Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3148/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1371/2024-9 od 17. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1371/2024-9 od 17. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku, na ime naknade štete, isplatiti tužitelju 11.289,08 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 22. studenog 2023. do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.“
2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 14/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete na ime isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2023. isplatio svom osiguraniku FH i to u opsegu od 75%, koji zahtjev je tužitelj utemeljio na odredbi članka 161. u vezi odredbe članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 57/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18 i 119/20, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO).
7. U žalbenoj fazi postupka sporna je samo primjena materijalnog prava.
8. Pravilno je sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelja odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina.
9. Naime, suprotno mišljenju žalitelja za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama revizijskog suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 122/2022-2 od 24. siječnja 2023, te Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.
10. Navedenim, pravilno je prvostupanjski sud primijenio propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen i to odredbu članka 27. ZOOP-a kojom je propisano:
„1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
11. U skladu s jasnim izričajem odredbe članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je dakle, zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
12. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju do iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
13. Sukladno izraženom pravnom shvaćanju, u konkretnom slučaju ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos, a to stoga jer tužitelj svom osiguraniku FH isplaćuje invalidsku mirovinu zbog 100% ozljede na radu, što je među strankama nesporno (list 65 spisa), čime ne postoji nikakva novčana razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju temeljem članka 27. ZOOP-a.
14. Utoliko je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Radi iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu 19. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
