K-398/2015-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Mariju Franetoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničara, u kaznenom predmetu povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-665/2013 od 31. ožujka 2025. godine protiv okrivljene TG zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012, – u daljnjem tekstu: KZ/97) nakon javne rasprave održane u nazočnosti okrivljene zajedno sa braniteljem odvjetnikom Petrom Bačićem te zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu OG dana 19. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e:

Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENA: TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena T, kći pok. O i Z rođene ZG, rođena **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, završila srednju školu, udovica, majka jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske,

k r i v a je

1.što je dana 28. lipnja 2012.g. u Splitu u nakani stjecanja znatne ne pripadajuće materijalne dobiti od SG i DG zatražila i dobila novac u iznosu od 322.000, 00 kuna, neistinito im prikazujući kako će ovaj novac vratiti do 31.prosinca 2012.g., u kojoj su SG i DG povjerovali i predali novac, unaprijed odlučivši da im novac ne vrati već da ga zadrži za sebe, kako je i postupila, oštetivši time DG i SG za iznos od 322.000,00 kuna, odnosno 42.567,25 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenje kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao sa ciljem pribavljanja takve imovinske koristi.

2.što je 14.studenoga 2012.g.godine u Splitu u nakani stjecanja znatne ne pripadajuće materijalne dobiti od supružnika UG i ĐG, zatražila i dobila od svakog ponaosob novac u iznosu od po 5.000 eura, neistinito im prikazujući kako će im ukupan iznos novca od 10.000 eura vratiti do 2. siječnja 2013.g. u što su joj UG i ĐG povjerovali te predali novac, unaprijed odlučivši da im ne vrati novac već da ga zadrži za sebe, kako je i postupila, vrativši do danas UG samo 1000 eura dok mu ostatak od 9.000 eura nije vratila ni do danas oštetivši time za iznos od 9000 eura odnosno u protuvrijednosti u kunama 67.500,00 kuna, UG, supruga ĐG na koje ga je ĐG prenijela svoje potraživanje u iznosu od 5.000 eura dana 25. ožujka 2013.g. ugovorom o ustupu potraživanja.

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenje kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao sa ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,

čime je počinila dva kaznena djela protiv imovine-prijevarom-djelo označeno i kažnjivo u čl. 224.st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97, sve u svezi sa čl. 60. KZ/97.

Okrivljenoj TG se prethodno utvrđuju kazne za svako od počinjenih kaznenih dijela kako slijedi:

- za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona/97 opisanu u toč.1. kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci;

- za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona/97 opisano u toč. 2. kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci;

Nakon čega se okrivljena TG temeljem odredbe čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona/97 u svezi s čl. 60. Kaznenog zakona/97.

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Temeljem članka 67. stavak 1. KZ/97 okrivljenoj TG se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 5 (pet) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. djelomično se prihvaća imovinsko - pravni zahtjev oštećenika DG i nasljednika SG za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u visini od 322.000,00 kuna, odnosno 42.567,25 eura koji je okrivljena TG dužna solidarno nadoknaditi u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude dok se u preostalom dijelu upućuju u građansku parnicu.

Temeljem čl. 68. st. 1. KZ/97 dužan je okrivljenik izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude solidarno naknadi štetu oštećeniku DG i nasljednicima SG u iznosu od 322.000,00 kuna, odnosno 42.567,25 eura. Ako okrivljena bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11.).

Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. u potpunosti se prihvaća imovinsko - pravni zahtjev oštećenika UG i ĐG za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u visini od 67.500,00 kuna, odnosno 9.000,00 eura koji je okrivljena TG dužna solidarno nadoknaditi u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. čl. 68. st. 1. KZ/97 okrivljenik je dužan izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude solidarno naknadi štetu oštećenicima CG i ĐG u iznosu od 67.500,00 kuna, odnosno 9.000,00 eura. Ako okrivljena bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11.).

Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljena TG je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura (dvjesto) što predstavlja sudski prosjek.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, podiglo je optužnicu broj K-DO- 665/2013 od 31. ožujka 2014. godine protiv okrivljene TG zbog dva kaznena djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona/97.

2. Očitujući se o krivnji okrivljena je na raspravi održanoj 12. studenog 2025. godine izjavila je kako je kriva zbog kaznenih djela koja su joj optužnicom stavljena na teret.

3. Okrivljena je u obrani u bitnom navela kako što se tiče kaznenog djela počinjenog na štetu DG i SG, kako s njima nema ništa dok je svjesna kako mora vratiti novac UG i ĐG te kako im dužna 10 000 eura te je zatražila od Suda da obitelji ĐG vrati dug u dvije ili tri rate.

Nakon što je okrivljenoj predočen iskaz svjedoka -oštećenika DG, okrivljena je navela kako je vraćala njegovoj majci mjesečne iznose od 4000 ali se ne može sjetiti kuna ili eura. Koliko se sjeća vratila joj je skoro sve. Na upit suda je li u posjedu kakve priznanice, okrivljena je navela kako je ona bila dobra sa pok. SG zbog čega nije tražila nikakve priznanice. Nadodala je kako su bile nerazdvojne prijateljice. Vraćala je dug SG od 2012. do 2020. godine. Na pitanje odakle je vraćala tako veliki iznos okrivljena je navela kako je u to vrijeme imala taj novac. Nakon što je okrivljenoj predočen potpis na ugovoru o zajmu, koji prileži na listu 17-19 spisa, okrivljena je navela kako je to njezin potpis.

Nakon što je okrivljenoj predočen sadržaj sporazuma zaključenog između SG i TG na listu 68 u kojem se navodi kako je primila od SG iznos od 322.000 kuna, okrivljena je odgovorila kako se toga ne sjeća te kako je od SG primila manje od 20.000 eura i da je sve vratila.

4. Ispitan kao svjedok oštećenik DG je u bitnom naveo kako se njegova pokojna majka poznavala sa okrivljenom TG još od srednje škole. Ona joj je jedne prigode obećala prodati stan na Žnjanu u zgradi po nazivom Sunčani dvori. Radilo se o zgradi u izgradnji, pa je TG predložila majci da joj da 750.000,00 kuna. Prethodno okrivljena je donosila majci razne dokumente a on je jednom prigodom otišao s njima vidjeti tu zgradu koja je bila u izgradnji. Kako je trebalo unaprijed dati novce on i brat su raskinuli ugovore o stambenoj štednji i dali majci kako bi skupila ovaj iznos. Također, odvjetnik mu je sačinio ugovor kojeg su potpisali kod javnog bilježnika iz kojega se vidi kako je TG preuzela taj novac. Jedne prigode iz znatiželje je došao do ove stambene zgrade, međutim jedna od osoba koje je zatekao na gradilištu, moguće da je to bio i čuvar gradilišta, rekao kako je taj stan već prodan, čak mu je rekao i prezime osobe kojoj je stan prodan. Nakon toga je dva ili tri puta nazvao TG koja mu je čak i rekla da će vratiti novac, međutim prošlo je jako dugo vremena i taj novac nije vraćen.

Njegova majka je preminula 2020.godine nakon što je oboljela od Alzeimherove bolesti. Glavnina novca je bila njezina, ali dio novca su dali on i brat.

Podnio je tužbu radi isplate, i dobio je presudu zbog ogluhe temeljem koje je TG dužna njemu i njegovoj majci vratiti 750.000,00 kuna. Radi se o presudi ovog suda Pi-38/13 u kojoj su svjedok i njegova majka SG bili tužitelji, a okrivljena TG tuženik.

Na upit branitelja okrivljene, svjedok oštećenik navodi: moja majka je prije ovog događaja često kontaktirala sa okrivljenom međutim, nakon ovog događaja oboljela je od Alzahaimera, bilo joj je oduzeta poslovna sposobnost i nije bila u mogućnosti kontaktirati. Međutim, ona je do posljednjeg trenutka vjerovala da će joj HG vratiti novac.

Njegova majka je prije Alzhaimerove bolesti često nazivala okrivljenu i pitala je kada će vratiti novac, i ona bi često obećavala kako će to biti uskoro, međutim, to nikada nije realizirano. Ne zna da bi majka pored ovog dokumenta kojeg su ovjerili kod bilježnika, potpisivala sa okrivljenom neku drugu ispravu vezano za reguliranje međusobnih obveza.

Istaknuo je kako nije zainteresiran za kazneni progon, ali je zainteresiran za naknadu štete koju su zapravo već ostvarili presudom ovog suda, međutim, kako okrivljena nema imovine niti većih prihoda, presuda nije ovršena.

5. Ispitana kao svjedok oštećena ĐG je u bitnom navela kako su se ona i njezin suprug UG upoznali sa okrivljenom TG otprilike 3 godine prije samog događaja i nakon nekog vremena počeli su se intenzivno družiti. U jednom trenutku ja ostala je bez posla i ona im je predložila da joj posude 10.000 eura koje bi ona uložila u jedan poslovni prostor nakon čega bih i oštećena sudjelovala u dobiti iz tog poslovnog prostora. Konkretno, radi se o poslovnom prostoru u zgradi u [adresa] gdje se danas nalazi trgovina Ribole. Čim su ona i suprug dali okrivljenoj novac tih 10.000 eura kontakti s njom bi se prorijedili, povremeno bi se čuli svakih mjesec-mjesec i pol da bi se odjednom prestala javljati na mobitel a kad su je potražili na adresi u [adresa] gdje je živjela zatekli su praznu kuću i saznali da se odselila u Trogir. U jednom trenutku su potpuno izgubili kontakt nakon čega su bili prisiljeni podnijeti kaznenu prijavu.

Okrivljena im nije vratila ništa od tog iznosa. Kad je oštećenoj predočavate da je njezin suprug rekao kako mu je vratila iznos od 1.000 eura, oštećena je istaknula kako joj to nije poznato. Na upit vezanim za izdavanje bjanko zadužnice, istaknula je kako se ona u to ne razumije te kako je sve to prepustila suprugu.

6. Ispitan kao svjedok UG je u bitnom naveo kako su on i supruga posudili okrivljenoj koju su znali od ranije, iznos od 10.000 eura, te su zaključili ugovor i ovjerili ga kod javnog bilježnika. Rok za povrat ovog novca bio je dva mjeseca. Nakon isteka roka od 2 mjeseca pokušali su je kontaktirati, nakon čega su sve prepustili odvjetniku. Inače, u tom trenutku oštećenik je radio u jednoj firmi u kojoj nije primao plaću a supruga je ostala bez posla, pa im je okrivljena predložila da s njom ulože u jedan projekt odnosno ulaganje u jedan poslovni prostor u Stobreću i kako bi od tog ulaganja i on i supruga imali nekakvu dobit.

Nakon što je svjedoku predočen dio njegovog iskaza tijekom istražnog postupka u kojem je rekao da mu je vraćen iznos od 1.000 eura, oštećenik je naveo kako se ne može precizno sjetiti, kako se radilo o nekom manjem iznosu te kako mu se čini da se radi o iznosu od 1.000 kuna a ne 1.000 eura.

Pokušali su naplatiti bjanko zadužnicu na FINA-i ali se nisu uspjeli naplatiti.

Posebno upitan oštećenik je istaknuo kako je zainteresiran je za kazneni progon okrivljene.

7. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani ugovor o zajmu zaključen između ĐG i TG od 14. studenoga 2012.godine (list 3), ugovor o zajmu zaključen između UG i TG **.**.2012. (list 4), ugovor o ustupu potraživanja između ĐG i UG od 25. ožujka 2013.godine (list 5), dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Bore Raića i Tomislava Kasala od 18. ožujka 2013. godine br. 83/12 upućen FINA-i Split od 28. ožujka 2013. godine (list 6), potvrda o redoslijedu osnove za plaćanje za TG od FINA- e od 4. travnja 2013 (list 7), ugovor o zajmu između TG i SG i BG od 28. lipnja 2012. godine (list 17-19), presuda Općinskog suda Split br. Pi- 38/13 od 16. svibnja 2013. godine (list 20-21), liječnička potvrda Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Ambulanta "Visoka" za SG od 28. studenoga 2013. godine (list 43), sporazum zaključen između SG i TG od 25. travnja 2014. godine (list 68).

8. Na kraju dokaznog postupka je pregledani su potvrda iz prekršajne evidencije te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu TG.

9. Iako se okrivljena očitovala kako je kriva zbog počinjenih kaznenih djela, nakon provedenog dokaznog postupka kako prijeporno se postavilo pitanje pribavljene nepripadajuće imovinske koristi koju je ostvarila počinjenjem kaznenih djela.

10.1. Naime, u obrani koja se odnosi na kazneno djelo koje je opisano u točki 1. okrivljena je navela kako je od SG posudila znatno manji iznos i to manje od 20.000,00 eura te kako je čitav iznos vratila sada pokojnoj SG dok oštećenik DG navodi kako se radi o iznosu od 750.000,00 kuna.

10.2. Uvidom u dokumentaciju koja je priložena u spis Sud je utvrdio kako su okrivljena TG kao zajmoprimac i oštećena sada pokojna SG zaključile 28. lipnja 2012. godine ugovor o zajmu u kojem se navodi kako je okrivljena primila od okrivljene iznosu od 750.000,00 kuna sa rokom vraćanja do 31. prosinca 2012. godine. Također, utvrđeno je kako je Općinski sud u Splitu presudom zbog ogluhe br. Pi-38/2013 od 16. svibnja 2013. godine naložio tuženoj odnosno okrivljenoj isplatiti tužiteljima odnosno oštećenicima SG i DG iznos od 750.000,00 kuna.

10.3. Međutim, sporazumom od 25. travnja 2014. godine ovjerenim kod javnog bilježnika ŠG oštećena sada pokojna SG i okrivljena TG utvrdile između ostaloga kako ,je inkriminirane prigode oštećena isplatila okrivljenoj 322.000,00 kuna dok je preostali iznos do 750.000,00 kuna trebala isplatiti naknadno, kako je do presude zbog ogluhe došlo jer okrivljena TG nije zaprimila tužbu koju joj je dostavio Sud na odgovor jer se sa tadašnje adrese prebivališta u [adresa] preselila u Trogir na adresu [adresa] te kako se oštećena SG odriče tog dijela potraživanja koje joj je priznato presudom, iznad iznosa od 322.000,00 kuna.

10.4. Sud je stoga utvrdio kako je sporazum zaključen između oštećene sada pokojne SG i okrivljene TG vjerodostojan te predstavlja logičan slijed nakon ugovora o zajmu 28. lipnja 2012. godine i presude ovog suda br. Pi- 38/2013 od 16. svibnja 2013. godine te kako je inkriminirane prigode okrivljena od oštećene primila iznos naveden u sporazumu, 322.000,00 kuna. Također, Sud nije prihvatio dio obrane okrivljene da je vratila navedeni iznos s obzirom kako nema niti jedan pisani trag koji bi to potvrdio a s obzirom na visinu dugovanja, životno bi bilo očekivati da se kod povrata takvog iznosa stranka koja vraća dug traži priznanicu. Isto tako, njezina obrana je nelogična te nepodudarna sa materijalnim dokazima u pogledu visine novca kojeg je preuzela pa je stoga Sud smatra nevjerodostojnom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti.

10.5. Iz navedenih dokaza Sud je utvrdio kako je okrivljena inkriminirane prigode dobila od oštećene SG iznos od 322.000,00 kuna neistinito joj prikazujući kako će joj vratiti novac do kraja kalendarske godine odnosno do 31. prosinca 2012. godine iako je unaprijed odlučila da im taj novac ne vrati dok su joj oštećenici povjerovali i predali joj novac čime je pribavila nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 322.000,00 kuna, odnosno 42.567,25 eura,

10.6. Slijedom navedenog Sud je utvrdio kako je okrivljena TG postupila na način opisan u točki 1. izreke presude te počinila kazneno djelo prijevare iz čl. 224. Kaznenog zakona/97 a s obzirom na visinu pribavljene nepripadajuće materijalne koristi radi se o kvalificiranom kaznenom djelu prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st.1. Kaznenog zakona/97. Sud je na opisano postupanje primijenio zakon koje je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela s obzirom da je blaži za počinitelja od zakona od Kaznenog zakona koji je u međuvremenu stupio na snagu. Okrivljena je kod počinjenja kaznenog djela postupala sa namjerom te je htjela počinjenje djela odnosno pribavljanje nepripadajuće imovinske koristi a budući da nije bila u zabludi o protupravnosti djela, biću kaznenog djela, te da nije bilo okolnosti koje isključuju protupravnost, Sud ju je proglasio krivom zbog navedenog kaznenog djela.

10.1. Nadalje, u obrani koja se odnosi na kazneno djelo koje je opisano u točki 2. okrivljena je navela kako je počinila predmetno kazneno djelo te kako priznaje dug prema ŠG i ĐG pa stoga za Sud nije prijeporno da bi oštećena preuzela od oštećenih iznos od 1.000,00 eura dok je kao prijeporno ostalo koliki im je iznos vratila. . Međutim u pisanom odgovoru na optužnicu okrivljena je navela kako je vratila oštećenicima iznos od 1.000,00 eura što, je potvrdio UG u iskazu koji je dao tijekom istražnog postupka. Ispitan na raspravi naveo je kako mu je okrivljena vratila manji iznos ali se ne može sjetiti koji dok dopušta mogućnost da se radi o 1.000,00 eura. Sud je zaključio kako je od počinjenja kaznenog djela proteklo jako puno vremena te kako je izvjesno sjećanje oštećenika bilo znatno bolje kada je ispitan na tijekom istražnog postupka a takav iskaz je podudaran sa sadržajem odgovora na optužnicu okrivljene pa je stopga Sud utvrdio kako je okrivljena od ukupnog duga vratila oštećeniku UG iznos od 1.000,00 eura.

10.2. Iz navedenih dokaza Sud je utvrdio kako je okrivljena inkriminirane prigode dobila od oštećenih UG i ĐG iznos od 10.000,00 eura neistinito joj prikazujući kako će joj vratiti novac do kraja kalendarske godine odnosno do 2. siječnja 2013. godine iako je unaprijed odlučila da im taj novac ne vrati dok su joj oštećenici povjerovali i predali joj novac od čega im je okrivljena vratila iznos od 1.000,00 eura čime je pribavila nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 9.000,00 eura.

10.3. Slijedom navedenog Sud je utvrdio kako je okrivljena TG postupila na način opisan u točki 2. izreke presude te počinila kazneno djelo prijevare iz čl. 224. Kaznenog zakona/97 a s obzirom na visinu pribavljene nepripadajuće materijalne koristi radi se o kvalificiranom kaznenom djelu prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona/97. Sud je na opisano postupanje primijenio zakon koje je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela s obzirom da je blaži za počinitelja od zakona od Kaznenog zakona koji je u međuvremenu stupio na snagu. Okrivljena je kod počinjenja kaznenog djela postupala sa namjerom te je htjela počinjenje djela odnosno pribavljanje nepripadajuće imovinske koristi a budući da nije bila u zabludi o protupravnosti djela, biću kaznenog djela, te da nije bilo okolnosti koje isključuju protupravnost, Sud ju je proglasio krivom zbog navedenog kaznenog djela.

11. Razmatrajući činjenice bitne za odabir vrste i odmjeravanja visine kazneno- pravne sankcije, Sud je kao olakotne okolnosti cijenio doprinos okrivljene utvrđenju činjeničnog stanja, kako je manji dio štete nadoknadila te visoku životnu dobi i njezine osobne i obiteljske prilike dok je kao otegotnu okolnost našao njezinu raniju osuđivanost pri čemu treba naglasiti kako predmetno kazneno djelo nije počinjeno u roku kušnje.

12. Uzimajući u obzir gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude zbog kojih je okrivljena počinila predmetno kazneno djela kao i svrhu kažnjavanja Sud je se prethodno utvrdio kazne za svako od počinjenih kaznenih dijela prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona kazne zatvora u trajanju od po od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona/97 opisano u toč. 2. kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci nakon čega ju je okrivljena TG temeljem odredbe čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona/97 u svezi s čl. 60. Kaznenog zakona/97 osudio na na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 67. stavak 1. KZ/97 okrivljenoj TG je izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršiti ako okrivljenik u roku od 5 (pet) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je uvjerenja kako je s obzirom na navedene okolnosti na optuženu moguće utjecati i uvjetnom osudom da se pod prijetnjom opoziva uvjetne osude kloni ovakvog načina ponašanja te da će ovakva sankcija utjecati na druge moguće počinitelje ovakvih ili drugih kaznenih djela te kako će se s ovakvom sankcijom zadovoljiti i zahtjevi oštećenika prvenstveno u dijelu koji se odnosi na naknadu štete.

13. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. Sud je djelomično prihvatio imovinsko - pravni zahtjev oštećenika DG i SG za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u visini od 322.000,00 kuna, odnosno 42.567,25 eura koji je okrivljena TG dužan nadoknaditi u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude dok se u preostalom dijelu uputio oštećenike u građansku parnicu.

14. Temeljem čl. čl. 68. st. 1. KZ/97 Sud je obvezao okrivljenu izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude naknadi štetu oštećenicima DG i nasljednicima SG u iznosu od 322.000,00 kuna, odnosno 42.567,25 eura. Ako okrivljena bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11.).

15. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. Sud je u potpunosti se prihvatio imovinsko

- pravni zahtjev oštećenika UG i ĐG za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u visini od 67.500,00 kuna, odnosno 9.000,00 eura koji im je okrivljena TG dužna solidarno nadoknaditi u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

16. Temeljem čl. čl. 68. st. 1. KZ/97 dužan je okrivljena izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude solidarno naknadi štetu oštećenicima CG i ĐG u iznosu od 67.500,00 kuna, odnosno 9.000,00 eura. Ako okrivljena bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11.).

17. Na kraju, vodeći računa o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljene složenosti i duljini trajanja postupka te stvarno nastalim troškovima, Sud je sukladno članku 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku, obvezao okrivljenu TG na ime troškova postupka naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura što predstavlja sudski prosjek.

U Splitu, 19. prosinca 2025. godine

ZAPISNIČAR:

S U D A C :

DINA MADUNIĆ

MARIJO FRANETOVIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka a o njoj odlučuje županijski sudu.

DNA:

- okrivljenoj;

- branitelju (odvjetnik Petar Bačić)

- oštećenicima, nakon pravomoćnosti;

- opunomoćenicima oštećenih (odvjetnik Boro Rajić);

- ODO Split;

- u spis.