REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
R1-167/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja BL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kapor, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi osiguranja, odlučujući o prijedlogu radi osiguranja određivanjem privremene mjere, dana 19. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja koji glasi:
„I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju isti ima prema protivniku osiguranja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] odnosi se na sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu AG express delivery j.d.o.o., [adresa], OIB: 43488991934, upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: [matični broj subjekta] u nominalnom iznosu od 10,00 EUR (deset eura), kojeg će u protivnom zamijeniti gore navedena presude određuje se
PRIVREMENA MJERA
1. Zabranjuje se protivniku osiguranja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], raspolaganje - otuđenje ili opterećenje poslovnih udjela u društvu AG express delivery j.d.o.o., [adresa], OIB: 43488991934, upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: [matični broj subjekta].
2. Zabranjuje se protivniku osiguranja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ujedno direktoru društva AG express delivery j.d.o.o., ili bilo kojoj drugoj osobi koja bi bila imenovana direktorom navedenog Društva, davanje daljnjih naloga za isplate s računa navedenog Društva IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. i/ili otvaranje novog računa Društva kod iste ili druge poslovne banke.
3. Zabranjuje se STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 postupati po nalozima protivnika osiguranja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao direktora društva AG express delivery j.d.o.o., kao i da s računa Društva AG express delivery j.d.o.o. IBAN [broj bankovnog računa] vrši daljnje isplate.
4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do okončanja ovog parničnog postupka ili drugačije odlluke Suda.
5. Rješenje o privremenoj mjeri ima učinak rješenja o ovrsi,
6. Žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja.“, kao neosnovan.
II. Odbacuje se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranje, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranje je u prijedlogu za osiguranje od 15. prosinca 2025. naveo da je tuženik (ovdje protivnik osiguranja) imatelj i 1 (jednog) poslovnog udjela u društvu AG express delivery j.d.o.o., [adresa], OIB: 43488991934, upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: [matični broj subjekta] (dalje: „Društvo“), I to poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 10,00 EUR (deset eura). Društvo AG express delivery j.d.o.o. je upisano u sudskom registru Naslovnog suda s temeljnim kapitalom u iznosu od 10,00 EUR (deset eura), koji je uplaćen u cijelosti u novcu. Tuženik je dakle imatelj 100,00 % poslovnih udjela u Društvu AG express delivery j.d.o.o. Stranke su krajem mjeseca listopada 2025. dogovorile uvjete prijenosa poslovnog udjela koje tuženik drži u društvu, nominalnog iznosa 10,00 EUR (deset eura), s tuženika na tužitelja. Među strankama je tada utanačeno kako će Tužitelj uplatiti na račun društva AG express delivery j.d.o.o. iznos od 2.500,00 EUR, a s kojim iznosom će društvo podmiriti obveze društva prema Poreznoj upravi, a tuženik će, nakon što društvo podmiri obveze prema Poreznoj upravi, prenijeti predmetni poslovni udjel na tužitelja. Dodatno, dogovoreno je kako će tuženik, sve do formalnog potpisivanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela, obnašati funkciju direktora u društvu i pri tome poduzimati radnje prema uputama tužitelja u okviru registrirane djelatnosti društva – autotaksi prijevoza, a tužitelj će do tada osigurati odgovarajući broj vozila I vozača na raspolaganju kako bi društvo moglo valjano obavljati svoju djelatnost. Interes tuženika za gore navedenu transakciju se sastojao u tome što je društvo u kojem je isti imao poslovne udjele I obnašao funkciju direktora imalo porezni dug u iznosu od cca 2.500,00 EUR s tendencijom rasta kojeg nije bilo moguće podmiriti iz tekućeg poslovanja društva, a račun Društva je zbog navedenog duga bio blokiran od 17. rujna 2025. Naime, za tuženika je zbog toga postojao opravdani rizik da će nad društvom biti otvoren stečajni postupak, a s obzirom da je društvo imalo dugovanje prema Poreznoj upravi, tuženik kroz dulje vrijeme više ne bi mogao osnovati drugo trgovačko društvo ili obnašati funkciju direktora u takvom društvu jer bi uslijed postojanja poreznog duga isti bio u tome onemogućen zbog zapreke koja prozilazi iz čl. 62.a ZTD-a. S druge strane, iako nije imalo nikakve imovine, društvo je raspolagalo, kao što i danas raspolaže, važećom Licencijom za autotaksi prijevoz koju je izdao Ured državne uprave u Gradu Zagrebu, Klasa: UP/I-340-03/24-004/1039, broj licencije 5820, s rokom važenja do 12. veljače 2035. Tužitelj je imao opravdan interes preuzeti društvo koje već posjeduje licenciju jer je imao namjeru što skorije započeti s obavljanjem registrirane djelatnosti, budući da bi u slučaju osnivanja novog društva bio dužan najprije provesti postupak osnivanja I evidencije kod nadležnih tijela, a potom i postupak ishođenja odgovarajućih autotaksi licenci/dozvola, što bi ga vrlo vjerojatno onemogućilo u ostvarenju dobiti tijekom mjeseca prosinca koji je za obavljanje djelatnost u Gradu Zagrebu ključan. Imajući u vidu kako tijekom mjeseca prosinca postoji izrazito povećana potražnja za autotaksi uslugama na području Grada Zagreba koje između ostalog koriste kako građani i brojni posjetitelji – turisti, osobito zbog povećane posjećenosti Grada u vrijeme održavanja adventskih događanja, Tužitelju je bilo profitabilnije preuzeti postojeće, makar i zaduženo društvo s već ishođenim dozvolama i odmah započeti s obavljanjem djelatnosti te time izbjeći postupak osnivanja novog društva, otvaranja poslovnog računa u banci, registracije pri Državnom zavodu za statistiku i Poreznoj upravi te naknadnog ishođenja autotaksi licenci/dozvola, a što sveukupno može potrajati I do dva mjeseca, čime bi gotovo sigurno za tužitelja izostali namjeravani prihodi iz mjeseca prosinca koji su kudikamo veći od primjerice onih u siječnju ili veljači. Kako bi dodatno uvjerio tužitelja u navodnu ispravnost svojih namjera, tuženik je predao tužitelju izvornike većeg broja isprava koji čine poslovnu dokumentaciju društva, te mu omogućio pristup internetskom bankarstvu, držeći ga u uvjerenju kako će svoje preuzete obveze ispuniti čim Tužitelj uplati dogovorena sredstva u iznosu od 2.500,00 EUR na račun društva odnosno čim račun društva prestane biti blokiran prenijeti će na tužitelja predmetni poslovni udjel. Tužitelj je potom izvršio uplatu iznosa od 2.500,00 EUR na račun Društva te je omogućio društvu AG express delivery j.d.o.o. sklapanje ugovora o radu s više od 200 radnika te najam većeg broja vozila za obavljanje predmetne djelatnosti. Međutim, nakon što je društvo zaprimilo uplatu te revitaliziralo svoje poslovanje, tuženik sada odbija pristupiti sklapanju ugovora o prijenosu udjela, a sve kako bi tužitelj mogao provesti valjani prijenos udjela u društvu kod suda. Jasnoće radi, nakon što su se stranke nesporno usuglasile oko bitnih sastojaka predmetnog pravnog posla, te nakon što su tužitelj i tuženik izvršili svoje obveze (osim sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela), tuženik je počeo izbjegavati sklapanje formalne isprave za prijenos, navodeći kako mu ipak treba biti isplaćen i “neki dodatni iznos” budući da je društvo sada revitaliziralo svoje poslovanje i sl. a što je protivno onome što je bilo izričito dogovoreno među strankama. Dodatno, tuženik je započeo poduzimati radnje koje su štetne za društvo, pa je tako primjerice dana 09. prosinca 2025. izvršio veći broj uplata u različitim iznosima prema društvu ACCOUNTING T.B.K. d.o.o., zatim prema društvu IMPULS - LEASING d.o.o. u iznosu od 693,42 EUR (iako Društvo nema sklopljenih ugovora o leasingu), zatim prema društvu HT d.d. iznos od 791,74 EUR iako za Društvo zasigurno nisu mogle nastati obveze za telekomunikacijske usluge u tolikom iznosu za tako kratko razdoblje itd. Nakon što je tužitelj zatražio od tuženika pojašnjenje o takvim uplatama, tuženik je isto odbio dati zatražiti ujedno i promjenu kodova internetskog bankarstva kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. s očitim ciljem kako bi Tužitelja onemogućio u daljnjem nadzoru nad poslovanjem društva, da bi na kraju I prestao odgovarati tužitelju na bilo kakve pozive. Tužitelj u ovom postupku zahtjeva sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela s tuženikom za čije sklapanje su se ispunili uvjeti budući su stranke dogovorile uvjete za sklapanje takvog ugovora, a tužitelj je navedene uvjete u cijelosti ispunio. Poziva se na čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima. Te na odluku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, posl. br. Pž 180/2024-2. Predlaže da su naloži tuženiku da sklopi ugovor o prijenosu poslovnog udjela, a koji ugovor, ukoliko tuženik ne sklopi navedeni ugovor, će zamijeniti presuda suda. Ujedno stavlja prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere. Navodi da prema protivniku osiguranja ima nenovčanu tražbinu na sklapanje ugovora o prijenosu poslovnih udjela. Ističe da postoji opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što će promijeniti stanje stvari te da je mjera potrebna da se spriječi nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Stoga predlaže da privremenom mjerom sud privremeno zabrani protivniku osiguranja raspolaganje ili otuđenje poslovnim udjelima, kao i da zabrani protivniku osiguranja ili bilo kojoj drugoj osobi davanje naloga za isplate s računa društva i zabrani banci postupanje po nalozima protivnika osiguranja i vršenje danjih isplata.
2. Privremena mjera predana je uz tužbu te se vodila pod posl. br. P -2825/2025. Stoga je sud, postupajući na temelju čl. 10. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), razdvojio predmet u odnosu na privremenu mjeru rješenjem posl. br. P-2825/2025-3 od 18. prosinca 2025. Predmet radi osiguranje određivanjem privremene mjere vodi se pod posl. br. Ovr- 167/2025.
3. Prijedlog za određivanje privremene mjere je neosnovan.
4. Prema odredbi iz čl. 341. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka USRH, 73/17, 131/20 ,114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ) u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.
5. S navedenim u vezi, prijedlog za određivanje privremene mjere od 15. prosinca 2025. sadrži sve elemente propisane odredbom iz čl. 341. st. 2. OZ-a.
6. Prema odredbi iz čl. 346. st. 1. OZ-a privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarivanje tražbine, osobite time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
7. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje navodi da prema protivniku osiguranja ima nenovčanu tražbinu i to na sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu AG express delivery j.d.o.o. Ukratko, obrazlaže svoju novčanu tražbinu na način da navodi da su stranke ugovorile prijenos poslovnih udjela sa tuženika na tužitelja i to nakon uplate iznosa od 2.500,00 EUR na račun društva, što je tužitelj i ispunio. Objašnjava da je interes tuženika bio da može otvoriti novo trgovačko društvo jer je prijetila opasnost otvaranja stečajnog postupka nad društvom s obzirom na to da je društvo bilo blokirano od 17. rujna 2025, a od uplate iznosa od 2.500,00 EUR podmirilo se porezno dugovanje društva.
8. Prema odredbi iz čl. 412. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024 – dalje u tekstu: ZTD) poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati.
9. Prema odredbi iz čl. 412. st. 2. ZTD-a za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja se sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora.
10. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11. Prema odredbi iz čl. 325. ZOO-a kad ništetan ugovor udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima vrijediti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da b i oni sklopili taj ugovor da su znali za ništetnost svog ugovora.
12. Prema odredbi iz čl. 286. st. 1. ZOO-a ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.
13. Prema odredbi iz čl. 294. ZOO-a ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
14. Prisilnom odredbom čl. 412. st. 3. ZTD-a jasno je i izričito propisan oblik ugovora o prijenosu poslovnog udjela, suprotno upiranjima predlagatelja osiguranja. Dapače, takav obvezan oblik propisan je i za sklapanje predugovora – odnosno preuzimanje obveze na sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela. Forma je javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik.
15. Ukoliko ugovor o prijenosu poslovnog udjela nije sklopljen u zakonom propisanoj formi, takav ugovor je ništetan.
16. Stoga, čak i stranke jesu usmeno ugovorile prijenos poslovnog udjela, to bi takav ugovor bio ništetan.
17. Čak i da se tumači da su stranke usmeno sklopile predugovor o prijenosu poslovnog udjela, to bi i takav predugovor bio ništetan.
18. Predlagatelju osiguranja valja navesti da takav ugovor (a ni predugovor) ne mogu konvalidirati jer je cilj radi kojega je propisan oblike takav da ne dopušta neformalnost (čl. 294. ZOO-a).
19. Tako i u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž - 7338/04-3 od 7. svibnja 2007., Pž-615/2020-3 od 24. siječnja 2022., Pž-529/2022-3 od 5. srpnja 2023. i Pž-2506/2004-3 od 23. travnja 2007.
20. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da predlagatelj osiguranja nije (na razini izvjesnosti, dokazao vjerojatnost svoje nenovčane tražbine na sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela.
21. Nadalje, u odnosu na drugu zakonsku pretpostavku za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, a to je, prema navodima predlagatelja osiguranja promijeni postojećeg stanja stvari, radi sprečavanja nasilja i nastanka nenadoknadive štete, valja navesti da takve navode predlagatelj osiguranja ističe ali ih, na razini vjerojatnosti, ne dokazuje. Naime, predlagatelj nije dokaza na razini vjerojatnosti da protiv osiguranja pokušava otuđiti i/ili raspolagati sa poslovnim udjelima. Predlagatelj osiguranja ne objašnjava kakvo to nasilje prijeti neodređivanjem privremene mjere, no, u svakom slučaju na svakome je da pošt ivati pravni poredak. Također, ne obrazlaže kakva i što je nenadoknadiva štete. Objašnjava interes predlagatelja osiguranja (promet u blagdanskom razdoblju) i interese protivnika osiguranja (nezaduživanja radi otvaranja novih trgovačkih društava), no, navedeno nije opasnost na koju ukazuje predlagatelj osiguranja. U odnosu na navode da sa računa direktor društva vrši plaćanja sud navodi da se radi, samo iz ovih navoda, koji su nedostatni i paušalni, da se radi o normalnom poslovanju trgovačkog društva. Onemogućen pristup podatcima društva, također, je valjalo otkloniti, kao neosnovan jer nije jasno zbog čega bi tužitelj i trebao imati pristup podatcima društva (a sve vezano uz ništetnost eventualnog usmenog ugovora o prijenosu poslovnog udjela).
22. Stoga, na razini vjerojatnosti nije dokazana ni druga zakonska pretpostavka za određivanje privremene mjere.
23. Slijedom izneseno, riješeno je kao u t. I. izreke.
24. Predlagatelj osiguranja navodi da traži trošak ali trošak ne specificira, pa je o navedenom valjalo odlučiti na temelju odredbi iz čl. 164. st. 2. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ-a te čl. 14. st. 5. OZ-a.
U Zagrebu 19. prosinca 2025.
Sutkinja:
Dina Jellin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dostave prijepisa rješenja, koja se podnosi putem ovog suda, u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
Dostaviti:
- predlagatelju osiguranja, po pun.
- protivniku osiguranja
- kal. 30 dana