REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1226/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, Franje Račkoga 9, protiv tuženika, Hrvatske poštanske banke d.d., [adresa], OIB: 87939104217, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu br. 211964 solemniziranog po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba pod brojem OV- 17245/2007 od 26. listopada 2007. sklopljenog između tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 (ranije: VOLKSBANK d.d.) i tužiteljice OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), a koji dio glasi: „... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2.1. Ugovora o kreditu br. 211964 solemniziranog po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba pod brojem OV- 17245/2007 od 26. listopada 2007. sklopljenog između tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 (ranije: VOLKSBANK d.d.) i tužiteljice OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem se tužiteljica obvezuje tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a koji dio glasi: “...promjenjiva, u s kladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

III. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, platiti tužiteljici OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.195,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos:

- 2,54 EUR od 1.2.2008. do isplate,

- 4,90 EUR od 1.3.2008. do isplate,

- 7,01 EUR od 1.4.2008. do isplate,

- 2,41 EUR od 24.4.2008. do isplate,

- 0,87 EUR od 2.6.2019. do isplate,

- 2,95 EUR od 1.7.2008. do isplate,

- 0,12 EUR od 1.9.2008. do isplate,

- 2,36 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- 15,58 EUR od 03.11.2008. do isplate,

- 5,58 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- 20,62 EUR od 02.01.2009. do isplate,

- 22,12 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- 22,87 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- 21,08 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- 80,82 EUR od 02.05.2009. do isplate,

- 18,02 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- 15,54 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- 16,41 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- 18,24 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- 19,05 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- 18,02 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- 20,37 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- 22,62 EUR od 02.01.2010. do isplate,

- 24,98 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- 24,36 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- 28,33 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- 27,31 EUR od 03.05.2010. do isplate,

- 29,30 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- 40,54EUR od 01.07.2010. do isplate,

- 37,99 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- 47,58 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- 42,52 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- 38,71 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- 50,29 EUR od 03.12.2010. do isplate,

- 57,45 EUR od 03.01.2011. do isplate,

- 52,26 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- 53,02 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- 49,29 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- 50,44EUR od 02.05.2011. do isplate,

- 63,12 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- 64,90 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- 78,93 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- 73,84 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- 65,86 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- 65,69 EUR od 02.11.2011. do isplate,

- 64,83 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- 67,71 EUR od 02.01.2012. do isplate,

- 70,88 EUR od 15.02.2012. do isplate,

- 70,97 EUR od 02.03.2012. do isplate,

- 68,98 EUR od 02.04.2012. do isplate,

- 69,87 EUR od 02.05.2012. do isplate,

- 70,98 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- 69,70 EUR od 02.07.2012. do isplate,

- 69,81 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- 68,62 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- 66,43 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- 69,65 EUR od 01.11.2012. do isplate,

koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217 da nadoknadi tužiteljici, OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.221,71 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB:7939104217 za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi od 15. ožujka 2023. navodi da je kao korisnik kredita sa prednikom tuženika (VOLKSBANK d.d.) kao kreditorom sklopila 26. listopada 2007. Ugovor o kreditu br. 211964 solemniziran po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba pod brojem OV-17245/2007 kojim Ugovorom se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13.534,21 švicarskih franaka (CHF) po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a tužiteljica se obvezala da će kredit otplatiti u 60 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća zajedno sa kamatom po stopi od 5,30% godišnje koja je promjenjiva sukladno s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Tužiteljica ističe da su odredbe čl. 8. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te čl. 2.1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika ništetne i bez pravnog učinka. To iz razloga što u vrijeme zaključenja Ugovora tužiteljica i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iz razloga što Ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Isto tako, u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik tužiteljicu nije upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF, te činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj HRK naspram CHF, dok s druge strane, štiti tečaj HRK naspram EUR. Nadalje, tužiteljica se poziva na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i to na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu od 14.06.2018. posl. br. Pž-6632/2017, Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., presudu i rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 2221/2018-11 kojom je odbio reviziju protiv presude Visokog trovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013., a kojom je utvrđeno da su banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, čl. 2.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se tužiteljica obvezuje platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, tuženiku naložiti isplatu iznosa od 2.195,60 eura (po osnovi valutne klauzule) sa zateznim kamata na pojedinačno navedene iznose, te tuženiku naložiti da tužiteljici nadoknadi trošak postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

1.2. Podneskom od 26. lipnja 2024., a obzirom je u međuvremenu došlo do statusnih promjena na strani tuženika, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je kao tuženika naznačila Hrvatsku poštansku banku d.d., OIB; 87939104217.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na konkretan ugovorni odnos jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju; sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da su odredbe o valutnoj klauzuli jasne i lako uočljive, osporava visinu potraživanja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope (list 10-12 spisa), informativni otplatni plan (list 14-15 spisa), Ugovor o kreditu broj 211964 (list 16-21 spisa), tablicu potraživanja (list 23-29 spisa), pregled prometa po računu (list 30-41 spisa) te je saslušana tužiteljica.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi ništetnost dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i to dijelovi odredbi čl. 8. i čl. 2.1. Ugovora, te da sud naloži tuženiku da isplati preplaćene iznose na ime rasta tečaja u iznosu od 2.195,00 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, kao i da tužitelju nadoknadi trošak postupka sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate.

6. Među strankama nije sporno, a što je sud utvrdio i uvidom u Ugovor o kreditu broj 211964, da su tužiteljica i prednik tuženika 26. listopada 2007. sklopili Ugovor o kreditu br. 211964 koji je solemniziran po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba pod brojem OV-17245/2007 kojim Ugovorom se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13.534,21 švicarskih franaka (CHF) po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a tužiteljica se obvezala da će kredit otplatiti u 60 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća zajedno sa kamatom po stopi od 5,30% godišnje koja je promjenjiva sukladno s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Također, nije sporna ni visina potraživanja tužitelja. Nadalje tijekom postupka nije sporno da je prednik tuženika s kojim je tužiteljica zaključila Ugovor o kreditu (Volksbankd.d.d) promijenila naziv tvrtke u Sberbank d.d., zatim u Nova hrvatska banka d.d. Također, tijekom postupka tuženik Nova hrvatska banka d.d. je pripojen društvu Hrvatska poštanska banka d.d. te je sud u tom smislu 12. rujna 2023. donio rješenje kojim je utvrđen prekid postupka, pozvan je pravni slijednik Hrvatska poštanska banka d.d. da preuzme postupak, te je postupak nastavljen u odnosu na pravnog slijednika.

7. Među strankama je sporan osnov tužbenog zahtjeva, jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenih iznosa s obzirom na odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara, te status potrošača tužitelja.

8. U odnosu na prigovore tuženika valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev- 3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo nepotrebnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora

11. U tom smislu sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristila za osobne svrhe. U trenutku podizanja kredita nije imala registrirani obrt niti trgovačko društvo, a bila je zaposlena u Zavodu za zapošljavanje gdje i danas radi. Predmetni kredit je zaključila u autokući, a prije zaključenja ugovora nije o ničem posebno pregovarala. Prije zaključenja ugovora znala je što je valutna klauzula, ali tada joj nitko nije istu dodatno objasnio, niti je bila upozorena na rizike koji su za nju vezani. Tužiteljica je navela da je moguće da joj je bio ponuđen ugovor u drugoj valuti, ali je ovaj ugovor bio najpovoljniji. Kamatna stopa u trenutku zaključenja ugovora je bila promjenjiva, ali nije mislila da će se iznosi rate toliko mijenjati. Nadalje, tužiteljica je navela kako joj nitko nije objasnio kako i na koji način će se kamatna stopa mijenjati, a na odredbe ugovora nije mogla utjecati. Ugovor je prije potpisivanja pročitala, te je isti razumjela.

12. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a pored prihvaćenog iskaza tužiteljice, čiji iskaz sud prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, te u suglasju s ostalim dokazima, sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.

13. U odnosu na svojstvo potrošača tužiteljice treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09. dalje: ZZP/07) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetnim Ugovorom o kreditu s pravnim prednikom tuženika kao namjena kredita je navedena kupnja vozila, dok iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica zaključila kao fizička osoba, ne proizlazi bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potošačkom ugovoru. Vezano za status potrošača, potrebno je uputiti na iskaz tužiteljice, kojeg sud prihvaća kao uvjerljiv, iskren i životan, te u suglasnosti s dokumentacijom koja prileži spisu, a iz kojeg u bitnome proizlazi da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristila za osobne svrhe, da u trenutku sklapanja ugovora nije imala registriran obrt ili trgovačko društvo, te je bila zaposlena u Zavodu za zapošljavanje gdje i danas radi.

14. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi svrha kupnje vozila bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetno vozilo koristilo za obavljanje djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužiteljice, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužiteljica potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

15. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 26. listopada 2007. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3., čl. 4., čl. 269, čl.272. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) te čl.502.a i c ZPP-a.

15. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetni dijelovi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamata stopa i valutna klauzula vezana uz CHF i odlučio kao u točki I. i II. izreke.

16. Nadalje, po stavu ovoga suda neosnovan je prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva vezanog za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu, budući da je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti.

17. Na temelju izvedenih dokaza, te obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, sud je utvrdio da je tužitelj zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita, prilikom otplate kredita tuženiku više platio 2.195,60 eura, te je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u točki II. presude temeljem čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. te čl.29. ZOO-a. Na preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od 1. lipnja 2008. što tuženik tijekom postupka nije osporavao.

19. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), te od 30. prosinca 2023. pa nadalje sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

22. Nadalje, neosnovan je prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 14. lipnja 2018. za kamatnu stopu i valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 25. svibnja 2021.

23. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništavost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. i 3., čl. 154. stavak 1. te čl. 155. ZPP-a. Također, pri donošenju odluke o troškovima postupka sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu (2.195,60 eur) kako je to i tužitelj naveo u tužbi i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT).

25. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 26. lipnja 2024. u vrijednosti 100 bodova (tbr. 8/1 OT), za sastav podnesaka od 9. listopada 2024. u vrijednosti 25 bodova (tbr. 8/4 OT), za pristup ročištu 2. rujna 2025 i 12. studenog 2025. svaki u vrijednosti 100 bodova (Tbr.9/1. OT), za pristup ročištu za objavu presude u vrijednosti 50 bodova (Tbr.9/3. OT) odnosno sveukupno 475 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 1.187,50eura. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,21 eura odnosno sveukupno 1.221,71 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 5. rujna 2024. (požurnica) obzirom je riječ o podnesku koji prema stavu ovog suda nije bio potreban za vođenje postupka.

28. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki IV. I V. izreke.

Zagreb, 19. prosinca 2025.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. spis