Poslovni broj.P.154/2021-43

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Grada Dubrovnika, OIB 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnica ZS, dipl.iur., zaposlenica tuženika, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj IS vlasnik nekretnina zemljišnoknjižne oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica], upisanih zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

II Ispravlja se upis u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na način da je tuženik dužan trpjeti da tužitelj IS zatraži i ishodi uknjižbu cjeline prava vlasništva nekretnina zemljišnoknjižne oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] na svoje ime i korist, a sve temeljem ove presude.

III Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.648,94 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se sa ostatkom zahtjeva za naknadom troška postupka tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od dana 18. veljače 2021. navodi da su u zemljišnoknjižnom ulošli br. 1320 k. o. [katastarska općina] katastarske čestice [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] upisane kao "Društveno vlasništvo", a kao organ upravljanja upisan je Narodni odbor Općine Dubrovnik, te da navedeno zemljišnoknjižno stanje ne odražava stvarno stanje, jer je tužitelj isključivi vlasnik navedenih čestica. Tužitelj je svoja prava pokušao ostvariti u pojedinačnom ispravnom postupku pred ovim sudom, ali je odbijen i upućen u ovaj postupak da dokaže svoje pravo na nekretnini. Iz obrazloženja rješenja donesenog pod posl.br.Z-9117/1019 od 9. siječnja 2021. vidljivo je da je među strankama sporan temelj stjecanja nekretnine te da je zemljišnoknjižni sud smatrao da je potrebno da se sporna pitanja razriješe u parnici. Zemljišnoknjižno stanje ne odražava stvarno stanje budući da se tužitelj nalazi u kvalificiranom posjedu nekretnina još od 1988., a u taj posjed stupio je na temelju Ugovora o kupnji i prodaji kojeg je zaključio kao kupac sa pok. MS i LS kao prodavateljima. Oni su prethodno bili u kvalificiranom posjedu nekretnina. U čl. 2.st.1. navedenog ugovora stoji da tužitelj „kupuje i prima kako danas stoji cjelinu prava vlasnosti čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te šupu koja je prislonjena stambenom objektu tj nalazi se neposredno uz isti, kao i pravo korištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini 313 metara četvornih, a kako je predmetno dvorište ograđeno.“ U st.2. istog članka navedeno je kako kuća ima površinu od 160 m2, šupa 28 m2, a dvorište 313 m2 (ukupno 501 m2) a upravo šupa sa pripadajućim zemljištem stvarno i položajno predstavlja predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te cijela nekretnina predstavlja jedinstvenu cjelinu u istovjetnoj površini (500 m2) što nesporno proizlazi iz prijepisa posjedovnog lista za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine tužitelj i njegovi prednici nesmetano koriste od trenutka stupanja u posjed istih. Iz potvrde DGU Područnog ureda za katastar Dubrovnik, o povijesnom slijedu upisa na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je pak kao posjednik upisan tužitelj, u potpunosti odgovara nekretninama zemljišnoknjižnih oznaka kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] (stara izmjera). Rješenjem o izvedenom stanju (Klasa: UP/I-361-03/13-08/3965; Ur.broj: 2117/01-15-15-14) od 28. srpnja 2015. godine, izdanog od strane Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika (dalje u tekstu: Rješenje o izvedenom stanju), ozakonjena nezakonito rekonstruirana, završena, slobodnostojeća, zahtjevna stambena zgrada izgrađena na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] i zemljištu ispod čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u Dubrovniku. Iz navedene dokumentacije je razvidno kako je tzv. legalizacija obiteljske kuće tužitelja izvršena na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] i zemljištu ispod čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], dakle uključujući i one čestice koje su predmetom ovog postupka. Rješenje je donio tuženik bez da je isticao prigovore na okolnost zemljišnoknjižnog stanja u pogledu predmetnih nekretnina. Svi vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na česticama zemljišta na kojoj je izgrađena zgrada bili pozvani na uvid u spis radi izjašnjenja, no nisu se odazvali tom pozivu. iz obrazloženja Rješenja o izvedenom stanju proizlazi da je za zgradu koja je predmetom legalizacije bila izdana i građevna dozvola (Klasa: UP/I-361-03/97-02/26; Ur.broj: 2117-05/3-97-1) od 10. studenog 1997. god., kojom se odobrava rekonstrukcija - nadogradnja i dogradnja čest. zgr. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] po Uredu za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Dubrovačko- neretvanske županije, a u kojem postupku je, uvažavajući propisanu proceduru izdavanja građevne dozvole, sudjelovao i sam tuženik. Stoga, tužitelj smatra kako je prigovor tuženika istaknut u pojedinačnom ispravnom postupku vođenog pred poslovnim brojem Z-10683/2020 (Z-9117/2019), ne samo neosnovan već i proturječan gore spomenutim upravnim aktima, posebice Rješenju o izvedenom stanju čiji je izdavatelj upravo tuženik. Stoga predlaže nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom pred sudom dana 21. travnja 2021. tuženik ocjenjuje navode iz tužbe i tužbeni zahtjev neosnovanim. Smatra da tužitelj nije mogao na način opisan u tužbi steći pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je čest. zem. [katastarska čestica] nastala cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] na čestice 387/21 i 387/31 uz istodobno evidnetiranje zgr. 2418 k. o. [katastarska općina], a što je vidljivo iz zbirke isprava pod posl.br.Z.1584/1989. Iz povijesnog slijeda zk uloška za navedene nekretnine vidljivo je da pravni prednici tužitelja nisu bili nositelj prava korištenja ili kojeg drugog prav iz kojeg bi proizlazilo njihovo pravo vlasništva već treća osoba, te stoga nisu na tužitelja mogle prenijeti pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje u trenutku sklapanja ugovora nisu postojale već su bile dijelom čest. zem. [katastarska čestica] koja je bila u režimu društvenog vlasništva. Time je jasno da ni prednici tužitelja, ni on sam nisu zakoniti, istiniti, ni pošteni posjednici navedenih nekretnina jer tužitelju u trenutku sklapanja ugovora nije moglo ostati nepoznati da iste nisu vlasništvo prodavatelja, tim više što su bile u režimu društvenog vlasništva i na njima je pravo korištenja imala treća osoba, a ne prednik tužitelja. Sukladno stavu Vrhovnog suda RH iz odluke Rev-1009/1996 znanje posjednika da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu isključuje savjesnost posjednika u smislu stjecanja vlasništva dosjelošću, pa su tužitelj i njegovi pravni prednici u svakom slučaju nepošteni posjednici. Stjecanje na navedeni način nije bilo moguće ni zbog činjenice da nije protekao zakonom propisani rok, budući da je zakonom određeno da se u taj rok ne računa vrijeme posjedovanja koje je prethodilo danu 8. listopada 1991. za nekretnine koje su tog dana bile u režimu društvenog vlasništva, a od tog dana do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije proteklo potrebno razdoblje za stjecanje vlasništva na nekretninama koje su upisane kao vlasništvo jedinica lokalne samouprave. To pogotovo jer tužitelj nije ni samostalni, ni zakoniti, ni pošteni posjednik. Dalje ističe da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva ni građenjem, jer je osnovna pretpostavka da bi se vlasništvo na taj način steklo ta da je graditelj bio pošten, a kako tužitelj nije bio pošteni posjednik, ne može biti ni pošteni graditelj. Upravo činjenica da je morao ozakoniti nezakonito rekonstruiranu zgradu izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] i zemljištu ispod zgr. 2418 k. o. [katastarska općina] jasno ukazuje na okolnost da je tužitelj vršio gradnju na nekretninama bez za to odgovarajućeg akta, iz čega proizlazi da je nepošten graditelj. Ističe da rješenja o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zemljištu na kojem je ta zgrada izgrađena, te je navod tužitelja da bi tuženik u tim postupcima trebao isticati prigovore na okolnost zemljišnoknjižnog stanja neosnovani. Činjenica da je tužitelj ishodio rješenje o izvedenom stanju ne znači da je on pošteni graditelj, već upravo suprotno. Slijedom svega iznesenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka pregledane su spisu priložene isprave i to izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 7 spisa), Povijest promjena na katastarskim česticama za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 8-9 spisa), prijepis posjedovnog lista 4017 k. o. [katastarska općina] (stranica 10 spisa), Ugovor kupnje i prodaje od 3. Ožujka 1988. (stranica 13-14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 15 spisa), Rješenje o izvedenom stanju Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361- 03-13-08/3965 od 28. srpnja 2015. (stranica 16- 19 spisa), Pregledna situacija izrađena od strane Geo Modusa d.o.o. iz lipnja 2014. (stranica 20 spisa) kao i priloženi spisi predmeta Z.1524/89, Z.98/96, Z.1594/89 i Z.9117/19. Proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Mara Lučića, dipl.ing. geodezije i Lada Pletikosića dipl. ing. građ., saslušani su svjedoci VS, BS i OS, kao i tužitelj IS. Nije saslušana svjedokinja ČS, s obzirom da je od prijedloga za njeno saslušanje tužitelj odustao.

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i zgr. 2418 k. o. [katastarska općina].

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine no sporno je:

- kvaliteta (zakonitost, samostalnost i poštenje) posjeda tužitelja i njegovih prednika,

- trajanje predmetnog posjeda

7. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su predmetne nekretnina upisane kao jedno zemljišnoknjižno tijelo u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su iste upisane kao društveno vlasništvo u cjelini, te je kao organ upravljanja upisan Narodni odbor Općine Dubrovnik.

8. Pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama utvrđeno je da je čestica 1275/1 k. o. [katastarska općina], koja pod navedenom oznakom postoji od 1992., a po načinu upotrebe evidentirana je kao kuća 161 m2, pomoćni objekt (magazin) – 39m2 i dvorište – 300m2, a temeljem istog Prijavnog lista kojim je evidentirana ispisana je iz posjedovnog lista br. 3715 sa imena MS i LS (svatko za ½ dijela) i upisana u posjedovni list 4017 na ime IS za cjelinu. Usporedbom stare i nove izmjere utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri čine: čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u posjedovni list br. 4017 k. o. [katastarska općina] i navedenu potvrdu vidljivo je da je do sada stanje nepromijenjeno.

9. Uvidom u Ugovor kupnje i prodaje od dana utvrđeno je da je isti sklopljen između MS i LS kao prodavatelja s jedne strane, te tužitelja kao kupca s druge. Stranke su utvrdile da su prodavatelju vlasnici na jednake dijelove čest. zgr. [katastarska čestica] i korisnici čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da kupac kupuje kako danas stoji cjelinu prava vlasnosti čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te šupu koja je prislonjena stambenom objektu tj nalazi se neposredno uz isti, kao i pravo korištenja dijela čest. zem. [katastarska čestica] z,ul. 1724 k. o. [katastarska općina] u površini od 313 metara četvornih, a kako je predmetno dvorište izgrađeno. Ugovorne strane se slažu da stambeni objekt – kuća, 1746 danas ima površinu od 160 m2, šupa ima površinu od 28 m2, a dvorište koje služi kući i nosi katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] ima površinu od 313 m2.

10. Iz nalaza i mišljena sudskog vještaka Mara Lučića (stranica 48-49 spisa) proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 21 m2 (na skici priloženoj uz nalaz prikazana je likom A,B, C, D, E, F, K, L, M, N) a njeni rubovi su materijalizirani zidom i rubom objekata. Na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se dio kotlovnice površine 7m2 (prikazano likom N,C,D,M) i dio ostave sa terasom površine 10 m2 (prikazana likom L,E,F,K). Ostatak čestice predstavlja dvorište površine 1m2 (prikazano likom A,B,C,N) i dio prolaza između kotlovnice i ostave sa terasom površine 3 m2 (prikazano likom D,E.L, M). Navedena čestica odgovara dijelu čest. 1275/1 k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri. Čestica zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 39 m2 (na skici lica mjesta prikazana likom F,G,H,I,J,K), a njene su granice materijalizirane zidom i rubom objekata. Na navedenoj čestici više se ne nalazi pomoćni objekt – magazin već česticu čine dio ostave sa terasom površine 17 m2 (označeno likom F,G,P,O,J,K) i dvorište površine 22m2 (prikazano likom G,H,I,j,O,P). Čestica zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Lada Pletikosića (stranica 104-122 spisa) proizlazi da na središnjem dijelu k. č. [katastarska čestica], kojem odgovara zk. čest. zgr. [katastarska čestica] nalazi se zgrada pravokutnog tlocrta, sa sjeveroistočne strane koje na dijelu k. č. [katastarska čestica] kojem odgovaraju zk. čest. zem. [katastarska čestica] i zk. čest. zgr. [katastarska čestica] te dio zk. čest. zem. [katastarska čestica] se nalaze na zgradu prislonjeni prizemni aneksi: kotlovnica i praonica. Iz tablice koja je izrađena proizlazi da je izgrađenost čest. zem. [katastarska čestica]%, na noj se nalazi dio dvorišta sjeverozapadno od kotlovnice (0,5 m2), dio kotlovnice (7,3 m2), dio praonice/terase (9,9 m2) i dok je neizgrađen dio od 3,2 m2 koji predstavlja dio prolaza između kotlovnice i praonice. Na čest. zgr. [katastarska čestica] postotak izgrađenosti je 43%, a na istoj se nalazi dio praonice/terase i stepenište (16,7 m2), dok je neizgrađni dio u površini 21,9 m2 dvorište. Vještak dalje navodi da je očevidom na licu mjesta i iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta utvrđeno da se zgrada sa svim aneksima nalazi na gore navedenim česticama po staroj izmjeri, a od kojih je u novoj izmjeri formirana čest. zem. [katastarska čestica]. Sama zgrada se svojim vanjskim gabaritima ne nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] iz čega se može zaključiti da su rješenjem o izvedenom stanju kojim je ozakonjena građevina obuhvaćeni i aneksi izgrađeni sa sjeveroistočne strane zgrade (kotlovnica i praonica sa skalama i terasom preko kojih se pristupa prvom katu. U navedenom rješenju stoji i da je predmetna zgrada izgrađena na međi s građevnom česticom k. č. [katastarska čestica], te da nema otvore na zidu koji je izgrađen na međi, kao ni istaka koji prelaze na drugu građevnu česticu, iz čega se može zaključiti da su time ozakonjeni i aneksi koji se nalaze na sjevero-istočnoj strani, pošto se upravo oni nalaze na međi, a osnovna zgrada je 2,7 do 3,9 m udaljena od susjedne čestice.

12. Svjedok VS (iskaz stranica 155-156 spisa) navodi da je on ranije bio podstanar kod MS i LS u kući koju je kasnije od njih kupio ovdje tužitelj, sada je susjed. Negdje tri godine nakon što se on odselio tužitelj je od navedenih kupio kuću i sve ostalo što je pripadalo prodavateljima – dvorište tj. okućnicu i objekte koji su predstavljali kokošinjac i šupu. Ti objekti su sada sporni, ali njemu je poznato da je i njih tužitelj kupio. On je započeo sa renoviranjem, a onda kasnije i dogradnjom kuće, to su radovi koji su trajali dugo, započeti su još 80ih godina i odvijali se postepeno, a u sklopu kojih su ovi objekti pripojeni u kuću i kuća se sada proteže do međašnog zida. Tužitelju nikada nitko nije sporio da bi ono što je kupio od supružnika LS bilo njegovo, niti mu je itko branio da se time služi kako on želi. Na mjestu objekata koje je spominjao sada se nalazi dio tarace i stubište koje vodi na kat zgrade, a u odnosu na zgradu to se nalazi sa desne strane. Tužitelj je poštovao granice onog što je kupio od ranijih vlasnika, odnosno koristi istu površinu samo je ono što se na toj površini nalazi izmijenjeno.

13. Svjedok BS (iskaz stranica 156-157 spisa) navodi da je susjed tužitelja, u istoj nekretnini živi od 1959. godine, pa su mu poznate činjenice o predmetu spora. Zna da je tužitelj od MS i LS kupio svoju sadašnju parcelu na kojoj su se nalazili kuća i pomoćni objekti koji su predstavljali svinjac, kokošinjac i prostor sa nadstrešnicom. Dio koji je sada sporan predstavljao je štale, pomoćne objekte u koje su bili smješteni kokoši, svinje i konji. Ti su se objekti nalazili sa desne strane kuće, odnosno predma sjeveru. Tijekom obnove i nadogradnje kuće tužitelj je ove objekte uklopio u cjelinu, tako da to sad predstavlja stube koje vode na kat, objekt strojarnice i dio pretkuća. Tužitelj je sa radovima započeo neke dvije godine nakon što se uselio, radovi su tekli postupno i siguran je da ih je rat zatekao usred radova. Tužitelj koristi istu onu površinu koju su prije njega koristili supružnici LS.

14.Svjedokinja ISO (iskaz stranica 157 spisa) navodi da je ona bila susjeda tužitelja odnosno živjela je u kući poviše njegove. Tužitelj je koncem 70ih ili u 80ima kupio od supružnika LS jednu od njihovih parcela na kojoj se nalazila kuća. Ta kuća je bila manja i uz nju se nalazila šupa koja je služila za smještaj životnija (kokoši, svinja, konja). Tužitelj je obnovio i znatno proširio kuću i sada ovaj dio koji je bio šupa predstavlja stube koje vode do gornjeg dijela kuće i dio dvorišta. Ne pamti dobro godine, ali sigurna je da se sa obnovom i dogradnjom tužitelj započeo prije rata. Predmetne stube koje se nalaze na mjestu gdje je ranije bila šupa su s desne strane kuće. Tužitelj je poštovao granice onog što je kupio od obitelji LS.

15.U svom iskazu tužitelj IS (stranica 153-154) spisa opisuje da je sa MS i LS 1981. sklopio ugovor kojim je od njih kupio nekretnine koje su predmet spora, ali predmet ugovora je bilo više nekretnina koje su prodavatelji prije njega koristili. Nije bilo nikakvog razloga da sumnja niti je sumnjao da oni ne bi bili vlasnici nekretnina koje su mu prodali. Sporan je ispao dio gdje su se ranije nalazile dvije šupe površine od 30 m2, a on zna da su ih I i LS nesmetano koristili još od vremena kada se konjima služilo za transport. Devedesetih godina je od Grada Dubrovnika ishodio i dozvolu za nadogradnju kuće, u sklopu koje su izgrađene i stube koje sada stoje na mjestu nekadašnjih šupa. Nikad mu nitko ništa nije prigovorio vezano za korištenje i služenje tim česticama. Do postupka legalozacije on je bio uvjeren da sporni dio pripada dvorištu površine od oko 300m2, ukupno ono što koristi- dvorište sa kućom ima oko 500 m2, odnosno bio je uvjerenja da je sve to jedna cjelina i jedna čestica. Od tada taj problem pokušava riješiti, pogotovo jer kako je naveo tadašnje šupe sada su sastavni dio njegove kuće. Koristi se time od kada je to kupio, a kupio je od osoba za koje je imao razloga vjerovati da su vlasnici i spornog dijela.

16.Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/1, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 – dalje ZVDSP) propisane su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, te je u st. 2. tog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništvo dosjelošću na nekretnini protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja te nekretnine, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to određuje st. 3. istog članka.

17. Odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

15. S obzirom na navedene zakonske odredbe ovaj sud bio je dužan utvrditi ima li tužitelj samostalan posjed stvari, ima li taj posjed onu kakvoću koja se traži za redovitu, odnosno barem izvanrednu dosjelost i traje li taj posjed zakonom određeno vrijeme.

18. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi je i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja.

19 Tvrdnje tužitelja da je pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine Ugovor kupnje i prodaje koji je, kao kupac, sklopio s prodavateljima MS i LS, izvanknjižnim vlasnicima nekretnina u pitanju potvrđene su sadržajem samog ugovora jer se u istom točno opisuje stanje na terenu i uz navođenje zemljišnoknjižne oznake nekretnina (na kojima se tužitelj u međuvremenu uspješno upisao kao vlasnik) stoji što sve stranke smatraju da je predmet ugovora, a koji opis je potvrđen iskazima tužitelja i svjedoka. Iz navedenog ugovora proizlazi i da bi ovdje tužitelj bio podstanar kod bračnog para LS i da je već za vrijeme podstanarstva u objektu koji je kasnije kupio tužitelj isti počeo obnavljati svojim sredstvima i da se tu nalazio neko vrijeme prije zaključenja ugovora, pa mu je bilo poznato što prodavatelji smatraju svojim i prodaju mu navedenim ugovorom.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je od bračnog para LS kupio nekretnine koju je uredno i platio, da su mu prodavatelji rekli da je to njihovo zemljište i ranije su ga oni sami koristili pa nije ni sumnjao u tu činjenicu. On je nadogradio postojeći objekt koji sada predstavlja obiteljsku kuću, koju je potom i legalizirao, i da ga kroz navedeno razdoblje nitko od tuženika nije sprječavao niti mi postavljao pitanja vezano za predmetnu nekretninu. Sporni dio koji su nekada bile šupe, sada predstavlja dio njegove kuće i okućnice, a do ovog postupka legalizacije bio je uvjeren da sve pripada istoj čestici.

21. Navedenim iskazima utvrđeno je, da je tužitelj od stvarnog izvanknjižnih vlasnika MS i LS, kupio predmetnu nekretninu, da ga je prodavatelj uveo u posjed te nekretnine, a u kojem se nalazi neprekidno i nesmetano od 3. kolovoza 1988., te je iz iskaza svih saslušanih svjedoka, koji su susjedi i žive u objektima koji su položeni uz predmet spora od vremena kada su supružnici LS bili vlasnici proizlazi isto – da je tužitelj kupio kuću sa okućnicom od MS i LS, da je kuću počeo nadograđivati krajem 80-ih, te da je predmet ovog spora dio ranije dvorišta gdje su se nalazili objekti u kojima su bile smještene životinje i u postupku nadogradnje kuće ove objekte uklopio u građevinu tako da se na mjestu nekadašnjih objekata sada nalaze stube koje vode na kat i taracu. Svi suglasno iskazuju da je tužitelj kupio sve ono što je ranije pripadalo supružnicima LS, uključujući ove objekte, te da je tužitelj poštovao granice onoga što je kupio, a njima je kao susjedima to najbolje poznato.

22. Ispravama koje se dostavljaju, a dovedenima u vezu sa citiranim nalazima i mišljenjima vještaka, kao i iskazima svjedoka i utvrđenjima iz Ugovora kupnje i prodaje, dokazano je da bi čestice koje nose oznaku 387/31 i zgr. 2418 k. o. [katastarska općina] predstavljale nekadašnju šupu i dvorište opisano u predmetnom ugovoru, a koje su po novoj katastarskoj izmjeri 1992. uklopljene u katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je sada kao posjednik upisan tužitelj, a ranije su bili I i LS.

23. Tužitelj je dokazao zakonitost posjeda sukladno odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP prema kojem je posjed zakonit ako ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) budući da je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 3. ožujka 1988. tužitelj stekao pravo na posjed.

24. Tužitelj je dokazao istinitost posjeda sukladno odredbi čl. 18. st. 2. ZVDSP prema kojem je posjed istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, budući da su mu prodavatelji predali u posjed kupljenu nekretninu.

25. U skladu s odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP poštenje posjeda se predmnijeva. Dakle, onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) mora to i dokazati. Navod tuženika da je tužitelj znao odnosno morao znati da ni MS i LS ne pripada vlasništvo predmeta spora, pogotovo jer je bila u režimu društvenog vlasništva na kojoj je pravo korištenja imala treća osoba (kako navodi tuženik, a treća osoba bi bila Narodni odbor Općine Dubrovnik, dakle prednik tuženika) sama po sebi ne dokazuju da je posjed tužitelja nepošten.

26. Tužitelj je smatrao da je nekretnina koju posjeduje njegova i posjedovao ju je kao stvarni vlasnik, jer je istu kupio na zakonit način, platio kupoprodajnu cijenu, na nekretnini je izvršio bitna ulaganja u smislu dogradnje i proširenja obiteljske kuće, dakle, vršio je vlasničkopravna ovlaštenja, dok s druge strane tuženik je bio potpuno pasivan u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini i u svojatanju bilo kakvog prava na njoj s time da su i prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu kao savjesni posjednici, pa se stoga ne može odreći prednicima tužitelja i tužitelju njihovo poštenje – savjesnost, a tuženik, na kojoj je teret dokaza o suprotnome, nije to dokazao.

27.Tuženik, koji tijekom postupka tvrdi da tužiteljev posjed nije ni zakonit, ni savjestan ni pošten, smatra da nije protekao rok koji je zakonom propisan za stjecanje nekretnina koje su bile u režimu društvenog vlasništa odnosno rok od 40 godina, u koji se ne računa vrijeme posjedovanja koje je prethodilo danu 8. listopada 1991.

28. Prema odredbi čl. 388. st. 3. ZVDSP rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim zakonom ako bi počeo teći u času njegovog stupnja na snagu.

29. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-x- 974/2017-2 od 7. svibnja 2019. godine zauzeto je stajalište da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredbi tog zakona.

30. Budući da samostalan, kvalificirani posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini traje od 3. ožujka 1988., kada je stupio u samostalan posjed, do podnošenja tužbe (18. veljače 2021.) proteklo je više od 20 godina, koliko se u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP traži za stjecanje vlasništva dosjelošću (redovna dosjelost) za poštene, zakonite i istinite posjednike stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, ovdje tuženika. S obzirom na kvalitetu posjeda traženi vremenski period protekao je i ukoliko bi rok računali sa početkom na dan 8. listopada 2019.

31.Stoga je utvrđeno da su kod tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema gore citiranim odredbama, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude i prihvaćen tužbeni zahtjev.

32.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

32.2. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu s dostavljenim i zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), i to za sastav tužbe 500 bodova (Tbr.7/1), za sastav podnesaka od 26. listopada 2022., 24. kolovoza 2023. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 8.t.3.), za zastupanje na ročištima od dana 24. kolovoza 2022., 30. rujna 2022., 11. veljače 2025., 5. lipnja 2025. i 28. listopada 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 9.t.1.), dakle ukupno 3.100 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 6.200,00 EUR-a, uvećano za PDV od 25 % iznosi 7.750,00 EUR-a. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za priznanje troška od po 100 bodova za sastav podnesaka od 17. kolovoza 2021. I 29. ožujka 2023. S obzirom da isti predstavljaju požurnice i nisu nužni za vođenje postupka.

32.3. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 1.453,94 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 445,00 EUR. Stoga je tužitelju priznat ukupan iznos od 9.648,94 EUR-a te je naloženo tuženiku naknaditi isti, u roku od 15 dana.

U Dubrovniku 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženik

Nakon pravomoćnosti:

-Porezna uprava, Ispostava Dubrovnik