Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3141/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, kao sucu pojedincu, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa opunomoćenik PR, dipl.iur., prema generalnoj punomoći Su-246/23, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, a povodom prijedloga za obnovu postupka, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 12. prosinca 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 19. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/476, URBROJ: 251-02-01/001-24-6 od 29. svibnja 2024. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/1488, URBROJ: 251-09-14-3/003-24-7 od 26. travnja 2024. godine.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 9. srpnja 2024. godine protiv rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/476, URBROJ: 251-02-01/001-24-6 od 29. svibnja 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija prigovor BR podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1488, URBROJ: 251-09-14-3/003-24-7 od 26. travnja 2024. godine, kao neosnovan, dok se točkom II. izreke odbija zahtjev BR za naknadu troškova. Potonjim rješenjem odbačen je zahtjev BR za obnovom postupka okončanog rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1488, URBROJ: 251-09-22-01/002-22-02 od 29. studenog 2022. godine, kao nepravodoban, te je odbijen zahtjev podnositeljice za naknadom troškova. Tim rješenjem prvog stupnja zamjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: 551-06/17-013/1314, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 17. listopada 2017. godine, u dijelu koji glasi:
„Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 16. listopada 2017. godine.
Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke", s novim dijelom rješenja, koji glasi:
BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za dijete ČR, novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno, i to:
- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;
- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;
- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.
Novčana pomoć prestaje:
- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je Gradonačelnik Grada Zagreba stvarno nenadležan odlučivati o pravnom lijeku protiv rješenja donesenog u postupku obnove, jer je institut obnove uređen isključivo ZUP-om, a ne Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, te se pravni lijek na takvo rješenje može izjaviti žalbom, a ne prigovorom, pri čemu o žalbi odlučuje nadležno ministarstvo. Ističe da je pogrešno utvrđeno da je zahtjev za obnovu nepravodoban, jer subjektivni rok ne može teći od dana dostave izvornog rješenja, već od trenutka kada je stranka saznala za razloge obnove. Smatra da je službenik koji je odlučivao u prvom stupnju trebao biti izuzet, budući da je prethodno odlučivao u istom predmetu i zaposlenik je Grada Zagreba, koji je protivna strana. Navodi da drugostupanjsko rješenje nije potpisano od gradonačelnika, odnosno da potpis ne sadrži propisane elemente. Smatra da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo, jer je odlučivao Sektor za socijalnu politiku koji, prema Pravilniku o unutarnjem redu, obavlja stručne, a ne upravne poslove. Smatra da je nezakonito odbijen zahtjev za naknadu troškova, budući da su troškovi postupka nastali krivnjom tuženika.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/476, URBROJ: 251-02-01/001-24-6 od 29. svibnja 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/1488, URBROJ: 251-09-14-3/003-24-7 od 26. travnja 2024. godine, te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate, koje ako, tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.
4. Tužiteljica je tijekom upravnog spora, između ostalog, ukazuje da je osnovni meritorni problem činjenica da su prilikom ocjene zakonitosti Odluke/22 Visoki upravni sud RH te potom nažalost i Ustavni sud RH propustili utvrditi ono što implicira Europski sud za ljudska prava u svoja tri pitanja u predmetu Golomeić protiv Hrvatske. Prvo i osnovno tužiteljica je stekla pravo vlasništva temeljem rješenja koji joj je usvojen zahtjev za predmetnu mjeru. Nadalje, kako se radilo o mjeri temeljem koje je izabrala organizirati svoj obiteljski i privatni život radi se i o pravu na poštovanje obiteljskog i privatnog života po izboru. Kako u postupku ocjene zakonitosti o ovim pravima nije ni raspravljano to je na ovom sudu pune jurisdikcije to činiti i pri tome u skladu s obvezama iz Ustava primijeniti Europsku pravnu stečevinu, samim time i sve presude koje su naznačene u predmetu Golomeić protiv Hrvatske. Naročito se ukazuje na Odluku Hasani protiv Hrvatske u kojoj je podnositeljica bila odbijena uz opravdanje da je zaposlena pa da skraćivanje perioda porodiljne naknade nije od utjecaja i da ne stvara ni minimalne tegobe za tužiteljicu. U konkretnom slučaju radi se o nezaposlenoj osobi koja ima i osjeća stvarne tegobe jer ostaje bez jedinog primitka. Samim time je razvidno da se nerazmjerno zadire u njezino pravo vlasništva. Ukazuje se da tužiteljica nije smjela primati nikakvu drugu naknadu sukladno rješenju te da je tim više ista već izgubila ostala prava koja je mogla ostvarivati. Tužiteljica ukazuje i na nužnost poštivanja načela pravnih sigurnosti, načela dobrog upravljanja i načelo razmjernosti. Tužiteljica ukazuje da se smatra diskriminiranom po čl. 14 Konvencije iz razloga jer se istoj isključivo po dobi djeteta nastoji ukinuti predmetno pravo unatoč činjenici da će osobe u usporednoj situaciji čije dijete će napuniti 7 godina kasnije nastaviti uživati svoje pravo. Zaključno tužiteljica ukazuje da je u ZUP-u propisano pokretanje upravnog postupka isključivo ako je to propisano zakonom ili po zahtjevu. Niti jedan zakon nije propisao oglas za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti od strane tuženika te da je samim time evidentno da je cjelokupni upravni postupak pokrenut i vođen ultra vires. Ostaje žaliti da sud pune jurisdikcije uopće provodi glavnu raspravu kraj tolikih nezakonitosti javnopravnih tijela koje djeluje de iure imperii. Zaključno se ukazuje, nadovezujući se na sve iznijeto, da se time narušava osim prethodno iznijetih načela i načelo jednakosti te pravo na pristup sudu jer ovaj postupak se svodi na ispunjenje forme posebno jer je za očekivati da s obzirom na praksu sud neće saslušati čak ni tužiteljicu iako odlučuje o njezinim individualnim pravima pa je minimalni zahtjev omogućiti istoj iskazivati svoju životnu priču, okolnosti koje su individualne, a sve tim više jer se suprotno ZUP-u nije proveo ispitni postupak sukladno ZUP-u.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode tužiteljice i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana, a zahtjev za naknadu troškova postupka odbije. Navodi da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje zakoniti te doneseni uz pravilnu primjenu materijalnog prava i odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je tužba neosnovana jer tužiteljica ne traži obnovu samog izvornog postupka niti poništenje rješenja od 29. studenog 2022., već samo osporava odluke kojima je njezin zahtjev za obnovu odbačen, što je po ocjeni tuženika pravno bespredmetno. Tuženik ističe da je gradonačelnik Grada Zagreba zakonito nadležan za odlučivanje o prigovorima u predmetima prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, pozivajući se na članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 10/18., 20/21. i 25/22.). Upućuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usoz254/2023 od 19. prosinca 2023., kojom je ocijenjeno da je navedena odredba zakonita te da je određivanje prigovora gradonačelniku kao pravnog lijeka u skladu sa zakonom i načelom sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata. Također se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019., kojom je potvrđeno da pravo na žalbu nije zajamčeno kao temeljno pravo u upravnim stvarima, budući da je osigurana sudska kontrola u okviru upravnog spora. Nadalje, tuženik ističe da je rješenje prvog stupnja doneseno od strane nadležnog i ovlaštenog tijela, i to Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, unutar čijeg je djelokruga, prema Odluci o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 17/21.) te Pravilniku o unutarnjem redu tog Ureda ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 13/22. i 31/22.), obuhvaćeno i rješavanje upravnih stvari u vezi s ostvarivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Rješenje je donijela službena osoba zaposlena na radnom mjestu višeg stručnog suradnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, čiji opis poslova uključuje donošenje pojedinačnih upravnih akata u tim predmetima, pa je stoga riječ o ovlaštenoj službenoj osobi u smislu članka 23. stavka 1. ZUP-a. U pogledu pravodobnosti zahtjeva za obnovu postupka, tuženik navodi da je tužiteljica rješenje od 29. studenog 2022. zaprimila dana 21. prosinca 2022., a zahtjev za obnovu podnijela tek 15. ožujka 2024., dakle znatno izvan zakonskog roka od 30 dana propisanog člankom 123. stavkom 3. ZUP-a. Razlog za obnovu – navod da je rješenje donijela neovlaštena osoba – prema tuženiku je bio vidljiv iz samog rješenja, budući da su u njemu navedeni ime, funkcija i potpis službene osobe koja ga je donijela. Tužiteljica je stoga već po primitku rješenja mogla saznati tko je donositelj akta i eventualno posumnjati u zakonitost njegova donošenja, a imala je mogućnost u zakonskom roku koristiti redovne ili izvanredne pravne lijekove. Tuženik smatra neodrživim tumačenje tužiteljice da subjektivni rok za podnošenje prijedloga za obnovu počinje teći od trenutka kad se savjetovala s odvjetnikom „krajem veljače 2024.“, jer bi to značilo da početak roka ovisi o subjektivnoj odluci stranke kada će potražiti pravnu pomoć. Budući da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je zahtjev podnesen u roku, tijela su pravilno zaključila da je zahtjev nepravodoban i donijela zakonite odluke. Tuženik nadalje odbacuje navode o nepravilnosti potpisa gradonačelnika i nenadležnosti Sektora za socijalnu politiku, ističući da nije propisan formalni oblik potpisa te da svaka osoba ima pravo vlastoručno potpisivati se na način koji joj je svojstven. Napominje i da tužiteljica u prigovoru nije tražila izuzeće službene osobe, pa o tome nije ni bilo osnove odlučivati. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu, a ujedno i odbijanje zahtjeva za naknadu troškova postupka.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zahtjev za obnovu postupka od 15. ožujka 2024. godine (stranica 7-9 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1488, URBROJ: 251- 09-22-01/002-22-02 od 29. studenog 2022. godine (stranica 10-11 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1488, URBROJ: 251-09- 14-3/003-24-7 od 26. travnja 2024. godine (stranica 16-18 spisa), rješenje Grada
Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/476, URBROJ: 251-02- 01/001-24-6 od 29. svibnja 2024. godine (stranica 19-23 spisa), te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: 551-06/17- 013/1314, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 17. listopada 2017. godine.
8. Sud smatra da su pobijane odluke zakonite, budući da su iste donesene na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila postupka. Naime, sud nalazi da su javnopravna tijela pravilno primijenila navedene zakonske odredbe kada su utvrdila da tužiteljica nije učinila vjerojatnim trenutak saznanja za razlog obnove, te su stoga pravilno zaključila da je zahtjev nepravodoban. Tako prema odredbi članka 123. stavka 3. ZUP-a, stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza, dok je odredbom članka 124. stavka 2. ZUP-a propisano da je stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Tužiteljica u svom zahtjevu za obnovu navodi tek da je „krajem veljače 2024.“ saznala za razlog obnove razgovarajući s odvjetnikom, ali ne navodi točan datum niti prilaže ili predlaže bilo kakav dokaz kojim bi potkrijepila navedeni trenutak saznanja. Time nije ispunila zakonsku obvezu iz članka 124. stavka 2. ZUP-a da učini vjerojatnim da je zahtjev podnesen u roku od 30 dana od dana saznanja za razlog obnove. Osim toga, obnova je moguća samo u slučajevima taksativno navedenim u članku 123. ZUP-a. Tvrdnje o isteku roka iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22.) nije samostalni zakonski razlog za obnovu postupka prema članku 123. ZUP-a. Od tri navedena razloga, ostala dva razloga mogu se podvesti pod članak 123. stavak 1. točku. 3. ZUP-a, koji kao razlog za obnovu predviđa slučaj kad je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje razloga za obnovu. Nadalje, tužiteljica u svojem zahtjevu za obnovu postupka navodi da naslovljeno tijelo nije bilo ovlašteno donijeti rješenje kojim se "zamjenjuje novim dijelom" ranije rješenje od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, te da je to rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe. Svi drugi razlozi za obnovu postupka ne mogu se isticati u prigovoru protiv rješenja i kasnije, jer se na osnovi tih novih razloga može podnijeti samo nov prijedlog za obnovu postupka prvostupanjskom tijelu.
8.1. Tužbeni navod da je prvostupanjsko rješenje doneseno od nenadležnog tijela, odnosno da nadležno gradsko upravno tijelo nije imalo ovlast odlučiti o zahtjevu za obnovu, sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema članku 15. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/21.), Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom obavlja poslove koordinacije i provedbe mjera populacijske politike. Pravilnikom o unutarnjem redu tog Ureda ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22.), određeno je da je u djelokrugu Sektora za socijalnu politiku, odnosno Odjela za demografski razvoj, rješavanje i ostvarivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Nakon izmjena i dopuna Pravilnika o unutarnjem redu tog Ureda ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 31/22.), Odsjek za pronatalitetnu politiku izričito je ovlašten rješavati u upravnim stvarima vezanima uz tu novčanu pomoć. Navedenim Pravilnikom određeno da poslovi radnog mjesta višeg stručnog savjetnika za pronatalitetnu politiku, među ostalima, obuhvaćaju rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci (točka 73.), poslovi radnog mjesta stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike među ostalim, obuhvaćaju rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci (točka 74.), a poslovi radnog mjesta višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, među ostalim, obuhvaćaju rješavanje u složenijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci (točka 75.). Tužiteljica je bila dužna učiniti vjerojatnim da službenik koji je potpisan kao donositelj prvostupanjskog akta nije bila raspoređena na radno mjesto na kojem ima ovlast odlučivati o upravnim stvarima te vrste. Tužiteljica, međutim, ne nudi nikakve konkretne činjenice koje bi upućivale na to da navedeni službenik nije bio raspoređen na odgovarajuće radno mjesto. Umjesto toga, svoja navodna saznanja temelji isključivo na proizvoljnim spekulacijama i općenitim tvrdnjama o navodnom nedostatku ovlasti cijelog sektora, bez konkretnih činjeničnih navoda u pogledu osobe donositelja akta. Slijedom navedenog, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo imalo propisanu stvarnu nadležnost za rješavanje o izmjeni rješenja i zahtjevu za obnovu. Stoga sud ne prihvaća tvrdnju tužiteljice da je rješenje doneseno od neovlaštenog tijela ili službene osobe. U slučaju izmijenjene stvarne nadležnosti u odnosnoj stvari, treba uzeti da je za obnovu postupka nadležno ono upravno tijelo na koje je rješavanje stvari prenesena nadležnost upravnog tijela, koje je u ranijem postupku donijelo konačnu odluku.
8.2. Neosnovan je i prigovor tužiteljice prema kojem bi službena osoba trebala biti izuzeta iz postupka zbog činjenice da ima „poslovni odnos“ s Gradom Zagrebom, jer je zaposlena u Gradu Zagrebu. Odredbom članka 24. stavka 3. točke 2. ZUP-a propisano je da čelnik tijela može izuzeti službenu osobu ako je sa strankom u gospodarskom ili drugom poslovnom odnosu. Međutim, zaposlenost službenice u javnopravnom tijelu koje vodi postupak ne predstavlja poslovni odnos sa strankom u smislu navedene zakonske odredbe, budući da se radi o odnosu javnopravne naravi između službenika i tijela u čije ime on postupa, a ne o privatnopravnom odnosu između službenika i stranke. Uz to, u konkretnom slučaju Grad Zagreb, kao nositelj javne vlasti, ne nastupa u svojstvu stranke čija bi prava ili obveze bile predmet odlučivanja, već u svojstvu javnopravnog tijela koje postupa u okviru svog djelokruga. Nadalje, tužiteljica bez osnove tvrdi da je službena osoba morala biti izuzeta jer je ranije donijela rješenje čija se obnova traži. Člankom 125. ZUP-a propisano je da o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Zakon, dakle, izričito predviđa da o obnovi postupka odlučuje isto tijelo, a time i službene osobe tog tijela. Za razliku od drugostupanjskog postupka, u kojem je člankom 24. stavkom 2. ZUP-a izričito propisana obveza izuzeća službene osobe koja je sudjelovala u prvostupanjskom postupku, za obnovu postupka takvo ograničenje nije predviđeno. Sama činjenica da je službena osoba ranije sudjelovala u donošenju rješenja čija se obnova traži ne predstavlja sama po sebi drugi razlog koji bi doveo u sumnju njezinu nepristranost u smislu članka 24. stavka 3. točke 4. ZUP-a. Takva situacija predviđena je i dopuštena zakonom, te bi izuzimanje službenika samo zbog ponovnog postupanja u obnovi bilo suprotno članku 125. ZUP- a i svrsi instituta obnove postupka. Upravo suprotno, izuzeće bi bilo opravdano samo ako bi postojale dodatne konkretne okolnosti koje bi stvarno upućivale na drugu okolnost koja objektivno dovodi u sumnju nepristranost službene osobe, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Slijedom navedenog, sud zaključuje da nije postojao zakonski razlog za izuzeće službene osobe po odredbama članka 24. ZUP-a.
8.3. Tužbeni navod da je osporeno drugostupanjsko rješenje nezakonito jer ne sadrži vlastoručni potpis donositelja, sud ocjenjuje kao neosnovan. Naime, prema članku 98. stavku 1. ZUP-a, potpis je sastavni element rješenja, ali zakonom nije propisana forma potpisa, niti se zahtijeva čitljivost slova, ispis imena i prezimena niti grafička identičnost s ranije deponiranim potpisnim uzorcima. Bitna funkcija potpisa jest identifikacija donositelja akta. U konkretnom slučaju drugostupanjsko rješenje jasno označava gradonačelnika Grada Zagreba kao donositelja akta, a potpis, iako grafički pojednostavljen, na aktu postoji. Gradonačelnik nije osporio da je akt donio niti je doveo u pitanje vlastiti identitet kao donositelja, već tuženik kao javnopravno tijelo drugostupanjsko rješenje prihvaća, brani i smatra valjanim. U situaciji kada samo javnopravno tijelo koje je navodno potpisnik ne dovodi u pitanje autentičnost akta, a tužiteljica iznosi hipotetična razmatranja o mogućnosti fizičkog potpisivanja većeg broja predmeta, ne postoji sumnja u autentičnost potpisa. Budući da tuženik ne osporava potpis niti postojanje volje gradonačelnika za donošenje drugostupanjskog rješenja, sud prihvaća da je potpis na aktu izraz volje nadležnog donositelja u smislu članka 98. ZUP-a. Navodi o postojanju „tri potpisa“ i o kolegijalnom odlučivanju nisu pravno relevantni, jer prisutnost više parafa na izvorniku ne znači da je akt donijelo kolegijalno tijelo. Parafi mogu označavati faze interne kontrole, ali ne mijenjaju činjenicu da je drugostupanjsko rješenje formalno doneseno kao akt gradonačelnika. Slijedom navedenoga, sud odbija tužbeni navod o nepostojanju vlastoručnog potpisa kao neosnovan.
8.4. Sud ne prihvaća tužbeni navod da je osporeno drugostupanjsko rješenje nezakonito zbog stvarne nenadležnosti gradonačelnika. Kako je utvrđeno u presudi Visokog upravnog suda, broj Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023., odredba članka 10. Odluke kojom je propisan prigovor gradonačelniku kao pravni lijek protiv prvostupanjskog upravnog akta je zakonita. Prigovor predstavlja sui generis pravni lijek koji ne narušava pravo na sudsku kontrolu, naprotiv, omogućava pristup upravnom sporu. Čak i hipotetsko postojanje procesne nepravilnosti u nadležnosti drugostupanjskog tijela ne bi vodilo poništenju prvostupanjskog rješenja, budući da upravni sud u sporu pune jurisdikcije može poništiti drugostupanjsko rješenje i odbiti prigovor kao neosnovan, ostavljajući prvostupanjsko rješenje na snazi.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
U Zagrebu 19. prosinca 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. U spis
