REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5206/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice UR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ilini Cenov, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HRŠ, 13 Calle 7-65 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti i brisanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025. godine, u prisutnosti II tužiteljice osobno i punomoćnice tužitelja Iline Cenov, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika AR, odvjetničkog vježbenika, dana 19. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj 110413MŽA sklopljen između URŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavca te HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmoprimaca.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Tisno, Općinskog suda u Šibeniku, brisanje tereta - založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to ZK tijelo I k. č. br. [katastarska čestica], u naravi PAŠNJAK ukupne površine 76 m2, te ZK tijelo II k. č. br. [katastarska čestica] i to u naravi ORANICA I ZGRADA ukupne površine 302 m2, od čega ORANICA površine 245 m2, te ZGRADA površine 57 m2, i to tereta upisanog pod brojem Z-621/11 koji glasi:

"Na temelju Ugovora o zajmu broj 110413MŽA javnobilježnički solemniziranog dana 13. travnja 2011. godine br. OV-835/11 javnog bilježnika I. Martinović iz Zagreba, uknjižuje se na teret kat. čest. [katastarska čestica] pravo zaloga u iznosu od 5.556,39 eura (slovima: pettisućapetstopedestšest eura i tridesetdevet centi) s godišnjim kamatama od 6,66 % plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 13.02.2013. te s eventualnim ovršnim troškovima",

te pod brojem Z-11756/2016 koji glasi:

"UKNJIŽBA, USTUPANJE ZALOŽNOG PRAVA, Temeljem ugovora o ustupu tražbine od 21. lipnja 2016. g. a na kojem Ugovoru je ovjeren potpis dana 21. lipnja 2016.g., OV-7791/16 kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba i specijalne punomoći od 30. travnja 2016.g. a na kojoj punomoći je ovjeren potpis dana 30. travnja 2016.g. kod javnog bilježnika Waltera Alexandera Reyesa Illescasa iz Los Angelesa, Kalifornija, SAD a nadovjeren dana 03. lipnja 2016.g. br. 32180 kod H okruženog djelatnika Okruga Los Angeles, Država Kalifornija uknjižuje se ustup tražbine s imena ARŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz 320 [adresa], 90065 Ca, SAD, za korist: FUENTES BRIAN ALFONSO, OIB: [osobni identifikacijski broj], 13 CALLE 7-65 ZONA 9, GUATEMALA CITY, GVATEMALA".

III Nalaže se tuženiku HRŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljima HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.299,58 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelji navode da su dana 13.04.2011.g. sklopili ugovor o zajmu s ZRŠ, ali da nisu zaprimili iznos od 40.900,00 kn, koji je naveden u ugovoru, već samo iznos od 18.000,00 kn. Tužitelji navode da je prilikom realizacije kredita zaračunat i trošak procjene nekretnine u iznosu od 1.890,00 kn, koju procjenu tužitelji nisu nikada zaprimili, kao i trošak javnog bilježnika, u iznosu od 860,25 kn, tako da je iznos od 18.000,00 kn inicijalno umanjen za ukupno 2.750,25 kn. Navode da su se s obzirom na svoje teško materijalno stanje i nemogućnost dizanja kredita u banci, obratili zajmodavcu i da su bili prisiljeni pristati na opisane uvjete zajma. Tužitelji navode da su uredno vraćali svoje obveze po kreditu i to u iznosu od po 1.980,00 kn mjesečno, ali da nikada nisu dobili broj žiro računa na koji bi mogli uplaćivati rate, već su ih uplaćivali različitim pravnim osobama, na različitim adresama kreditnih ureda, kao npr. društvima Optimus Artis d.o.o., Tramontana nautika d.o.o., te Celestin savjetovanja d.o.o., a sva navedena društva su brisana u sudskim registrima nadležnih trgovačkih sudova. Tužitelji tvrde da su s osnova povrata zajma uplatili ukupno 23.760,00 kn, što ne spori ni tuženik, te da su uplate vršili do 02.05.2012.g., nakon čega su se zatvorili kreditni uredi, pa tužitelji nisu imali gdje vršiti plaćanja, a žiro račun im nikada nije dan. Nadalje, tvrde da su kreditni uredi zatvoreni radi poduzete akcije USKOK-a, u svezi čl. 242.st. 1. i 2. Kaznenog zakona, odnosno kaznenog djela protiv imovine - lihvarskog ugovora, te kaznenog djela protiv javnog reda - udruživanjem za počinjenje kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona, u kojem postupku je donesena kaznena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-16/16, kojom je oglašena krivom jedna osoba da se povezala s drugom osobom u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima, iskorištavajući teško materijalno stanje građana, te da su u svrhu prikrivanja stvarne naravi poslova, osnivali veliki broj taksativno navedenih trgovačkih društva, između ostalih i naprijed navedena društva. S obzirom na sve navedeno, tužitelji tvrde da su potpisali zelenaški ugovor, pri čemu je iskorišteno njihovo teško materijalno stanje i ugovorena za zajmodavca korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što se zajmodavac obvezao učiniti tuženima. Naglašavaju da je iznos kredita od 40.900,00 kn naznačen samo da bi se prikrile lihvarske kamate, s obzirom da su tužitelji primili iznos od 18.000,00 kn, a razvidno je da je to bio modus operandi različitih kreditnih ureda, o čemu svjedoče novinski članci, istraga USKOK-a i kazneni postupci, kao i spomenuta pravomoćna kaznena presuda.

2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 28. studenog 2024. godine, tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi da je predmetni ugovor o zajmu ništetan, te kojom presudom će se naložiti brisanje tereta - založnog prava na nekretnini tužitelja upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišno knjižni odjel Tisno, uz naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je tuženik upoznat s činjenicom da se predmetni kazneni postupak vodio protiv zaposlenika kreditnih ureda koji su bili posrednici tuženika, te naglašava da se optužnica ne odnosi na njega - tuženika, već na zaposlenike kreditnih ureda, tj. posrednike. Stoga, navodi da okolnost da je tužitelj eventualno oštećen kaznenim djelom koji je stavljen na teret trećim osobama različitim od tuženika, ne može biti od utjecaja na ovaj postupak, jer tuženik ne može trpjeti štetne posljedice postupanja trećih osoba, ukoliko je to postupanje bilo protupravno. Tuženik ukazuje na odredbu čl. 284. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da, ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor, ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelje na naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o zajmu, ugovora o ustupu tražbine, izvatka iz zemljišnih knjiga, izvatka iz otvorenih stavki, dopisa odvjetnika Roberta Izidora Majića, obračuna navodnog potraživanja, generalne punomoći, izjave korisnika zajma, saslušanjem tužitelja i tužiteljice osobno, kao parničnih stranaka.

5. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su dana 13.04.2011.g. I tužitelj kao zajmoprimac i ŽRŠ, kao zajmodavac sklopili Ugovor o zajmu, u kojem ugovoru je II tužiteljica naznačena kao jamac. Nije sporno da je u ugovoru kao predmet zajma naznačen iznos od 5.556,39 eura, koji iznos se trebao vraćati u 22 jednake mjesečne rate, svaka rata u iznosu od po 269,00 eura.

7. Nije sporno da je ugovoreno pravo zaloga odnosno hipoteke na nekretnini tužitelja i da je to pravo uknjiženo u zemljišnim knjigama.

8. Sporno je koji je iznos tužitelju stvarno isplaćen temeljem predmetnog ugovora o zajmu, kao i pitanje je li tužitelj u cijelosti podmirio svoje dugovanje.

9. Sporno je radi li se o ništetnom ugovoru o zajmu, te shodno tome je li osnovan prijedlog tužitelja da se iz zemljišnih knjiga briše založno pravo na nekretninama tužitelja.

10. Radi utvrđivanja spornih okolnosti saslušan je I tužitelj HR (list 327 - 328 spisa), koji je izjavio da je 2011. godine najprije tražio kredit u banci, ali da kredit nije dobio jer po navodima bankara, nije zadovoljavao uvjete. Naveo je da mu je tada jedan dečko iz Varaždina dao vizit kartu kreditnog ureda u Zagrebu i preporučio mu taj ured. Tužitelj je naveo da je bio u teškoj financijskoj situaciji i da su mu hitno trebali novci da zatvori neka svoja dugovanja. Naveo je da uopće nije imao prihode, a supruga se tek zaposlila. Tvrdi da je dobio već sastavljen ugovor, koji nije detaljno čitao, a ako bi istaknuo kakav prigovor, u tom slučaju ne bi dobio novce, a bio je primoran uzeti zajam jer su mu hitno trebali novci. Tvrdi da je u ugovoru o zajmu naveden iznos od 40.000,00 kn, a da je njemu isplaćeno samo 18.000,00 kn, što je odmah primijetio, ali je bio nemoćan jer su mu trebali novci, a u uredu su mu objasnili da toliko iznose kamate. Izjavio je da je kod javnog bilježnika proveo svega nekoliko minuta i da je njegovo objašnjenje bilo vrlo kratko. Izjavio je da je potpisao mnogo dokumenata u vezi predmetnog ugovora o zajmu, stoga da je moguće da je potpisao i izjavu da nije u nuždi niti u teškoj financijskoj situaciji. Izjavio je da je uredno otplaćivao zajam na način da je donosio novce direktno u različite urede, o kojima je bio prethodno obaviješten, te je o svakoj izvršenoj uplati dobio potvrdu. Međutim tužitelj navodi da u jednom trenutku više nije znao gdje može izvršiti uplatu, jer su svi uredi bili zatvoreni, a nije imao nikakav broj ¸žiro računa na koji bi uplatio dužne iznose. Tvrdi da ga tada nitko iz ureda nije zvao niti pozivao da uplati daljnje iznose, a potom je čuo vijest da je USKOK pokrenuo kazneni postupak protiv više osoba radi takvih pozajmljivanja i djelatnosti ureda, pa je i sam bio saslušan u policiji kao svjedok. Smatra da nije ništa dužan, jer je zapravo primio od zajmodavca samo iznos od 18.000,00 kn, a ne onoliko koliko piše u ugovoru. Naveo je da su svi dokumenti koje je potpisao tijekom sklapanja ovog ugovora, bili ranije pripremljeni.

11. II tužiteljica UR je izjavila da su 2011.g., kada je sklopljen predmetni ugovor o zajmu, bili u teškoj financijskoj situaciji, da su najprije tražili kredit u bankama, ali da nisu bili kreditno sposobni pa su bili primorani uzeti kredit kod tuženika. Izjavila je da je zajedno sa suprugom bila u uredu gdje su dobili zajam, ali je u ugovoru bio naznačen zajam od 40.000,00 kn, a njima je na ruke isplaćen iznos od 17.000,00 kn ili 18.000,00 kn. Iako je odmah primijetila tu razliku, tužiteljica navodi da su bili primorani pristati i potpisati taj ugovor. Tužiteljica tvrdi da je sve bilo unaprijed pripremljeno i napisano, odnosno cijeli ugovor o zajmu, te je navela da se kod javnog bilježnika sve odvijalo jako brzo. Navela je da je ugovorena i uknjižena hipoteka na zemljištu koje je bilo suvlasništvo nje i njezinog supruga. Izjavila je da su uredno vraćali zajam i da misli da su vratili sve što su predmetnim zajmom dobili, odnosno više od 18.000,00 kn, ali da je tada došlo do trenutka kada nisu imali kome otplaćivati kredit, te nisu znali gdje bi i na koji način vršili uplate, jer je ured bio zatvoren, a nikakav kontakt nisu imali.

12. Prihvaćeni su iskazi I i II tužitelja jer su djelovali iskreno, istinito i uvjerljivo. Osim toga, iskazi u bitnome odgovaraju podacima koji su zabilježeni u pisanoj dokumentaciji.

13. U ugovoru o zajmu stoji da je predmet zajma bio novčani iznos od 40.000,00 kn, koji se tužitelj obvezao vratiti sa zakonskim zateznim kamatama, u 22 mjesečne rate. Iz isplatnice (list 80 spisa) proizlazi da je tužitelju po predmetnom ugovoru isplaćen iznos od 40.900,00 kn.

14. Pregledane su potvrde o uplatama iz kojih je razvidno da je tužitelj redovito svakog mjeseca plaćao rate zajma u iznosu od po 1.980,00 kn, a na uplatnicama je numerički naznačio koju ratu plaća, time da je zadnja rata 12/22 plaćena 02.05.2012. godine.

15. Iz uplatnice na listu 43 spisa proizlazi da je tužitelj prije sklapanja predmetnog ugovora o zajmu, platio procjenu nekretnine u iznosu od 1.807,00 kn, a iz računa javnog bilježnika Igora Martinovića, proizlazi da je na dan sklapanja ugovora 13.04.2011.g. tužitelj platio troškove javno bilježničke potvrde i ovjere isprave u iznosu od 860,25 kn.

16. Pregledana je izjava koju je tužitelj potpisao, u kojoj potvrđuje da nije u nuždi, niti u teškom financijskom stanju.

17. Pregledom dopisa odvjetnika Izidora Majića od 26.04.2013.g. utvrđeno je da je pozivao tužitelja da uplati sve dospjele iznose na račun njegovog odvjetničkog ureda, navodeći da je on punomoćnik ČRŠ, koji je otkupio potraživanja od URŠ.

18. Pregledana je izjava JRŠ dana kod javnog bilježnika u [adresa] 29.03.2017.g. u kojoj izjavljuje da je raskinuo ugovor o cesiji koji je sklopljen između JRŠ kao primatelja i PRŠ kao ustupitelja potraživanja, koja izjava je dana u svrhu vođenja ovog postupka, (naznačen je raniji poslovni broj spisa P-521/17).

19. Analizirajući provedene dokaze, utvrđeno je da je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu bio u teškoj financijskoj situaciji, jer nije imao nikakvih prihoda, te je hitno trebao zatvoriti neka svoja dugovanja. Kako nije imao kreditnu sposobnost, zaposlenici banke mu nisu odobrili davanje kredita, pa se bio primoran obratiti tzv. kreditnom uredu, po preporuci poznanika. Prihvaćajući iskaz tužitelja kao iskren i životan, sud je utvrdio da je između brojne dokumentacije koju je potpisao, tužitelj potpisao i izjavu da nije u nuždi niti u teškoj financijskoj situaciji, a po svoj prilici je potpisao i isplatnicu. Ukoliko je htio dobiti zajam od tuženika, tužitelj je bio primoran potpisati spomenutu dokumentaciju, kao i svu ostalu dokumentaciju koju je tuženik unaprijed sastavio dao mu na potpis, a koja dokumentacije se odnosila na predmetni ugovor o zajmu.

20. Pregledom uplatnica koje je dostavio u spis, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj otplaćivao zajam i to različitim kreditnim uredima, na koje je bio upućen (Celestin savjetovanja d.o.o., Tramontana nautika d.o.o, Optimus Artis d.o.o.) i da je platio 12 rata, a zadnju ratu dana 02.05.2012. godine, nakon čega su se kreditni uredi zatvorili i tužitelj više nije znao gdje i kome bi platio naredne rate zajma. Naime, nakon sklapanja ugovora o zajmu, tužitelj nije dobio broj žiro računa na koji može vršiti uplate i otplaćivati zajam, već mu je rečeno da plaćanja obavlja "na ruke" u određenim kreditnim uredima.

21. Dopis i poziv odvjetnika Izidora Roberta Majića da naredne rate zajma plaća na račun njegovog odvjetničkog ureda, nije prihvaćen od strane tužitelja, jer mu uz dopis nije dostavljen ugovor o ustupu potraživanja između zajmodavca U i ČRŠ, pa tužitelj nije mogao znati je li odvjetnik Majić doista ovlašten primati isplatu pojedinih rata zajma. Osim toga, ugovor o ustupu potraživanja između navedenih fizičkih osoba je raskinut, kako je to izjavio sam IRŠ (iako u spisu nema podatka o tome kada je raskinut), pa je i to pokazatelj da je tužitelj pravilno postupio kada nije uplaćivao rate zajma na račun spomenutog odvjetnika.

22. Dakle, nakon svibnja 2012.g. tužitelj nije znao kome bi plaćao dospjele i buduće rate zajma, a potom su se u medijima pojavile vijesti o kriminalnoj organizaciji koja se bavi lihvarskim ugovorima, te o radnjama USKOK-a i kaznenom postupku, u čemu je tužitelj prepoznao i svoj slučaj.

23. Županijski sud u Zagrebu je u kaznenom postupku poslovni broj K-Us- 16/16 donio presudu dana 29. travnja 2016.g. u kojoj je jedna osoba proglašena krivom za sklapanje lihvarskih ugovora, odnosno za kazneno djelo zločinačkog udruživanja. U toj presudi je vidljivo da je osuđena osoba bila organizator i vođa zločinačkog udruženja u kojem su se određene fizičke osobu od 2007.g. do 2012.g. povezale u zajedničko djelovanje, u cilju sklapanja što većeg broja ugovora o zajmu pod lihvarskim uvjetima i pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana RH. U presudi stoji da su, iskorištavajući teška materijalna i životna stanja građana koji su tražili zajam, u pisanim ugovorima navodili iznose zajma u znatno većim iznosima od stvarno danog zajma, te su ugovarali i obračunavali kamate na iznos ugovorenih a ne stvarno isplaćenih iznosa.

24. Iz činjeničnog opisa kaznenih djela, koji je sadržan u spomenutoj kaznenoj presudi, proizlazi da je i u konkretnom slučaju, primijenjen isti obrazac djelovanja, u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi, a na štetu zajmoprimca, ovdje tužitelja. Točno je da tuženik u tom kaznenom postupku nije osuđen za kazneno djelo, a nije bio niti zajmodavac, već je samo otkupio potraživanje, međutim, unatoč toj okolnosti, ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja i zajmodavca PRŠ je ništetan, jer se radi o zelenaškom, lihvarskom ugovoru.

25. Naime, iskorištavajući teško materijalno stanje tužitelja koji nije mogao ishoditi kredit u bankama, zajmodavac je putem svojih posrednika u pisanom ugovoru naznačio iznos zajma od 40.000,00 kn, a tužitelju je stvarno isplatio 18.000,00 kn, te mu je obračunao kamate na iznos koji je naznačen u ugovoru, a ne na stvarno isplaćeni iznos. Pri tom je među brojnom dokumentacijom koju je unaprijed sastavio i pripremio, dao tužitelju na potpis i izjavu da nije u nuždi niti u teškom financijskom stanju, kao i isplatnicu iz koje proizlazi da je isplaćen iznos od 40.000,00 kn. Okolnost da tužitelju nikada nisu dali broj žiro računa zajmodavca na koji bi plaćao rate zajma, već je tužitelj svaki put bio obaviješten gdje će platiti slijedeću ratu (a radilo se o tzv. kreditnim uredima različitih naziva i na raznim adresama), a potom su se svi tzv. uredi zatvorili i tužitelj ostao u nedoumici kome i kako nastaviti s plaćanjem, sve dok nije čuo u medijima za kriminalno udruženje i uvidio da i ugovor o zajmu koji je on sklopio, također spada u domenu njihovog djelovanja, a modus operandi koji je opisan u kaznenom postupku u potpunosti odgovara načinu djelovanja koje je primijenjeno i prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zajmu.

26. Sve navedeno upućuje na zaključak da se radi o zelenaškom ugovoru u smislu čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO/05), koji propisuje da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

27. Naime, unatoč potpisanoj izjavi koja to negira, (a koju je tužitelju unaprijed sastavljenu dao zajmodavac ili njegov posrednik, zaposlenik kreditnog ureda), tužitelj je bio u teškom materijalnom stanju, bez prihoda i s dugovima koje je hitno trebao podmiriti. Ta okolnost nije mogla ostati nepoznata drugoj ugovornoj strani, jer su se građani upravo radi svoje kreditne nesposobnosti javljali takvim tzv. kreditnim uredima, tražeći zajam, jer u bankama nisu mogli dobiti kredit, banke to nisu odobravale. S druge strane, za zajmodavca je ugovorena korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je dao zajmoprimcu, naime, isplatio mu je 18.000,00 kn, a u pisanom ugovoru naznačio da je isplatio 40.000,00 kn i zaračunao kamate na veći iznos koji je naznačen u pisanom ugovoru o zajmu, a ne na stvarno isplaćeni iznos. Očito se radilo o lihvarskim kamatama, koje su prikrivene većim iznosom zajma koji je naznačen u pisanom ugovoru. Dakle, kako nije mogao ostvariti kredit u bankama, a novac mu je bio prijeko potreban, tužitelju je jedino preostao da potraži zajam u tzv. "kreditnim uredima", koji su, što je vidljivo i u ovom i u drugim slučajevima, davali zajmove bez kriterija i osobama koje nisu mogle vraćati zajam, ali su se prethodno "osigurali" tražeći od takvih zajmoprimaca da potpišu već spomenute izjave kojim negiraju svoje teško financijsko stanje.

28. Iako je tuženik dana 21.06.2016.g. sklopio Ugovor o ustupu potraživanja i otkupio potraživanje iz predmetnog ugovora o zajmu, to ne sprječava tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora, a to je Ugovor o zajmu. Naime, odredba čl. 84. st. 2. ZOO/05 propisuje da dužnik može prema primatelju isticati i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. Prema tome, tužitelj je ovlašten i tuženiku (koji je cesionar, novi vjerovnik), staviti prigovor ništetnosti ugovora o zajmu, s obzirom da se radi o zelenaškom ugovoru.

29. Kako je utvrđeno da je ugovor o zajmu ništetan, to je osnovan i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži brisanje tereta i to prava zaloga upisanog u zemljišnim knjigama na nekretninama u vlasništvu tužitelja i njegove supruge (suvlasništvo u 1/2 dijela). Stoga je naloženo zemljišno knjižnom odjelu Tisno, Općinskog suda u Šibeniku, na kojem području se nalazi predmetna nekretnina, da briše teret upisan na tužiteljevim nekretninama, kako je to precizirano u izreci ove presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja I i II tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

31. Troškovi I i II tužitelja obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 03.05.2017.g. - 100 bodova, pristup na ročište dana 10.05.2017.g. - 100 bodova (Tbr.9.1.), sastav podneska od 05.02.2020.g. - 100 bodova (Tbr.8.1.).,sastav podneska od 06.02.2024.g. -25 bodova ( Tbr.8.4.), sastav podneska od 29.10.2024.g. - 100 bodova (Tbr.8.1.), pristup na ročište 07.11.2024.g. - 50 bodova (Tbr. 9.2.), sastav podneska od 28.11.2024.g. - 100 bodova (Tbr.8.1.), pristup na ročište 06.12.2024.g. - 100 bodova (Tbr. 9.1.), pristup na ročište 14.04.2025.g. - 25 bodova (Tbr. 9.5.), pristup na ročište 15.10.2025.g. - 100 bodova (Tbr.9.1.), pristup na ročište 13.11.2025.g. - 100 bodova (Tbr. 9.1.), što je ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura, a potom je taj iznos uvećan radi zastupanja dvije stranke za 10% - dakle iznos od 200,00 eura, što je ukupno 2.200,00 eura, te sudska pristojba na presudu u iznosu od 99,58 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljima iznosi 2.299,58 eura.

32. Dosuđene su zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana 19. prosinca 2025.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

33. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 19. prosinca 2025. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika