REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl.br. P-224/2023-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja SVP iz [adresa], 76-270 S, Storczykowa 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 16a, protiv tuženika SAILOR EXPERT d.o.o. Brod Moravice, Matika 27, OIB: 77477479282, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Dužan je tuženik SAILOR EXPERT d.o.o. Brod Moravice (Općina Brod Moravice), Matika 27, OIB: 77477479282, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju SVP iz [adresa], 76-270 Ustka, Storczykowa 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 58.309,72 eura (pedeset i osam tisuća tristo devet eura i sedamdeset i dva centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5,75 %, a od 1. srpnja 2021. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5,61 %.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 58.309,72 eura (pedeset i osam tisuća tristo devet eura i sedamdeset i dva centa).

III. Nalaže se tuženiku SAILOR EXPERT d.o.o. Brod Moravice, Matika 27, OIB: 77477479282, naknaditi tužitelju SVP iz [adresa], 76-270 Ustka, Storczykowa 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.033,16 eura (osam tisuća trideset i tri eura i šesnaest centi), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postuka u iznosu od 18.158,94 eura.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

„Dužan je tuženik SAILOR EXPERT d.o.o. Brod Moravice (Općina Brod Moravice), Matika 27, OIB: 77477479282, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju SVP iz [adresa], 76-270 Ustka, Storczykowa 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 86.863,60 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. t ravnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5,75 %, a od 1. srpnja 2021. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5,61 %.“

II. Odbacuje se prigovor radi prebijanja u dijelu kojim tuženik traži da se utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 86.863,60 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je tuženiku isplatio pozajmice i to u iznosu od 90.942,96 eura dana 6. prosinca 2018., u iznosu od 4.992,36 eura dana 31. prosinca 2018., u iznosu od 4.215,00 eura dana 22. listopada 2020. i u iznosu od 45.013,00 eura dana 22. listopada 2020. Tuženik tužitelju navedene pozajmice nije vratio. Isticao je da je tuženikova tvrtka prije glasila AMB ADVENTURE YACHTING d.o.o. te je do promjene upisa osobnih podataka došlo na temelju rješenja Ri Tt-22/81-8 od 3. veljače 2022. Ukazao je i na to da je u društvu tuženika došlo do promjene jedinog člana društva na način da je kao član društva brisan SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], 02-991 Warszawa, ulica Bruzdowa 141, a upisana je GVP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 20-455 Lublin, Henryka Siemiradzkiego 13. Tužitelj je u tužbi naveo i da je protiv SV podnesena kaznena prijava radi korištenja krivotvorenog ugovora o zajmu te da se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi postupak pod poslovnim brojem P-2145/2021 radi isplate danog zajma, ali protiv drugog trgovačkog društva – BLAGO MORA d.o.o. upirući pri tom na istovjetno ponašanje člana uprave tog društva SV kao i u ovom slučaju, a koje je ponašanje usmjereno izbjegavanju vraćanja pozajmica danih od tužitelja. Tužitelj je tužbom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 145.173,32 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe te je podnio prijedlog radi osnivanja založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 145.163,32 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i radi osiguranja troškova postupka, u korist tužitelja, na teret tuženika i to općenito na imovini tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Isticao je kako nikad nije s tužiteljem sklopio ugovor o zajmu te da uplate koje je tužitelj vršio na račun tuženika nemaju veza sa zajmom. Pojasnio je kako je tuženik charter kompanija koja se bavi iznajmljivanjem brodova i brodica. U skladu s navedenim, tuženik ne smije omogućiti korištenje brodova i plovila u privatne svrhe. Tužitelj je zajedno sa svojom suprugom sve do studenoga 2020. osobno koristio za privatne potrebe katamaran „I love Anna“ koji je u vlasništvu tuženika. Istaknuo je da se prema propisima Republike Hrvatske, plovila gospodarske namjene koja su uvezena radi iznajmljivanja, ne smiju koristiti u privatne svrhe radi razonode ili sporta. Ukoliko se u inspekcijskom nadzoru utvrdi da su plovila korištena protivno gospodarskoj namjeni, tuženik bi platio iznimno visoke novčane kazne. Kako tuženik ne bi bio u prekršaju, to je onda tužitelj vršio uplate tuženiku osobno na ime najma katamarana u vlasništvu tuženika. Dakle, sve uplate s računa tužitelja na račun tuženika su se odnosile na ime najma katamarana “I love Anna”, a ne na ime navodnih pozajmica. Ukazao je i na to da iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio proizlazi da je tuženik tužitelju isplatio ukupan iznos od 44.727,59 eura pa je nejasno na temelju čega je tužitelj zaključio da bi mu tuženik dugovao utužene iznose. Osporio je navode o pokretanju kaznenog postupka protiv tuženikovog zastupnika po zakonu. Istaknuo je prigovor radi prebijanja za slučaj kada bi sud utvrdio postojanje tuženikovog duga na ime zajma ističući kako je nesporno da u visini tih iznosa tuženik ima potraživanje prema tužitelju s osnove naknade svih koristi koje je tužitelj ostvario koristeći brod „I love Anna“ u vlasništvu tuženika. Podredno je istaknuo da su u vrijeme primanja uplata, uplate od tužitelja vršene u eurima te da su u tom kontekstu ugovori o zajmu na koje se poziva tužitelj bili ništetni jer su takve uplate bile nedopuštene. Istaknuo je i prigovor zastare. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je u nastavku postupka ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu. Isticao je i kako je SV (kao odgovorna osoba ovdje tuženika i društva BLAGO MORA d.o.o.) u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku predlagao da se tužitelj za sve svoje tražbine namiri predajom tužiteljima u vlasništvo plovila „Matilda“. Podneskom od 17. travnja 2025. tužitelj je zatražio određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 25.000,00 eura zabranom otuđenja i opterećenja jahte „Idea“ (prijašnjeg naziva „I love Anna“). Postupajući po ovom tužiteljevom prijedlogu, sud je razdvojio postupak i u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem R1-34/2025 taj je prijedlog odbio te je utvrdio da je tužitelj povukao prijedlog radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 25.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te radi osiguranja troškova postupka osnivanjem založnog prava u korist tužitelja, a na teret tuženika i to na imovini tuženika općenito jer tužitelj nije postupio po rješenju ovog suda od 29. travnja 2025. i ispravio taj dio tužbe (prijedloga) na način da jasno navede imovinu tuženika na kojoj predlaže osnivanje založnog prava. Ova odluka potvrđena je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2467/2025. od 9. srpnja 2025. Prijedlogom od 26. svibnja 2025. tužitelj je zatražio određivanje privremene mjere radi osiguranja tražbine u ukupnom iznosu od 145.163,32 eura, međutim, i taj prijedlog je odbijen rješenjem ovog suda poslovni broj R1-58/25 od 30. lipnja 2025. koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3351/25 od 4. rujna 2025.

4. U daljenjem tijeku postupka tuženik je isticao kako je tužitelj bio osoba ovlaštena za zastupanje društva AMB ADVENTURE YACHTING d.o.o. (sada tužitelja) još od 8. rujna 2018. Kada je društvo osnovano. Odlukom člana društva od 19. listopada 2020. društveni ugovor je izmijenjen u čl. 7. (član društva) te je tek od tog datuma GV zastupao tvrtku pojedinačno i samostalno. Upravo je tužitelj u svojstvu direktora sklopio s Erste Leasingom Ugovor o zajmu za kupnju katamarana „I love Anna“. Plovilo su supružnici neograničeno koristili tijekom 2018., 2019. te 2020. Cijelo ljeto 2020., pa sve do studenoga te godine, na katamaranu su i živjeli. Plovilo je vraćeno u posjed tuženika tek u studenom 2020. Tužitelj je sve uplate prema računu tuženika izvršavao s osobnog računa, u svojstvu privatne osobe, s obzirom na to da je katamaran koristio u privatne svrhe. Predmetne uplate je vršio kao financijsko pokriće za najam katamarana „I love Anna“ kojeg je sa suprugom neograničeno koristio u privatne svrhe te su uplaćena sredstva opravdavala korištenje plovila u privatne svrhe, a istovremeno su služila i za otplatu financijskih obveza prema Erste Leasingu. Na taj način tužitelju je bilo omogućeno održavati katamaran u svojoj upotrebi i istovremeno osigurati da su svi financijski zahtjevi leasinga uredno zadovoljeni. U odnosu na uplate izvršene na račun društva s osobnog računa tužitelja MVP, isticao je kako je tužitelj u to vrijeme bio osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva, te se nalazio u posebnoj pravnoj poziciji prema hrvatskom zakonodavstvu i zato tužitelj nije mogao sklopiti ugovor o zajmu ili bilo koji drugi ugovor sa samim sobom bez posebne ovlasti od strane trgovačkog društva. U nedostatku takve posebne ovlasti, bilo koji ugovor sklopljen između tužitelja i društva smatrao bi se ništetnim. U konkretnom slučaju, ne postoji valjana pravna osnova za navodni ugovor o zajmu između tužitelja i SAILOR EXPERT d.o.o., a tuženik je nesporno koristio plovilo u vlasništvo tuženika tijekom 2018., 2019. i 2020. i navedene iznose isplatio je na ime predmetnog korištenja.

5. Podneskom od 9. rujna 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 58.309,72 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a usklađujući svoj zahtjev s provedenim vještačenjem.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. U postupku su saslušani svjedokinja MV i tužitelj. Provedeno je i vještačenje po vještaku ekonomske struke, dipl. oec. Luciji Crljenko Perković.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je smanjeni tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za povratom zajma kojeg tvrdi da je isplatio tuženiku. Dakle, tužitelj pravnu osnovu svoje tražbine temelji na odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Među strankama je sporno po kojoj osnovi je tuženik primao uplate od tužitelja, odnosno je li se radilo o isplati zajma ili se radilo o plaćanju najma za katamaran kojeg je tužitelj od tuženika uzimao u najam (charter plovila). Sporno je, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Sporno je, ima li tuženik tražbinu prema tužitelju u odnosu na koju je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja. Sporno je, jesu li ugovori o zajmu, ukoliko su sklopljeni, ništetni. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz Ugovora o zajmu na temelju kojeg je tužitelj tuženiku dao u zajam određeni iznos novaca, a tuženik mu taj zajam nije vratio u cijelosti. Utvrđeno je i da je tužitelj koristio plovilo tuženika naziva „I love Anna“ za što je charter kompanija izdavala račune tužitelju. Za iznos računa koje je tužitelj trebao platiti charter kompaniji na ime najma plovila umanjen je iznos zajma kojeg je tužitelj davao tuženiku, odnosno izvršen je prijeboj dijela tužiteljevih pozajmica s tražbinom treće osobe (charter kompanijom) na ime najma plovila. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedokinje MV, knjigovođe tuženika i njegove prokuristice koja je od osnivanja zaposlena kod tuženika i ima relevantnih neposrednih saznanja o tuženikovom poslovanju i njegovim financijskim obvezama. Iste (relevantne) činjenice proizlaze i iz nalaza i mišljenja vještakinje Lucije Crljenko Perković koji je nalaz u potpunosti potvrdio navode svjedokinje MV o zajmovima koje je tužitelj davao tuženiku, korištenju tuženikovog plovila od tužitelja, izdavanju računa za najam plovila tužitelju od strane charter kompanije i (djelomičnom) prijeboju tužiteljeve tražbine po osnovi pozajmica s tražbinom treće osobe po osnovi davanja plovila u charter. O davanju zajma tuženiku koji nije vraćen u cijelosti iskazivao je i sam tužitelj, dok tuženikov zastupnik po zakonu nije pristupio ročištu određenom radi saslušanja stranaka (ročište održano 29. travnja 2025.), niti je svoj nedolazak opravdao, a nije pristupio ni slijedećem ročištu određenom radi njegovog saslušanja (8. srpnja 2025.) pa je sud odustao od provođenja tog dokaza. U tom smislu dodatno se pojašnjava kako je dio tužiteljeve tražbine po osnovi pozajmica namiren višestrukom kompenzacijom na temelju Ugovora o prijeboju međusobnih potraživanja od 31. listopada 2010. i na temelju Ugovora o prijeboju međusobnih potraživanja od 9. listopada 2019. (kako je to pojasnila vještakinja u svom nalazu i mišljenju na stranici 219 spisa). Vještakinja je također utvrdila da je dio zajma vraćen tužitelju i (izravnom) uplatom te da je preostao ukupan iznos duga na ime zajma u visini od 439.334,59 kn/58.309,72 eura. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje u cijelosti jer je isti sačinjen jasno i na temelju relevantnih knjigovodstvenih isprava (uvidom u poslovne knjige tuženika) i u potpunosti je sukladan iskazu tuženikovog knjigovođe MV i iskazu tužitelja. Osim toga, stranke nisu imale primjedbi na tako sačinjen nalaz i mišljenje vještaka. Prema tome, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik tužitelju ostao dužan iznos od 58.309,72 eura na ime nevraćenih pozajmica.

10. Neosnovano je tuženik prigovarao zastari utužene tražbine. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da su stranke ugovorile rok vraćanja predmetnih pozajmica. Prema ispravama u spisu tužitelj je pozvao tuženika na povrat pozajmica dopisom od 6. listopada 2022. (stranica 20 spisa) te je navedeni dopis tuženik zaprimio 7. listopada 2022. (stranica 21 spisa). Prema tome, može se zaključiti da je rok za ispunjenje tuženiku počeo teći 7. listopada 2022. sukladno odredbi čl. 183. st. 2. ZOO- a. Slijedom toga, a kako je tužba podnesena 4. travnja 2023., nije nastupila zastara utužene tražbine sukladno odredbi čl. 225. u vezi sa čl. 215. ZOO-a.

11. U odnosu na tuženikove navode o tome da su predmetni Ugovori o pozajmicama ništetni napominje se da je točno da je u vrijeme davanja pozajmica (2018. do 2020.) tužitelj bio zastupnik po zakonu i član društva tuženika, zajedno sa svojom suprugom BVP, kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika. Prema odredbi čl. 49. u vezi sa čl. 41. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19; dalje: ZTD) osoba koja zastupa trgovačko društvo ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Međutim, tužitelj sigurno nije morao sam sebi dati ovlaštenje za davanje pozajmica tuženiku, a tuženik nije dovodio u pitanje da bi takvo ovlaštenje tužitelj imao od drugog člana društva – svoje supruge. Što se tiče prigovora ništetnosti prema kojem su predmetni zajmovi suprotni Zakonu o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj: 96/03, 140/05 i 132/06, 150/08., 92/09, 153/09, 133/09, 145/10 i 76/13), napominje se da tužitelj nije rezident u smislu odredbe čl. 2. tog Zakona pa se ni po toj osnovi ne radi o ništetnom Ugovoru u smislu čl. 17. navedenog Zakona. Uz to, napominje se, čak i kada bi se radilo o ništetnom ugovoru po bilo kojoj osnovi, tužitelj bi imao pravo na povrat onog što je dao na temelju ništetnog ugovora (čl. 323. ZOO-a).

12. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine na ime zajma, primjenom odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a presuđeno je kao u točki I. izreke presude. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja utužene novčane tražbine nije ispunio po dospijeću, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovan je i tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos glavnice od podnošenja tužbe do isplate kako je to tužitelj zatražio (čl. 2. st. 1. ZPP-a). Stopa zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos glavnice određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Tuženik je u postupku istaknuo i procesnopravni prigovor radi prijeboja, međutim, u odnosu na taj prigovor nije iznio činjenice, niti je predložio odgovarajuće dokaze iz kojh bi proizlazilo da on ima određenu tražbinu prema tužitelju (po osnovi naknade svih koristi koje je tužitelj imao od korištenja broda „I love Anna“, kako je to naveo u odgovoru na tužbu). S obzirom na to da tuženik svoju tražbinu u odnosu na koju je izjavio procesnopravni prigovor radi prijeboja ni na koji način nije dokazao, primjenom odredbe čl. 219. st. 1. u vezi sa čl. 221. a ZPP-a i čl. 333. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

14. Odluka iz točke I. izreke rješenja donesena je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a s obzirom na to da je tužitelj podneskom od 9. rujna 2025. djelomično povukao tužbu, a tuženik se tome nije protivio.

15. S obzirom na to da je prigovor radi prebijanja podnesen u odnosu na ukupnu utuženu tražbinu (prije djelomičnog povlačenja tužbe), a taj prigovor može se istaknuti samo do visine utužene tražbine koja nakon povlačenja tužbe iznosi 58.309,72 eura, u preostalom dijelu, koji prelazi iznos od 58.309,72 eura taj tuženikov prigovor je odbačen kao nedopušten.

16. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 154. st. 2. ZPP-a) te je u skladu s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelju obračunat trošak postupka. Ovdje se napominje da je tužitelj podnio tužbu radi isplate iznosa od ukupno 145.163,32 eura, međutim, kasnije tijekom postupka je tužbu povukao za iznos od 86.863,60 eura, ali ne zato jer je tuženik (djelomično) udovoljio njegovom zahtjevu već zato jer je svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka. Zato, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe za radnje do djelomičnog povlačenja tužbe (9. rujna 2025.), već je tužitelju odmjeren trošak prema vrijednosti predmeta spora u visini od 58.309,72 eura, tj. prema njegovom konačnom zahtjevu. Navedeno proizlazi i iz smisla odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 158 st. 1. ZPP-a.Tužitelj ima pravo na naknadu troškova za sastav tužbe u visini od po 1.000,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 138/23) i za sastav podneska od 9. rujna 2025. te za pristup ročištima od 11. ožujka 2024., 29. travnja 2025., 8. srpnja 2025. i 13. studenoga 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 700,00 eura na ime troškova vještačenja, 40,00 eura na ime troškova sudskog tumača, iznos od 663,61 eura na ime pristojba na tužbu (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – „Narodne novine“ broj 37/23) te na presudu uz visini od 629,55 eura sukladno Tar. br. 2. Tarife. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 8.033,16 eura. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

17. Sud nije tužitelju priznao troškove postupka za sastav podneska od 14. listopada 2024. ocijenivši da se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice (jer tužitelj tim podneskom dostavlja u spis vještačenje vrijednosti plovila koje nije predmet ovog spora). Također, tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podnesaka od 10. travnja 2025., 25. travnja 2025., 25. svibnja 2025. (kojim tužitelj podnosi prijedlog za osiguranje), kao niti trošak pristojbe na prijedlog za osiguranje jer tužitelj nije uspio u postupku osiguranja kako je to obrazloženo ranije. Troškovi tumača su tužitelju odmjereni sukladno rješenju o nagradi tumaču, dok će mu preostali, neutrošeni iznos predujma biti vraćen posebnim rješenjem. Slijedom svega navedenog, tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka koji prelazi iznos od 8.033,16 eura do zatraženog iznosa od 26.192,00 eura je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.