nove ugostiteljske opreme sud neće posebno navoditi zbog prethodnog utvrđenja suda da tužiteljima ne pripada naknada štete po tom osnovu.

22.1. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime građevinskih radova, uređaja i prilagodbe vodovodnih instalacija te na ime izrade elektroinstalacije, sud smatra da je u tom dijelu tužbeni zahtjev djelomično osnovan, to stoga što je ugovorom tuženik ovlašten napraviti sve preinake u poslovnom prostoru koje su potrebne za rad ugostiteljskog objekta (čl. 7.), čime je tuženik preuzeo trošak i odgovornost za izvršene preinake, te se kao zakupnik obvezao nakon prestanka ugovora iz bilo kojeg razloga prostor predati u urednom, čistom i ispravnom stanju (čl. 11. Ugovora). S obzirom da je po sklapanju ugovora o zakupu tuženik ušao u posjed radi izvođenja radova i pripreme prostora za ugovoreni zakup, a tužitelju nije prigovorio za nedostatke prostora u građevinskom smislu te u odnosu na vodovodne i električne instalacije, smatra se da je u tom pogledu prostor bio u ispravnom stanju.

22.2. Sud napominje kako nije posebno navodio iskaze drugih saslušanih svjedoka, gostiju kafića te bivšeg zaposlenika i osoba koje su svraćale u kafić koji su iskazivali o stanju prostora i opreme prije ugovora o zakupu, o tome je li se u prostoru čula vlaga ili smrad, zadovoljstvo ugostiteljskom uslugom i sl., jer je to pravno irelevantno za naknadu štete koju tužitelji traže u ovom postupku, uz utvrđenje da ugovor nije raskinut jednostrano, već sporazumno. Obje ugovorne stranke snose posljedice neutvrđivanja stanja prostora kod primopredaje prostora sastavljanjem zapisnika nakon sklapanja ugovora, pa je sudu bilo moguće utvrditi samo stanje prostora nakon izvedenih radova. Stanje prostora nije utvrđeno niti fotografijama tužitelja, jer se odnosi na period kada su tužitelji držali kafić "Bipino", a ne stanje neposredno prije sklapanja ugovora s tuženikom, što je potvrdio svjedok RV (list 128-132 spisa). S druge strane, na tuženiku je bio teret dokaza da su utvrđeni nedostaci poslovnog prostora nakon izvedenih radova nastali bez njegove krivnje (čl. 1045. st.1. ZOO-a).

22.3. U odnosu na stanje prostora sud je pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Jure Malenice od 2. ožujka 2016. (list 77-85 spisa R1-14/16) koje je izrađeno u postupku osiguranja dokaza koji je proveden pred ovim sudom pod posl. br. R1-14/16. Vještak je pregledom prostora, površine 27,82 m2, a po kazivanju tužitelja utvrdio nedostatak izvedenih radova koji se očituje u nedostatku postavljenih keramičkih pločica na podu središnje prostorije, nestručno postavljenih odvoda struje i vode unutar ugrađenog šanka, neispravne fidove sklopke, na plafonu postavljene metalne rešetke manjih dimenzija od predviđenih za održavanje ventilacije, vanjski zid i dio istočnog zida obrađeni grubom glet masom, a dio u "sep", odnosno bojanje zidova nije dovršeno, nisu ugrađeni prekidači na mjesta označena crvenom bojom, u predulazu za sanitarni čvor (zahod za goste) postavljene su zidne pločice dvije različite vrste (iste dimenzije druge nijanse), nije ugrađen etažer (polica) ispod ogledala, pisoar nestručno ugrađen i to gornji i donji odvodi koji se spajaju na zid, nestručno je ugrađen protočni bojler ispod umivaonika zbog elektroinstalacije, u sjeveroistočnom dijelu predulaza vidljivo je da završno nedostaju podne pločice kod spoja sifona, a u podnožju ulaznih vrata nedostaje kameni prag, jednokrilna drvena vrata nemaju ključa i djelomično nedostaju bočne drvene letvice. Spoj wc školjke i vodokotlića spojen je trakom, dok na ventilu nedostaje rozeta. Na osnovu utvrđenog stanja prostora zaključuje da je u prostoru potrebno izvršiti:

- kompletnu rekonstrukciju odvodne i dovodne vodovodne instalacije u sanitarnom čvoru za goste, radi ugradnje pisoara, umivaonika i bojlera prema pravilima struke, ispirnu cijev od vodokotlića do wc školjke ugraditi ispod žbuke

- kompletnu rekonstrukciju odvodne i dovodne vodovodne instalacije u središnjoj prostoriji na mjestu šanka, a sve u funkciji korištenja šanka, odnosno ugradnje aparata i opreme

- kompletnu rekonstrukciju elektroinstalacija u sanitarnom čvoru za goste i središnje prostorije, kao i rekonstrukciju razvodne ploče sa izmjenom neispravnim elemenata

- otucavanje (uklanjanje) podnih i zidnih keramičkih pločica u sanitarnom čvoru sa predulazom za goste i središnjoj prostoriji te dobava i lijepljenje novih podnih keramičkih pločica

- popravak vrata od sanitarnog čvora za goste

- ugradba unutarnje jedinice klima uređaja prema pravilima struke

- ugradnja ogledala sa etažerom u sanitarnom čvoru za goste

- izravnavanje i gletanje svih površina zidova i plafona i bojenje u jupol

Sud nije posebno navodio utvrđenje vještaka u odnosu na tendu, budući da je za dobavu nove tende sud utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

22.4. Tuženik se podneskom od 15. rujna 2016. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jure Malenice (list 111-112 spisa R1-14/16) i to iz razloga što je vještačenje napravljeno na temelju uputa predlagatelja bez ikakvih stručnih i građevinskih kriterija zašto bi tužiteljima nastala šteta i kakvo je bilo stanje prije izvedenih radova. Navodi da je vještak vještačio uređaje (klima uređaj), podne pločice, gletanje svih površina plafona i zidova, a koji su zatečeni u prethodnom stanju i koje tuženik uopće nije dirao niti na njima izvodio radove. Napominje se da tuženik nije sudjelovao u postupku osiguranja dokaza, iako je uredno pozvan na uviđaj koji je održan 2. ožujka 2016., a kasnije u ovoj parnici nije predložio dokaze za dokazivanje gornjih navoda, da je utvrđene nedostatke zatekao u prostoru i na njima nije radio nikakve preinake.

22.5. U pisanom nalazu i mišljenju od 9. rujna 2022. kojeg je vještak Jure Malenica po nalogu suda izradio u ovoj parnici (list 246-251 spisa), vještak je procijenio cijene građevinsko zanatskih radova opisanih u pisanim nalazu i mišljenju izrađenom u postupku R1-14/16 uz napomenu da nije utvrdio cijenu radova koje je potrebno izvršiti za kompletnu rekonstrukciju elektroinstalacije u sanitarnom čvoru za goste i središnjoj prostoriji, kao i cijenu radova za klimu uređaj i kompletnu rekonstrukciju vodovodne instalacije na poziciji šanka, jer to nije u njegovoj nadležnosti. Vrijednost radova koji su detaljno navedeni u troškovniku nalaza i mišljenja vještak je utvrdio u iznosu od 21.886,40 kuna, s PDV-om, 27.358,00 kuna, koliko tužitelji i zahtijevaju tužbenih zahtjevom. Utvrđeni iznos radova odnosi se na otucavanje (uklanjanje) podnih i zidnih keramičkih pločica u sanitarnom čvoru sa predulazom za goste i središnjoj prostoriji te dobava i lijepljenje novih podnih keramičkih pločica, popravak vrata od sanitarnog čvora za goste, ugradnju ogledala sa etažerom u sanitarnom čvoru za goste te izravnavanje i gletanje svih površina zidova i plafona i bojenje u jupol, kao i pomoćne zidarske radove vodoinstalaterskim.

22.6. Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jure Malenice u kojem je utvrđena vrijednost izvođenja radova, niti istom prigovorio, te sudu nije dokazao da je bilo koji od utvrđenih nedostataka nastao bez njegove krivnje, odnosno da se radi o nedostacima koje je on zatekao u poslovnom prostoru i na kojima nije vršio nikakve radove, zbog čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jure Malenice, a štetu zbog nestručno izvedenih građevinskih radova utvrdio u visini od 21.886,40 kuna/ 2.904,82 eura[1] , bez PDV-a. Ni tužitelji nisu imali prigovora na vještačenje u vidu visine utvrđenih troškova na ime građevinskih radova.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

22.7. Sud je dozvolio predlaganje i izvođenje novih dokaza i to vještačenjem po vještacima za vodoinstalacije i elektrotehniku, radi utvrđenja troškovnika za rekonstrukciju vodovodnih i elektroinstalacija u poslovnom prostoru, budući da se tek u pisanom nalazu i mišljenju vještak za građevinu Jure Malenica izjasnio da u tom dijelu ne može dati stručno mišljenje, stoga su novi dokazi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi članka 299. st. 2. ZPP-a, bez krivnje tužitelja.

22.8. Sudski vještak za vodoinstalacije Mirko Višić u pisanom nalazu i mišljenju od 7. ožujka 2024. (list 337-339 spisa) utvrdio je visinu radova koje je potrebno izvršiti da se sanitarni čvor i šank kao instalacije i sanitarije koje treba dovesti u normalnu uporabu i to poziciju protočnog bojlera prilagoditi potrošaču, dobava i ugradnja etažera, demontaža pisoara, razvod kanalizacije i prilagodba za njegov odvod i montaža, demontaža ispirne cijevi od vodokotlića te dobava i ugradnja nove, štemanje i prilagodba odvoda i dovoda za šank, ispitivanje instalacije na vodonepropusnost te puštanje u rad i čišćenje i odvoz šuta na deponij, u ukupnom iznosu od 475,00 eura bez PDV-a. Sud utvrđuje da je dio vodoistalaterskih radova već uključeni kao trošak već priznatih građevinskih radova po vještačenju vještaka Jure Malenice i to za protočni bojler, ugradnju etažera, demontažu pisoara i ispirne cijevi, pa je u odnosu na vodoinstalaterske radove priznat samo onaj trošak koji nije obuhvaćen troškom građevinskih radova i to : štemanje i prilagodba odvoda i dovoda za šank te ispitivanje instalacije na vodonepropusnost te puštanje u rad u ukupnom iznosu od 150,00 eura, bez PDV-a, koliko je tužiteljima dosuđeno.

22.9. Sudski vještak za elektrotehniku dr. sc. Rino Lucić, dipl .ing, u nalazu i mišljenju od 16. kolovoza 2018. (list 394-398 spisa) utvdio je visinu potrebnih radova i materijala za sanaciju elektroinstalacija u poslovnom prostoru, a prema stanju utvrđenom u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-14/16 u iznosu od 2.500,00 eura. Dodatno napominje da u taj iznos nisu uračunati troškovi nabave svjetiljki koje u principu nabavlja investitor i koje iznose po pretpostavci 600,00 eura, radi se o srednjim cijenama (bez PDV-a) koje trenutno vrijede u Splitu te trošak ispitivanja elektrinstalacije po ovlaštenoj tvrtki, koji nije procijenjen niti su ga tužitelji naknadno potraživali. Stranke nisu imale primjedbi na navedeno vještačenje, a sud ga smatra vjerodostojnim i izrađenim prema pravilima struke u odnosu na dostupnu dokumentaciju. Sud utvrđuje da tužiteljima s ovog osnova pripada samo vrijednost potrebnih radova u iznosu od 2.500,00 eura, bez PDV-a, dok trošak pribave rasvjetnih tijela pada na tužitelje.

23.1. Slijedom navedenog sud je prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na poslovnom prostoru zbog nestručno izvedenih građevinskih, elektroinstalacijskih i vodoinstalacijskih radova, čiju je visinu u ukupnom iznosu (5.554,82 eura) utvrdio na temelju izvedenih vještačenja u parnici, na koju visinu stranke nisu imale konkretnih primjedbi, a koji iznos obuhvaća 2.904,82 eura građevinskih radova, 150,00 eura vodoinstalaterskih radova na šanku i to onih koji nisu obuhvaćeni građevinskim vještačenjem, te 2.500,00 eura elektroinstalacijskih radova, bez PDV-a, budući da su tužitelji tijekom postupka (tužiteljica TV u svom iskazu) naveli da je šteta reparirana (popravljena) u dogovoru s novim zakupodavcem, ne navode na koji način te ne dostavljaju nikakve račune iz kojeg bi bilo vidljivo da su tužitelji ili novi zakupodavac za obavljanje radova kojim su popravili štetu angažirali stručne osobe koje su u sustavu PDV-a, jer jedino bi u tom slučaju, te u slučaju da šteta nije popravljena, tužiteljima pripadalo i pravo na naknadu PDV-a na utvrđenu cijenu radova.

23.2. Zaključno, zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete i to za pribavu i montažu ugostiteljske opreme s PDV-om odbijen je u cijelosti, za više traženo na ime građevinskih radova (cjelokupni PDV dosuđene naknade), za više traženo na ime vodoinstalacijskih radova (sve ono što je obuhvaćeno građevinskim radovima i cjelokupni PDV) te za više traženo na ime elektroinstalacijskih radova (pribavljanje rasvjete i cjelokupni PDV), odbijen je kao neosnovan, kako je odlučeno točkom I izreke presude.

23.3. Tužitelji kao oštećenici nisu solidarni vjerovnici, što znači da nemaju pravo solidarno zahtijevati naknadu štete od tuženika. Solidarnost, prema odredbi članka 54. ZOO-a postoji samo ako je ugovorena ili zakonom određena. U odštetnom pravu solidarnost pod zakonskim uvjetima postoji samo na strani štetnika, a ne oštećenika, što znači da svaki oštećenik ima samostalno pravo na naknadu štete i ne postoji pravni institut solidarnosti među njima u odnosu na štetnika. Iz tog razloga odbijen je točkom I izreke i dio tužbenog zahtjeva na solidarnu isplatu naknade štete tužiteljima.

24. U odnosu na naknadu štete za naknadu izmakle koristi, u visini mjesečne zakupnine za razdoblje od travnja 2015. do lipnja 2018., prije svega treba navesti da su tužitelji kontradiktorni u svojim navodima, jer tvrde da ugovor nije raskinut i da je na snazi, a onda umjesto da traže iznos zakupnine, tužitelji tužbenim zahtjevom traže naknadu izmakle dobiti jer poslovni prostor u zatečenom stanju nisu mogli iznajmiti preko 3 godine. Dakle, ako su tužitelji smatrali da ugovor nije raskinut, onda ga nisu mogli iznajmiti drugom zakupodavcu sve do isteka zakupa (2025.), pa ni novom zakupodavcu 2018. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je Ugovor o zakupu od 5. siječnja 2015. prestao, odnosno raskinut obostranom voljom stranaka, dakle sporazumno, u kojem slučaju stranke nemaju pravo na naknadu štete zbog eventualne izmakle koristi, jer to nisu ugovorili niti to pravo zakupodavca proizlazi iz zakona. Tužitelji su mogli zahtijevani raskid ugovora uvjetovati (primjerice plaćanjem nekoliko zakupnina i sl.), ali to nisu napravili već su preuzeli ključeve nakon prestanka zakupa i od tuženika prvo vansudski, a potom i sudski zahtijevali novčani iznos na ime naknade štete zbog preinaka poslovnog prostora. Također, tužiteljima ne pripada pravo na naknadu izmakle koristi jer su ugrađenu opremu tuženika iz poslovnog prostora razmontirali tek u lipnju 2016. (dakle, nakon godinu dana i 3 mjeseca), a potom poslovni prostor iznajmili, nakon više od 3 godine, što nikako ne može biti krivnja tuženika, a niti se može povezati s navodima da su tužitelj umirovljenici malih primanja. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev za naknadu izmakle dobiti odbijen je u cijelosti, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

25. Zaključno, sud je prilikom odlučivanja o naknadi štete vodio računa da su preinake poslovnog prostora nakon sklapanja Ugovora o zakupu vršili i tužitelj IV (preko RV) i tuženik BV, stoga nije našao istinitima navode da je tužitelji nisu imali nikakvih saznanja o izvedenim radovima, da nisu dali suglasnost za uklanjanja svoje ugostiteljske opreme i da tuženik preinake nije vršio u dobroj vjeri. Međutim, sud je utvrdio da je tijekom izvođenja radova došlo do nesuglasica između IV i BV, oko potrebe za dizanjem poda u sanitarnom čvoru, zbog čega su stranke i odustale od sklopljenog zakupa, pa je naknadne radove tuženik BV izvršavao da bi po zahtjevu IV prostor doveo u "prijašnje stanje", odnosno u ispravno stanje, a koji radovi su djelomično izvršeni nestručno, što je u postupku utvrđeno vještačenjem. Pri tom tužitelji gube iz vida da je preinakom poslovnog prostora tuženik sanirao njihov pod središnje prostorije poslovnog prostora, za koje nije tražio nikakvu naknadu. Stoga bi potraživanje naknade štete od tuženika u ukupnom iznosu od 58.387,90 eura uistinu predstavljalo njihovo bogaćenje, a ne naknadu potpune, odnosno stvarne, realne štete, što tuženik tvrdi od početka parnice.

26. O osnovanosti protutužbenog zahjteva sud je odlučio točkom III, IV izreke presude, a razlozi su navedeni pod točkama 14. -16. obrazloženja presude.

27.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. i 4. ZPP-a te članka 155. ZPP-a te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), budući da su stranke djelomično uspjele u sporu.

27.2. Odredbom članka 154. st. 2. ZPP-a određeno je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27.3. Konačni uspjeh stranaka u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev, sud je utvrdio uzimajući u obzir i uspjeh stranaka u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva pa su tužitelji sa tužbenim zahtjevom u osnovi uspjeli sa 33,3%, a s visinom 9,5%, dakle ukupno 21,4% (aritmetička sredina za % uspjeha u osnovi i visini). Sud je prilikom ocjene uspjeha tužitelja u dokazivanju osnove pošao od toga da su tužitelji zahtijevali naknadu imovinske štete, po 3 osnove (pribavljanjem nove ugostiteljske opreme, popravljanjem štete nastale izvođenjem građevinskih, elektroinstalacijskih i vodoinstalacijskih radova te izmakle koristi), s tim da je sud utvrdio da je osnovan jedino njihov zahtjev za popravljanjem štete nastale izvođenjem radova. Tuženik je uspio sa 78,6%, što znači da primjenom odredbe članka 154. st. 2. ZPP-a tuženiku pripada 57,2% osnovanih troškova postupka.

27.4. Prilikom ocjene konačnog uspjeha stranaka u parnici, sud nije uzeo u obzir nenovčani protutužbeni zahtjev, jer su stranke u odnosu na protutužbeni zahtjev, cijeneći da glavni i podredni protutužbeni zahtjev za raskid ugovora imaju identičan predmet spora, ali drugačije postavljen, uspjele u jednakim omjerima (po 50%), pa bi u odnosu na protutužbeni zahtjev, i da su postojali posebni troškovi, a nisu jer u odnosu na protutužbeni zahtjev nisu izvođene nikakve posebne radnje, valjalo primijeniti odredbu članka 154. stavak 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoj trošak.

27.5. Tuženiku je za obavljene radnje tijekom ovog postupka, valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva, prema vrijednosti predmeta spora tužbenog zahtjeva od 58.387,90 eura nagradu kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 500 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 4. ožujka 2019. i 16. svibnja 2023. po 500 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, za sastav podneska od 6. lipnja 2022., 29. srpnja 2024. i 23. rujna 2025. po 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, za zastupanje na ročištima 9. studenog 2017., 2. travnja 2019., 12. lipnja 2019., 22. listopada 2021., 9. ožujka 2022., 12. srpnja 2022., 12. siječnja 2023., 1. lipnja 2023., 17. lipnja 2025., 25. rujna 2025. i 29. listopada 2025. po 500 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, - za zastupanje na ročištima 13. veljače 2019., 13. prosinca 2023., po 250 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife, za zastupanje na ročištu od 5. srpnja 2021. 50 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, što ukupno iznosi 7625 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 15.250,00 eura, a s PDV-om od 25% (3.812,50) 19.062,50 eura.

27.6. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištima 13. veljače 2019., 13. prosinca 2023. po punoj tarifi (po Tbr. 9/1 Tarife), budući da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, niti za zastupanje na ročištu 5. srpnja 2021. koje je odgođeno prije raspravljanje. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podnesaka od 6. lipnja 2022., 29. srpnja 2024. i 23. rujna 2025. po punoj tarifi (po Tbr. 9/1 Tarife), jer ti podnesci nisu obrazloženi podnesci u smislu Tbr. 8/1 Tarife, već ostali podnesci čija se nagrada obračunava prema Tbr. 8/4 Tarife. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe u iznosu od 500 eura, budući da ih tuženik nije ni platio.

27.7. Tuženiku pripada 57,2 % osnovanog parničnog troška, odnosno iznos od 10.903,75 eura.

27.8. Na iznos parničnog troška tuženik je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, sukladno odredbi članka 151. st. 3. ZPP-a pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno.

27.9. Tuženiku ne pripada solidarna naknada parničnog troška od tužitelja, budući da tužitelji kao obični suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, jer nisu ni solidarni vjerovnici u glavnoj stvari (naknada štete) za koje je tuženiku priznata naknada parničnog troška (čl. 161. st. 1. i 3. ZPP-a).

27.10. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao u točki V izreke ove presude.

U Splitu, 19. prosinca 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis