Poslovni broj: P-2759/2022-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Auto Pleter d.o.o. (OIB: 64691360089), Zagreb, Bednjanska 2, kojega zastupa punomoćnik Filip Ivan Kosak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. listopada 2025. U prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika stranaka, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku JE isplatiti (vratiti) tužitelju Auto Pleter d.o.o. iznos od 3.493,09 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate 28. veljače 2022., sve do isplate, u visini stope zakonske zatezne kamate koja odgovara visini referentne stope HNB-a uvećane za 5 %, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja odgovara visini referentne stope HNB-a uvećane za 5 %, tekućom od prvostupanjskog presuđenja sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II

Nalaže se tužitelju Auto Pleter d.o.o. naknaditi tuženiku JE troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 1.9.2021. br. Ovr-187/2020 između ostaloga naloženo ovdje tužitelju, tamo ovršeniku platiti ovdje tuženiku, tamo ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od tadašnjih 24.412,99 kn. Tužitelj je postupio po citiranom rješenju te je 4.11.2021. putem banke na račun ovdje tuženika uplatio ukupno iznos od tadašnjih 24.665,12 kn, a ujedno ga telefonskim putem obavijestio o izvršenoj uplati, kao i punomoćnika tuženika. Usprkos tome, punomoćnik tuženika je 28.2.2022. predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu već plaćenih troškova i to na svoj račun. Iako je punomoćnik tuženika prethodno obavijestio tužitelja o sklopljenom ugovoru o ustupu tražbine s tuženikom ne dostavljajući mu isti ugovor u izvorniku niti s ovjerenim potpisom tuženika, tužitelj je neovisno o tome izvršio isplatu troškova izravno na blokirani račun tuženika, cijeneći da je uslijed blokade računa tuženiku bilo zabranjeno sklapati takav ugovor o ustupu, dakle isti je u suprotnosti sa zakonskim propisima i time ništetan. Iako je tužitelj pravovremeno podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava navodeći da je tražbina već podmirena, doduše prvotno nenadležnom sudu, ovaj sud je rješenjem od 2.5.2022. br. Ovr- 1331/2022-3 odbio gornji prijedlog tužitelja za odgodu te ga ujedno zaključkom uputio na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovdje tužitelja nedopuštenim, a sve iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Dana 2.5.2022. banka je obavijestila tužitelja da je izvršila nalog Financijske agencije i novčana sredstva istoga u ukupnom iznosu od tadašnjih 26.318,74 kn isplatila na račun punomoćnika tuženika. Slijedom toga, tužitelj je prvotno predlagao donošenje presude kojom će se predmetna zapljena i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenom, da bi tijekom postupka preinačio tužbu i zahtijevao povrat (isplatu) iznosa od sada 3.493,03 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ne osporava da je tužitelj 4.11.2021. doista izvršio isplatu na blokirani račun tuženika, ali time nije izvršio svoju obvezu plaćanja troškova postupka naloženu rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli. Naime, ugovorom od 29.10.2021. tuženik je spomenutu tražbinu prema tužitelju ustupio punomoćniku tuženika, a o čemu su tužitelja pravovremeno obavijestili i tuženik te punomoćnik tuženika. Neovisno o tome, tužitelj je tražbinu ipak odlučio ispuniti tuženiku, što se ne smatra urednim ispunjenjem obveze. Iz tih razloga punomoćnik tuženika je kao primatelj i novi vjerovnik izdao tuženiku punomoć da on može predmetnu tražbinu naplatiti u njegovo ime i za njegov račun putem izravne naplate kod Financijske agencije, što je u konačnici i učinjeno prijenosom sredstava na račun punomoćnika tuženika 2.5.2022. čime je tek tražbina podmirena. Tuženik je stoga, a s obzirom da je ova tužba podnesena nakon dovršetka ovrhe, predlagao tužbu za proglašenje ovrhe prvenstveno odbaciti kao nedopuštenu, a podredno predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti sve uz naknadu parničnih troškova.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u ovosudni spis br. Ovr- 1331/2022, rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 1.9.2021. br. Ovr-187/2020 s potvrdom pravomoćnosti, podatke o transakcijama od 4.11.2021. i 2.5.2022. od Addiko Bank d.d., poruku elektronske pošte tužitelja od 6.11.2021., zahtjev za izravnu naplatu od 28.2.2022., obavijest Financijske agencije upućena tužitelju, poruku elektronske pošte punomoćnika tuženika od 2.11.2021. s obavijesti o ustupu, specijalnu punomoć od 10.11.2021., reklamaciju tuženika kod OTP banke d.d. od 5.11.2021., zahtjev tužitelja za povlačenja zahtjeva za izravnu naplatu od 10.3.2022. s odgovorom punomoćnika tuženika od 15.3.2022., Opće uvjete vođenje transakcijskog računa i pružanja usluga platnog prometa za potrošača Addiko Bank d.d., specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od Financijske agencije, ugovor o ustupu tražbine od 29.10.2021., saslušani su punomoćnik tuženika u svojstvu svjedoka i stranke.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 1.9.2021. br. Ovr-187/2020 između ostaloga naloženo tamo ovršeniku, ovdje tužitelju Auto Pleter d.o.o. platiti tamo ovrhovoditelju, ovdje tuženiku JE daljnje troškove tog ovršnog postupka u iznosu od tadašnjih 24.412,99 kn. Nesporno je i da je ovdje tužitelj 4.11.2021. putem Addiko Bank d.d. izvršio isplatu na blokirani račun tuženika kod OTP banke d.d. u iznosu od tadašnjih 24.665,12 kn, o čemu je također elektronskom porukom od 6.11.2021. obavijestio ovdje punomoćnika tuženika navodeći da uplaćeni iznos obuhvaća iznos glavnice iz gornjeg rješenja te obračunatu zateznu kamatu u iznosu od tadašnjih 252,13 kn.

7. Nadalje, nije sporno da je punomoćnik tuženika odvjetnik Hrvoje Čipčić-Bragadin 28.2.2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu tražbine-troškova iz gore citiranog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, u istom naznačujući kao ovrhovoditelja ovdje tuženika s time da se novčana sredstva tužitelja u konačnici prenesu na račun punomoćnika tuženika. Nesporno je i da je Financijska agencija postupajući po tom zahtjevu zaplijenila novčana sredstva tužitelja u iznosu od tadašnjih 26.087,41 kn te o tome obavijestila istoga. Nije sporno niti da je nakon toga tužitelj 22.3.2022. Općinskom sudu u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u kojem je u bitnom naveo da je već podmirio spornu tražbinu izvršenom uplatom od 4.11.2021. Nesporno je da se ovdje tuženik po punomoćniku u cijelosti usprotivio takvom prijedlogu iz razloga kojima osporava tužbu i u ovom postupku, te je nakon se što se prethodno spomenuti sud rješenjem od 30.3.2022. br. Ovr-104/2022 proglasio mjesno nenadležnim, nadležni Općinski građanski sud u Zagrebu pravomoćnim rješenjem od 2.5.2022. br. Ovr- 1331/2022-3 odbio prijedlog ovdje tužitelja za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno zaključkom uputio tužitelja da u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istoga pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovdje tužitelja nedopuštenim u postupku gornje izravne naplate, a zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ). Isto tako, nije sporno da je banka tužitelja Addiko Bank d.d. po nalogu Financijske agencije u tom postupku izravne naplate 2.5.2022. novčana sredstva tužitelja u ukupnom iznosu od tadašnjih 26.318,74 kn, što sada iznosi 3.493,10 EUR, isplatila na račun punomoćnika tuženika.

8. Dakle, u ovom postupku između stranaka je sporno da li je u konkretnom slučaju postojao razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a na koji se tužitelj faktično pozivao u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (prethodno namirenje tražbine uplatom od 4.11.2021. čime je ista prestala) i zbog kojega je upućen na ovu parnicu, a što bi taj postupak izravne naplate činilo nedopuštenim te posljedično tome postojala i osnova za isplatu (povrat) ovdje zatraženog iznosa od 3.493,09 EUR. Ovdje je ujedno i za napomenuti da sukladno odredbi čl. 55. st. 3. u svezi odredbe čl. 210. st. 2. OZ- a tužitelj predmetnu tužbu može temeljiti samo na spomenutom razlogu koji je istakao u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zbog kojega je upućen u parnicu.

9. Kao što je prethodno izloženo, nesporno je da je tužitelj 4.11.2021. izvršio uplatu na blokirani račun tuženika u ukupnom iznosu od tadašnjih 24.665,12 kn. Punomoćnik tuženika u svojstvu svjedoka i tuženik u svojim iskazima navode da je tuženik svoju tražbinu prema ovdje tužitelju s osnova troškova ovršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli ugovorom od 29.10.2021. ustupio ovdje punomoćniku tuženika, a o tom ustupu obavijestili su tužitelja po zakonskom zastupniku prije nego što je izvršena sporna uplata. Sud je prihvatio iskaze punomoćnika tuženika i tuženika u tom bitnom dijelu cijeneći ih uvjerljivim i suglasnim kako međusobno, tako i s drugim provedenim dokazima u ovom postupku. Tako npr. i zakonski zastupnik tuženika KE u svom iskazu potvrđuje da je prije izvršene uplate bio obaviješten od punomoćnika tuženika da je tražbina prenesena na njega, a u prilog tome ukazuje i elektronska poruka punomoćnika tuženika upućena tužitelju 2.11.2021. kojim ga obavještava o ustupu potraživanja i poziva ga da njemu izvrši isplatu ustupljene tražbine. Naznačeno potvrđuje i sam pisani ugovor o ustupu tražbine od 29.10.2021. iz kojeg je to razvidno (okolnost da je tuženik dostavljeni ugovor potpisao kod javnog bilježnika tek 4.4.2022. ovdje nije odlučna budući da između tuženika- ustupitelja i punomoćnika tuženika-primatelja nije sporno da je ugovor sklopljen 29.10.2021. kada su se te ugovorne strane očito usuglasile o svim bitnim sastojcima istoga, dok za valjanost ugovora o ustupu nije propisan pisani oblik), odnosno i specijalna punomoć koju je istoga dana punomoćnik tuženika izdao tuženiku da može u njegovo ime i za njegov račun kod Financijske agencije izvršiti naplatu njegove tražbine s osnova troškova ovršnog postupka. Tužitelj ničim ne dokazuje da bi predmetni ugovor o ustupu tražbine eventualno bio ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), a neosnovano je i pozivanje istoga na odredbu čl. 15. st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 68/18. 2/20., 46/20. i 47/20. – dalje: ZOPONS) s obzirom da se ista ne odnosi na tuženika kao fizičku osobu, već na poslovne subjekte kako su određeni odredbom čl. 3. toč. 7. ZOPONS-a (pravne osobe, fizičke osobe koje se bave registriranom gospodarskom djelatnošću ili slobodnim zanimanjima). Kako je stoga tražbina tuženika prema tužitelju s osnova troškova ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZOO-a ustupljena (prenesena) na punomoćnika tuženika čime je isti postao novi vjerovnik u odnosu na tužitelja, a o kojem ustupu je tužitelj pravovremeno bio obaviješten te je usprkos tome izvršio isplatu tražbine tuženiku kao ranijem vjerovniku, predmetno ispunjenje obveze izvršeno 4.11.2021. nije pravovaljano i nije oslobodilo tužitelja obveze podmirenja istog potraživanja, dakle takva obveza nije prestala i on ju je i nadalje bio dužan ispuniti (čl. 82. st. 2. ZOO-a).

10. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje razloga predviđenog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a u svezi odredaba čl. 210. OZ-a zbog kojeg bi predmetna pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate bili nedopušteni (da je predmetna tražbina prestala podmirenjem iste), a posljedično tome i materijalno-pravno ovlaštenje tužitelja sukladno odredbi čl. 56. st. 1. OZ-a potraživati od tuženika povrat-isplatu utuženog iznosa, to je takav tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

11. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a budući da su činjenice utvrđivane istima između stranaka nesporne ili kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju tužitelj je prvotno postupio sukladno rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2.5.2022. br. Ovr-1331/2022-3 kojim je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim zapljene i prijenosa u postupku izravne naplate (deklaratorne parnice), ali kako je taj postupak već bio dovršen u vrijeme podnošenja tužbe 13.5.2022. tužitelj je prema nalazu suda, a odgovarajuće i smisleno primjenjujući odredbu čl. 56. st. 1. OZ-a bio ovlašten preinačiti tužbu iz deklaratorne u kondemnatornu, čime višu nisu postojale pretpostavke za eventualno odbacivanje tužbe.

12. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/) te za zastupanje na ročištima 13.3.2023., 15.11.2023., 9.4.2024., 27.6.2024., 4.4.2025. i 13.10.2025. – 6 x 100 bodova = 600 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 3.493,09 EUR, što ukupno čini 700 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.400,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV- a od 25 % dosuđeni iznos od 1.750,00 EUR. Tuženiku kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 20.7.2022. (tamo dostavljenu punomoć mogao je dostaviti zajedno s odgovorom na tužbu), 12.12.2023. (liječničku potvrdu o nemogućnosti tuženikovog dolaska na ovaj sud mogao je i trebao priložiti uz na ročištu iznijeti prijedlog za zamolbeno saslušanje tuženika) i 4.4.2025. (zahtjev za naknadu troškova mogao je iznijeti i usmeno na ročištu za glavnu raspravu).

13. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tužitelj naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.