Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: Ps-13/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, protiv tuženika OI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i GI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi iseljavanja, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 4. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja i tuženika, dana 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I. tuženiku OI, II. tuženici ŠI i III. tuženici GI iseliti iz stana broj 22 – dvosoban stan na II katu ulaz 3 u hodniku lijevo, sastoji se od 2 sobe, kuhinje, lođe, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 61,61 m² i ostave u podrumu broj 041/5 koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k.č.br.

77/1 stambena zgrada u [adresa] od 554 m² i dvorište u [adresa] od 1757 m² upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] (etažno vlasništvo E-22) k. o. [katastarska općina] te ga slobodnog od osoba i svojih stvari predati tužiteljici Republici Hrvatskoj putem Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Regionalnog ureda Petrinji, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima OI, ŠI i GI solidarno naknaditi parnični trošak tužiteljici Republici Hrvatskoj u iznosu od 315,45 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 19. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska podnijela je ovome sudu tužbu protiv tuženika OI, ŠI i GI, radi iseljenja. U tužbi je navela kako je tužiteljica vlasnica stana broj 22 – dvosoban stan na II katu ulaz 3 u hodniku lijevo, sastoji se od 2 sobe, kuhinje, lođe, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 61,61 m² i ostave u podrumu broj 041/5 koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada u [adresa] od 554 m² i dvorište u [adresa] od 1757 m² upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] (etažno vlasništvo E-22) k. o. [katastarska općina]. Tuženice ŠI i GI zaprimile su zahtjev za mirno rješenje spora 5. srpnja 2016. na koji nisu odgovorile u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva. I. tuženik je odgovorio na zahtjev za mirno rješenje spora dopisom podnesenim Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku dana 29. srpnja 2016. kojim daje svoj prijedlog za rješenje spora, međutim, stranke do danas nisu postigle nagodbu. Kako tuženici koriste stan iz točke 1. ove tužbe bez valjane pravne osnove to tužiteljica predlaže da Sud nakon provedenog postupka udovolji njenom tužbenom zahtjevu.

2. U svojim odgovorima na tužbu I. tuženik OI naveo je kako s II. tuženicom ŠI privremeno boravi u stanu kod III. tuženice GI (kćer).

3. II. tuženica ŠI u odgovoru na tužbu navela je kako se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže da se sporni stan dodijeli u vlasništvo III. tuženice i njene obitelji.

4. III. tuženica GI je u svom odgovoru na tužbu navela kako ima dokumente za valjano korištenje stana, odnosno: ugovor o korištenju stana, ugovor o najmu stana, potvrdu o smještaju u stanu, zapisnik o utvrđivanju zatečenog stanja, nema nekretnina u svom vlasništvu, zaposlena je u pravosudnoj instituciji. Obitelj GI, GI, O i Š, su stalni korisnici stana, a roditelji povremeni dok se ne obnovi kuća u [adresa]. Predlaže da se sporni stan dodijeli obitelji GI u vlasništvo.

5. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 2 spisa), zapisnik o obavljenom očevidu (str. 3 spisa), rješenje Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (str. 38-39 spisa), zahtjev za darovanje stana ili kuće (str 40 spisa), izjave (str 41, 43 spisa), zamolbu za davanje u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu (str 42 spisa), zapisnik o utvrđivanju zatečenog stanja na objektima napuštene imovine (str. 44 sisa), ugovor o naknadi za korištenje stana (str 45 spisa), ugovor o najmu (str. 46 spisa), potvrdu (str. 47 spisa), zaključak Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (str 50 spisa), nalog za iseljenje (str 51 spisa), zapisnik stambene komisije Grada Petrinje (str. 52 spisa), opomenu pred otkaz ugovora o najmu (str 53 spisa), rješenje Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva (str. 54 spisa), potvrdu (str 81 spisa), uvjerenja (str 82-84 spisa), potvrdu Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (str 130 spisa), izvatke iz zemljišnih knjiga (str 133-142 spisa), potvrdu (str. 143 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-2219/18-2 (str. 182- 183 spisa), presudu Upravnog suda u Osijeku posl. br. Usl-684/17-6 (str. 184-188 spisa), opomene (str. 194-201 spisa).

6. U svom iskazu I. tuženik OI naveo je kako živi u [adresa] od 1959. godine te je prije Domovinskog rata imao u vlasništvu, zajedno s obitelji, nekretninu u [adresa] u kojoj su živjeli. On i II. tuženica su roditelji dvoje djece, GI rođene 1986. i G rođene 1988. godine. Nakon Domovinskog rata 1995. godine nekretnina u [adresa] u kojoj su živjeli je devastirana, pa od Grada Petrinje dobivaju stan u [adresa] u kojem žive svo četvero. Negdje do 2007. godine uredno plaćaju najamninu Gradu Petrinji, a nakon tog perioda prestaju dolaziti računi koji bi se odnosili na najamninu te ju od tog trenutka ne plaćaju. Obraćao se Gradu i državi po tom pitanju. U odnosu na nekretninu u [adresa] se provodi obnova, ali nekretnina nije dovršena. Njemu je sporno pitanje da bi država uložila iznos od 240.000,00 kn u tu nekretninu jer smatra da je uložen ne malo manji već znatno manji novčani iznos, možda 50.000,00 kn. Riječ je o kući katnici koja je starije gradnje, tužiteljica je u obnovi izgradila i jedan novi dio koji je on zbog pitanja međe srušio i pomaknuo prema unutra. Objekt je sve skupa površine oko 68 m2, katni, s time da je prizemlje i prije rata bi gospodarski prostor te kao takav nije ušao u obnovu. Još je vlasnik nekretnine u [adresa] površine oko 10.000 m2 za koji misli da je unazad par godina ušao u građevinsku zonu dijelom, supruga je vlasnica obiteljske kuće u selu [adresa] koju je naslijedila od majke. Ta kuća u [adresa] nije useljiva, nema vode, ima priključak za struju ali struja nije provedena, a površina nekretnine je oko 100 m2. Supruga još ima i oko 1.000 m2 zemlje u [adresa]. On ima mirovinu od 4.700,00 kn, supruga plaću od 6.500,00 kn, te imaju dva auta starosti oko deset godina. Što se tiče stana u [adresa] može reći da ga koriste svi, s time da on i supruga stvarno i faktično ne žive u stanu, misli više od tri godine, tj. oni su u Gundulićevoj 6 gdje i imaju prijavljeno prebivalište. U stanu u [adresa] je kći GI sa suprugom O i sinom Š. GI ima plaću od oko 6.000,00 kn, kao i suprugu marko. Mlađa kći G unazad nekoliko godina živi sa suprugom i njegovom obitelji. Nije raskinuo ugovor s Gradom Petrinjom. Podno je zahtjev za davanje stana u [adresa] u najam, ali ne zna da li Gradu ili Uredu države. Kći GI i suprug nisu vlasnici nikakvih nekretnina kao i unuk Š. Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje je rješenjem od 11. 12.2015. odbio njegovu žalbu koju je izjavio, a u odnosu na zahtjev za davanjem u najam stana i to upravo onoga u Hanžekvooj ulici. Takav zahtjev podnio je iz razloga jer nekretnina u [adresa] nije bila obnovljena i nije izvršeno ono što se u obnovi trebalo napraviti za njega i njegovu obitelj, a također u postupku obnove nije dobio odluke ili rješenja koja je mogao dalje pobijati. Stoga je podnio zamolbu tj. zahtjev za dodjelom stana u najam i to stan u kojemu je od 1995. godine. Kako je taj zahtjev odbijen, obratio se ustavnom tužbom Upravnom sudu RH, smatrajući da ima pravo da mu se predmetni stan da u najam. Sam postupak primopredaje nekretnine u [adresa] kao radnja kojom se dovršava postupak obnove, nije proveden.

7. Svjedok SI iskazala je kako je zaposlenica Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje te je u konkretnom slučaju upoznata s predmetom postupka i situacijom na terenu. Poznato joj je da je riječ o dvosobnom stanu vlasništvo tužiteljice, a u koji je useljen od strane tuženika još 1995. godine. 2007. godine je napravljeno odnosno rađeno etažno vlasništvo, te je utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje tuženika. Kao Ured su dobili od zakonskog zastupnika tužiteljice 2016. zahtjev u odnosu na provjeru i utvrđenje pitanja tko živi u predmetnom stanu, izašli su na lice mjesta ona i kolegica ĐI **.**.2016. gdje na licu mjesta nisu zatekle nikoga. Obzirom da su u samom spisu imale podatke i glede nekretnine u odnosu na koje je provođen postupak obnove, a koja je vlasništvo I. tuženika, kontaktirale su istoga te otišle na adresu te njegove nekretnine u [adresa], gdje im je osobno kroz kontakt I. tuženik izjavio da stan u [adresa] koristi on, supruga, kći, zet i unuk, a koje podatke su dalje proslijedili zakonskom zastupniku tužiteljice. Sama nekretnina u [adresa] predstavlja obiteljsku kuću, bez fasade, misli prizemnicu s visokim potkrovljem, površine možda oko 100 m2 pri čemu napominje da nije građevinski vještak. Kuća u [adresa] je bila nedovršena, bili su u dnevnom boravku koji je bio uređen. Što se tiče samog pitanja stambenog zbrinjavanja, oni kao Ured vrše i rješavaju pitanje samog smještaja i upravljanja, a drugi ured vodi pitanje glede dodjele i utvrđivanja prava na zbrinjavanje. Upoznata je i s pitanjem rada tog drugog ureda državne uprave, a obzirom da je povezan s njenim radom te je transparentno objavljen i na internetskim stranicama. Poznato joj je tako da je potražnja za stambenim zbrinjavanjem različitih kategorija u gradu [adresa] veća od broja stanova kojima se raspolaže i koji bi bili u vlasništvu tužiteljice. Zna da je prošle godine bilo podneseno 177 zahtjeva za najmom kuća ili stanova, te zna da su dvadesetak obitelji riješili i oni odnosno odjel u kojem radi putem jedne stambene zgrade u [adresa]. Međutim, ukupno je potražnja za stanovima i pitanjem dodjele istih veća od onoga čime se raspolaže. U odnosu na nekretninu tuženika u [adresa], prema podacima kojima raspolaže, tužiteljica dala novčani iznos od 244.000,00 kn, a zašto taj iznos nije bio dovoljan odnosno zašto s istim nije izvršeno cjelokupno uređenje odnosno obnova ne može znati. Misli da postoji određen imovinsko pravni problem vezan za pitanje vlasništva jer se pokraj tog objekta tuženika u kojemu je bila u [adresa] nalaze i gospodarske zgrade i još jedan objekt. Nema saznanja o tome da li su tuženici uredno plaćali najam na adresi u [adresa] pri čemu napominje da je isto pitanje do 2007. bilo u nadležnosti grada [adresa], a nakon tog vremena misli da je pitanje povezano s time što tuženicima nije utvrđeno pravo na najam stana, pa onda u tom smislu niti ih se na taj najam moglo pozivati, ali napominje kako je to pitanje u nadležnosti drugog odjela. Račun kao obveza plaćanja se ne može ispostaviti osobi koja nema utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje. Same režijske troškove osim pričuve snose osobe koje su korisnici, te koliko joj je poznato tuženici su uredno podmirivali režijske troškove za stan u [adresa] te dostavili uredne potvrde za isto 18. 12. 2017. Prilikom izlaska kod tuženika u [adresa] jasno i razumljivo je pitano tko koristi stan u [adresa], te ono što je prvo tuženik naveo i odgovorio je uneseno u zapisnik kao službenu ispravu. Nema saznanja o tome da li bi drugi kolege u stanu u [adresa] zatekli druge osobe u posjedu stana ili konkretno tuženike.

8. Svjedok AI istakala je kako je susjeda prvo i drugo tuženika i živi u [adresa] u [adresa] kraj njih. Prvo tuženik i drugo tuženica unazad možda dvije godine žive u njihovoj obiteljskoj kući koja je bila devastirana u vremenu Domovinskog rata. Riječ je o nekretnini koja predstavlja obiteljsko nasljeđe prvo tuženika. Radi se o kući katnici čiju površinu ne može ocijeniti, a koja je djelomično uređena. Uređena je jedna soba, kuhinja i dnevni boravak na katu dok je prizemlje neuređeno. Kuća ima fasadu i to samo s jedne strane. OI je u predmetnu kuću u [adresa] došao misli kada je njegova kći GI osnovala obitelj, a to vremenski određuje možda prije dvije godine, a prije toga su svi živjeli u stanu u [adresa].

9. Ugovorom o najmu od dana 24. travnja 2001. sklopljenog između Grada Petrinje (kao najmodavca) i OI (kao najmoprimca), najmodavac daje najmoprimcu u najam stan u [adresa] te je ugovorena najamnina u iznosu od 183,37 kuna.

10. Iz opomene pred otkaz ugovora o najmu Grada Petrinje od dana 23. studenog 2001. utvrđeno je kako tuženik OI ima nepodmireno dugovanje za najamninu u ukupnom iznosu od 5.102,48 kuna.

11. Presudom Upravnog suda u Osijeku posl. br. Usl-684/17-6 od dana 1. ožujka 2018. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev OI radi poništenja rješenja Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Sektora za upravno-pravne KLASA: UP/II-371-01/14-01/545. URBROJ: 510-04-01-01/2-15-02 od 11. prosinca 2015. i predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku. Iz obrazloženja ove presude proizlazi kako je tužitelj kod Upravnog suda u Zagrebu podnio tužbu protiv gore označenog tuženika radi prava na stambeno zbrinjavanje te je isti spis zaprimljen kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 11 Usl-52/16. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Uprava za područja posebne državne skrbi. Regionalni ured [adresa]. KLASA: UP/I-019-06/10-24/124, URBROJ: 538-06-08-10-2 od 6. travnja 2010. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu.

12. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž- 2219/18-2 od dana 27. veljače 2019. odbijena je žalba tužitelja OI i potvrđena je presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 7 Usl-684/17-6 od 1. ožujka 2018. Iz obrazloženja iste proizlazi kako prema stanju spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporene presude pokrenut po zahtjevu tužitelja za davanje u najam stana u državnom vlasništvu na područjima posebne državne skrbi, koji zahtjev je podnesen za tužitelja i članove njegovog obiteljskog domaćinstva, i to suprugu i dvije kćeri. U to vrijeme tužitelj je boravio u stanu u [adresa], na adresi [adresa] (kao privremeni korisnik temeljem rješenja o davanju privremeno navedenog stana u posjed i korištenje). Proizlazi da je tužitelj ostvario pravo na obnovu kuće na adresi [adresa], objekta IV. stupnja oštećenja, koja obnova je i izvršena, po rješenju Ureda državne uprave u Sisačko - moslavačkoj županiji od 29. kolovoza 1997. godine temeljem kog rješenja je zaključen Ugovor o obnovi od 5. studenog 1997. godine. Prema podacima, u obnovu je utrošeno 244.206 81 kn te je izvršen i tehnički pregled nekretnine 21. rujna 1999. godine te konstatirano da je ista useljiva. S obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno, pravilno je prvostupanjski upravni sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tužitelj ostvario pravo na obnovu kuće na adresi [adresa], pa je time tužitelj vlasnik useljive obiteljske kuće. Sukladno utvrđenom, u konkretnom slučaju postoji zapreka udovoljenju zahtjeva tužitelja za davanjem stana u državnom vlasništvu u najam, propisano odredbom članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine", broj 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.), kojom je propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje iz članka 8. tog Zakona može ostvariti korisnik i članovi njegove obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu, u skladu s odredbama posebnog zakona koji ureduje odnose u obitelji ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske.

13. Glede prava tuženika na posjed spornog stana, Sud smatra kako je to prethodno pitanje riješeno gore navedenim odlukama Upravnog suda u Osijeku i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a kojima je riješeno pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos, odnosno postoji li pravo tužitelja za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu. Navedenim presuda utvrđeno je kako tužitelj nema pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu.

14. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025; dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

15. Odredbom čl. 163. st. 1. ZV-a propisano je kako posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), Sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

17. Između stranaka je nesporno vlasništvo stana opisano kao stan broj 22 - dvosoban stan na II katu ulaz 3 u hodniku lijevo, sastoji se od 2 sobe, kuhinje, lođe, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 61,61 m² i ostave u podrumu broj 041/5 koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada u [adresa] od 554 m² i dvorište u [adresa] od 1757 m² upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] (etažno vlasništvo E-22) k. o. [katastarska općina], a što proizlazi i iz izvadaka iz zemljišne knjige.

18. Između stranaka je također nesporno kako je utuženi stan u posjedu tuženika, a što proizlazi i iz iskaza tuženika te materijalne dokumentacije dostavljene u spis predmeta.

19. Budući je prethodno pitanje, da li tuženici ostvaruju određeno pravo na utuženom stanu, riješeno gore navedenim odlukama Upravnog suda u Osijeku i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i to na način da I. tužitelj OI nema pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu, a drugi pravni osnov posjeda spornog stana nije ničim dokazao, pa samim time ne ostvaruje nikakvo pravo na utuženom stanu, a II. i III. tuženice također nisu ničim dokazale kako bi imale pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje tog stana (pravo na posjed), Sud smatra kako je tužiteljica Republika Hrvatska dokazala da je stan koji zahtijeva vlasništvo tužiteljice i da se nalazi u posjedu tuženika, sve temeljem odredbe čl. 162. st. 1. ZV-a.

20. Slijedom navedenog, udovoljeno je tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenje postupka. Tužiteljici su stoga, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznati troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr.7.8. Tarife i jednokratna odvjetnička nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 265,45 eura temeljem Tbr.7.2. Tarife, što ukupno iznosi 315,45 eura.

U Petrinji 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj

2. tuženici