1

                            Poslovni broj 33 Gž Zk-116/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž Zk-116/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja R. U., OIB … iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Č., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel u P. poslovni broj Z-1276/2023. od 22. ožujka 2023., dana 24. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e

I Odbija se žalba predlagatelja R. U. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel u P., poslovni broj Z-1276/2023. od 22. ožujka 2023.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel u P. da u predmetu toga suda Z-1276/2023 izvrši brisanje zabilježbe izjavljene žalbe u zk. ul. 3259 k.o. H. i 1183 k.o. K.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odlučeno je, točkom 1., da se odbija prigovor predlagatelja R. U. OIB … iz K., izjavljen dana 3. veljače 2023. kao neosnovan i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel u P. broj Z-655/2023. od 19. siječnja 2023. u cijelosti, te točkom 2., da se na nekretnini upisanoj u z.k.ul. broj 3259 k.o. H. čest. Broj 1333/B/112/2 poslovna zgrada od 158 čhv, suvlasnički dio 28/135 etažno vlasništvo (E-2) poslovni prostor u prizemlju zgrade ukupne površine 107,22 m2 (u planu označeno crvenom bojom) te z.k.ul. broj 1183 k.o. K., čest. Br. 1384 … od 1094 m2 dvorište od 888 m2 Pomoćna zgrada od 91 m2, Kuća, K., … od 115 m2 nalaže upis zabilježbe odbijenog prigovora iz točke 1., a provedba zabilježbe nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u P.

2. Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu, po sadržaju zbog žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/19, 80/22, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., u daljnjem tekstu: ZZK ). Predlaže naložiti upis uknjižbe prava vlasništva prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel u Č. posl. br. Z-655/2023. od 19. siječnja 2023. odbijen je prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva iz prethodno citirane izreke, na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenom po Javnom bilježniku I. M. pod brojem OU-230/16-1 od 7. lipnja 2016., između V. U. i T. U. rođene F., kao primatelja uzdržavanja te R. U. kao davatelja uzdržavanja te na temelju smrtnog lista za V. U. preminulog ...

5. U prigovoru protiv tog rješenja predlagatelj, kao i u žalbi ističe da iz ugovora ne proizlazi da bi se uknjižba mogla izvršiti tek nakon smrti oba primatelja uzdržavanja, da isto nije bila namjera ugovaratelja te je isto protivno načelu povjerenja u zemljišne knjige.

6. Prvostupanjski je sud izvršio uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju te utvrdio da isti ispunjava formalne uvjete iz čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje. ZOO) da je trenutak uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama trenutak smrti primatelja uzdržavanja, pa budući da su primatelji uzdržavanja dvije osobe, prvostupanjski sud zaključuje da je predlagatelj ovlašten na isto nakon smrti oba primatelja uzdržavanja. Iz sadržaja ugovora proizlazi da se radi o jedinstvenoj i nedjeljivoj obvezi davatelja uzdržavanja u odnosu na oba primatelja uzdržavanja, a kako je to zaključio i Vrhovni sud u odluci Rev-2462/1995-2 od 22.11.1995.

7. Predlagatelj u žalbi ponavlja navode iz prigovora da se u ugovoru ne navodi da bi se uknjižba mogla izvršiti nakon smrti oba primatelja uzdržavanja, te da je namjera ugovaratelja bila da svaki primatelj uzdržavanja daje davatelju uzdržavanja ono što je ugovoreno u času svoje smrti, da nije izričito navedeno niti je bila namjera ugovaratelja da pokojni primatelj uzdržavanja ostane upisan kao vlasnik do smrti drugog primatelja uzdržavanja, te da bi na taj način nastala pravna nesigurnost i nekretnina bila bez vlasnika.

8. Iz članka 4. ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da primatelji uzdržavanja ovlašćuju davatelja uzdržavanja da može u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkim dijelovima nekretnina koje su predmet ugovora, na svoje ime i vlasništvo, a nakon smrti primatelja uzdržavanja. Radi toga u odnosu na žalbene navode predlagatelja, kojima ističe da u ispravi nigdje nije izričito navedeno da predlagatelj upis prava vlasništva može zatražiti tek nakon smrti oba primatelja uzdržavanja, treba reći da je u čl. 4. sasvim jasno ugovoreno da davatelj uzdržavanja tek nakon smrti primatelja uzdržavanja može na njihovim suvlasničkim dijelovima, zatražiti uknjižbu prava vlasništva u svoju korist i na svoje ime. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da iz sadržaja navedenog ugovora proizlazi da je davatelj uzdržavanja ovlašten uknjižiti svoje pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet tog ugovora tek nakon smrti oba primatelja uzdržavanja, neovisno o tome što pritom nije i izričito navedeno da davatelj uzdržavanja stječe pravo vlasništva nad ustupljenom imovinom tek nakon smrti ''oboje'' primatelja uzdržavanja.

9. Takav sadržaj ugovora u skladu je i s pravnom naravi i učincima ugovora o doživotnom uzdržavanju, propisanima odredbom čl. 579. st. 1. ZOO, na koju se također poziva i prvostupanjski sud. U smislu navedene odredbe, ugovor o doživotnom uzdržavanju je načelno jedinstveni ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati oba primatelja uzdržavanja, osim ako stranke ne ugovore drugačije, što ovdje nije slučaj.

10. U ovom slučaju odlučno je da je ispravom koja je temelj upisa, sukladno s navedenom zakonskom odredbom, uknjižba prava vlasništva odgođena do smrti (oboje) primatelja uzdržavanja, a kako ta pretpostavka nije ispunjena, niti to žalitelj tvrdi, to utemeljenost prijedloga ne proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava pa nisu ispunjene pretpostavke za dopuštanje upisa, propisane odredbom čl. 117. st. 1.c ZZK, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

11. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZPP, valjalo je odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu, potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

12. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu,24. listopada 2023.

                                                                                      Sudac

Gordana Bošković Majerović, v.r.