REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-34/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mariji Krajnović u pravnoj stvari stvari tužitelja ITRS d.o.o., [adresa], OIB: 58789054498, kojeg zastupa punomoćnica Roberta Hajdarović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gjurgjan & Šribar Radić, Zagreb, Dalmatinska ulica 10, protiv tuženika MIAZ-IVANČIĆ d.o.o., [adresa] OIB: 88925409201, kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka, Matije Gupca 30, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika s danom objave 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Zvonimir Bartolek iz Zlatara, Trg Slobode 2, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-610/2022, od 03. studenog 2022.

II. Nalaže se tuženiku MIAZ-IVANČIĆ d.o.o., [adresa] OIB: 88925409201, isplatiti tužitelju tužitelja ITRS d.o.o., [adresa], OIB: 58789054498, iznos od 12.110,96 EUR temeljem sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020 od 01. prosinca 2020., uvećano za zatezne kamate koje od 19. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 259,22 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 03. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove postupka u iznosu od 2.667,56 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 250,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Zvonimir Bartolek iz [adresa], je u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa, donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-610/2022 od 03. studenog 2022.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem navodi da osporava rješenje o ovrsi iz razloga jer je rješenje o ovrsi izdano protivno odredbama Ovršnog zakona, a da dokument podnesen uz ovršni prijedlog nije vjerodostojna isprava jer nije navedeno tko ju je potpisao. U odnosu na potraživanje tužitelja navodi kako isto ne postoji. Ne osporava da je sa tužiteljem bo u poslovnoj suradnji temeljem Ugovora broj 39/2020, te bez obzira što je u istom čl. 4. reguliran način plaćanja, no međutim da dokumentaciju koju je tužitelj izradio ni jedna banka nije prihvatila i nije mu odobrila kredit, a pošto je platio prvi dio ugovorene cijene smatra da ništa ne duguje tužitelju.

3. Rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-34/2023 od 26. siječnja 2023. ovaj sud je povodom tuženikovog prigovora stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 27. travnja 2024. tužitelj navodi da su tužitelj i tuženik dana 01. prosinca 2020. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji 39/2020 (dalje: Ugovor) kojim se tužitelj u svojstvu izvođača obvezao pripremiti tuženiku kao naručitelju dokumente za prijavu za natječaj financiran iz EU fondova "Povećanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referentni broj: KK.04.1.1.03)", ispuniti od Obrasca 1 do Obrasca 10, pripremiti dokumentaciju za sve zaposlenike koji će sudjelovati na projektu, ispuniti opsežnu dokumentaciju (sve formulare), izraditi opis projekta, voditi svu dokumentaciju do predaje projekta, pregledati svu dokumentaciju kako bi projekt bio administrativno spreman za predaju kakao je navedeno u čl. 2. Ugovora, što je tužitelj uredno i na vrijeme izvršio, dok se tuženik obvezao tužitelju, među ostalim, za izvršene radove isplatiti fiksni iznos 121.000,00 kn, odnosno 16.059,46 EUR, uvećano za iznos PDV-a, te varijabilni dio u iznosu od 73.000,00 kn, odnosno 9.688,76 EUR uvećano za PDV. Fiksni iznos od 16.059,46 EUR uvećano za PDV tuženik je isplatio no varijabilni dio u iznosu od 9.688,76 uvećano za PDV tuženik odbija platiti iako je tražbina dospjela. Navodi kako se tuženik obvezao tužitelju isplatiti varijabilni dio u slučaju odobravanja bespovratne potpore tuženiku za natječaj Povećanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referentni broj: KK.04.1.1.03)", a Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je dana 02. srpnja 2021. Odluku o financiranju, Klasa: 351-04/20-13/14, URBROJ: 517-11-1-1-2-21-77 kojom su tuženiku odobrena bespovratna sredstva za navedeni natječaj. Stoga je tužitelj tuženiku fakturirao ugovorenu naknadu u ukupnom iznosu od 12.110,96 EUR. U odnosu na tvrdnje tuženika da mu sredstva nisu isplaćena i nije ih koristio navodi da je čl. 4. Ugovora ugovoreno da se varijabilni dio "isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore", a kako je tuženiku donesena odluka o bespovratnoj potpori od 02. srpnja 2021. to je ispunjen uvjet iz čl. 4. Ugovora. Naime, uvjet za isplatu varijabilnog dijela bilo je odobravanje potpore što je ispunjeno, a navodi tuženika kako nije uspio ishoditi kredit za financiranje zbog visoko naznačenih troškova u dokumentaciji nema nikakve veze s tužiteljem pa smatra da tužiteljeva tražbina postoji, da je valjana i dospjela. U navedenom podnesku tužitelj predlaže i donošenje prethodne mjere temelj čl. 501.a ZPP-a stoga je sud predmetni prijedlog izdvojio iz Povrv spisa i postupak se po toj mjeri vodi pod brojem Ovr-85/23. Ovdje valja napomenuti da je tužitelj 12. listopada 2022. dakle, prije nego što je doneseno rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi podnio prijedlog za osiguranje privremenom mjerom temeljem odredbe čl. 344. st. 2. Ovršnog zakona, a koji predmet je izdvojen i vodi se pod brojem Ovrv-139/2024. U predmetnom podnesku od 27. travnja 2023. tužitelj navodi da zbog promjene valute, kamatne stope i sjedišta tužitelja uređuje tužbeni zahtjev.

5. Tuženik u podnesku od 18. rujna 2023. se protivi prijedlogu za određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a smatra da nište ne duguje tužitelju budući da mu sredstva nikada nisu isplaćena, a da je između stranaka postojao drugačiji dogovor, da će tuženik trošak platiti kada krene korištenje bespovratnih sredstava. Ističe pritom da račun nije zaveo u poslovne knjige i da ga je vratio tužitelju. osporava da je predmetni Ugovor tužitelj dostavio u sustav E fondovi jer je datum slanja predmetnog ugovora tuženiku na potpis 03. svibnja 2021., a projekt je poslan u sustav E fondovi 08. veljače 2021. kada je i predan projekt u sustav E fondovi.

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženik i dalje osporavao sve tvrdnje tužitelja smatrajući pritom da ništa nije dužan tužitelju jer je postojao drugačiji dogovor između tužitelja i tuženika.

7. Obzirom da je tužitelj u podnesku od 27. travnja 2023., a konačno u podnesku od 17. lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je naznačio novu adresu tužitelja i tuženika, te obzirom na promjenu valute i kamatne stope čime je promijenio identitet platnog naloga sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi te je postupak nastavljen kao da se radi o tužbi. Tužbeni zahtjev sada glasi:

"Nalaže se tuženiku MIAZ-IVANČIĆ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 88925409201 isplatiti tužitelju ITRS d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 58789054498 novčani iznos od 12.110,96 EUR temeljem sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020 od dana 01. prosinca 2020. godine, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. veljače 2022. godine do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 19. veljače 2022. godine do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja li granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanu za 8 postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 259,22 EUR, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 3. studenog 2022. godine do isplate po stopi koja se za razdoblje od 3. studenog 2022. godine do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja li granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanu za 8 postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu račun br. 11-1-1 (list 7 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji 39/20 (list 112-113 spisa), odluku o financiranju Klasa:

351-04/20-13/14 (list 114-116 spisa), ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz EU Fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. (list 139-252 spisa), Sporazum o raskidu Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. (list 270-272 spisa), e-mail korespondenciju (list 273-275 spisa), ponudu (list 283-287 spisa), e-komunikaciju (list 293-295 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji 39/20 (list 296 spisa), sudsku praksu (list 301-311 spisa), saslušan je zastupnik po zakonu tužitelja UL (list 322-326 spisa), saslušan je zastupnik po zakonu tuženika VL (list 326-327 spisa), svjedok SL (list 333-335 spisa), svjedok ZL (list 336-341 spisa), izvršen je uvid u očitovanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (list 346 i 354-355 spisa), odluku VTS RH poslovni broj Pž-4637/2024 (list 366-371 spisa).

9. Dokumentaciju koju je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka sud nije uzeo u obzir.

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Predmet spora je plaćanje iznosa od 12.110,96 EUR, kojeg tužitelj potražuje od tuženika temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020, a za izradu projekta i predaje dokumentacije potrebne za natječaj financiran od EU fondova Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referentni broj: KK.04.1.1.03).

12. Prvenstveno valja navesti kako je tuženik u prigovoru, koji se smatra odgovorom na tužbu, osporio vjerodostojnost isprave dostavljene uz prijedlog za ovrhu. Ovaj prigovor tuženika je neosnovan budući je sud utvrdio da je tužitelj uz prijedlog za ovrhu dostavio račun broj 11-1-1 (list 7 spisa), iz kojeg je razvidno da je isti u skladu sa odredbom čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12- 6/24, dalje: OZ). Naime predmetni račun sadrži sve propisno navedenom odredbom OZ-a odnosno na istom su naznačeni vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

13. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji 39/2020 utvrđeno je kako su ga sklopili tužitelj i tuženik od 01. prosinca 2020., da je kao predmet Ugovora navedena suradnja između stranaka na izradi projekta i predaji dokumentacije potrebne za natječaj financiranja iz EU fondova Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referenti broj: KK.04.1.1.03), da se tužiteljem istim Ugovorom obvezao izraditi dokumentaciju taksativno navedene u čl. 2. predmetnog Ugovora, dakle pripremiti dokumente za prijavu na natječaj, ispuniti od Obrasca 1 do Obrasca 10, pripremiti dokumentaciju za sve zaposlenike koji će sudjelovati na projektu, ispuniti opsežnu dokumentaciju (sve formulare), izraditi opis projekta, voditi svu dokumentaciju do predaje projekta, pregledati svu dokumentaciju kako bi projekt bio administrativno spreman za predaju.

14. Nadalje, čl. 4. Ugovora ugovorena je naknada za uslugu izrade projektne dokumentacije u varijabilnom iznosu od 121.000,00 kn uvećan za iznos PDV-a, s time da će isplatu fiksnog dijela naručitelj izvršiti na način da 40% fiksnog dijela naručitelj isplati 15 dana od potpisa Ugovora, a 60% fiksnog iznosa 7 dana nakon predaje projektne dokumentacije, te je ugovoreno kako se varijabilni dio u visini od 73.000,00 kn uvećano za PDV isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore, da naručitelj ovdje tužitelj fakturira naknadu za uslugu izrade dokumentacije u roku od 30 dana od dana Odluke o financiranju, a rok uplate fakture je 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluke o financiranju (dosjeli bespovratnih sredstava). Isplata će se izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prije nastupi. Navedeni ugovor potpisan je i pečatiran i od strane tužitelja i od strane tuženika.

15. Uvidom u Odluku o financiranju utvrđeno je da ju je donijelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja 02. srpnja 2021. te je ovdje tuženiku odobren iznos od 19.994.021,15 kn bespovratnih sredstava za sufinanciranje projekta pod nazivom Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. referentnog broja: KK.04.1.1.03.0318, što predstavlja najveći mogući iznos sufinanciranja prihvatljivih troškova, a da razina intenziteta potpore iznosi 69.8857776% prihvatljivih troškova projekta te da će za provedbu projekt Ministarstvo, kao posredničko tijelo razine 1, Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti kao posredničko tijelo razine 2 te tužitelj kao uspješan prijavitelj sklopiti Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava u roku od 45 kalendarskih dana.

16. Uvidom u Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz EU fondova u financiranom razdoblju 2014.-2024. sud je utvrdio da su ovdje tuženiku odobrena bespovratna sredstva u svrhu provedbe projekta pod nazivom: Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o.

17. Uvidom u Sporazum o raskidu Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. referentni broj Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava - KK.04.1.1.03.0318 utvrđeno je da je Sporazum sklopljen između Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, kao posredničko tijelo razine 1, Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti kao posredničko tijelo razine 2, te tuženika kao korisnika bespovratnih sredstava te je u istom sporazumu utvrđeno kako su na temeljem Odluke o financiranju od 02. srpnja 2021. stranke 27. srpnja 2021. sklopile Ugovor KK.04.1.1.03.0318 o dodjeli bespovratnih sredstava, da je korisnik bespovratnih sredstava 06. ožujka 2023. dostavio ministarstvu i Fondu zahtjev za raskid ugovora radi poremećaja na tržištu zbog kojih nije u mogućnosti stvoriti uvjete za uspješnu provedbu projekta te da zbog enormnog povećanja cijena radova i robe u odnosu na planirane troškove projekta nije u mogućnosti zatvoriti financijsku konstrukciju. Također je utvrđeno kako nije došlo do isplate bespovratnih sredstava temeljem predmetnog ugovora te da isti ugovor sporazumno raskidaju.

18. Uvidom u e-mail od 21. veljače 2022. utvrđeno je kako UL dostavlja tuženiku račun za varijabilni dio usluga te da je s kolegama iz GRAFING-a i KEINDL BAU dogovorio da umjesto ugovorenih 509.000,00 kn za sada fakturiraju 250.000,00 kn + PDV (ITRS 121.000,00 kn + 73.000,00 te GRAFING 56.000,00 kn), a ostatka od 259.000,00 kn bi fakturirali kada tuženik krene u korištenje dobivenih bespovratnih sredstava tj. provedbu. Također je navedeno kako nakon dužeg čekanja više nisu mogli čekati s isplatom varijabilnog dijela jer su neke kolege inženjeri ostali uskraćeni za varijabilni dio bez kojeg višu nisu mogli poslovati. Također istog dana UL je tuženiku napomenuo kako će tuženiku izaći u susret s navedenom odgodom plaćanja nefakturiranih 259.000,00 kn samo u slučaju da im odmah plati izdane fakture ITRS-u 73.000,00 kn te GRAFING-u 56.000,00 kn + PDV u skladu s valutom na računu ili s kojim danom kašnjenja.

19. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020 utvrđeno je kako su ga zaključili društvo tužitelja i tuženika 01. prosinca 2020. te da je predmet ugovora njihova suradnja na izradi projekta i predaji dokumentacije potrebne za natječaj iz EU fondova "Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama(referenti broj: KK.04.1.1.03)" i da se društvo tužitelja. obvezuje izraditi dokumentaciju i obaviti poslove takstavno navedene u čl. 2. Ugovora.

20. Nadalje, ugovorena je naknada u čl. 4. Ugovora za uslugu izrade projektne dokumentacije u varijabilnom iznosu od 121.000,00 kn uvećan za iznos PDV-a, s time da će isplatu fiksnog dijela naručitelj izvršiti na način da 40% fiksnog dijela naručitelj isplati 15 dana od potpisa Ugovora, a 60% fiksnog iznosa 7 dana nakon predaje projektne dokumentacije, te je ugovoreno kako se varijabilni dio u visini od 73.000,00 kn uvećano za PDV isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore, da naručitelj ovdje tužitelj fakturira naknadu za uslugu izrade dokumentacije u roku od 30 dana od dana Odluke o financiranju, a rok uplate fakture je 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluke o financiranju (dosjeli bespovratnih sredstava). Isplata će se izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prije nastupi.

21. Navedeni Ugovor potpisan je i pečatiran od društva tužitelja i tuženika.

22. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja TL proizlazi da je suradnja ovdje tuženikom započela je početkom prosinca 2020. i tada je među strankama zaključen i prvi Ugovor o poslovnoj suradnji 39/20, dana 15. prosinca 2020. Obzirom da se radi o jako velikom projektu i ozbiljnosti posla općenito tužitelj koji sastavlja ugovore iste sastavlja na način da se kod odredbe o plaćanju ugovara fiksni i varijabilni dio. Ovaj varijabilni dio ugovara se radi toga što se u konačnici ne zna koliko će iznositi vrijednost projekta, a da bi se ustvari pokazala i ozbiljnost. Dakle, u Ugovoru koji je zaključen 15. prosinca 2020 navedeno je da varijabilni dio iznosi 2% odobrene bespovratne potpore jer se tada nije znalo kolika će biti vrijednost projekta. Tom priliko je kao u čl. 4. ugovoren i način plaćanja kako fiksnog tako i varijabilnog dijela. Krajem studenog 2020 tužitelj je svu dokumentaciju potrebnu za natječaj predao fondu, a pri tome naglašava da fond ne traži da se prilikom predaje projektne dokumentacije predaje i Ugovor sklopljen između izvođača i naručitelja jer to nije bilo propisano kao obveza po natječaju. Negdje u svibnju kada je Fond ocjenjivao odnosno u postupku rješavanja valjanosti te projektne dokumentacije Fond je u svibnju 2021. zatražio točne iznose koji se odnose na trošak izrade dokumentacije i projektne prijave i tom prilikom Fond je zatražio i dostavu Ugovora. U izradi projektne dokumentacije, obzirom da se radilo o velikom projektu, sudjelovale su tri firme i to ovdje tužitelj, KENDL BAU i GRAFING A. Dakle, u tom momentu kad je Ministarstvo zatražilo tu dokumentaciju tih 2 % određenih Ugovorom od 15. prosinca 2020. pomnožili smo sa približno 20. mil.-bespovratnih sredstava koji se očekivao da će MIAZ-u biti dodijeljeni i došlo se do iznosa od približno 400.000,00 kn koji iznos je podijeljen između ove tri firme. Nakon toga su sva tri Ugovora koje je tuženik zaključio sa gore navedenih firmama dostavljena Ministarstvu. U odnosu na Ugovor koji nosi datum 01. prosinca 2020. navodi da je ministarstvo dalo rok od 48 sati da poduzmu sve naprijed navede radnje a on je bio bolestan i nakon operacije stoga je sva tri ugovora poslao na potpis. Dakle i firmi KENDL BAU i GRAFING A, a datum 01. prosinca 2020. je omaškom stavljen, a zastupnici predmetnih firmi potpisali su i ovjerili taj Ugovor ne prigovarajući pritom na datum. Naglašava da tužitelj nije imao ovlaštenje te ugovore poslati Fondu nego su ta tri Ugovora stavljena u sustav i gospodin ZL ih je poslao Fondu. Nakon što je tužitelj počeo tražiti naplatu od ovdje tuženika blokiran je u pristupu daljnjim informacijama te ne može se očitovati i nema saznanja što se dalje događalo. Što se tiče toga da je u Ugovor stavljeno da se radi o konačno odobrenim sredstvima to znači da se radi o sredstvima koja su odobrena odlukom Ministarstva. st im da napominje da Ministarstvo može odbiti neke stavke no međutim Ministarstvo je ovdje tuženiku odobrilo gotovo sva zatražena sredstava. Nakon što mu je predočen Ugovor koji nosi datum od 01. prosinca 2020. (list 296 spisa), potvrđuje da je to konačan dogovor među strankama, a na upit kad se isplaćuje varijabilni dio po ovom Ugovoru, navodi da se sredstva isplaćuju u slučaju odobravanja bespovratne potpore, kao i da je to bila prava volja stranaka, da mu je tuženik obećavao platiti taj varijabilni dio kada počne projekt no projekt nikako nije počinjao niti je isplaćen varijabilni dio, da je da je tuženik tražio odgodu plaćanja varijabilnog dijela, te da je tužitelj tom prilikom obećao da će umanjiti iznos ukoliko u određenom roku, odnosno odmah plati određeni iznos. Zastupnik po zakonu tužitelja potvrđuje da nikada nije tražio izmjenu bilo koje odredbe tog ugovora. Iz njegovog iskaza nadalje da tuženik nikada nije predlagao niti tražio izmjenu bilo koje odredbe Ugovora, te da je ugovorena naknada i određeni iznosi na da je prema preporuci komore inženjera za projektiranje uobičajena naknada od 2 – 4 % za izradu glavnog projekta od ukupne vrijednosti projekta pošto je projekt vrijedio oko 30. mil. kn tužitelj je radio za manju naknadu koja je u konkretnom slučaju bila oko 2%. S tim da je tužitelj preuzeo rizik ukoliko projekt ne bi bio prihvaćen radi bilo kakve greške ili nedostataka tužitelj bi izgubio cjelokupni iznos varijabilnog dijela, te da isplata varijabilnog dijela niti jednim Ugovorom nije bila vezana za isplatu sredstava nego za donošenje odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, a vezano za plaćanje varijabilnog dijela tuženik je bez prigovora potpisao ugovor datiran sa 01. prosinca 2020. , a da je Ugovor koji nosi datum 01. prosinca 2020. sklopljen u svibnju 2021.

23. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika VL proizlazi kako on prije svega osporava iskaz zastupnika po zakonu tužitelja jer je dogovor bio da tužitelj izradi projektnu dokumentaciju i kada tu dokumentaciju tužitelj izradi da će je on poslati u sustav jer tužitelj nema ovlaštenje istu predati Fondu, a tuženik je nakon što je tužitelj dokumentaciju stavio u sustav istu proslijedio Fondu. Dogovor među strankama je bio da će tužitelj tuženika pratiti u poslovnom projektu jer je projekt trebao biti gotov za 2 godine, a da će tužitelj tuženika u tom razdoblju pratiti sa svim potrebnim papirima. Zato je i unesena odredba u čl. 4. Ugovora od 15. prosinca 2020. da će varijabilni dio tužitelju biti isplaćen nakon što mu se odobre konačna odobrena sredstava a samo odobrenje bespovratnih sredstava ne znači ujedno da je tuženik ta sredstva i dobio i da će ih uopće dobiti i koliko. Navodi da je 03. svibnja 2021. tužitelj je poslao tuženiku mail u kojem mailu je obavijestio tuženika da je Fond poslao zahtjev za pojašnjenjem u kojem moramo točno dokazati zatražene troškove za pripremu dokumentacije, te je u mailu navedeno da su u prilogu i Ugovori u koje su točno prepisani troškovi iz prijamnog obrasca i način kako su izračunati tako da je varijabilni dio iz Ugovora pomnožen sa iznosom sredstava koji trebaju biti odobrena. Kada je dobio Ugovore primijetio je da se Ugovor koji mu je poslan uz taj mail značajno razlikuje od Ugovora koji datira 15. prosinca 2020. Stoga je uzeo telefon i zvao gospodina UL, a taj razgovor je slušala njegova supruga i tom prilikom je zz tužitelja rekao da su ti Ugovori samo Ugovori za Fond, ali da ni na koji način ne obvezuju niti tužitelja niti tuženika, a sve da ne propadne projekt na što sam ja potpisao sva tri Ugovora i poslao ovdje tužitelja. Potvrđuje da je Fond 02. srpnja 2021. donio odluku o financiranju, a na upit suda zašto Ugovor nosi datum 01. prosinca 2020., navodi da u slučaju da je stavljen datum iz svibnja 2021. projekat bi bio odbijen. Navodi da je prije zaključenja Ugovora tuženik prihvatio ponudu na 121.000,00 kn, a koji iznos je tužitelju i plaćen. Tvrdi da prije zaključenja Ugovara nije bilo nikakvog razgovora o varijabilnom dijelu, a kada je došlo do samog zaključenja Ugovora tužitelj je zahtijevao da varijabilni iznos iznosi 5% od ukupno dobivenih sredstava koje bi tužitelj dobio na račun od Fonda i to nakon cjelokupnog završetka projekta. Obzirom da mu je to bilo neprihvatljivo krenuli su u pregovore i dogovorili smo varijabilni dio od 2% od konačno odobrenih sredstava. Dakle, od dana kad tuženik dobije povrat novaca od Fonda, odnosno kad se u cijelosti završi projekt. Na upit pun. tuženika da li je tih 2% ugovoreno kao nagrada za uspješno provedeni projekt, navodi da je taj varijabilni dio naveden upravo kao nagrada za to. U odnosu na varijabilni dio navodi da je razgovarao sa gospodinom UL, i a je dogovoren iznos isplate od 121.000,00 kn, a ovaj dio koji se spominje kao varijabilni dio dogovoreno je da će se platiti kada se novci dobiju na račun, ne avans, nego novci na računu, kao i da se gospodin UL s tim složio.

24. Zastupnik po zakonu tuženika potvrđuje da mu ne bi bila isplaćena sredstva da je ugovor nosio datum iz svibnja 2020. godine, te potvrđuje da je potpisao ugovor i 01. prosinca 2020. i 15. prosinca 2020. U odnosu na isplatu varijabilnog dijela navodi kako je shvatio da je dužan isplatiti varijabilni dio samo u slučaju okončanja projekta i isplate novca na njegov račun.

25. Iz iskaza svjedoka SL proizlazi da je njegova firma GRAFING A imala dugoročni Ugovor sklopljen sa ITRS d.o.o., dakle Ugovor o poslovnoj suradnji, a temeljem kojeg Ugovora je njegova firma vrši izradu projektne dokumentacije, a vezano za strojarsku struku za ITRS d.o.o. Tako kada se objavi natječaj ITRS d.o.o. sklapa ugovore sa više klijenata. Nekada ITRS d.o.o. sa klijentom sklapa ugovor za kompletan pravni posao, a nekada njegova firma direktno sa klijentom sklapa ugovor za određeni posao koji se tiče strojarskog dijela, a sve poslove administrativno dogovara ITRS d.o.o. U odnosu na Ugovor o poslovnoj suradnji list 112 spisa, navodi da mu je poznat predmetni Ugovor, a da je on po tom ugovoru bio obvezan izraditi projekt koji se tiče stavaka pod točkom 3, 4, 6, 7 i 8 u suradnji sa ostalim strukama i to elektro, arhitektonskim i građevinskim strukama, a da su predmetni Ugovor zaključili su ITRS d.o.o. i MIAZ-IVANČIĆ d.o.o., da je prvotno po tom ugovoru bilo ugovoreno da će cijeli posao po tom Ugovoru napraviti ITRS d.o.o., a na osnovu tog Ugovora njegova firma trebala je biti podizvođač no međutim u međuvremenu je došlo do drugačijeg dogovora koji je njemu prezentirao UL i nakon toga došlo je do sklapanja posebnog Ugovora između tvrtke GRAFING A i MIAZ-IVANČIĆ, a predmet tog Ugovora bili su ovi projekti kako je ranije naglasio stavke iz čl. 2. Ugovora 39/20. Svjedok navodi da je tim drugim Ugovorom bilo ugovoreno da će se varijabilni dio za stavke 3, 4, 6, 7 i 8 iz Ugovora 39/20 isplatiti direktno njegovoj firmi GRAFING A, a koliko se sjeća radilo se o 190.000,00 kn. Navodi da mu taj dio varijabilni po tom ugovoru sklopljenom između GRAFING A i MIAZ-IVANČIĆ nikada nije isplaćen i to je predmet drugog postupka. Napominje da je sukladno trajnom ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji ITRS njegovom društvu isplatio fiksni dio koji je puno manji od varijabilnog dijela. Kada su svjedoku predočeni ugovori od 15. prosinca 2020. na listu 112-113 spisa i Ugovor od 01. prosinca 2020. list 296 spisa, te se svjedok upozorava na čl. 4 oba Ugovora, svjedok navodi da je pogledao čl. 4 Ugovora od 15. prosinca 2020. i Ugovora od 01. prosinca 2020. i navodi da on nije potpisnik tih Ugovora, navodi da su mu oba Ugovora bila prezentirana prije nego što su ih stranke tog Ugovora potpisale. Dakle prije zaključenja navedenih Ugovora uvijek postoji komunikacija sa ITRS-om o plaćanju pa se tako fiksni iznos uvijek ugovora u apsolutnom iznosu, a varijabilni dio odnosno podjela tog dijela uvijek se ugovara na način da će varijabilni dio biti isplaćen ako sredstva budu odobrena. Svjedoku nje poznato da li se čl. 4. Ugovora od 01. prosinca 2020. razlikuje od čl. 4. Ugovora od 15. prosinca 2020. U odnosu na ugovoreni varijabilni dio od 2% naveden u ugovoru od 15. prosinca 2020. svjedok navodi da je on razumio da se varijabilni dio isplaćuje kada MIAZ- VL dobije rješenje da su mu odobrena sredstva, a da se isto fakturira nakon što su sredstva odobrena, otprilike 7 dana nakon toga do najduže 5 mjeseci, te da takva identična odredba stoji i u ugovoru koji je sklopljen između GRAFING A i MIAZ- IVANČIĆA, odnosno da konačno znači iznos odobrenih sredstava od strane Fonda i nije vezano za ovaj povrat sredstava. U odnosu na izrađenu dokumentaciju za točku 3, 4, 6, 7 i 8 iz Ugovora od 15. prosinca 2020., a na upit da li je te poslove napravila samo njegova firma ili je te poslove obavio ITRS, svjedok navodi da je temeljem posebnog ugovora sklopljenim sa MIAZ-IVANČIĆ njegova firma GRAFING A obavila poslove vezano za glavni projekt, a koji se tiču poslova pod točkom 3, 4, 6, 7 i 8 iz Ugovara od 15. prosinca 2020., te da mu U nije platio za izradu te dokumentacije i da je to potraživanje predmet drugog postupaka u kojem GRAFING A od KL TRAŽI isplatu oko 190.000,00 kn a s osnova varijabilnog dijela za te poslove. Svjedok potvrđuje da tuženi ne bi bio u obvezi platiti varijabilni dio u slučaju da mu nisu bila odobrena sredstava, a da je varijabilni dio vezan za postotak za odobrena sredstava i to u iznosu od 2% od odobrenih iznosa sredstava.

26. Iz iskaza svjedoka ZL proizlazi da je upoznata sa kompletnim pravnim poslom između tužitelj i tuženika i može posvjedočiti da je tijekom pregovora i sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji direktor tuženika cijelo vrijeme upozoravao direktora tužitelja gospodina UL da se projekt neće moći realizirati ukoliko ovdje tuženik ne bude mogao dobiti kredit od banke. Dakle, direktor tužitelja je znao da ukoliko tuženik ne bude mogao realizirati bankarski kredit neće moći realizirati ni projekt vezan za natječaj EU fondova. Dakle, gospodin UL je znao i bio je upozoren da se radi o firmi koja je prerasla iz obrta u firmu i da tuženik nije mogao riskirati da firmu dovede u nezavidan položaj ukoliko ne bi mogao realizirati predmetni projekt. Na tim pregovorima na kojima je gospodin UL upozoren da neće moći realizirati projekt ukoliko ne dobije kredit banke bili su prisutni i PL iz firme Kendl Bau i V iz firme VALZOR d.o.o., da se gospodin UL se složio da ukoliko tuženik ne dobije kredit banke da se neće ići u realizaciju projekta a da je jedini trošak koji će tuženik nadoknaditi za izradu projektne dokumentacije 121.000,00 kn + PDV i drugih obaveza i troškova za firmu MIAZ-IVANČIĆ nema dok konačno odobrena sredstva ne budu isplaćena na račun MIAZ-IVANČIĆ. Razgovaralo se i o tome da će taj varijabilni dio iznositi 2 % kao nagrada kad projekt bude konačno završen jer se tada nije znalo koliko će u konačnici iznositi vrijednost projekta jer vrijednost projekta može biti veća i manja zavisno od toga što je sve realizirano i koji su troškovi projekta nastali.Tvrtka ITRS trebala je pratiti cijeli projekt od početka do završetaka, odnosno bilo je dogovoreno da će se i nakon završetka projekta dostavljati izvještaj o uštedama energije odnosno ITRS je trebao i nakon završetka projekta dostavljati te izvješće Fondu. Kada joj se predočuje ugovor od 15. prosinca 2020. (list 112-113 spisa), svjedokinja navodi da je predmetni Ugovor gospodin UL dostavio 14. prosinca 2020. i radi se o prvom Ugovoru, gdje je gospodin UL rekao da će on izraditi cijeli projekt i da mu ugovor treba jer ga mora priložiti u sustav E fondova. Naknadno je 03. svibnja 2021. poslao antidatirani Ugovor (list 296 spisa), koji nosi datum 01. prosinca 2020. i tom prilikom dostavio je i Ugovor sklopljen između GRAFING A i tuženika kao i Ugovor sklopljen između KENDL BAU i tuženika, a obrazloženje je bilo da su Ugovori prepisani iz troškovnika u projektu. Kada se svjedoku predočuje da je ugovor potpisan od strane tuženika, navodi da je nju direktor pitao što znači taj antidatirani ugovor dostavljen u svibnju 2021. rekla mu je da joj nije jasno stoga je direktor VL uzeo telefon i nazvao gospodina UL i pitao ga što znači sad taj novi ugovor. Dakle, razgovor se odvijao na zvučnik i čula sam da je gospodin UL rekao da je taj Ugovor potrebno priložiti u sustav E fondovi da ga to traže iz EU fondova i da se ima samo 48 sati da se ti ugovori potpišu, dostave u fond, a u suprotnom će projekt propasti. Nadalje tom prilikom gospodin UL je rekao da taj ugovor ne obvezuje tužitelja i tuženika nego da sve ostaje kako je ugovoreno Ugovorom od 15. prosinca 2020. Naknado je tuženik tražio ponudu za foto naponsku elektranu te je dobio ponudu za 318.000,00 EUR dok su u projektu ovdje tužitelj i njegovi suradnicu cijenu foto naponske elektranu utvrdili na 614.000,00 EUR, stoga je direktor tuženika zaključio da su cijene u troškovniku prenapuhane, a iz razloga da bi postotak nagrade bio veći, a iz istog razloga, dakle napuhavanja cijena, banke su odbile realizirati taj projekt, da je prije nego su odobrena sredstva Fond kontrolirao sve stavke, te joj je poznato da je Fond od gospodina TL tražio pojašnjenje određenih stavki, odnosno na temelju čega je ITRS procijenio koliki su stvarni troškovi i u tom trenutku, dakle nakon što je Fond tražio pojašnjenje od gospodina TL on je poslao Ugovore (Ugovor antidatiran sa 01. prosinca 2020.) u kojem Ugovoru su obrazloženi ti troškovi, odnosno tim Ugovorom gospodin UL je prikazao da su ti troškovi nastali prije prijave projekta jer je projekt predan u sustav E-fondovi 08. veljače 2021. s tim da je gospodin UL stavio u sustav E-fondovi, a tuženik je trebao samo kliknuti "pošalji" i tuženik nije imao vremena provjeravati sve stavke projekta. Dakle, tvrdi da je Ugovor antidatiran sa 01. prosinca 2020. sklopljen samo iz razloga da se isti priloži u sustav E-fondovi jer je sustav tražio da se obrazlože troškovi koji su nastali prije prijave projekta i ti troškovi su prepisani iz troškovnika koji je prijavljen u projekt, jer da je gospodin UL na Ugovor (list 296 spis) stavio pravi datum kada je Ugovor sastavljen odnosno 03. svibnja 2021. to bi bili troškovi koji su nastali nakon prijave projekta jer je projekt u sustav fondovi predan 08. veljače 2021. Nakon što se svjedokinji predočuje e-mail na listu 279 spisa, te na poseban upit pun. tužitelja koje je točno Ugovore vratila nazad tužitelju, svjedokinja navodi da je tužitelju vratila antidatirani Ugovor list 296 spisa kao i Ugovor sklopljen između ITRS i GRAFING A, kao i Ugovor sklopljen između ITRS i KENDL BAU, te pojašnjava .a se ostala dva Ugovora odnose na Ugovore o poslovnoj suradnji koji su sklopljeni između GRAFING A i MIAZ-IVANČIĆ i KENDL BAU i MIAZ-IVANČIĆ, a ne kako je naprijed navela da su ta dva Ugovora sklopljena a nakon što je svjedokinji predočen čl. 4. Ugovora od 15. prosinca 2020., te na poseban upit zz tužitelja gdje u članku vidi da varijabilni dio od 2% se izračunava od isplaćenih sredstava, svjedokinja navodi da je gospodin UL objasnio da mu ti Ugovori trebaju za projekt, a da se varijabilni dio od 2% obračunava po isplaćenim sredstvima i po završetku projekta.

27. Iz iskaza svjedoka kao i stranaka sud je utvrdio kako je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor 39/2020-1 dana 01 . prosinca 2020. prema kojoj je ITRS d.o.o. trebao za tuženika izraditi dokumentaciju i ostale usluge navedene u čl. 2. Ugovora kako bi se tuženik prijavio na natječaj iz EU fondova "Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referenti broj: KK.04.1.1.03)". Društvo ITRS d.o.o. je u izradi cjelokupne dokumentacije surađivao s društvima Keindl Bau d.o.o. i GRAFING A te su se oni međusobno dogovorili oko podijele nagrade koju je UL dogovorio s tuženikom. U pregovorima i dogovorima oko iznosa naknada sudjelovali su samo zakonski zastupnik tuženika i zakonski zastupnik tužitelja, što su potvrdili zakonski zastupnici stranka u svojim iskazima, kao i svjedok SL.

28. Sporno je dakle među strankama na koji način su stranke ugovorile isplatu varijabilnog dijela ugovorene naknade i u kojim rokovima. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja IL kao i svjedoka SL razvidno je da je dogovoreno da varijabilni dio naknade iznosi 73.000,00 EUR uvećano za PDV koji iznos se o isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore, s time da naručitelj fakturira naknadu za uslugu izrade dokumentacije u roku od 30 dana od dana Odluke o financiranju, rok uplate fakture je je sedam dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluke o financiranju, a isplata će biti izvršena u onom vremenu koje od navedena dva vremena nastupi.

29. U tom dijelu sud je prihvatio iskaze zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka kao vjerodostojne i životne, jer da je između stranaka postojao dogovor da će se varijabilni dio naknade plaćati iz EU fondova (kao što je navela svjedokinja VL) odnosno iz isplaćenih sredstava bespovratne potpore, odnosno ukoliko će se projekt realizirati (kao što je to naveo u svojem iskazu zakonski zastupnik tuženika), tada zasigurno ne bi bilo govora o plaćanju varijabilnog dijela na sastancima niti bi zakonski zastupnik tuženika tražio odgodu plaćanja u trenutku kada mu sredstva nisu isplaćena niti je realiziran projekt. Naime, ukoliko bi doista postojao dogovor kako to navodi zakonski zastupnik tuženika i svjedokinja ZL (supruga zakonskog zastupnika tuženika) tada je životno da zakonski zastupnik tuženika ne bi tražio odgodu plaćanja varijabilnog dijela naknade u trenutku kada nisu isplaćena na računa tuženika sredstava bespovratne potpore kao i u trenutku kada se još ne realizira projekt već se samo razgovara o provedbi projekta i skupljaju ponude te traži financiranje od banka u smislu dodjele kredita koji bi se projekt napravio. Dakle, u tom trenutku tada ne bi bio ni dospio varijabilni dio naknade pa ne bi bilo ni potrebe tražiti odgodu plaćanja istog.

30. Sud u tom dijelu iskaze zakonskog zastupnika tuženika kao i svjedoka ZL smatra nevjerodostojnima obzirom da su u tom dijelu isti neživotni i nelogični, a niti su u skladu s ugovorima koje su stranke potpisale.

31. Ovdje valja napomenuti kako iz iskaza svjedoka kao i stranaka suglasno proizlazi da ugovor između tužitelja i tuženika, nije sklopljen u prosincu kako je to u njima navedeno već u svibnju 2021. Zastupnik po zakonu tužitelja UL je pojasnio u svojem iskazu ne bi prihvatio ugovor da je nosio datum iz svibnja 2021. godine i da je on pripremio iste ugovore, što je sud prihvatio kao životno. Nadalje, isti je u svojem iskazu naveo kako je Fondu predan prvobitni Ugovor 39/2020-1 koji je ITRS d.o.o. imao sklopljen s tuženikom u kojem je varijabilni dio određen u visini od 2% odobrenih bespovratnih sredstava te da je kasnije Fond tražio pojašnjenje jer da je potreban točan iznos troškova za izradu dokumentacije, pa da se odlučilo varijabilni dio od 2% podijeliti između sve tri firme koje su radile na toj dokumentaciji dakle između ITRS d.o.o., Grafing A d.o.o. i tužitelja te je dogovoreno sa zakonskim zastupnikom tuženika da se potpišu tri ugovora sa svakim od tih društava gdje će se staviti taj varijabilni iznos naknade u apsolutnom iznosu i ti iznosi za sva tri društva zajedno nisu prelazila 2% odobrenih bespovratnih sredstava. Zakonski zastupnik tuženika je dobio sva tri ugovora te se složio sa time, potpisao ih je i vratio ih je nazad. Na taj način su oni prvi ugovor zamijenili sa ta tri ugovora.

32. Uvidom u Potvrdu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sud je utvrdio da je Ugovor o poslovnoj suradnji broj 39/2020 dostavljen Fondu 11. svibnja 2021. u fazi odabira odnosno evaluacije projekta koji se financiraju iz EU fondova u razdoblju 2014-2020 (Ref. br. Ugovor KK.04.1.1.03-0318) za povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. i to kao odgovor na zahtjev Fonda za pojašnjenjem od 29. travnja 2021.

33. Ovdje valja navesti kako je između stranaka sklopljen Ugovor 39/2020 koji predstavlja ugovor o djelu sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja istog.

34. Uzevši u obzir naprijed navedeno sud zaključuje da su tužitelj i tuženik su dana 15. prosinca 2020. godine sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji 39/2020 za radove koji su objedinjavali radove svih triju izvođača (tužitelja, GRAFING A d.o.o. i KEINDL BAU j.d.o.o.) za potrebe natječaja, u kojem je naknada tužitelju u pogledu varijabilnog dijela bila određena u postotku (2%) od odobrene bespovratne potpore (2% od odobrenih 19.994.021,15 kn je oko 400.000,00 kn).

35. Kako to proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja - Fond je tražio da se postotak prikaže kao apsolutni iznos, odnosno da iz ugovora ili drugog sličnog dokumenta bude jasno vidljivo koji iznos se plaća za koji trošak, pa je iz tog razloga naprijed navedeni ugovor, kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka SL, navedeni ugovor podijeljen na tri, odnosno tuženik je sklopio zaseban ugovor s tužiteljem i društvima GRAFING A d.o.o. i KEINDL BAU j.d.o.o., a u predmetnom slučaju zbog omaške predmetni ugovor nosi datum 1. prosinca 2020. godine, te je u svakom od triju ugovora definiran apsolutni iznos varijabilnog dijela (tužitelju 73.000,00 kn, GRAFING A d.o.o. 196.000,00 kn, KEINDL BAU j.d.o.o. 119.000,00 kn, uvećano za PDV, što u zbroju daje malo manje od gore navedenih 400.000,00 kn uslijed odobrenog popusta). Tužitelj u skladu s dogovorom oko podjele prvog ugovora na tri nikada nije potraživao niti imao namjeru potraživati oko 400.000,00 kn koji bi mu pripadali kao 2% varijabilnog dijela, već tužitelj od tuženika potražuje svoju ugovorenu naknadu prema ugovoru.

36. Nadalje sud zaključuje da je tužitelj u cijelosti i u skladu sa pravilima struke obavio svoj posao preuzetom predmetnim ugovorom i ispunjenju svih obaveza, tuženik je dobio financiranje iz EU fondova i dužan je platiti ugovorenu naknadu. Da dokumentacija za dobivanje potpore izrađena od strane tužitelja nije bila zadovoljavajuća, tuženiku ne bi uopće bila odobrena bespovratna sredstva.

37. Navedena bespovratna potpora je odobrena tuženiku u natječaju što proizlazi iz Odluke o financiranju kao i iskaza svjedokinje ZL i zastupnika po zakonu stranaka. Također u ugovoru je jasno navedeno kako se varijabilna naknada treba isplatiti u roku od 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službe obavijesti Odluke o financiranju.

38. Dakle, u Ugovoru su jasno navedena dva roka u kojima se treba platiti naknada te je jasno navedeno da se isplata treba izvršiti u roku koji prvi nastupi. Odredba je sama po sebi jasna te nema nikakvih dvojbi prilikom tumačenja iste i zakonski zastupnik tuženika je navedeni ugovor s takvim sadržajem potpisao.

39. Temeljem čl. 422. i čl. 426. Zakona o trgovačkim odnosima ("Narodne novine" 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, dalje u tekstu ZTD), a koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja ugovora, zakonski zastupnik zastupa društvo i vodi poslove društva te dužan voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno čl. 430. u svezi s čl. 252., 273. i 273.a ZTD-a.

40. Dakle, u situaciji kad zakonski zastupnik potpisuje ugovor kojim obvezuje društvo da će platiti nekakvu naknadu, dužan je ugovor dobro pročitati i vidjeti je li taj ugovor odgovara dogovoru između stranaka. Zakonski zastupnik tuženik u svojem iskazu navodi da je on pročitao ugovor koji je sklopio s tužiteljem ali da mu je gospodin UL rekao da su to samo ugovor za fond ali da ga ni na koji način ne obvezuju, pa iz toga proizlazi kako zakonski zastupnik tuženika nije postupao pažnjom dobrog gospodara. U tom dijelu sud nije prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja i svjedokinje ZL jer nije logično da direktor društva olako potpisuje ugovore a usto smatra da ga isti ne obvezuje, a kada takav ugovor potpisuje u ime trgovačkog društva neživotno i nelogično je da ne bi inzistirao da se isti ugovor ispravi ukoliko nije u skladu s dogovorom stranaka.

41. Nadalje, valja napomenuti da iako je tužitelj i ostali poslovni partneri pristali dati odgodu plaćanja tuženiku varijabilne naknade (mail od 21. veljače 2022.), na način da dio plati odmah, a dio kad tuženik krene s korištenjem dobivenih bespovratnih sredstava, također upućuje da je dogovor između stranaka bio da će se naknada platiti prije korištenja bespovratnih sredstava jer u protivnom ne bi davali tuženiku odgodu.

42. Dakle, sud smatra da su odredbe predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020 jasne pa tako i odredba čl. 4. toga Ugovora kojom je ugovorena naknada za uslugu izrade projektne dokumentacije u varijabilnom iznosu od 73.000,00 kn uvećanom za iznos PDV-a te je ugovoreno kako se naknada isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore te da se ona fakturira u roku od 30 dana od datuma Odluke o financiranja, a da je rok uplate fakture 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluke o financiranju (dodjeli bespovratnih sredstava) te da će se isplata izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prvo nastupi.

43. Slijedom svega navedenog sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, obzirom da je između stranka potpisan valjani ugovor kojim je ugovoreno da će za rad koji je tužitelj obavio za tuženika u vidu potrebne dokumentacije za natječaj na koji se tuženik javio, tužitelju biti isplaćena varijabilna naknada u slučaju odobravanja bespovratne potpore i to u iznosu od 73.000,00 kn / 9.688,76 EUR uvećanje za PDV, a što sveukupno nakon provedene konverzije u valutu euro sukladno odredbama Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) iznosi 12.110,96 EUR. Tužitelj je dokumentaciju izradio sukladno ugovoru te je tuženik na natječaju odobrena bespovratna potpore, slijedom čega su se ispunili uvjet za isplatu varijabilne naknade, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

44. Nadalje, ugovorom je određeno da se naknada plaća u roku od 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službe obavijesti Odluke o financiranju.

45. U ovom predmetu je utvrđeno kako tuženiku nisu isplaćena bespovratna sredstva na račun, ali nije utvrđeno kada je dobio Odluku o financiranju od 02. srpnja 2021. temeljem koje je s Ministarstvom i Fondom sklopio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MiazIvančić d.o.o. 27. srpnja 2021. a što proizlazi iz čl. 1. st. 1 Sporazuma o raskidu Ugovora o dosjeli bespovratnih sredstava za projekt Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke Miaz-Ivančić d.o.o.

46. Iz dokaznog postupka nije utvrđeno kada je tuženik dobio službenu obavijest Odluke o financiranju, no u svakom slučaju istu je dobio prije 27. srpnja 2021. nakon donesene Odluke o financiranju za koju se navodi da je dostavljena tuženiku, dakle najkasnije 150 dana od 26. srpnja 2021. odnosno 27. prosinca 2021., je tuženik trebao isplatiti tužitelju varijabilnu naknadu ugovorenu Ugovorom 39/2020. Međutim tužitelj u ovoj pravnoj stvari je račun broj 11-1-1 izdao 11. veljače 2022. godine, sa valutom dospijeća 18. veljače 2022. godine, a zatezne kamate potražuje od 19. veljače 2022. godine, što je povoljnije za tuženika , stoga je u tom dijelu sud odlučio temeljem odredbe čl. 2. ZPP-a, a kako je tuženik nije platio, dužan je naknaditi i zateznu kamatu tužitelju. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate.

47. Tuženik je bio dužan platiti naknadu nakon 150 dana od 26. srpnja 2021. (što je najkasnije dan kada je tuženik dobio službenu obavijest Odluke o financiranju) jer je već 27. srpnja 2021. godine zaključio Ugovor sa Fondom . Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) uz primjenu stope za trgovačke ugovore. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

48. Sud je u cijelosti prihvatio zatraženi trošak ovrhe u iznosu od 259,22 EUR- a, budući je zaključeno da je navedeni trošak opravdan i trošak sastava prijedloga za ovrhu i troškova javnog bilježnika, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

49. Sud je o trošku iz toč. IV. i V. odlučio sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023).

50. Tužitelju je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora od 12.110,96 EUR.

51. Tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 27. travnja 2023., 18. siječnja 2024., 05. studenog 2024, 15. svibnja 2025. i 17. lipnja 2025., u iznosu od po 200,00 EUR svaki (Tbr. 8.1. u svezi Tbr. 7.1. Tarife), trošak pristupa na ročišta dana 30. rujna 2024., 13. siječnja 2025., 17. ožujka 2025., 19. svibnja 2025. i 05. studenog 2025., u iznosu od po 200,00 EUR, svako (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 2.000,00 EUR, a što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 2.500,00 EUR, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 167,56 EUR, dakle ukupno 2.667,56 EUR.

52. Tužitelju nije dosuđen trošak podneska od 21. listopada 2025. u iznosu od 250,00 EUR, jer je sud zaključio da navedeni podnesak nije bio potreban.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025.

Sudac

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.