Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3415/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženice OTP BANKE d.d., OIB: 52508873833 iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukina & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-272/2023-21 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-272/2023-21 od 15. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, kao i u odluci o trošku (točka V. izreke) i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u pobijanom dijelu, utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 46489/06 sklopljenog 26. srpnja 2006. i to u dijelu kojim se ugovara valutna klauzula u CHF, te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.784,13 eura na ime preplate s tog osnova s pripadajućim kamatama, kao i iznos od 934,04 eura sa zateznim kamatama, a na ime razlike u glavnici.
2. Odlukom o trošku naloženo je tuženici naknaditi tužitelju iznos od 1.197,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.
3. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I.,
II. i III. izreke, kao i u odluci o trošku i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je osnovana.
6. Iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da su tužitelj i tuženica 26. srpnja 2006. sklopili ugovor o kreditu broj 46489/06, kojim je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, te su dana 12. veljače 2016. predmetni kredit konvertirale u kredit s valutnom klauzulom u eur.
7. Osnovano tuženica prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava ispravno ističući kako je spomenuti dodatak Ugovoru o kreditu od 12. veljače 2016., kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to u pogledu valute, od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje predmetnu razliku.
8. Naime, predmetni Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK), koji uređuje obveze vjerovnika i potrošača u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
9. Konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
10. Način izračuna konverzije je detaljno propisan odredbom članka 19.c ZID ZPK-a.
11. U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
12. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
13. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenim suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rješenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.)
14. Utoliko se u predmetnom slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena, u prvom redu jer prisilni propis članka 19.e ZID ZPK-a, govori o tome da ako potrošač ne prihvati konverziju, odnosno ne sklopi sporazum, otplata kredita se nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima sukladno odredbama ovog Zakona, a drugo, taj sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu.
15. Također, da bi se moglo govoriti o nepostojećem ugovoru npr. zbog tzv. nesporazuma na strani potrošača, jer da bi zbog nesporazuma došlo do nesvjesnog nesklada u očitovanju volje obiju strana, mora biti riječ o tome da su stranke pregovarale, a da se jednostavno nisu razumjele (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1049/06 od 8. studenoga 2006).
16. U odnosu na činjenicu da korisnik kredita prigodom sklapanja sporazuma nije u svemu mogao biti upoznat sa sudbinom valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom nakon toga (presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 10. lipnja 2018. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), treba kazati kako je pobuda načelno irelevantna za valjanost ugovora (stavak 1. članka 273. ZOO-a).
17. Ipak, prema stavku 2. članka 273. ZOO-a ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka.
18. Naime, po navedenom općem zakonskom uređenju pobuda kao subjektivni, unutarnji čimbenik volje, da bi bila nedopuštena kod naplatnih ugovora bi morala biti ne samo nedopuštena jer je npr. zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani, već se traži da je drugi ugovaratelj to znao ili morao znati.
19. U predmetnoj situaciji upravo banke kao kreditne institucije su bile obvezne po prisilnom propisu pozvati korisnike kredita i upoznati ih o izračunu konverzije, dok su potrošači imali dispoziciju u ostavljenom im roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz EUR ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.
20. Prema tome, radi se o novom posebnom zakonskom uređenju u kojem se i zbog toga ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, bez obzira na to što je tek naknadno pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnica vezane uz švicarski franak sukladno odredbama članka 81., članka 82. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/93) odnosno odredbama članka 96., članka 97. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).
21. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu - cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz euro.
22. Po mišljenju ovog suda ne može se govoriti ni o postojanju zablude, odnosno zablude s obilježjem prijevare na strani kreditnih institucija u odnosu na potrošače, pri čemu valja dodati da pravna posljedica bitne zablude i prijevare nije ništetnost već pobojnost ugovora.
23. Navedenim, u predmetnom slučaju kao odlučno je trebalo utvrditi radili se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke (ovim pitanjem se sud prvog stupnja nije bavio), predmet konverzije, te je li izračun konverzije kredita izvršen na način kako to propisuje odredba članka 19.c ZID ZPK-a (uključujući detaljan pregled svih elemenata izračuna konverzije shodno stavku 19.c ZID ZPK-a) i je li time tužitelj došao u pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da je bio korisnik kredita u euro, kao i je li nakon sklopljenog sporazuma o konverziji utvrđeno postojanje bilo kakvog novog novčanog zahtjeva korisnika kredita.
24. Naime, radi se o relevantnim činjeničnim utvrđenjima o kojima ovisi pravilnost zaključka o tome je li u pitanju valjana konverzija provedena sukladno ZID ZPK-u, te ostvaruje li tužitelj pravo i na daljnje naknade, a koje odlučne činjenice je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi.
25. Isto tako, skreće se pozornost kako su stranke sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu svoj ugovorni odnos mijenjale u pogledu valute, te je uklonjena nepoštena odredbe iz ugovora i uspostavljena pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a što onda treba uzeti u obzir kod ocjene ravnopravnosti položaja dužnika prema vjerovniku.
26. Također treba naglasiti kako se ovo naknadno stvaranje/promjena pravne osnove učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u temelji na posebnom zakonskom rješenju, ali i na temeljnom načelu obveznih odnosa - načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a.
27. U tom smjeru oglasio se i VSRH koji je u svojoj odluci naglasio: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ (presuda VSRH Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
28. Iz toga proizlazi kako se ništetnost može nadomjestiti voljom stranaka čime ujedno može nastati i pravna osnova, te opravdanje za učinjena plaćanja s naslova takve ništetnosti, tim više kada je takva osnova stvorena posredstvom prisilnog propisa (pravila ZID ZPK-a o konverziji).
29. Valja istaći i kako ZID ZPK/15, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO-a kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
30. U tom smislu odredbu članka 19.c stavak 4. i stavak 5. alineja 2. ZID ZPK/15 sagledati je i u kontekstu navedenih odredbi ZOO-a.
31. Kako je u rečenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
32. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
U Splitu 19. prosinca 2025.
.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
