Poslovni broj: Ps-150/2020-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari I. tužiteljice – I. protutuženice HP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tužitelja – II. protutuženika ŽP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Vlatka Vedriš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vedriš & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika – protutužitelja BP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri j.t.d., Zagreb, radi predaje u posjed i isplate, odnosno utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku BP predati I. tužiteljici VP i II. tužitelju ŽP u posjed nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk.č.br. 4704/05 – Zgrada, Stambeno-poslovni kompleks br. 154, br. 6 i dvorište u [adresa] i [adresa] površine 1103 m2, k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to: 40. Suvlasnički dio: 1,74/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40) parkirališno mjesto u podrumu oznake P11, NKP 3,69 čm; 40.1. Suvlasnički dio etaže: 3/4 i 40.2. Suvlasnički dio etaže: 1/4, ispražnjenu i slobodnu od stvari i predati tužiteljima u posjed daljinski ključ garažnih vrata, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku BP isplatiti I. tužiteljici VP i II. tužitelju ŽP iznos od 1.603,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim: na iznos od 7,42 EUR od 1. kolovoza 2017. do isplate, na iznos od 39,07 EUR od 1. rujna 2017. do isplate, na iznos od 39,07 EUR od 1. listopada 2017. do isplate, na iznos od 40,55 EUR od 1. studenoga 2017. do isplate, na iznos od 40,55 EUR od 1. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 40,55 EUR od 1. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 41,23 EUR od 1. veljače 2018. do isplate, na iznos od 41,23 EUR od 1. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 41,23 EUR od 1. travnja 2018. do isplate, na iznos od 42,03 EUR od 1. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 42,03 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate, na iznos od 42,03 EUR od 1. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 43,62 EUR od 1. kolovoza 2018. do isplate, na iznos od 43,62 EUR od 1. rujna 2018. do isplate, na iznos od 43,62 EUR od 1. listopada 2018. do isplate, na iznos od 43,97 EUR od 1. studenoga 2018. do isplate, na iznos od 43,97 EUR od 1. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 43,97 EUR od 1. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 45,90 EUR od 1. veljače 2019. do isplate, na iznos od 45,90 EUR od 1. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 45,90 EUR od 1. travnja 2019. do isplate, na iznos od 48,18 EUR od 1. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 48,18 EUR od 1. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 48,18 EUR od 1. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 48,98 EUR od 1. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 48,98 EUR od 1. rujna 2019. do isplate, na iznos od 48,98 EUR od 1. listopada 2019. do isplate, na iznos od 50,46 EUR od 1. studenoga 2019. do isplate, na iznos od 50,46 EUR od 1. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 50,46 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 51,71 EUR od 1. veljače 2020. do isplate, na iznos od 51,71 EUR od 1. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 51,71 EUR od 1. travnja 2020. do isplate, na iznos od 52,28 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 51,71 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate te na iznos od 43,39 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi I. tužiteljici i II. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.508,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na u toč. II. izreke dosuđene pojedine mjesečne iznose za razdoblje od zatraženog 25-og dana tekućeg mjeseca na koji se naknada odnosi (počev od srpnja 2017. do zaključno lipnja 2020.) do posljednjeg dana istoga mjeseca.

IV Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Utvrđuje se da je protutužitelj BP dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao „40. Suvlasnički dio: 1,74/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40) i opisane kao „parkirališno mjesto u podrumu oznake P11, NKP 3,69 čm“, a koje se nalazi u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 4704/05 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i opisanoj kao „Zgrada stambeno-poslovni kompleks br. 154 br. 6 i dvorište u [adresa] i [adresa] sa upisanom površinom od 1103 m2 te suvlasništvo predmetne cijele nekretnine u 1,74/1000 dijela s kolikim suvlasničkim dijelom je trajno povezan naprijed navedeni posebni dio označen kao „40. Suvlasnički dio: 1,74/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40) te su protutuženici OP i ŽP dužni odmah nakon pravomoćnosti ove presude trpjeti brisanje u zemljišnoj knjizi svoga sada upisanog prava suvlasništva na ovom posebnom dijelu i upisanog suvlasništva povezanog trajno s ovim posebnim dijelom i upis protutužitelja BP kao vlasnika „parkirališnog mjesta u podrumu oznake P11, NKP 3,69 čm“ trajno povezanog sa suvlasničkim dijelom od 1,74/1000 zk.č.br. 4704/05 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i opisane kao „Zgrada stambeno-poslovni kompleks br. 154 br. 6 i dvorište u [adresa] i [adresa] sa upisanom površinom od 1103 m2, a upisanog posebnog dijela kao „40. Suvlasnički dio: 1,74/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40) parkirališno mjesto u podrumu oznake P11, NKP 3,69 čm“.

II. Protutuženici OP i ŽP dužni su protutužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“

V Odbija se podredno postavljeni protutužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da je protutužitelj BP temeljem usmenog kupoprodajnog ugovora sa sada pok. DP stekao pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva zk.č.br. 4705/05 i vlasništva posebnog dijela nekretnine upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i opisanog kao „40. Suvlasnički dio: 1,74/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40) i opisanog kao „parkirališno mjesto u podrumu oznake P11, NKP 3,69 čm“, koji posebni dio se nalazi u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 4704/05 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i opisanoj kao „Zgrada stambeno-poslovni kompleks br. 154 br. 6 i dvorište u [adresa] i [adresa] sa upisanom površinom od 1103 m2, a što su protutuženici OP i ŽP dužni priznati u roku od 15 dana i u istom roku izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos suvlasništva s njihovih imena u zemljišnoj knjizi na ime BP, a što će u nedostatku izdavanja iste zamijeniti u cijelosti ova presuda, kao i u istom roku nadoknaditi protutužitelju BP troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 4704/05 – Zgrada Stambeno-poslovni kompleks br. 154, br. 6 i dvorište u [adresa] i [adresa] površine 1103 m2 – 40. Suvlasnički dio: 1,74/1000 Etažno vlasništvo (E-40), parkirališno mjesto u podrumu oznake P11, NKP 3,69 čm, i to I. tužiteljica u ¾ dijela, a II. tužitelj u ¼ dijela. Opisano parkirališno mjesto u posjedu drži tuženik i to bez ikakvog pravnog temelja. Naime, prednik tužitelja sada pok. ŽP **.**.2005. dao je to parkirališno mjesto na korištenje tuženiku uz novčanu naknadu na rok od 5 godina uz mogućnost kasnije kupnje, a koju mogućnost tuženik nije iskoristio, već je neovlašteno nastavio posjedovati isto i to usprkos traženju prednika tužitelja, kasnije tužitelja za povrat. Slijedom toga, tužitelji u konačnici predlažu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženika predaja spornog parkirališnog mjesta u posjed tužiteljima, kao i isplata naknade za bespravno korištenje za razdoblje od 25.7.2017. do 25.6.2020. u ukupnom iznosu od 1.603,39 EUR (pojedinačno po mjesecima kao u toč. II. izreke) sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava držanje predmetnog parkirališnog mjesta u posjedu, ali navodi da za to ima valjani pravni temelj. Ističe da je 2005. isto kupio od pok. DP za iznos od 5.466,00 EUR, a koju cijenu je u cijelosti isplatio zaključno do siječnja 2006. Oni nisu sklapali pisani kupoprodajni ugovor s obzirom da je na tom parkirališnom mjestu zajedno sa stanom bilo upisano založno pravo (sastavili su samo potvrdu o tome, koju je tuženik u međuvremenu zagubio), a pok. DP hitno je trebao novac za opremanje stana. No, kako su ugovorne strane takav usmeni ugovor u cijelosti izvršile, isti se neovisno o nedostatku propisanog pisanog oblika ima smatrati valjanim. Kako se tuženik na temelju valjanog pravnog temelja (ugovora o kupoprodaji) od 2005. neprekidno nalazi u nesmetanom posjedu tog parkirališnog mjesta, a koji posjed je zakonit, istinit i pošten, tuženik je dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini-parkirališnom mjestu. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Ujedno je podnio i protutužbu za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću s brisanjem vlasništva tužitelja i upisom vlasništva tuženika u zemljišne knjige, podredno za utvrđenje da na temelju gornjeg usmenog kupoprodajnog ugovora ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, uz nalog tuženicima za izdavanje valjane tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi.

3. Tužitelji su se u cijelosti protivili protutužbi i protutužbenim zahtjevima iz razloga navedenih u samoj tužbi iz kojih je razvidno da tuženik nije mogao eventualno steći pravo vlasništva, odnosno imati valjani pravni temelj za takvo stjecanje.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak i povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovosudni spis O- 3029/19, dopis pok. DP od 5.10.2010. i dopis tužitelja po punomoćniku od 30.1.2020., obračun naknade-usluga Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz prosinca 2020., knjigovodstveno stanje obveznika, dokumentaciju glede predmetne zgrade kojom upravlja Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo (međuvlasnički ugovori, ugovori o upravljanju zgradom, godišnji programi upravljanja, odluke suvlasnika, popisi objekta u zgradi), izvatke iz sudskog registra za društva Verum vitae d.o.o., Net peritus j.d.o.o. i Web zona j.d.o.o., proveden je očevid na licu mjesta 18.9.2024. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Žarka Željka te je provedeno vještačenje po istom vještaku, saslušani su svjedoci ĆP i EP te I. tužiteljica i tuženik.

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjevi su osnovani, dok su protutužbeni zahtjevi neosnovani.

7. Između stranaka nije sporno da su ovdje I. tužiteljica u ¾ dijela, a II. tužitelj u ¼ dijela u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženi kao vlasnici nekretnine – 40. Suvlasničkog dijela: 1,74/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-40) parkirališno mjesto u podrumu oznake P11, NKP 3,69 čm, koje se nalazi na zk.č.br. 4704/5 oznake Zgrada, Stambeno-poslovni kompleks br. 154, br. 6 i dvorište u [adresa] i [adresa], površine 1103 m2. Nesporno je da su takvo vlasništvo tužitelji uknjižili na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽP (umro **.**.2019., a isti je bio suprug I. tužiteljice i otac II. tužitelja) ovoga suda po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba od 22.7.2019. br. O-3029/19, UPP/OS-39/2019 (istim rješenjem je i utvrđeno da gornja nekretnina u ½ dijela predstavlja bračnu stečevinu I. tužiteljice te je predmet nasljeđivanja bila samo ½ dijela iste).

8. Isto tako, nije sporno da se ovdje tuženik nalazi u isključivom posjedu predmetne nekretnine – parkirališnog mjesta, a isti tijekom ovog postupka prema nalazu suda nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na takav posjed, odnosno da bi eventualno kako to navodi dosjelošću stekao pravo vlasništva na toj nekretnini, podredno pravni temelj za stjecanje prava vlasništva.

9. Tuženik tijekom postupka navodi da je sporno parkirališno mjesto 2005. usmenim kupoprodajnim ugovorom kupio od ŽP (o čemu su sastavili potvrdu) za cijenu od 5.466,00 EUR koju je isplatio zaključno do siječnja 2006. te se od 2005. nalazi u neprekidnom mirnom posjedu tog mjesta. U prilog tih navoda tuženik je od dokaza predložio samo saslušanje svjedoka ĆP i vlastito saslušanje. No međutim, iz tih po tuženiku predloženih dokaza, a dovodeći ih u vezu i s drugim ovdje provedenim dokazima, ne može se potvrditi istinitost takvih navoda. Prvenstveno, tuženik u prilog navedenom ne dostavlja niti jednu pisanu ispravu koja bi ukazivala na postojanje takvog pravnog odnosa između prednika tužitelja i tuženika (npr. pisani ugovor o kupoprodaji, potvrdu o isplati cijene i sl.) što je životno za očekivati da bi se napravilo u takvoj situaciji (posebice stoga što je tuženik očito poslovni čovjek i vlasnik više trgovačkih društava koja su između ostaloga prethodno kupili stan i tri parkirališna mjesta na istoj nekretnini, a pri tome je i nejasno zašto bi upisano založno pravo na spornoj nekretnini prednika tužitelja predstavljalo zapreku sklapanju pisanog ugovora, kao i okolnost da je predniku tužitelja hitno trebao novac za opremu stana), a pri čemu ujedno neuvjerljivo navodi da su o tome sastavili pisanu potvrdu koju je u međuvremenu zagubio. Osim toga, tuženik nastavno ne dokazuje da bi tijekom svih ovih godina poduzeo bilo kakvu radnju kojom bi eventualno navodno kupljeno parkirališno mjesto pokušao prenijeti u svoje vlasništvo, što bi također bilo za očekivati u slučaju prethodne kupnje istoga (parkirališno mjesto kroz cijelo razdoblje je uknjiženo kao vlasništvo prednika tužitelja, sada tužitelja koji su i nesporno plaćali i plaćaju pričuvu za isto). Suprotno tome, iz iskaza I. tužiteljice proizlazi da je od svog supruga čula kako je parkirališno mjesto dao na korištenje tuženiku na rok od 5 godina za iznos od 2.500,00 EUR uz mogućnost kupnje nakon toga, a što tuženik nije iskoristio, već je počeo svojatati to mjesto zbog čega je njezin pokojni suprug svojevremeno stavio i tzv. zaštitnu kopču radi sprječavanja parkiranja tuženiku (koji je onda počeo gomilati smeće na tom mjestu), a koja kopča je u međuvremenu uklonjena. Iskaz I. tužiteljice u biti potvrđuje i svjedok EP (predstavnik suvlasnika od 2017. koji stanuje u zgradi od 2006.) koji je također od prednika tužitelja čuo o davanju parkirališnog mjesta na korištenje tuženiku, ali nije čuo od nikoga pa niti od tuženika da bi isti to parkirališno mjesto kupio. Potvrđuje i navode da je očito došlo do svojevrsnog sukoba između prednika tužitelja i tuženika oko korištenja tog mjesta te stavljanja zaštitne kopče (pri čemu je neodlučno da li ju je postavio prednik tužitelja ili I. tužiteljica s obzirom da svjedok navodi da je to bilo svakako prije nego što je postao predstavnik suvlasnika), a što u svom iskazu potvrđuje čak i svjedok ĆP. Sve to je u proturječju s iskazom tuženika koji navodi da od kupnje 2005. nikada nije imao kakvih sukoba ili nesporazuma s prednikom tužitelja s kojim od tada u svezi toga do njegove smrti nije uopće kontaktirao (vidio je ga je svega jedanput 2009. na sastanku suvlasnika). Iz svih tih razloga iskazi I. tužiteljice i svjedoka EP koji je ovdje u stvari jedini nepristran i nezainteresiran za ishod spora, za sud ukazuju se znatno životnijim, uvjerljivijim i stoga prihvatljivijim od iskaza tuženika i svjedoka ĆP koji je kumski i prijateljski povezan s tuženikom (koji jedini ovdje spominju navodnu kupoprodaju), a dodatno cijeneći i gornju bitnu proturječnost između njihovih iskaza (uostalom nejasno je zašto bi u slučaju možebitne prodaje parkirališnog mjesta prednik tužitelja tek nakon proteka pet godina počeo osporavati isto).

10. Cijeneći sve tako provedene dokaze, sud nalazi utvrđenim da su ovdje tužitelji vlasnici predmetne nekretnine – parkirališnog mjesta (što jasno proizlazi iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka, dok tuženik ne dokazuje suprotno), koje tuženik drži u posjedu ne dokazujući pri tome eventualno postojanje prava koje bi ga ovlašćivalo na taj posjed. Tako tuženik nije dokazao da bi navodno 2005. s prednikom tužitelja sklopio usmeni kupoprodajni ugovor kojim bi kupio to parkirališno mjesto, već se očito radilo o zakupu na rok od 5 godina s mogućnošću kasnije kupnje koju tuženik nije iskoristio. Stoga tuženikov posjed niti je bio samostalan, a nakon proteka tog roka niti zakonit i istinit ili barem pošten, a što su sve karakteristike posjeda potrebne za eventualno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV). Iz tih razloga valjalo je odbiti protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću te posljedično tome i brisanje prava vlasništva tužitelja uz istovremeni upis vlasništva tuženika (čl. 130 st. 1. ZV-a). Isto tako, kako nije dokazano postojanje kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika kako je to predviđeno odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) koji bi eventualno predstavljao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva tuženika u smislu odredaba čl. 114. ZV-a uz istovremeno izdavanje tabularne isprave podobne za upis takvog prava u zemljišne knjige i taj podredni protutužbeni zahtjev također je neosnovan i stoga odbijen. Za razliku od protutužbenih zahtjeva, zatražena vlasničko-pravna zaštita tužitelja kao vlasnika za predaju u posjed nekretnine

– parkirališnog mjesta koje tuženik drži u posjedu bez valjanog pravnog temelja je osnovana, slijedom čega je primjenom odredaba čl. 161. i čl. 162. ZV-a valjalo prihvatiti takav tužbeni zahtjev. Nastavno na navedeno, a budući da je tuženik u utuženom razdoblju (od 25.7.2017. do 25.6.2020.) bio nepošteni posjednik nekretnine-parkirališnog mjesta u vlasništvu prednika tužitelja, sada tužitelja (istom je bilo poznato da mu ne pripada pravo na posjed), to je u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a dužan tužiteljima naknaditi korist koju je imao za vrijeme takvog posjedovanja, a koja u konkretnom slučaju predstavlja iznos zakupnine koja se mogla ostvariti davanjem u zakup tog mjesta u spomenutom razdoblju. Ta visina ovdje je utvrđena provedenim građevinskim vještačenjem nakon obavljenog očevida na licu mjesta (nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio cijeneći ih stručnim i obrazloženim, a kao takve prihvatile su ih i stranke) te iznosi ukupno 1.603,39 EUR (pojedinačno po mjesecima kao u toč. II. izreke s time da za mjesec svibanj 2020. tužitelji potražuju iznos od 51,71 EUR umjesto po vještaku naznačenih 52,28 EUR), zbog čega je valjalo prihvatiti i tužbeni zahtjev za tu isplatu. Obveza tuženika kao svojevrsnog nepoštenog stjecatelja za isplatu naknade odgovarajućom primjenom odredaba čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a dospijeva od dana svakog pojedinog mjesečnog stjecanja – ostvarene koristi pa je zato i suđeno da zatezna kamata na svaki pojedini mjesečni iznos naknade za korištenje nekretnine teče od prvog dana u mjesecu za protekli mjesec, a ne kako to traže tužitelji od 25-og dana u mjesecu za tekući mjesec. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a.

11. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a s obzirom da su činjenice koje su se utvrđivale istima između stranaka nesporne ili kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

12. Trošak I. i II. tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istih po punomoćnici odvjetnici i to prema prvotnoj vrijednosti predmeta spora po tužbi od 2.389,01 EUR do 13.10.2025., a kasnije vrijednosti od 1.603,39 EUR, odnosno od 27.1.2021. i vrijednosti spora po protutužbi od 5.972,53 EUR i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištima 2.11.2021., 12.4.2022., 7.10.2022., 10.2.2023. i 15.10.2025. – 5 x 100 bodova = 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za nazočnost očevidu 18.9.2024. – 100 bodova (Tbr. 9. t. 7. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), što ukupno čini 700 bodova, odnosno zbog zastupanja druge osobe 770 bodova (Tbr. 40. t. 1. Tarife) koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.540,00 EUR. Tužiteljima je priznat i trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 385,00 EUR, zatim plaćeni trošak provođenja očevida i građevinskog vještačenja u iznosu od 549,48 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,51 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. – dalje: ZSP) i tada važećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19.), što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 2.508,99 EUR. Tužiteljima kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 31.3.2022. (ponavljaju se ranije izneseni navodi koji su mogli biti izneseni i na ročištu 12.4.2022.) i 8.9.2023. (analiza iskaza stranaka i svjedoka koje ocjenjuje sud).

13. S obzirom da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da im tuženik naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.

DNA:

tužiteljima po pun.

tuženiku po pun.